www.tewhid.blogspot.com

As-salamu `alaykum wa rahmatullah :))

2012-01-24T04:07:00.000-08:00

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je al-Selam jedno do Allahovih imena koje je spustio na Zemlju, pa ga širite među sobom. Uistinu, kada čovjek prođe pored skupine ljudi pa im nazove selam i oni mu uzvrate, on ima položaj dobročinitelja nad njima jer ih je podsjetio na selam. A ako mu oni ne odgovore na selam, odgovorit će mu onaj koji je bolji i plemenitiji od njih.“ [Medžma' al-Zewa'id 8/32; al-Targib we al-Terhib 3/416]

Ebu Hatim, rahimehullah kaže: „Pametan čovjek bi se trebao pridržavati širenja selama općenito jer onaj ko poselami deset ljudi ima nagradu kao onaj koji oslobodi roba. Selam je prva stvar koja otklanja zavist i neprijateljstvo (među ljudima), a isto tako otklanja mržnju iz srca, kidanje veza i čisti bratstvo među muslimanima.“

Onaj ko prvi nazove selam ima dvije nagrade: Prva je što će ga Allah odlikovati položajem dobročinitelja nad onim koji je pozdravljen, jer ga je podsjetio na selam a druga je što će mu na selam odgovoriti meleki, ukoliko mu pozdravljeni ne uzvrati na njega.

Zubejd al-Jemi : „Najvelikodušnija osoba je ona koja djeli imetak ne tražeći nagradu (od ljudi), osoba koja najviše oprašta ljudima je ona koja prašta a u mogućnosti je da kazni, najbolji čovjek je onaj koji uspostavlja vezu sa onima koji je kidaju s njim a najškrtiji od ljudi je onaj koji je škrt na selamu.“ (Zubejd ibn al-Haris al-Jemi, Ebu Abd al-Rahman, – tabi'in, učenjak hadisa, umro 122 h.g.)

Ammar ibn Jasir, radijallahu anhu, je rekao: „Tri su stvari koje onoga ko ih objedini u svom karakteru, čine od onih koji je shvatio vjeru: Udjeljivanje imetka iako posjeduje malo, pravednost, čak i na svoju štetu, i nastojanje da širi selam na dunjaluku.“

Ebu Hatim, rahimehullah kaže: „Kada musliman susretne svog brata, treba ga poselamiti sa osmjehom na licu jer će to izbrisati grijehe od obojice, poput lišća koje opadne sa drveća zimi kada se osuši. Ko god susreće ljude sa osmjehom i ozarenim licem zadobija njihovu ljubav i privrženost."

Al-Abraš je izrecitovao sljedeće stihove:

Onaj koji se smješi je voljen, zbog ljepote njegova lica,

Dok onaj koji je namršten, bit će često prezren kod ljudi,

Čovjekova nerasploženost samo ubrzava njegovu nečasnost,

A nisam vidio ništa što više čuva čovjeka od ljubaznosti i dobrote.

Hišam ibn Urve prenosi od svoga oca: „Rečeno mi je da je uklesano u riječima mudrosti sljedeće 'O sine moj, neka tvoje lice uvijek bude ozareno i vedro, i neka tvoje riječi uvijek budu ugodne i mile, jer to je draže ljudima od darivanja poklona.“

Al-Zubejdi je rekao: „Čudim se i zadivljen sam onim učačima koji su opušteni i zabavni. A što se tiče onoga koji te susreće namršten dok ti njega susrećeš s ozarenim licem i vedrinom, pa on samo pokazuje tebi stvarnost njegovih djela (t.j. njegova loša djela se odražavaju na njemu). Ne dao Allah da se njihov broj uveća među karijama.“ (Seid ibn ‘Abd al-Rahman al-Zubejdi, Ebu Šejba – učenjak, kadija i muhadis iz Kufe, umro 156 h.g.)

Habib ibn Ebi Sabit : „Od čovjekovog lijepog ponašanja je da se osmjehuje dok razgovara sa svojim prijateljima.“ (‘Habib ibn Ebi Sabit, Ebu Jahja, je tabi'in iz Kufe koji je bio poznat po svom zuhdu, asketizmu, i dobrom pamćenju, umro 119 h.g.)

(Rawdat al-'Uqala')

Sunan Ibn Majah (5 Vol. Set)

2012-01-22T13:22:00.000-08:00

Ahadith began to be put down in writing even during the era of the Prophet (S), but these Ahadith were no better than compilations individuals. Their purpose was just to put them down in writing, with: regard for order or sequence. Later, during the caliphate of 'Umar bin 'Abdul-'Aziz (99 AH-101 AH), the state undertook this task but most of the works in this field were the products of individual labor. During the second century of the Hijra calendar, famous books like Muwatta' of Imam Malik and Musnad of Imam Shafi were prepared but the third stage recording Ahadith, known as the Golden Age, came only in the third century AH. Many collections were made in this age. These included the Six Books (Kutub Sittah), popularly known as the Sound Six (Sahah Sitta), Sunan of Ibn Majah being one of them and considered the last of them.

Sunan Ibn Majah began to be included in the Six Books by the end of the fifth century AH. Since then, in every succeeding age, it kept on growing value and importance. With respect to soundness and strength, Sunan Ad Darimi, Sunan Ad-Daraqutni and other books of Sunan were superior Sunan Ibn Majah but they did not gain popularity like Sunan Ibn Majah.

It is to be noted that Sunan is a technical term used by scholars of Had sciences to denote a book of Ahadith relating to legal rulings, from the Chapters of Purification down to the Chapter on Wills in the same order as followed in books of Islamic jurisprudence.

How important and useful the Sunan Ibn Majah is, can also be gauged the fact that when Ibn Majah showed his work to Imam Abu Zar'ah, the latter remarked: 'If this book reached the public, all or most of the existing Jawami would cease to be used. The words of Imam Abu Zar'ah proved be true to the last letter. Several Jawami, Musnads and Sunan were eclipsed by Ibn Majah's Sunan.

Hafiz Ibn Hajar termed the book Jami' Jaiyid (a good, comprehensive Hadith collection).

The book, As-Sunan by Imam Ibn Majah was an excellent and beneficial work that stunned the scholars of his time.

He himself said about the book: "I showed this book to Abu Zur'ah Razi. He checked it and said, 'I think if people lay their hands on this book, all or most of other great compiled works will become unnecessary."

DOWNLOAD

Ako me moj Gospodar upita...

2012-01-21T18:05:00.000-08:00

Jedan čovjek je došao kod imama ehlu-sunneta, Ahmeda ibn Hanbela, i upitao ga, „O imam Ahmede, kakvo je tvoje mišljenje o poeziji?“ On upita, „Kakva je to poezija'“ na što čovjek odgovori recitirajući sljedeće stihove:

إذا ما قال لي ربي اما استحييت تعصيني

Ako me moj Gospodar upita, „Zar se ne stidiš tvoje nepokornosti Meni?

وتخفي الذنب عن خلقي وبالعصيان تأتيني

Kriješ svoje grijehe od Mojih stvorenja - a sa grijesima dolaziš Meni.“

Imam Ahmed poče ove stihove recitirati i iznova ponavljati, plačući toliko da je jedan od njegovih učenika rekao da je gotovo pao u nesvjest od silnog plakanja.

إذا ما قال لي ربي اما استحييت تعصيني

Ako me moj Gospodar upita, „Zar se ne stidiš tvoje nepokornosti Meni?

وتخفي الذنب عن خلقي وبالعصيان تأتيني

Kriješ svoje grijehe od Mojih stvorenja - a sa grijesima dolaziš Meni.“

فكيف أجيبُ يا ويحي ومن ذا سوف يحميني؟

Kako ću odgovoriti? O teško meni – ko će me zaštititi?

أسُلي النفس بالآمالِ من حينٍ الى حيني

Odvraćam svoju dušu od (pretjeranog) nadanja – s vremena na vrijeme.

وأنسى ما وراءُ الموت ماذا بعد تكفيني

I zaboravljam na ono što će doći poslije smrti i ono što će doći nakon što budem u ćefine stavljen.

كأني قد ضّمنتُ العيش ليس الموت يأتيني
Kao da mi je zagarantovan život (vječni) i da mi smrt neće doći.

وجائت سكرة الموتُ الشديدة من سيحميني
A kada me smrtne muke zadese – ko će me zaštititi?

نظرتُ الى الوُجوهِ أليـس منُهم من سيفدينـــي
Gledam u lica – ima li iko među njima ko bi me otkupio?

سأسأل ما الذي قدمت في دنياي ينجيني
Bit ću upitan o onome što sam pripremio da me sačuva (na Sudnjem Danu).

فكيف إجابتي من بعد ما فرطت في ديني
Pa kako ću odgovoriti – kad sam bio nemaran prema svojoj vjeri.

ويا ويحي ألــــم أسمع كلام الله يدعوني
Teško meni! Zar nisam čuo Allahov govor kako me poziva?

ألــــم أسمع لما قد جاء في قاف ويسِ
Zar nisam čuo ono što je objavljano u suri Qaf i Ja-sin?

ألـــم أسمع بيوم الحشر يوم الجمع و الديني
Zar nisam čuo o Danu oživljenja, Danu okupljanja i Sudnjem Danu?

ألـــم أسمع مُنادي الموت يدعوني يناديني
Zar nisam čuo glasnika smrti, kako me poziva, dozivajući me?

فيا ربــــاه عبدُ تــائبُ من ذا سيؤويني
Gospodaru moj, rob tvoj se pokajao i vratio Tebi – pa ko će me onda zaštititi?

سوى رب غفور واسعُ للحقِ يهديني
Osim Gospodar, koji mnogo prašta – ka istini, On će me uputiti.

أتيتُ إليكَ فارحمني وثقــّـل في موازيني
Došao sam ti, kajući se – pa mi se smiluj i učini moju vagu teškom (dobrim djelim).

وخفَفَ في جزائي أنتَ أرجـى من يجازيني
I olakšaj mi polaganje računa – Ti si najbolji koji će moja djela obračunati.

Menakib Imam Ahmed - Ibn al-Džewzi

Nunija al-Kahtani 2

2012-01-19T03:28:00.000-08:00

ولقد مننت علي رب بأنعم *** مالي بشكر أقلهن يدان

Gospodaru moj, doista si me obasuo mnogim blagodatima,

Ni na najmanjoj od njih ti se ne mogu u potpunosti zahvaliti.

فوحق حكمتك التي آتيتني *** حتى شددت بنورها برهاني

I to je doista od Tvoje mudrosti da si ih meni podario,

Sve dok nisi ojačao moju vjeru njenim svjetlom.

لئن اجتبتني من رضاك معونة *** حتى تقوي أيدها إيماني

Ako, Tvojom dobrotom, budem potpomognut Tvojom pomoći,

Tako da njena snaga učvrsti moju vjeru.

لأسبحنك بكرة وعشية *** ولتخدمنك في الدجى أركاني

Uistinu ću te veličati, danju i noću,

I u tami, moji će udovi Tebi robovati.

ولأذكرنك قائما أو قاعدا *** ولأشكرنك سائر الأحيان

I doista ću te spominjati, bilo da sjedim ili stojim,

I ostatak vremena, Tebi ću zahvaljivati.

