Koristi osamljivanja

 Rekao je ibn Kudame, rahimehullah:

Osamljivanje sadrži razne vrline, naime:

   1.     Posvećenost ibadetu: Kada je osamljen, čovjek uživa u izoblju vremena da robuje Allahu.Mudar čovjek je jednom bio upitan: „Kuda te je osamljivanje odvelo?“ On odgovori: „Ka Svemogućem“.Na taj način, ako osamljivanje kod čovjeka podstakne potpunu svjesnost o Svemogućem, on se treba posvetiti njoj.

2.    Udaljavanje od grijeha: Osamljivanje čuva čovjeka od raznih grijeha koji se počine kada se druži sa ljudima.Oni sadrže:

a)    Ogovaranje: Slušanje ružnih zamjerki o časti drugoga itd. dok  prećutno odobravaš njihovo stajalište djeliš s njima Allahovu srdžbu na njih.Ako ostaneš ćutljiv tvoj udio može povećati njihovu zlobu.Ako ih popraviš, oni te preziru i podstaknu napad na tebe.

b)   Naređivanje dobra i odvraćanje od zla: U druženju sa ljudima možeš se suočiti sa grijesima.Ako ćutiš bivaš nepokoran Allahu a ako im zabraniš da to rade ti možeš biti povrijeđen.Tako te osamljivanje pošteđuje svih ovih nedaća.

c)    Licemjerstvo: Ovo je najnepodnošljivija bolest.Druženje sa ljudima podstiče žudnju za njima.To jako uključuje laganje.Jednom je jedan rani musliman bio upitan: „Kako si danas?“On je odgovorio: „Ja sam slab i griješan, dobijam svoju opskrbu i čekam na svoj kraj.“

Tako ako istraživanje i raspitivanje za tvojim bratom nije motivisano bliskošću i ljubavlju onda je to uhođenje i licemjerstvo.Uhođenje takođe može kriti zlobu i pakost.Tako te osamljivanje oslobađa od svih ovih stvari.

d)   Bivanje nesvjesno natopljen obojen njihovim lošim ponašanjem.Ova bolest je tako podmukla da se ne može tako lahko primjetiti.Sa nepristojnom osobom se teško može družiti duže vrijeme.Uporedi sebe prije i poslije sjedenja sa nepristojnom osobom i osjetit ćeš razliku u osuđivanju njegova zla.Naviknutost vodi ka indiferentnosti.Na taj način, gledanje kako drugi čine teške grijehe bezobzirno, mali grijesi postanu na žalost beznačajni.Isto tako, razmatranjem ibadeta i odbijanja ovoga svijeta od strane ranih muslimana čovjek osjeti svoju inferiornost.Tako uviđamo pravo značenje izreke: „Sjećanje dobrih ljudi nas obasipa sa milošću.“Gornje spomenuta činjenica može biti podržana davanjem ovog primjera, t.j. kad bi vidjeli nekoga da jede tokom dana u ramazanu, rani muslimani bi postali tako jako iritirani i uznemireni da bi pomislili da ja taj čovjek nevjernik. Kako god oni nisu činili isto kao prema čovjeku koji odgađa obavljanje namaza čak i ako ga jedno vrijeme namaza može vratiti u nevjernike.Jedini razlog iza ovog stava je činjenica da se namaz obavlja pet puta dnevno.Isto se odnosi na pravnika koji nosi svilu ili zlato i kada ga vidimo da ogovara druge što je veće od oblačenja svilene odjeće i nošenja zlatnih prstenova.Iz tog razloga se trebaš čuvati ovih stanja.Čuvaj se druženja sa ljudima jer oni mogu kod tebe pobuditi želju za dunjalučkim užicima i zapostavljanju ahireta.Oni mogu takođe potkopati tvoju naklonjenost ka pokornosti i tako učiniti nepokornost kao više prihvatljivu.Zbog toga pronađi skup koji se sjeća Allaha i drži se njih.

Mudrost iza stvaranje šejtana

Ibn Kajjim, rahimehullah navodi u jednoj od svojih knjiga veliku mudrost iza stvaranja šejtana.On kaže: „U stvaranju Iblisa i njegovih potomaka postoji mudrost čiji detalji ne mogu biti obuhvaćeni od bilo koga izuzev Allaha“. Neke od mnogih razloga je ukratko spomenuo ispod:

1.     Efekti borbe protiv šejtana i njegovih pomagača vode ka usavršavanju robovanja.Poslanici i Allahovi robovi upotpunjuju svoje robovanje Allahu boreći se protiv šejtana i suprotstavljajući se njegovim pomagačima.Oni takođe upotpunjuju svoju vjeru tražeći utočište kod Allaha od šejtana i bježeći Allahu u potrazi za zaštitom od šejtanova zla.To vodi ka postizanju uzvišenih položaja robovanja koji ne bi mogli biti postignuti bez postojanja šejtana.