ولأكتمن عن البرية خلتي *** ولاشكون إليك جهد زماني

I sakrit ću moje prijeke potrebe od ljudi,

I samo ću se Tebi žaliti u teškim vremenima.

ولأقصدنك في جميع حوائجي *** من دون قصد فلانة وفلان

I tražit ću Tebe u svim mojim potrebama,

Ne tražeći pomoć od bilo koga drugog.

ولأحسمن عن الأنام مطامعي *** بحسام يأس لم تشبه بناني
I zasigurno ću prekinuti moja nadanja u smrtnike,
S takvom odlučnošću, neviđenom prije.

ولأجعلن رضاك أكبر همتي *** ولاضربن من الهوى شيطاني
Učinit ću da Tvoje zadovoljstvo bude moja glavna briga,
I doista ću protjerati šejtana iz svojih prohtjeva.

ولأكسون عيوب نفسي بالتقى *** ولأقبضن عن الفجور عناني
I sigurno ću zaodjenuti nedostatke moje duše, odjećom bogobojaznosti,
I uistinu ću zauzdati moju tvrdoglavost u činjenju zla.

ولأمنعن النفس عن شهواتها *** ولأجعلن الزهد من أعواني
I odvratit ću dušu svoju od prohtjeva,
I učinit ću da zuhd bude moj pomagač.

ولأتلون حروف وحيك في الدجى *** ولأحرقن بنوره شيطاني
I doista ću čitati harfove Tvoje objave u dubinama noći,
I svjetlošću njenom, spalit ću šejtana.

Hadisi o oprostu

2012-01-18T12:21:00.000-08:00

"Ako me Allah na Sudnjem danu bude pitao za moje grijehe, ja ću Ga moliti za Njegov oprost. Ako me bude pitao za moje nedostatke, ja ću Ga moliti za njegovu milost. A ako me baci u Vatru, kazat ću stanovnicima Vatre da ja, doista, volim Uzvišenog Allaha!". (Selman Ed-Dar, jedan od tabi'ina)

Hadisi kudsij...

"O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha. O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti. O, čovječe, kada bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi činio širk, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta.".

"Ljudi i džinni su u vijesti velikoj. Stvorio sam ih, a oni drugoga obožavaju; Ja ih opskrbljujem, a drugome su zahvalni. Najbolji od Mojih robova je ponizni, a najgori onaj ko se uzdiže. Iskazujem im ljubav Svojom milošću, a Ja sam neovisan od njih. Izazivaju Moju srdžbu, a muftačni su Me. Oni koji Me spominju u Mome su medžlisu, pa ko želi biti u Mojoj blizini neka Me spominje. Pokorni su Moji miljenici, a oni koji Mi griješe ne trebaju očajavati i gubiti nadu u Moju milost; ako se pokaju zavoljet će Me, a ako odbiju pokajati se, Ja ću ih liječiti. Slat ću im iskušenja. Ko Mi od njih dođe kajući se, susrest ću ga iz daljine, a ko Mi se suprotstavi, pozvat ću ga iz blizine. Reći ću mu: Kuda ideš? Zar imaš gospodara poput Mene?!"

"O, sine Ademov, stvorio sam te Svojom rukom i odgojio te Svojim oprostom, a ti Mi se suprotstavljaš i griješiš Mi. Ako Mi se vratiš, oprostit ću ti, gdje ćeš naći Gospodara poput Mene, Ja sam Onaj Koji prašta i Koji je milostiv. Robe, stvorio sam te iz ničega i dao ti sluh, vid, razum i srce. Robe, pokrivam te, a ti Me se ne bojiš! Opskrbljujem te, a ti Me zaboravljaš! Ko je od Mene plemenitiji? Ko me je zamolio, a da mu nisam udovoljio? Ko je zakucao na Moja vrata, a da mu nisu otvorena! Zar sam Ja škrtica? Moj rob je prema Meni škrtica!".

"Najviše se rasrdim na Moga roba koji učini neki grijeh i pomisli da je taj grijeh veći od Moga oprosta i milosti!".

"Neki čovjek je učinio grijeh i rekao: "Gospodaru učinio sam grijeh, oprosti mi." Allah Uzvišeni je rekao: "Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio. On ponovo učini grijeh i kaže: 'Gospodaru učinio sam grijeh, oprosti mi.' Allah Uzvišeni je rekao: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio.' Ponovo učini grijeh i kaže: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ja se stidim da Moj rob podigne ruke ka Meni, a da mu ih Ja odbijem.'. Meleki govore: Allahu moj, on ne zaslužuje Tvoju milost i oprost!'. A Allah im odgovara: 'Ali, Ja zaslužujem da Me se boje i Ja jedino praštam! Budite svjedoci da sam oprostio Svome robu!'."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Rob traga za Allahovim zadovoljstvom i trudi se steći ga sve dok Uzvišeni Allah ne kaže: "Moja milost je na Moga roba!". Zatim pozove Džibrila i kaže mu: "Allahova milost je na tog i tog!". Zatim pozove nosače Arša i kaže: "Allahova milost je na tog i tog!". Zatim pozove stanovnike nebesa i kaže: "Allahova milost je nad svim!".

Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: "Ko će sviđati obračun robovima na Sudnjem danu?". Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: "Allah!". Čovjek upita: "Lično, Allahov Poslanice?". Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: "Da!". Beduin se nasmija, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ga upita: "Šta te nasmijalo?". Beduin reče: "Doista, Plemeniti, kada odluči, briše grijehe, a kada svodi račun oprašta!" Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: "Beduin je shvatio! Zar ima iko plemenitiji od Allaha!".

Al-Waqi'a - Mahmud Halil el-Husari

2012-01-16T12:31:00.000-08:00

O umjerenosti u znanju

2012-01-15T14:00:00.000-08:00

Rekao je ibn Abdulberr : Od bereketa znanja i njegovih pravila jeste i umjerenost u njemu. Onaj koji ne bude u znanju umjeren, neće ga shvatiti, niti će ga prenijeti drugima na njima shvatljiv način.

Jedan od učenjaka je rekao: "Nemam znanja osim onoliko koliko da znam da ja nisam najučeniji."

Mahmud el-Verrak je rekao: "Najpotpuniji ljudi su oni koji najbolje poznaju svoje manjkavosti i bore se i trude protiv svojih strasti."

Malik b. Enes je govorio: "U našem vremenu nema ničeg manje od umjerenosti."

Ibn Hurmuz je rekao: "Ovo znanje nismo tražili u onoj mjeri koliko zaslužuje."

Malik je rekao: "Zapamtio sam ljude koji su govorili: 'Tražili smo ga samo radi nas samih, a nismo ga tražili radi potreba drugih ljudi."

Abdur-Rahman b. el-Kasim rekao je Maliku: "Ne znam da ima iko učeniji po pitanju kupoprodaje od Egipćana." Malik ga je upitao: "Po čemu to znaš?" Odgovorio je: "Po tebi." Na to mu je Malik rekao: "Ja ne poznajem kupoprodaju, pa kako da mi je vi pripisujete?!"

Halid b. Jezid b. Muavija je rekao: "Veliku sam pažnju posvetio skupljanju knjiga, pa nisam ni učenjak, a nisam ni neznalica".

Jezid b. el-Velid b. Abdul-Melik je rekao:

"Ako ne budem govorio u svome skupu,
moj govor je dostigao granicu onoga što znam.
Svome znanju neću pridodati nešto drugo,
pa ako dostignem svoju granicu, šutjet ću."

Eš-Ša'bi je rekao: "Nisam vidio nikoga poput sebe! Da sam htio da sebe vidim najučenijim, ne bih ni od koga prenosio."

Drugi je rekao: "Spoznali smo neke stvari, a neke nismo, pa nećemo poništiti ono što smo spoznali s onim što nismo spoznali."

Hammad b. Zejd je rekao: "Upitan je Ejjub o nečemu pa je odgovorio: 'Nije mi došlo ništa o tome.' Rečeno mu je: 'Reci o tome po svome mišljenju.' Odgovorio je: 'Do toga moje mišljenje nije dospjelo.'"

El-Halil b. Ahmed je rekao: "Moji dani su četiri dana: dan kada izlazim i susrećem se sa učenijim od sebe, tada učim od njega i taj dan je moja korist i moj plijen; dan kada izlazim i susrećem se sa onim od kojeg sam ja učeniji, tada ga podučavam i taj dan je moja nagrada; dan kada izlazim i susrećem se s onim koji je poput mene u znanju, tada ga podsjećam i taj dan je moje predavanje; i dan kada se susrećem s onim od kojeg sam ja učeniji, a on smatra da je on učeniji, tada šutim i taj dan je moj odmor."

Govorilo se: "Kada pametnog podučiš znanju, on ti zahvaljuje, a ukoliko neznalicu podučiš, on te kori i suprotstavlja se. A nikada neće znanje steći onaj koji se stidi i koji se oholi."

Jedan od mudraca je rekao: "Nisam tražio znanje kako bih dostigao njegovu krajnju granicu, već da bih spoznao stvari za koje se neću moći pravdati neznanjem."

Užitak dolazi s ljubavlju

2011-12-22T10:54:00.000-08:00

Užitak dolazi s ljubavlju; raste kako raste ljubav, a slabi sa slabljenjem ljubavi. Što je čežnja za stizanjem do voljenoga veća i jača, slast pri susretu s njim potpunija je i snažnija. A ljubav i slast zajedno dolaze nakon pravog i potpunog upoznavanja voljenoga. I sve što je poznavanje voljenoga veće i potpunije, time je ljubav izraženija i jača.

Pa ako znamo da se brojnost ahiretskih blagodati i veličina uživanja vezuje za čovjekovu ljubav prema Allahu i njegovu spoznaju Uzvišenoga, onda će onaj koji bolje poznaje Allaha Uzvišenog, Njegove osobine i imena, više Ga i voljeti, a njegovo uživanje i slast prilikom susreta sa svojim Gospodarom, prilikom gledanja u Njegovo lice, prilikom slušanja Njegovog govora, biti veći i potpuniji. A ako bismo usporedili sve dunjalučke blagodati, uživanja, slasti, radosti i sreću, to u odnosu na ahiretsko uživanje i slast ne predstavlja ni koliko jedna kap u moru.

Kako onda onaj ko ima razum može dati prednost slabom kratkotrajnom uživanju, koje je pomućeno s bolima, nad velikim, neprekidnim i vječnim užitkom?

Rob će biti savršen i potpun u onolikoj mjeri koliko je velika njegova spoznaja o Allahu Milostivom i koliko pokazuje ljubavi prema Njemu Uzvišenom. Najvrednije znanje jeste znanje o Allahu Svevišnjem, a naplemenitija ljubav jeste ljubav prema Njemu i radi Njega. Veličina i trajnost užitka uvjetovana je s ovo dvoje: spoznajom i ljubavlju.

A od Allaha tražimo pomoć i podršku.

Riznica znanja – Ibn Kajjim el-Dževzijje
...

Kaže Uzvišeni:

إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ
A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. (Fatir, 28)

يَرْفَعِ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَالَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ دَرَجَاتٍ
Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. (El-Mudžadele, 11)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ''Doista je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Doista su učenjaci nasljednici poslanika, a poslanici nisu ostavili u naslijeđe ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa onaj ko ga uzme, uzeo je veliko dobro." (Musned, Ahmed i Sunen Nesai)

Selman el-Farisi, radijallahu anhu je rekao: “Uistinu je primjer učenog poput primjera čovjeka sa svjetiljkom u tamnoj noći koji osvjetljava put svakom čovjeku koji pored njega prođe..." (Musned, Darimi)

Sabik el-Belvi:

“Znanje otklanja sljepilo srca svoga nosioca
kao što Mjesec otklanja mrkle tmine.

Nije isti onaj pobožnjak koji ima znanje i onaj koji ga nema
kao što nije isti onaj koji vidi i onaj koji je slijep, koji vida nema.”

Bogatstvo duše

2011-12-20T17:17:00.000-08:00

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije bogatstvo u mnoštvu ovodunjalučkih užitaka, nego je bogatstvo u bogatstvu duše."

Lijepo li je izrecitovao Osman b. Sa'dan stihove o ovom značenju:

"Budi zadovoljan onim što ti je dovoljno, upotrijebi zadovoljstvo

jer ti, uistinu, ne znaš hoćeš li osvanuti ili zanoćiti.

Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, uistinu,

bogatstvo i siromaštvo bivaju samo u duši."

Ovo je stihove preuzeo i El-Halil b. Ahmed spominjući ih u odgovoru Sulejmanu b. Habibu b. el-Mihlebu:

"Je li dospjela vijest Sulejmanu da sam ja za razliku od njega

u prostranstvu i bogatstvu, iako ja nemam imetka...

I siromaštvo je u duši, a ne u imetku, znaj to!

Tako je i bogatstvo u duši, a ne u imetku."

Abdullah b. Muhammed b. Jusuf spjevao je stihove:

"Budi zadovoljan onim što te je prošlo i ne žalosti se za prošlim

i ne obmanjuj se dunjalukom, zar se ne sjećaš svojih mrtvih!”

Bekr b. Ebi Uzejne je rekao:

"Koliko poznaješ siromaha koji su bogati u duši

i koliko li je bogataša siromašnih u srcu siromašno!"

Ebu Omer kaže: Fudajl b. 'Ijjad je govorio: "Uistinu je siromaštvo i bogatstvo samo nakon polaganja računa pred Allahom, subhanehu ve te'ala", tj. tada će biti istinsko siromaštvo.

Mahmud el-Verrak je rekao:

"Siromaštvo je u duši, a također i bogatstvo,
a bogatstvo duše je najveće bogatstvo...".

Mahmud el-Verrak također je rekao:

"Bogatstvo duše će te obogatiti ako budeš zadovoljan,
dok te neće obogatiti mnoštvo s velikim trudom."

Ebu Firas el-Hamdani je rekao:

"Bogatstvo duše za pametnoga bolje je od bogatstva imetka.
Ljudi se vrednuju po dušama, a ne vrednuju se po svojim stanjima."

Budi na oprezu…

2011-12-20T11:55:00.000-08:00

Poema na zidu jednog mesdžida...

Budi na oprezu…

Budi na oprezu da ne poniziš časnu osobu,

ili da dovedeš u nepriliku pametnu.

ili da oplemeniš prezrenu,

ili da se šališ sa glupom.

Ili zbilja, da živiš sa nemoralnim bićem...

Doista sam kušao sve radosti života,

Ali nisam našao ništa slađe od zdravlja.

I kušao sam sva bremena života,

Ali nisam našao ništa gorče, od potrebe za ljudima.

I nosio sam oboje, i željezo i kamen,

Ali nisam našao ništa teže od duga.

Trebaš znati da život, nije ništa do dva dana,

Dan koji je u tvoju korist i dan koji je protiv tebe.

Pa ako je u tvoju korist, ne postani nadmen,

A ako je protiv tebe, budi strpljiv.

Neka dani prolaze...

2011-12-20T01:19:00.000-08:00

دع الأيام تفعل ما تشاء *** وطب نفسا إذا حكم القضاء

Pusti dane da prolaze i donose ono što hoće,

i ostani postojan kada se suočiš s Odredbom.

ولا تجزع لحادثة الليالي *** فما لحوادث الدنيا بقاء

Ne boj se onoga što se dešava noću,

jer događaji ovoga svijeta neće potrajati.

وكن رجلا على الأهوال جلدا *** وشيمتك السماحة والوفاء

I budi čovjek, odlučan kada se susretne s nedaćama,

i neka tvoja ćud bude dobra i iskrena.

وإن كثرت عيوبك في البرايا *** وسرك أن يكون لها غطاء

A ako tvoje mane postanu prevelike u očima ljudi,

i poželiš da budu skrivene.

يغطى بالسماحة كل عيب *** وكم عيب يغطيه السخاء

Onda znaj da dobrota prekriva sve nedostatke,

a koliko je samo nedostataka skriveno dobrotom?

ولا حزن يدوم ولا سرور *** ولا بؤس عليك ولا رخاء

nijedna tuga ne traje vječno a ni sreća,

i ti nećeš biti ostavljen u siromaštvu niti bilo kakvom bogatstvu.

ولا ترج السماحة من بخيل *** فما في النار للظمآن ماء

Velikodušnost se ne očekuje od škrtog,

jer se u vatri ne nalazi voda za žednog.

ورزقك ليس ينقصه التأني *** وليس يزيد في الرزق العناء

Tvoja opskrba neće biti umanjena odugovlačenjem života,

niti može biti povećana tvojim požurivanjem.

إذا ما كنت ذا قلب قنوع *** فأنت ومالك الدنيا سواء

Ako u svom srcu posjeduješ zadovoljstvo,

onda ste ti i onaj koji posjeduje cijeli svijet jednaki.

ومن نزلت بساحته المنايا *** فلا أرض تقيه ولا سماء
A onome nad čijim se horizontom nadvila smrt,
nijedna zemlja ne može pružiti utočište, niti ijedno nebo.

وأرض الله واسعة ولكن *** إذا نزل القضا ضاق الفضاء
Uistinu, Allahova Zemlja je, bez sumnje, prostrana,
ali kada se Odredba spusti, svijet postane tijesan.

دع الأيام تغدر كل حين *** ولا يغني عن الموت الدواء
Neka dani budu ti koji će te iznevjeriti svo vrijeme,
jer nijedan lijek ne može biti od koristi onome koji će umrijeti.

Imam Šafija

Za usamljenost na putu lijek je u neosvrtanju...

2011-12-19T17:18:00.000-08:00

Pošto tragalac na Pravom putu traži nešto sa čega je većina ljudi skrenula i želi kročiti stazom na kojoj je vrlo malo putnika, a duše ne vole samoću već uživaju u društvu, Uzvišeni Allah je ukazao na saputnike na ovom Putu, a to su oni:

أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ ۚ وَحَسُنَ أُولَٰئِكَ رَفِيقًا

«kojima je Allah milost Svoju darovao, vjerovjesnici, i pravednici, i šehidi, i dobri ljudi. A kako će oni divni drugovi biti» (En- Nisa, 69.).

Tako je On spomenuo Put, pridodavši ga onima koji njime putuju, a to su oni koje je Allah blagodario. To je zato da bi od tragaoca za Uputom i sljedbenika Puta bila otklonjena usamljenost u odnosu na ljude njegovog vremena i potomke njegove rase i da bi znao da su njegovi saputnici na ovom Putu samo oni na kojima su Allahove blagodati. Pa neka ne pridaje važnost onima koji mu se suprotstavljaju i koji su skrenuli sa Pravog puta, jer su oni manjina po vrijednosti iako su većina po broju. Neko od ispravnih prethodnika je rekao: "Slijedi Put Istine i nemoj se osjećati usamljeno zato što je na njemu malo putnika! Čuvaj se puta laži i ne budi obmanut time što je mnogo nastradalih!"

Kad god osjetiš usamljenost, pogledaj putnike koji su ispred tebe i nastoj im se pridružiti. Ne gledaj u druge, jer ti oni kod Allaha neće ništa koristiti. Kad te budu zvali dok si na svojoj stazi, ne okreći se, jer ako im se okreneš, zgrabit će te i zabaviti od putovanja.

Cilj Allahovog spominjanja drugova na Putu jest otklanjanje osjećaja samoće i podsticanje na nastavak hoda i hitanje da ih se sustigne. Ovo što je spomenuto je korist koja se može izvući iz jedne kunut dove koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem učio: “Moj Gospodaru, uputi me sa onima koje si uputio”, t.j. uvedi me u njihovu grupu i učini da jedni drugima budemo saputnici.

Ibnul Kajjim

Tajna...

2011-12-18T15:22:00.000-08:00

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čuvajte svoje stvari skrivanjem svojih tajni jer doista, svaka blagodat ima nekoga ko će joj zavidjeti”. (Taberani)

Amr ibn As je rekao: ”Čudim se čovjeku koji bježi od Kadera (odredbe) kada će ga svakako zadesiti, i čovjeku koji vidi trun u oku svoga brata, a ne vidi brvno u svome. Čudim se i onome koji otklanja zavist i zlobu od drugih a ostavlja ih kod sebe. Nikad nisam zažalio za nečim a zatim korio sebe zbog tog žaljenja i nikad nisam podjelio moje tajne s nekim a zatim ga kritikovao zbog toga što ih je otkrio - kako ga mogu kritikovati kad je to postalo preteško za njega da sakrije?”

Al-Basami je izrecitovao,

تبيح بسرك ضيقا به *** وتبغي لسرك من يكتم

Otkrivaš svoju tajnu kada postane prevelika,
pa poželiš da je podjeliš s nekim ko će je čuvati.

وكتمانك السر ممن تخاف *** ومن لا تخافنه أحزم

Sakriti svoju tajnu od onoga od koga strahuješ,
kao i od onoga od koga ne strahuješ, bolje je rješenje.

إذا ذاع سرك من مخبر *** فأنت وإن لمته ألوم

Ako tvoja tajna procuri od onoga kome si je otkrio,
pa, i ako ga koriš, ti si preči korenja.

Ebu Hatim: “Ko god zaštiti sebe čuvajući svoje tajne bit će u mogućnosti da o njima podrobno razmišlja. Postići će ono što želi a bit će siguran od korenja i povrijeđivanja. A ako i ne bude uspješan, njegov postupak će mu omogućiti da svoju tajnu stavi u posudu gdje će je moći sakriti od svakoga. Ako ga njegove stvari stjesne i nadvladaju, otkrit će ih svom savjetniku, jer su tajne povjerenje (emanet) a njihovo otkrivanje izdaja. Srce je samo posuda ali i od posuda ima onih koje se stjesnu kada se nešto u njih stavi, a od njih ima i onih koje su dovoljno široke da drže sve što se u njih stavi”.

Abdul-’Aziz Sulejman je rekao,

إذا ضاق صدر المرء عن بعض سره *** فألقاه في صدري فصدري أضيق
Kada se grudi čovjeka stegnu, zbog nekih njegovih tajni,
i on ih prebaci na mene, moje grudi se još više stegnu.