2.    Postojanjem šejtana, Allahovi robovi strahuju od svojih grijeha jer su posvjedočili šta je šejtan postao nakon svog grijeha.Oni iz ovog njegovog pada, od bivanja sa melekima do postajanja šejtanom – odbačenim – imaju primjer putem kojeg se vjernikova bogobojaznost povećava i jača.

3.    Lekcija za one koji hoće da nauče – Očevi obojice, ljudi i džina, su bili iskušani sa grijehom, pa je Allah učinio jednog oca, Iblisa, lekcijom onome ko ide protiv Njegovih naredbi, koji je previše ponosan da mu se pokorava i koji je ustrajan u griješenju.Drugi otac, Adem, je lekcija onome koji se kaje i vraća svom Gospodaru.

4.    Šejtan je iskušenje i test za Allahove robove.

5.    Manifestacija Allahove potpune mogućnosti da stvori suprotnosti  - Iblis je jedan od najvećih znakova Njegove Moći, Volje i Vlasti da stvori suprotnosti poput nebesa i zemlje, svjetla i tame, Dženneta i Džehennema, vode i vatre, vrućine i hladnoće, dobra i zla, Džibrila i meleke kao suprotnosti Iblisu i šejtanima.

Nasljedstvo poslanika

„Doista su učenjaci nasljednici poslanika, a poslanici nisu ostavili u naslijeđe ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa onaj ko ga uzme, uzeo je veliko dobro." (Ahmed, Ebu Davud i drugi)

Ibn Kajjim, rahimehullah je rekao u pogledu ovog hadisa:

„Ovo je od najveće vrline učenjaka jer su poslanici najbolja Allahova stvorenja pa tako znači da su njihovi nasljednici najbolji od stvorenja poslije njih.Ovo je dokazano činjenicom da svako ko ostavi nasljedstvo, njegov imetak se prenosi njegovim nasljednicima jer su oni ti koji će ga naslijediti.Niko neće zauzeti mjesto poslanika u širenju onoga sa čim su oni poslani osim učenjaka, stoga su oni ti koji imaju najviše prava da dobiju njihovo nasljedstvo.

Ovo ukazuje da su učenjaci najbliži ljudi poslanicima jer se nasljedstvo prenosi samo onim najbližim koji ostaju iza nasljedstva.Isto kao što je ovo ustanovljeno o novčanom nasljedstvu to se odnosi i na poslaničko naslijeđe...

Ovaj hadis takođe sadrži uputu za ummet da im budu pokorni, da ih poštuju, imaju respekt prema njima i da ima ukazuju počast jer su oni nasljednici onih koji posjeduju ova prava kod ummeta (t.j. poslanika)

Ovaj hadis takođe ukazuje da je voljenje njih od vjere dok je mržnja prema njima suprotna vjeri kao što je slučaj sa onima od kojih nasljeđuju (t.j. poslanika)

Isto tako, iskazivanje neprijateljstva i vođenje rata protiv njih je isto kao iskazivanje neprijateljstva i vođenje rata protiv Allaha, kao što je slučaj sa onima od kojih nasljeđuju. (t.j. poslanika)

Alija, radijallahu anhu je rekao: „Voljenje učenjaka je vjera putem kojeg neko obožava Allaha.“

Džihad protiv duše

Rekao je ibnul Kajjim, rahimehullah:

Džihad protiv duše ima četri faze:

     1.     Ulaganje napora kako bi naučio uputu i vjeru istine bez koje nema uspjeha.Doista, ne može biti istinske sreće niti ikakvog užitka na ovom svijetu i na ahiretu osim putem nje.

2.    Ulaganje napora da se radi po onome što je naučeno, jer znanje dez djela neće koristiti, već  će prije nanijeti štetu.

3.    Ulaganje napora kako bi druge pozivao njoj i podučavanje onih koji ne znaju, inače će čovjek biti smatran od onih koji sakrivaju ono što je Allah objavio od upute i jasnog pojašnjenja.Takvo znanje neće niti koristiti niti spasiti čovjeka od Allahove kazne.

4.    Ulaganje napora da se bude strpljiv i izdržljiv protiv onih koji se suprotstavljaju ovoj davi (pozivu) Allahu i onih koji uzrokuju zlo i štetu-strpljivo podnošenje svih ovih nedaća radi Allaha.

Kada su ove četri faze kompletne takva osoba se smatra da je od bogobojaznih.Ispravni prethodnici su se složili da učenjak ne zaslužuje titulu bogobojaznog sve dok ne spozna i zna istinu, radi po njoj, i podučava druge njoj.Tako ko god posjeduje znanje, radi po njemu, i podučava druge njemu, se smatra od bogobojaznih.