ومن لامني في أن أضيع سره *** وضيعه قبلي فذو السر أخرق
I ko god me kori zbog otkrivanja njegove tajne,
pa on je budala, jer je on otkrio prije mene!

Hammad ibn Ishak prenosi od al-Medenija da je rekao: „Najstrpljiviji od ljudi je onaj koji ne otkriva svoju tajnu svom prijatelju iz straha da bi se nešto među njima moglo desiti pa da se on okrene šireći je”.

Ibn Ishak al-Wasiti je rekao,

إذا المرء لم يحفظ سريرة نفسه *** وكان لسرالأخ غير كتوم
Ako čovjek ne čuva svoje unutarnje tajne,
i ne sačuva tajne svoga brata,

فبعدا له من ذي أخ ومودة *** وليس على ود له بمقيم
nezamislivo je da će ikada imati vjernog brata,
a ljubav prema njemu je nešto što nikad neće potrajati.

Al-Muntasir ibn Bilal al-Ansari je rekao,

سأكتمه سري وأكتم سره *** ولايغرني أني عليه كريم
Zasigurno ću se pobrinuti da on čuva moju tajnu a ja ću čuvati njegovu,
Neću se zavarati time što sam plemenit čovjek.

حليم فيفشي أو جهول يذيعه *** وما الناس إلا جاهل وحليم
ili što je on možda od popustljivih, blagih, onih koji su stvoreni da je rašire,
Ili od neznalica pa da je pronevjeri.
A ljudi nisu ništa drugo do neznalice i popustljivci blagi...

Ibn al-Arabi je rekao: „Rečeno je da je mudar onaj koji je na oprezu čak i od svog prijatelja.“

Ebu Hatim: “Stalno otkrivanje tajni ljudima vodi do nesposobnosti i povreda. Ako čovjek sakrije nešto od svojih rivala, to ne iziskuje od njega da mora reći svojim prijateljima, a ono što se prenosi od mudraca, što su oni iskusili i naučili, je dovoljno kao pouka. Kome god bude povjereno nešto (tajna), neka je sakrije i ne razotkriva ili širi, jer se tajne zovu tajnama zbog toga što se ne šire.”

Al-E’ameš je rekao (čudeći se), “ Grudi jednog od njih (ljudi) budu stegnute njegovom tajnom pa je on otkrije nekome i kaže mu, ‘Sakrij je za mene’.”

Al-Husejn ibn ‘Abdullah:

لا يكتم السر إلا من له شرف *** والسر عند كرام الناس كتوم
Niko ne može sačuvati tajnu osim plemeniti,
jer su tajne uvijek skrivane kod časnih ljudi.

السر عندي في البيت له غلق *** ضلت مفاتيحه والباب مختوم
A moje tajne se čuvaju u kući, zaključane,
čiji su ključevi izgubljeni i čija su vrata zauvijek zapečaćena.

Ebu Hatim je rekao: ‘Uspjeh je u odlučnosti. Odlučnost je posjedovanja jakog i ispravnog mišljenja a takvo mišljenje se može samo postići utvrđivanjem sopstvenih tajni. Ko god skriva svoje tajne, čestitost će biti u njegovoj ruci, a ko god otkriva svoje tajne ljudima, postat će ponižen kod njih i oni će ih otkriiti i proširiti. Oanj ko ne zna čuvati tajnu, ubrzo će se kajati a ko god upadne u kajanje postat će manjkavog rasuđivanja a ko ostane u takvom stanju vratit će se u neznanje.”

Stoga: ppsstttt.. :)

Opis Džehennemskih katova

2011-12-17T15:50:00.000-08:00

Kaže Uzvišeni Allah:

إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الْأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَنْ تَجِدَ لَهُمْ نَصِيرًا

“Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći“ (An-Nisa, 145.)

U Džennetu postoje stepeni a najveći stepen Dženneta je El-Firdeus, dok je Džehennem velika provalija, na čijem dnu će biti licemjeri.

Uzvišeni Allah je rekao:

وَلِكُلٍّ دَرَجَاتٌ مِمَّا عَمِلُوا

“Svima će pripasti stepeni shodno tome kako su postupali" (Al-An’am, 132.)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže:

أَفَمَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَ اللَّهِ كَمَنْ بَاءَ بِسَخَطٍ مِنَ اللَّهِ وَمَأْوَاهُ جَهَنَّمُ ۚ وَبِئْسَ الْمَصِيرُ هُمْ دَرَجَاتٌ عِنْدَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ بَصِيرٌ بِمَا يَعْمَلُونَ

“Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem? - A užasno je to boravište! Oni su u Allaha-po stepenima. A Allah dobro vidi ono što oni rade“ (Ali ‘Imran, 162-163.)

Tumačeći ove ajete Abdurrahman b. Zejd b. Eslem kaže: "Stepeni u Džennetu vode ka gore a stepeni u Džehennemu vode ka dnu.”

Prenosi Ibn Ebi Ed-Dunja svojim lancem prenosilaca da je Ikrime tumačeći kur’anski ajet ‘On će (Džehennem) sedam kapija imati’ (Al-Higr, 44.) rekao: "Džehennem ima sedam nivoa (katova).”

Katade je za kur’anski ajet ‘On će (Džehennem) sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći’ (Al-Higr, 44.) rekao: "Tako mi Allaha, svaka skupina će ući na kapiju i nastaniti svoje prebivalište shodno grijesima.”

Od Jezida b. Ebi Malika El-Hemedanija se pripovijeda daje rekao: "Džehennem ima sedam slojeva vatre, svaki sloj gleda u onaj ispod sebe i strahuje da ga ne proguta.”

Ibn Džurejdž je za kur’anski ajet ‘On će (Džehenem) sedam kapija imati’ (Al- Higr, 44.) rekao: ‘Prvi sloj je جَهَنَّمَ - Džehennem (vatra), drugi je لَظَىٰ - Leza (Buktinje), treći je الْحُطَمَةُ - Hutameh (razbuktana vatra), četvrti je السَّعِيرِ - Es-Seir (bijesna vatra), peti je سَقَر - Sekar (paklena vatra), šesti je الْجَحِيمَ - Džehim (duboka vatra) i sedmi je هَاوِيَةٌ - El-Havijeh (vatreni ponor) u kojem se kažnjava Ebu Džehl.’

Prenosi Selam El-Medaini - slab prenosilac - od Hasana El-basrija od Ebu Sinana od Ed-Dahaka i kaže: ‘Džehennem ima sedam katova naslaganih jedan ispod drugog, na prvom katu će se kažnjavati veliki griješnici koji će iz njega izaći kada se očiste od grijeha, drugi kat je za Židove, treći za kršćane, četvrti za Sabejce, peti za vatropoklonike, šesti za mušrike i sedmi za licemjere o kojima Allah kaže: “Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći” (An-Nisa, 145.)

Prenosi Hajseme b. Abdurrahman i El-Ala’u b. El-Musejib od njegovog oca i kažu: ‘Abdullah b. Mes’ud je upitao prisutne: "Ko će od stanovnika vatre imati najžešću kaznu?” Prisutni odgovoriše: "Židovi, zatim kršćani, a zatim vatropoklonici.” "Nije tako” reče Ibn Mes’ud, najžešća patnja čeka munafike koji će biti na samom dnu Džehennema, na njima će biti naslage vatre iz koje neće moći izaći’

Prenosi Asim od Ebu Saliha da je Ebu Hurejre radijallahu anhu, komentarišući kur’anski ajet ‘Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti’ rekao: ‘Džehennemsko dno je prebivalište okruženo vatrom sa svih strana i iz njega nema izlaza. Kaže Allah:

لَهُمْ مِنْ فَوْقِهِمْ ظُلَلٌ مِنَ النَّارِ وَمِنْ تَحْتِهِمْ ظُلَلٌ
“Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage" (Az-Zumar, 16.)

Pripovijeda Ibnu-l-Mubarek od Jahje b. Ejuba od Ubejdullaha b. Zahra od Ebu Jesara da je rekao: "Svaki kat Džehennerna sadrži sedamdeset ćoškova, i svaki ćošak ima svoju posebnu patnju.”

Prenosi Ibn Ebi Hatim od K’aba radijallahu anhu, da je rekao: "El-Akabe koje Allah spominje u Kur’anu (Al-Balad, 11.) je provalija od sedamdeset katova vatre.”

Rekao je Damrete: ‘Čuo sam Ebu Redža’a da kaže: "Do nas je došlo da je El- Akabe koje Allah spominje u Kur’anu provalija u Džehennemu kroz koju se propada sedam hiljada godina.”

Prenosi Atije daje Abdullah b. Omer radijallahu anhu, rekao: "El-Akabe koje Allah spominje u Kur’anu je brdo u Džehennemu, pa zar da ga ne izbjegnem time što ću osloboditi roba.”

Mukatil b. Hajan je rekao: "El-Akabe koje Allah spominje u Kur’anu je brdo u Džehennemu”, neko upita: "Kako ga izbjeći?” "Oslobađanjem roba” odgovori Mukatil.

Rekao je Abdullah ibn Omer radijallahu anhu,: ‘Vidio sam u snu dva meleka koji su u rukama držali željezne kuke, zatim je došao i treći melek sa željeznom kukom u ruci pa su mi rekli: "Ne strahuj, zaista si ti dobar čovjek, samo da povećaš noćni namaz.” "Zatim su me poveli sve dok nismo stigli na ivicu Džehennema, kad ono Džehen-nem udubina poput bunara sagrađenog u obliku prstenova. Između svakog prstena nalazi se melek sa željeznom kukom u ruci, u njegovim dubinama još vidjeh i ljude obješene za lance glavama okrenuti prema dole, među kojima jasno prepoznah neke kurejšije, zatim su me usmejrili u desno. San sam ispričao Hafsi radijallahu anha, koja ga ispriča Allahovom Poslaniku, alejhi selam koji tada reče: "Zaista je Abdullah dobar čovjek.” (Muttefekun alejhi)

Ibn Redžeb - Strah od vatre

Knjiga mog Gospodara...

2011-12-17T06:18:00.000-08:00

Tu knjigu je On objavio da bismo je čitali razmišljajući, da bismo se usrećili podsjećajući se, da je tumačimo najboljim značenjima i da prema njoj postupamo i trudimo se tako da njene naredbe provedemo, a zabrane ostavimo, te da beremo njene korisne plodove znanja koje vodi Uzvišenom Allahu, mirišući mudrosti njenih livada i bašči.

To je Knjiga koja Njemu upućuje onoga ko želi da Ga upozna, put koji sljedbenike vodi do Njega, jasno svjetlo koje razgoni tmine, podarena milost u kojoj je sreća svih stvorenja i uže koje je veza između Njega i Njegovih robova kad sva užad popucaju, Njegova najveća kapija kroz koju se ulazi Njemu, koja se ne zatvara kad se sve druge kapije pozatvaraju.

Ona je pravi put na kojem nema greške, i opomena mudra, čista od hirova, i plemenita opskrba, koje se učeni ne mogu zasititi. Njena čuda su beskrajna, plodonosni oblaci nepresušni, ajeti stalni, a putokazi smjerni.

Što god se s više intuicije promišlja i o njoj razmišlja, ona povećava Uputu i obrazovanost. Kad provri njen izvor, poteku rijeke mudrosti. Ona je svjetlo obnevidjelim intuicijom, lijek bolesnim i iskvarenim prsima. Ona je živost srcu i užitak duši. Ona je džennet srca i vodič duša u domovinu veselja i radosti.

Ona je glasnik koji jutrom i noću poziva: «Dostojnici spasa, spasite se!», ona je glasnik imana na početku Pravog puta, koji doziva:

يَا قَوْمَنَا أَجِيبُوا دَاعِيَ اللَّهِ وَآمِنُوا بِهِ يَغْفِرْ لَكُمْ مِنْ ذُنُوبِكُمْ وَيُجِرْكُمْ مِنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ

«Narode naš, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi», (El-Ahkaf, 31.)

Čovjekova potpunost se postiže korisnim znanjem i dobrim djelom, a oni su Uputa i vjera Istine, kojima i druge upotpunjuje, kao što kaže Uzvišeni:

وَالْعَصْرِ إِنَّ الْإِنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ
«Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje», (El-‘Asr, 1 -3 ).

Uzvišeni se zakleo da je svako na gubitku osim onih koji upotpune svoju ilumsku snagu imanom, a praktičnu snagu dobrim djelom, i koji druge upotpunjuju preporučujući im istinu i strpljivost i ustrajnost na njoj. Istina je iman i djelo, a to dvoje se upotpunjuje jedino ustrajnošću na njima i preporučujući ih drugima.

Čovjek bi sve svoje vrijeme, sve sahate svoga života, čak i udisaje i izdisaje, trebao provesti u onome čime bi postigao visoke ciljeve i da bi se tako sačuvao očite propasti.

A to se jedino može postići prihvatanjem, razmišljanjem i razumijevanjem Kur'ana, otvaranjem njegovih riznica i otkopavanjem njegovoga blaga i usrdnom predanošću njemu. A Kur'an je garancija sreće robova na dunjaluku i na Ahiretu i on ih vodi Ispravnom putu...

Ibn Qayyim

Pronicljivost srca (firaset)

2011-12-15T19:10:00.000-08:00

Srčani vid pomoći će da u srcu isklija firaset (pronicljivost). Firaset je svjetlo koje Allah ubaci u srce, pomoću čega pronicljivi jasno razdvaja Istinu od neistine, iskrenog od neiskrenog. Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِلْمُتَوَسِّمِينَ
“To su, zaista, pouke za mutevessimine - one koji posmatraju.” (El-Hidžr, 75.)

Mudžahid za ovaj ajet kaže da su to oni koji imaju firaset (pronicljivost srca).

Tirmizi bilježi hadis koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, u kome je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se firaseta (pronicljivosti vjernika), jer on zaista gleda Allahovim nurom (svjetlom)." A zatim je proučio: إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِلْمُتَوَسِّمِينَ - “To su zaista pouke mutevessiminime - onima koji su pronicljivi”. (Tirmizi, 3127)

Tevessum je izvedeno od sima, a to je alamet, znak. Stoga se vlasnik firaseta naziva i mutevessiminom, jer on onim što vidi dokazuje ono što se ne vidi. Sve što vidi, učvršćuje mu iman. Zato Allah u ovom ajetu ističe da će od ajeta, pouka, ova grupa imati koristi. Stoga, onim što očima vide od Allahovih znakova argumentiraju istinitost onoga sa čime su došli poslanici kad je riječ o naredbi i zabrani, nagradi i kazni. Allah je tako nadahnuo i Adema, alejhi selam, i to kad ga je poučio imenima svih stvari. Podario mu je sluh, vid, srce i ostalo čime je spoznao svojstva, odlike i suštinu svih stvari, da bi, onda, ispravno ih koristeći, pokazao zahvalnost prema Allahu. Da sve stvari postavi na odgovarajuće im mjesto, tamo gdje te stvari po Allahovoj prirodi i pripadaju. Allah je to stvorio radi Adema i potčinio njemu.

A Ademova djeca su njegovi potomci i njegovi namjesnici. Zato je svako srce sposobno da tako s firasetom posmatra, i to je u njemu snažno prisutno. Njime se uspostavlja argument, izvlači pouka (ibret) i ispravno argumentira. Allah je slao poslanike upravo da podsjete ljude nurom Objave imana, da ih opomenu i da im tu srčanu spremnost upotpune svjetlošću Objave i imana, kao dodatak svjetlu, pronicljivosti i spremnosti. I, to je svjetlo iznad svjetlosti. Tako jača srčani vid (besiret), a svjetlost se uvećava, plamti u srcu i ostaje zbog svog povećavanja i neprekidnosti. Neprestano se širi, tako da se može vidjeti čak na licu, organima, govoru i djelima.

A, opet, onaj koji ne prihvati Allahovu uputu i prema njoj se ne upravi, njegovo srce će opasati omotač i obavit će ga koprene. Tako će njihova srca zatamniti, postati slijepa, neće imati besireta (srčanog vida), zastrta brojnim zastorima, neće vidjeti suštinu imana. Tada se istina vidi kao neistina, a neistina kao istina, uputa kao zabluda, zabluda kao uputa. Uzvišeni kaže:

كَلَّا ۖ بَلْ ۜ رَانَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ مَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
“A nije tako! Ono što su radili je prekrilo (رَانَ - rane) srca njihova”. (El-Mutaffifin, 14)

A rejn ili ran, spomenut u ajetu, to je gusti prekrivač koji sprječava da srce ugleda Istinu i da joj s povinuje.

Prema jačini besireta (srčanoga vida), biva i firaset. Firaset onih koji su iskreni, onih koji su spoznali Allaha i Njegovu zapovijed (‘arifun), povezan je sa Allahom. Pošto je njihov himmet (ambicija) vezan za ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, za spoznaju i robovanje Njemu, za pozivanje ljudi Njemu sa jasnim dokazom, njihov firaset vezan je za svjetlo Objave svjetlom njihovog imana. Time razlikuju ono što Allah voli od onoga što Allah prezire, bilo da se radi stvarima, govoru ili djelu. Jasno razaznaju dobrog od lošeg, onog koji slijedi istinu od onoga koji slijedi neistinu, iskrenog od lažova.

Tim firasetom oni znaju koliko su se oni koji Allahu duhovno putuju spremili za to. Tako ljude zadužuju onoliko koliko su spremni znanjem, željom i djelom.

Firaset tih ljudi uvijek skida velove s poslaničkog puta i njime upoznaju druge, izdvajajući ga od ostalih puteva. Firasetom se otkrivaju mahane nefsa (ega) i sve manjkavosti koje su u vezi sa djelima koje sprječavaju mogućnost slijeđenja puta Allahovih poslanika. To je najčasniji besiret i firaset, i najkorisniji Allahovome robu i na dunjaluku i na Ahiretu.

Medaridžu-salikin – Ibnul Kajjim

Tirmizijina zbirka hadisa 7

2011-12-14T18:05:00.000-08:00

Najznačajnije djelo koje je Tirmizija ostavio iza sebe jeste, bez ikakve sumnje, njegov Džami'-Sunen. To je njegova poznata zbirka hadisa koja je uvrštena među šest najpouzdanijih hadiskih zbirki, poznatih pod zajedničkim nazivom "El-Kutubu-s-sitte".Neki je po važnosti u hadiskoj nauci stavljaju na treće mjesto, odmah iza Buharijina i Muslimova Sahiha.

Tirmizijina zbirka hadisa je , bez sumnje, jedna od najljepših, a istodobno i najkorinijih hadiskih zbirki. Autor je nastojao da u njoj uglavnom zabilježi kratke i jezgrovite hadise u kojima su sadržani oni propisi i pitanja sa kojima se čovjek kroz život svakodnevno susreće. Tirmizija ih je na jedan dosta zanimljiv i koristan način razvrstao po poglavljima. Ibn Esir u djelu Džamiu-l-Usul kaže: "Tirmizijin Sahih (tj. Džami-Sunen) jest najljepša i najkorisnija hadiska zbirka. Ustrojena je na izuzetno lijep način i ima najmanje ponovljenih hadisa."

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

’I nemojte se uobraziti!’

2011-12-13T15:47:00.000-08:00

Humran, Osmanov, radijallahu anhu, štićenik, pripovijedao je:”Donio sam Osmanu b. Affanu vodu za abdest kad je sjedio na jednom mjestu, pa je pažljivo uzeo abdest i rekao: ’Gledao sam dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pažljivo uzeo abdest na ovom mjestu, pa je potom rekao: ’Ko uzme abdest kako sam ga ja sad uzeo i ode u džamiju pa klanja dva rekata, a potom sjedne, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi. ’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, još je rekao: ’I nemojte se uobraziti!” El-Buhari (5953)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Nijednog čovjeka neće spasiti njegova djela!” Prisutni upitaše: ”Zar ni tebe, Allahov Poslaniče?!”, na šta Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ”Čak ni mene; bit ću spašen samo ako me Allah uzme u okrilje Svoje milosti. Zato težite istini i budite umjereni; pomozite se jutrom i krajem dana; i jednim dijelom noći; budite umjereni, budite umjereni, i uspjet ćete. El-Buhari (6463), i ovo je njegova verzija, i Muslim (2816).

Enes, radijallahu anhu, priča: ”Rekli su mi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće a ja ga nisam lično čuo: ’Među vama će biti ljudi koji će marljivo ibadetiti, toliko da će im se svijet diviti, a i sami će se sebi diviti: izlazit će iz vjere kao što strijela izlazi iz luka. ’ Ahmed (12972) i Ebu Ja‘la (4066).

Ovaj isti ashab prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kad ne biste griješili, bojao bih se za vas većeg zla: samodopadljivosti”. El-Bezzar, u djelu Kešfu-l-estar (3633), El-Ukajli (171) i El-Bejheki, u djelu šuabu-l-iman, 5/453.

Aiša, radijallahu anha, govorila je: ”Upitala sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s ajetom: ,...i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, a čija su srca puna straha...’, rekavši: ’Jesu li to oni koji piju alkohol i kradu?’ Na to mi je odgovorio: ’Nisu, ٠ kćerko Siddikova, to su oni koji poste, klanjaju i udjeljuju milostinju, ali strahuju da to od njih neće biti primljeno; to su oni koji hitaju da čine dobra djela. ” Et-Tirmizi (3175).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Neka je žena ušla u Vatru zbog mačke koju je svezala, pa niti ju je hranila, a niti ju je pustila da se sama hrani loveći, sve dok nije uginula od gladi. ” Ez-Zuhri je govorio da hadis znači: ”To je zato da se ljudi ne oslanjaju na svoja djela, a ni da padaju u očaj.” Muslim (2619)

Ovaj isti ashab prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Dok je neki čovjek, začešljane duge kose do ramena, hodao u ogrtaču diveći se sebi, Allah ga je utjerao u zemlju, i on će kroz nju propadati sve do Sudnjeg dana. ” El-Buhari (5789) i Muslim (49,50 i 2088)

Navedeni hadisi govore o pokuđenosti samodopadljivosti zbog učinjenog ibadeta, poticaju na čuvanje dobrog djela i da nikoga u džennet ne mogu uvesti njegova djela...

Upozorenje na prijateljevanje sa Allahovim neprijateljima

2011-12-12T03:46:00.000-08:00

U hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, stoji: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao : „Oko vas će se okupiti narodi sa svih strana kao što se ljudi okupe oko posude s jelom. Neko reče: Je li zbog toga što će nas tada biti malo? On reče: Naprotiv, bit će vas mnogo, ali ćete biti poput pjene na bujici. Allah će iz grudi vaših neprijatelja odstraniti strah od vas, a u vaša srca će ubaciti el-vehn. Neko reče: Allahov Poslaniče, a šta je el-vehn? On reče: Ljubav prema ovom svijetu a mržnja prema smrti.“

Hadis ukazuje na to da je ljubav prema ovom svijetu i okretanje od onog svijeta uzrok propasti, uništenja, dominacije neprijatelja i neuspjeha.

Također, od Sevbana u merfu' predanju stoji: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se plemena iz moga ummeta ne priključe mušricima i dok skupine iz moga ummeta ne budu obožavale idole.“

Smutnja i nevolje su snašle njih i njihovo vjerovanje. Priključio im se onaj ko ne posjeduje znanje, dobra djela i ne poznaje istinu; mislili su da su se pridržavanjem nekih temelja islama bez ovog najvećeg temelja našli na pravom putu. A nije tako! Naprotiv, onako je kako veli Ebul-Vefa b. Akil, rahimehullah: ‘Ako želiš da znaš mjesto islama kod naroda nemoj gledati u njihovo naguravanje na vratima mesdžida niti njihovo glasno izgovaranje lebejke već gledaj u njihovu borbu protiv neprijatelja šerijata.’

Utočište je u tvrđavi vjere, pridržavanju za Allahovo čvrsto uže i priklanjanje Njegovim štićenicima vjernicima. Treba se čuvati od Njegovih neprijatelja koji odstupaju, a najbolje djelo kojim se približava Allahu jeste mržnja prema onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovom Poslaniku i borba protiv takvih rukom, jezikom i srcem, shodno mogućnostima i onim što će roba sačuvati vatre. Kome Allah i Njegov Poslanik budu draži od onoga mimo njih, taj treba da se pokori naredbama Kur'ana i sunneta i odrekne se svakog vjerovanja koje se kosi sa onim na čemu su bili ispravni prethodnici od uglednika ummeta. Da li je islam nestao, da li su se propisi promijenili i da li je u vjeru uvedeno ono što Allah nije objavio osim putem pozivača na vratima Džehennema koji ljude odvraćaju od njihove vjere? Zato, Allahovi robovi, bojte se Allaha, i neka vas ovaj svijet ne zavede jer on je uzrok svake greške. Tako mi Allaha, od njegovog početka pa sve do njegovog kraja nema zamjene niti za jedan trun od budućeg svijeta.

Svaki put kada od onih koji tvrde da su muslimani dođe odbacivanje ove stvari, prijateljevanje s mušricima, vrijeđanje muslimana, požurivanje rahatluka i zadovoljstva samim sobom i uljepšavanja; samo to je kazna i uzrok poniženja, kajanja i jada. Allah kaže: „Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.“ Pa, kako da se prikloni ovom svijetu, prijateljuje s neprijateljima i zaboravi teška vremena – onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan i strahuje od mučnog obračuna?

Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا الْيَهُودَ وَالنَّصَارَىٰ أَوْلِيَاءَ ۘ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ ۚ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ
„ O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici. A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“ (Al-Ma’ide, 51)

Huzejfa, radijallahu anhu, je rekao: 'Čuvajte se da neko od vas ne bude Jevrej ili kršćanin a da to i ne osjeti, a zatim je proučio ovaj ajet.'

Omer, radijallahu anhu, ukorio je Ebu Musaa zbog toga što je kršćanina postavio za pisara. Rekao je: 'Šta ti imaš s njim, Allah te ubio! Zašto nisi uzeo pravovjernog muslimana?' Potom je proučio ovaj ajet.

Ovo je bilo zbog toga što ga je stavio u službu, a šta je tek u slučaju prijateljevanja s njim i ugošćavanja istog? Allah je zanijekao vjerovanje kod onih koji prijateljuju sa mušricima. Uzvišeni kaže:

لَا تَجِدُ قَوْمًا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ
„Nećeš naći da su ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprotstavljaju…” (Al-Mugadala, 22)

Poznato je da je onaj koji prijateljuje s nekim zadovoljan njime, a kada je zadovoljan njime zadovoljan je njegovom vjerom, i tako postaje sljedbenik njegove vjere a da to i ne osjeti. Većina ljudi osjeti grijehe i puteve koji njima vode a ne osjeti širk i puteve koji njemu vode. Nakon što je Allah zabranio prijateljevanje sa Njegovim neprijateljima od nevjernika, mušrika i dopustio pretvaranje u slučaju prisile, veli: „Allah vas podsjeća na sebe...“. Ovo je najveća prijetnja i upozorenje za onoga ko pažljivo proučava Allahovu Knjigu i razumije Njegovu naredbu.

Da, stvar sljedbenika drugih vjera postala je lakša kod nas kada smo čuli za one koji su pregazili vjeru, naumili oteti vjerovanje muslimana, ubacili su sumnje kako bi njima ljude odvratili od jasne i očigledne istine, od Ahsaijca koji je pretjerao i perzijanca koji je zalutao, pa su se Allahu približavali udaljavanjem od onih koji pozivaju u nejasne stvari i tražili su znanje tevhida njegovim jasnim dokazom. Neko od ispravnih prethodnika je rekao: “Uistinu Allah voli kritički pogled kod pojave nejasnoća i potpun razum kod pojave strasti”, „Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku ako ste vjernici“ i prihvatite savjet onoga ko je sažaljiv prema muslimanima.

Ishak b. Abdurrahman b. Hasan Alu-Šejh

Strah od vatre i spoznaja stanja kuće propasti - Ibn Redžeb el-Hanbeli

2011-12-10T01:48:00.001-08:00

Naslov: Strah od vatre i spoznaja stanja kuće propasti - التخويف من النار والتعريف بحال دار البوار
Autor: Ibn Redžeb el-Hanbeli - ابن رجب الحنبلي

Molio sam Allaha da mi pomogne u pisanju knjige u kojoj ću sakupiti predaje koje govore o opisu i osobinama Džehennema, kao i predaje koje govore o onome što je On u njemu pripremio od kazni, poniženja i propasti za Njegove neprijatelje, kako bi bila opomena iskvarenim i nemarnim dušama, i podsticaj da požure ka sreći i čestitosti. To je zato što je u ovom vremenu mnogim dušama ovladao nemar i nada u dug život, te se zbog toga prepuštaju strastima i uživanjima, a pored toga očekuju kod Allaha uspjeh! A srca se neće očistiti od strasti osim sa jednom od dvije stvari: strahom, kojeg prati nemir i zabrinutost ili iskrenom nadom i žudnjom.'

Knjigu sam naslovio; 'Strah od vatre i spoznaja stanja kuće propasti' i podijelio sam je u trideset dijelova.

Molimo Allaha Milostivog da nas sačuva i udalji od džehennemske Vatre.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni link: Download
ili posjeti

is where my documents live!

Razumjevanje sedžde iz sure Neml

2011-12-07T08:53:00.001-08:00

Kaže Uzvišeni:

أَلَّا يَسْجُدُوا لِلَّهِ الَّذِي يُخْرِجُ الْخَبْءَ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَيَعْلَمُ مَا تُخْفُونَ وَمَا تُعْلِنُونَ اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ

pa ne čine sedždu Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. (Neml, 25,26)

Postoje dva načina učenja dijela u kom se kaže أَلَّا يَسْجُدُوا . Oba rivajeta su autentična i komplementarna jedan s drugim. Neki učači ga uče أَلَّا sa tešdidom, dok ga drugi uče أَلَا bez tešdida. Kako to utiče na značenje samog ajeta?

Kada se uči أَلَا bez tešdida, ajet povlači značenje ألا يا هؤلاء اسجدوا t.j. “O ljudi! Činite sedždu!” – Ono što se gramatički ovdje desilo jeste da je “هؤلاء“ zamjenica (ضمير) ostala skrivena zbog dostatnosti harfa al-nida koji se koristi za dozivanje odn. “يَا” (“O”). Dokaz ovome je stara arapska izreka kada kažu riječi poput “ألا يا ارحمنا” (Smiluj nam se!), ili poeme al-Akhtala; ألا يا اسلمي يا هندُ هندَ بني بدر (“O Hind, budi sigurna”), a glagol koji dolazi nakon njega je مجزوم - u imperativu, zapovjednoj formi. Tako da kada se ajet uči na ovaj način, bez tešdida na lamu, to biva u stvari naredba koja glasi, „O ljudi, činite sedždu Allahu , koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.” To je razlog zbog kojeg ovdje činimo sedždu - radi izvršenja Allahove, azze we džell, naredbe.

Šta kada se ajet uči na uobičajan način, prema kiraetu Hafs an Asim?

Kada se ألّا uči sa tešdidom, nosi značenje لئلا na arapskom, što se može prevesti kao: “Tako da ne čine” ili “Pa ne čine” (t.j. kombinacija لِ + أن + لاا). Kada se uzme zajedno sa prethodnim ajetom značenje postaje jasno:

وَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ فَصَدَّهُمْ عَنِ السَّبِيلِ فَهُمْ لَا يَهْتَدُونَ أَلَّا يَسْجُدُوا لِلَّهِ الَّذِي يُخْرِجُ الْخَبْءَ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَيَعْلَمُ مَا تُخْفُونَ وَمَا تُعْلِنُونَ

šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put, pa ne čine sedždu Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

Ovdje činimo sedždu iz vjerovanja i pokornosti Allahu i potpunom suprotstavljanju i nepokornosti šejtanu. Ovo je u stvari Sunnet na koji mi vršimo interakciju sa Kur’anom odn. odgovaramo na značenja ajeta koje učimo, kao što se spominje u predajama da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio za Džennet kada bi došao do ajeta u kojem se spominje Džennet, tražio zaštitu od vatre kada bi naišao na ajet koji o njoj govori, veličao bi Allaha kada bi naišao na ajet u kojem se spominje veličanje itd.

Ovdje je šejtanova obmana spriječila Belkisu, kraljicu Sabe, i njen narod da čine sedždu. Kao odgovor na to, mi činimo sedždu kako bi prkosili šejtanu i njegovoj obmani.

Drugo mjesto gdje imamo sličnu situaciju je u suri Furkan:

۩ وَإِذَا قِيلَ لَهُمُ اسْجُدُوا لِلرَّحْمَٰنِ قَالُوا وَمَا الرَّحْمَٰنُ أَنَسْجُدُ لِمَا تَأْمُرُنَا وَزَادَهُمْ نُفُورًا
A kad im se rekne: "Padajte na sedždu Milostivom!" – oni pitaju: "A ko je Milostivi? Zar da padamo na sedždu samo zato što nam ti naređuješ?" I još se više otuđuju. (Al-Furkan, 60)

Ovo je isto tako ajet sedžde i činimo je iz pokornosti i priznanja Allaha azze we džell, i u potpunom suprotstavljanju Mekkanskim mušricima koji su odbili da priznaju tewhid Allaha Uzvišenog. Dakle ovo je način na koji odgovaramo na ovaj Kur’anski pasus, odazivamo se Allahu i suprotstavljamo se mušricima koji su izgovorili te riječi.

Ne znam za vas al meni je ovo mnogo pomoglo u razumjevanju sedžde iz sure Neml :)

Imam Šafija i starac

2011-12-06T10:09:00.001-08:00

Rebi’ ibn Sulejman, prijatelj imama Šafije, pripovjeda:

Jednog dana smo bili sa Šafijom kada nam dođe neki starac. Na sebi je imao odjeću od vune a u ruci mu je bio štap. Šafija ustade, popravi svoju odjeću i pozdravi ga. On sjede i Šafija poče gledati u njega sa divljenjem. Starac reče:

Starac: Mogu li pitati?
Šafija: Pitaj.

Starac: Šta je hudždže (dokaz) u Allahovoj vjeri?
Šafija: Allahova Knjiga.

Starac: Šta još?
Šafija: Sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Starac: Šta još?
Šafija: Konsenzus (idžma) ummeta.

Starac: Šta ti je dokaz za konsenzus ummeta?

Šafija se zamisli za trenutak kada starac reče:

Starac: Ostaviću te tri dana. Ako dođeš sa dokazom iz Allahove knjige, onda je dobro, a ako ne, pokaj se Allahu Uzvišenom.

Lice imama Šafije promjeni boju, ustade i ode. Nije izlazio sve do trećeg dana, kada se pojavi između podneva i ikindije. Njegovo lice, ruke i noge su bile otečene i bio je bolestan. Sjede, ali ne prođe mnogo vremena kada opet dođe onaj starac. Pozdravi ga, sjede i reče:

Starac: Imaš li ono što sam tražio?
Šafija: Da.

أعوذ بالله من الشيطان الرجيم
Utječem se Allahu od prokletog šejtana.

Uzvišeni Allah kaže:

وَمَنْ يُشَاقِقِ الرَّسُولَ مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُ الْهُدَىٰ وَيَتَّبِعْ غَيْرَ سَبِيلِ الْمُؤْمِنِينَ نُوَلِّهِ مَا تَوَلَّىٰ وَنُصْلِهِ جَهَنَّمَ ۖ وَسَاءَتْ مَصِيرًا
Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernīkā, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem – a užasno je on boravište! (An-Nisa', 115)

...A On (Allah azze we džell) ga neće baciti u džehennem zbog suprotstavljanja vjernicima u nečemu a da to nije nešto što je obavezno".

Starac: Istinu si rekao.

Zatim ustade i ode.

Šafija potom reče onima koji su bili okupljeni oko njega: “U tri dana sam triput proučio Kur'an, sve dok nisam došao na ovaj ajet“.

(Sijar E’lam al-Nubala)

Dešava se da Kur'an ponekad otkriva svoje dragulje i odgovore u različitim vremenima i situacijama. Čak i ako smo neki ajet pročitali mnogo puta prije, odjednom ćemo ga drugačije shvatiti u nekom drugom vremenu.

Kao što kažu, ‘لا تنقضي عجائبه ‘ - njegova čuda nikad ne prestaju.

Molim Allaha da nam podari ispravno razumjevanje Njegove Knjige.

Savjet Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu

2011-12-05T17:26:00.001-08:00

Prenosi Se’id ibn al-Musejjib od al-Hattaba da je rekao:

Nema ničeg umjesnijeg od toga, da kada neko biva nepokoran Allahu u ophođenju s tobom, ti ne učiniš ništa, osim da budeš pokoran Allahu u ophođenju s njim. Sve stvari koje dođu do tebe od tvoga brata protumači na najljepši način, sve dok do tebe ne dođe nešto jasno koje ga nadvlada. Ne misli loše o izjavi koja dođe od drugog muslimana sve dok joj možeš naći lijepo tumačenje. Ko god sebe izloži sumnji, neka ne krivi one koji o njemu misle loše, a ko god krije svoje tajne, snaga izbora će biti u njegovim rukama.

Čvrsto se drži iskrenih prijatelja, budi blizak s njima, jer su oni slast u blagostanju a pomoć u teškim vremenima. Drži se istine čak i ako te ona ubije, i ne upuštaj se u stvari koje te se ne tiču! Ne pitaj o stvarima koje se nisu desile, jer je uistinu ono što se već dešava dovoljno da te preokupira od toga. Ne traži pomoć, niti prepuštaj svoje stvari onome ko ne želi da uspiješ i ne druži se sa griješnikom, da ne bi naučio iz njegovih grijeha i zla. Kloni se svojih neprijatelja i budi oprezan čak i od tvog prijatelja, osim od iskrenog i povjerljivog prijatelja, a niko nije povjerljiv osim onaj koji se boji Allaha.

Budi skroman na mezarima, ponizi se u pokornosti i budi nepokolebljiv prema nepokornosti. Kada se radi o tvojim pitanjima, traži savjet samo od onoga koji se istinski boji Allaha, jer doista Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّمَا يَخْشَى اللَّـهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ

"A Allaha se boje od Njegovih robova učeni." (Sura Fatir 28.)

(Rawdat al-'Uqala')

Budi skroman

2011-12-04T16:03:00.001-08:00

Al-Kirizi (pjesnik) je jednom rekao:

I ne hodi zemljom osim sa skromnošću,

Jer, koliko je ljudi pod njom koji su uzvišeniji od tebe!

Ako si u sjaju, dobroti i snazi,

Pa, koliko je ljudi umrlo koji su bili jači od tebe.

Omer ibnul Hattab, radijallahu anhu je rekao: „Ko bude skroman radi Allaha, Allah će ga uzdignuti i reći mu: „Uzdigni se, Allah te uzdigao!“, jer on sebe vidi beznačajnim dok je u očima ljudi velik. A ako je rob ohol i nepravedan, Allah ga odbaci govoreći: „Budi ponižen, Allah te ponizio!“, jer on sebe vidi velikim dok je u očima ljudi beznačajan".

Ebu Hatim (Ibn Hibban) je rekao:
"Najkreposniji čovjek je onaj koji je skroman uprkos tome što je na visokom položaju, koji je zahid (asketa) iako ima mogućnosti i koji oprašta iako posjeduje moć. Čovjek neće odbaciti skromnost a da se neće naći pred vratima oholosti, i čovjek se nikada neće uzoholiti nad drugima a da nije od onih koji su postali zadivljeni sami sobom. Nisam nikoga vidio da se oholo ponio prema drugima a da ga Allah nije kaznio, prepuštajući ga ponižavanju onima koji su iznad njega".

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Sadaka zasigurno neće umanjiti imetak! I Allah neće robu koji prašta povećati osim ponos, a onome koji bude blag i skroman radi Allaha, Allah će ga uzdignuti." (Muslim)

Molim Allaha da nam svima podari skromnost koja će nam samo povećati stepen, i da nam podari uputu da ispravno i lijepo reagujemo kada se drugi prema nama ponesu oholo. Amin.

Ashabi u ši'itskom i sunnijskom vjerovanju

2011-12-03T08:07:00.001-08:00

0 raspravljanju...

2011-12-02T16:37:00.001-08:00

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio: ”Moj će ummet doživjeti vrijeme u kojem će biti mnogo karija (učača), malo onih koji shvataju propise, umirat će učenjaci i bit će mnogo herdža. ” Neko upita: ”A šta je herdž, Allahov Poslaniče?” On odgovori: ”Herdž je međusobno ubijanje." Potom će doći vrijeme kad će ljudi učiti Kur’an, a to njihovo učenje neće ostavljati nikakav trag na njima. A zatim će nastupiti vrijeme kad će licemjer, nevjernik, mušrik raspravljati s vjernikom sličnim onome što on govori.“ Hakim, 4/457, Ibn Abdulberr, u djelu Džamiu bejani-l-ilm, 1/156. Naveo ga je i Es-Sujuti u djelu Ed-Durru-l-mensur, 6/56.

Ukba b. Amir, radijallahu anhu, govorio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: ”Za svoj se ummet bojim dviju kategorija ljudi: onih koji će pokazivati lažnu sklonost prema Kur’anu i od materijalista. Materijalisti će žudjeti za poljoprivredom, slijedit će strasti i izostavljati namaze. A oni koji pokazivati lažnu sklonost prema Kur’anu jesu licemjeri koji će čitati Kur’an i njime raspravljati s vjernicima. ” Ahmed (17421).

Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijeda: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ’Nijedan narod nije odstupio od upute koju je slijedio osim što je polemizirao.“ Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet:

مَا ضَرَبُوهُ لَكَ إِلَّا جَدَلًا ۚ بَلْ هُمْ قَوْمٌ خَصِمُونَ

’A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvaili, jer oni su narod svađalački.’ (Ez-Zuhruf, 58.) Et-Tirmizi (3253) i Ibn Madža (48).

Ovaj isti ashab prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Jamčim kuću u podnožju Dženneta onome ko se sustegne od rasprave makar bio u pravu. Jamčim kuću u središnjem dijelu Dženneta onome ko se sustegne od laži makar se šalio. I jamčim kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko ima lijepo ponašanje. ” Ebu Davud (4800) i El-Bejheki, 10/241

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, pripovijeda: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne noći iznenada je bahnuo na vrata njegove i Fatimine kuće i primijetio: ’Zar ne klanjate!’ Odgovorih: ’Allahov Poslaniče, naše su duše u Allahovoj ruci, ako nas htjedne probuditi onda ćemo ustati.’ I, ništa ne dodavši, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je kad smo to rekli; dok je odlazio, čuo sam kako se udara po stegnu i uči ajet:

وَكَانَ الْإِنسَانُ أَكْثَرَ شَيْءٍ جَدَلًا
„ ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.’ (El- Kehf, 54.) El-Buhari (1127, 7347 i 7465) i Muslim (775).

Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Zaista Allah najviše mrzi zagrižene svadljivce.“ El-Buhari (2457) i Muslim (2668).

Fikhus-sunne 3 - Sejjid Sabik

2011-12-01T16:25:00.001-08:00

Ovo je treća knjiga djela Fikhu-sunne, koje obuhvata fikhska pitanja poduprta dokazima iz Kur'ana, vjerodostojnog sunneta i konsenzusa islamskog ummeta, idžmaa. Pitanja koja se tiču svakog pojedinca izložena su na lahak i pristupačan način i to o raznim bitnim temama.

Knjiga 3 obrađuje sva fikhska pitanja vezana za sljedeće teme:
Hadž, Umra, Ženidba, Prava supružnika, Razvod braka.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni link: Download
ili posjeti

is where my documents live!

Osobine stanovnika Dženneta

2011-11-30T23:46:00.001-08:00

وَأُزْلِفَتِ الْجَنَّةُ لِلْمُتَّقِينَ غَيْرَ بَعِيدٍ هَٰذَا مَا تُوعَدُونَ لِكُلِّ أَوَّابٍ حَفِيظٍ مَّنْ خَشِيَ الرَّحْمَٰنَ بِالْغَيْبِ وَجَاءَ بِقَلْبٍ مُّنِيبٍ

A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko – "Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. (Qaf, 31-33)

prva osobina: on je el-evvab, tj. onaj koji se nakon grijeha vraća pokornosti Allahu Uzvišenom i iz gafleta Allahovom veličanju.

Ubejd b. Umejr veli: "el-evvab (povratnik Allahu) jeste onaj koji se prisjeti svojih grijeha, pa za njih traži oprosta od Allaha Uzvišenog."

A Seid b. el-Musejjeb kaže: "To je onaj koji se kaje iza počinjenog grijeha, pa ako učini novi grijeh, opet obnovi svoje pokajanje";

druga osobina: on je el-hafiz tj. onaj koji se čuva i pazi.

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kaže: "Čuva i drži obaveze koje mu je Allah Uzvišeni povjerio i propisao“.

Katada o ovoj osobini kaže: "Pazi na Allahovo pravo i čuva Njegove blagodati koje mu je povjerio."

S obzirom da ljudska duša ima dvije težnje: težnju za postizanjem i težnju za suzdržavanjem, prva osobina nagrađenog Džennetom (el-evvab) odnosi se na težnju postizanja kako bi se nagrađeni povratio Allahu, pokornosti i zaslužio Allahovo zadovoljstvo, dok se druga osobina nagrađenog Džennetom (el-hafiz) odnosi na težnju za suzdržavanjem kako bi se nagrađeni suzdržao od grijeha i Allahovih zabrana.El-hafiz jeste onaj koji sputava svoju dušu od onoga što je Allah Uzvišeni zabranio. A el-evvab jeste onaj koji se posredstvom dobrih djela vraća Allahu Svevišnjem;

treća osobina: spomenuta je u riječima Uzvišenog: "koji se Milostivoga bojao, iako ga nije vidio" , a podrazumijeva priznavanje Allahove jednoće (tewhida), Njegovog gospodarstva, moći, sveobuhvatnog znanja i poznavanja svih pojedinosti stanja roba, kao što podrazumijeva priznavanje Allahovih objavljenih poslanica, Njegovih poslanika, zabrana i naredbi, Njegove nagrade, kazne i susreta s Njim. Bojažljivost od Milostivoga ne može se ostvariti ničim drugim osim uz prethodno pobrojano;

četvrta osobina: spomenuta je u riječima Uzvišenog: "... i koji je srce odano donio."

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, tumačeći ovaj ajet, veli: "Koji se prolazi onoga što je Allah zabranio, prihvata pokornost Allahu, voli Allaha Uzvišenog i Njemu žuri."

Potom Allah Uzvišeni spominje nagradu onoga koji se odlikuje ovim svojstvima:

ادْخُلُوهَا بِسَلَامٍ ۖ ذَٰلِكَ يَوْمُ الْخُلُودِ
"Uđite u nj, u miru, ovo je dan vječni! U njemu će imati što god zažele — a od Nas i više. (Qaf, 34)

Ibnul Kajjim

Al-Wala wal Bara - Muhammad Saeed al-Qahtani

2011-11-29T15:21:00.001-08:00

Das Thema dieser Arbeit ist aus zwei Gründen von höchster Wichtigkeit: Erstens handelt es sich hier um einer der wichtigsten Fundamente des Islams, nämlich die Eigenschaften von al-Wala`wa`l-Bara`, die die zwei Hauptvoraussetzungen für den wahren Glauben sind: al-Wala` ist das Zeichen für wahre Liebe zu Allah,Seinen Propheten und Seinen Gläubigen; al-Bara` auf der anderen Seite ist der Ausdruck für Feindschaft und Hass gegenüber der Unwahrheit und seinen Anhängern.

Der Autor hat die verschiedenen Aspekte von al-Wala`und w`al-Bara` mit Zitaten, erklärenden Notizen und Kommentaren, Aussagen und Argumenten vieler Gelehrten untersucht. Außerdem hat er seine Aussagen mit zahlreichen Quranversen und authentischen Hadithüberlieferungen, mit Aussagen der Gefährten des Gesandten (ass) und den früheren, frommen muslimischen Gelehrten untermauert. Der Autor hat auch die Echtheit seiner Quellen überprüft, indem er alle Quranverse, Bücher mit den Aussagen des Propheten (ass) aufgezeichnet hat.

Sheikh Hamad Ben Ateeq, möge Allahs Barmherzigkeit auf ihm sein, sagte: In dem Buch Allahs ist kein Gesetz deutlicher und wichtiger, als das Gesetz von al-Wala`wa-`l-Bara` nach der Voraussetzung des Tauhids und dem Verbieten des Gegenteils. (An-Najaat wal Fakak, S.14)

Downloads:

Nestanak vjere

2011-11-28T14:25:00.000-08:00

Prenosi se od Huzejfe da je uzeo bijele kamenčiće i stavio ih u svoju ruku a zatim rekao: „Uistinu, ova vjera svijetli poput ovih kamenčića“, a zatim je uzeo šaku zemlje i njome posuo po kamenčićima sve dok ih nije prekrila a potom je rekao: „Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, doći će narod koji će zatrpavati vjeru kao što sam zatrpao ove kamenčiće“.

Obavijestio nas je Muhammed b. Seid sa svojim lancem prenosilaca od Ebu Derda'a rekavši: „Da vam danas dođe Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi prepoznao ništa od onoga na čemu je bio on i njegovi ashabi osim namaza“. Evzai je rekao: „Šta tek da je Ebu Derda dočekao ovo vrijeme“?

Obavijestio nas je Sulejman b. Muhammed sa svojim lancem prenosilaca od Alije da je rekao:“ Naučite znanje bićete poznati po njemu, radite po njemu bićete njegovi sljedbenici, uistinu će poslije vas doći vrijeme u kojem će istinu poricati devet desetina njih“.

Obavijestio nas je Jahja sa svojim lancem od Ebu Sehla b. Malika od njegovog oca da je rekao: „Od vas ne znam ništa od onoga što sam vidio od ljudi, osim ezana za namaz“.

Pričao mi je Ibrahim b. Muhammed sa svojim lancem prenosilaca od Enesa, rekao je: „Od vas ništa ne znam od onoga što sam znao u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, osim vaših riječi la ilahe illallah“.

Obavijestio nas je Esed sa svojim lancem prenosilaca od El-Hasana, da je rekao: „Da čovjek dostigne prvu generaciju, a potom bude proživljen na Sudnjem danu, od islama ništa ne bi prepoznao. Rekao je: Svoju ruku je stavio na svoj obraz a potom rekao: "Osim ovog namaza. Zatim je rekao: Tako mi Allaha, onaj ko bude živio u ovom neznanju ili ne dostigne ovu generaciju ispravnih prethodnika pa vidi novotara da poziva u svoju novotariju i vidi druga da poziva u ovaj svijet pa ga Allah, dželle šanuhu, sačuva od toga i njegovo srce učini da osjeća simpatiju prema generaciji ispravnih prethodnika, pripovijeda njihova predanja i slijedi njihov put, imat će veliku nagradu za to. Zato, budite ovakvi, ako Allah, dželle šanuhu, bude htio“.

Pričao mi je Muhammed b. Abdullah sa svojim lancem prenosilaca od Mejmuna b. Mihrana, rekao je:“Da među vama bude proživljen čovjek od prethodnika (selefa) kod vas ne bi prepoznao osim ove kible“.

Obavijestio nas je Muhamed b. Kudama sa svojim lancem prenosilaca od Ummu Derda, da je rekla: „Kod mene je ušao Ebu Derda srdit pa sam mu rekla: Šta te rasrdilo? Rekao je: Tako mi Allaha, kod njih od vjere Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne vidim ništa osim što svi klanjaju“.

U drugoj verziji: „Da je čovjek naučio islam i o njemu se pobrinuo a zatim ga izgubio, ništa od njega ne bi prepoznao“.

Pričao nam je Ibrahim sa svojim lancem prenosilaca od Abdullaha b. Amra, rekao je: „Da dva čovjeka od prvih generacija ovog ummeta ostanu sa svojim mushafima u nekoj od ovih dolina, ljudima bi danas došli i ništa ne bi prepoznali od onoga na čemu su bili“.

Malik je rekao: Do mene je došlo da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, proučio:
اذا جاء نصر الله والفتح ورايت الناس يدخلون في دين الله افواجا„Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze“, (An-Nasr,1-2) a potom je rekao: „Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, uistinu, ljudi danas iz vjere izlaze u skupinama kao što su u nju ulazili u skupinama“.

Stani i razmisli, Allah ti se smilovao. Ako je ovako bilo u vrijeme tabi'ina u prisustvu posljednjih ashaba, kako da se tek musliman obmane mnoštvom, kako ga ono zbunjuje ili njime ne dokazuje protiv laži.

Preuzeto iz djela „Mufidul-mustefid fi kufri tarikit-tevhid“ („Priručnik korisniku o nevjerstvu ostavljača tevhida) šejha Muhammeda b. Abdulvehhaba.

Prelijepi savjeti al-Hattaba svome sinu

2011-11-26T15:11:00.000-08:00

Ovo je malo poduži savjet Al-Hattaba ibn al-Mu`alla al-Mahzumija u kojem savjetuje svog sina tako lijepo i mudro. Preveo sam samo djelove za koje se nadam da će svima koristiti.

“… O sine moj, budi svjestan Allaha i budi mu pokoran. Kloni se Njegovih zabrana tako što ćeš slijediti Sunnet i znakove (na tom putu), sve dok se tvoji nedostaci ne isprave i oči ne budu smirene. Doista, Allahu ništa nije skriveno.

Zapisao sam neke osobine za tebe i nacrtao ti plan. Ako ga budeš upamtio, shvatio i slijedio, ispunit ćeš oči kraljeva, bićeš slijeđen od siromašnih i potrebnih, i uvijek će se u tebe polagati nade; superiorni, koji će uvijek biti tražen a ljudi će žuditi za onim što je kod tebe...

Budi poslušan svom ocu, od njega traži savjete, otvori svoje srce njemu i dobro obrati pažnju na ovo. Čuvaj se pretjeranog govora, smijanja i šaljenja, i čuvaj se omalovažavanja i potcjenjivanja svojih prijatelja jer to odnosi bliskost a umjesto nje stvara zlobu i neprijateljstvo. Uvijek budi dostojanstven i priseban ali ne dozvoli da ti se pripiše oholost niti da se bahatost i gordost dovode s tobom u vezu. I tvoje prijatelje i tvoje neprijatelje susreći sa licem dobra i zadovoljstva, odvraćaj od zla bez da ponižavaš sebe zbog njih niti da strahuješ od njih.

Budi umjeren u svim stvarima, jer uistinu, svako dobro leži u umjerenosti. Umanji svoj govor, širi selam, hodaj sa snagom i svrhom a ne vuci svoje noge i ne tegli svoju odjeću...Ne gledaj tamo-amo, okrećući se previše i ne zaustavljaj se kod grupe ljudi koji su se okupili. Ne čini pijacu mjestom na kojem visiš i ne uzimaj dućane kao mjesta za sjedenje i priču. Nemoj se stalno svađati i raspravljati sa budalama; ukoliko govoriš budi sažet i kratak a ako se šališ drži se granica.

Neka tvoje sjedenje bude smireno i neka tvoj govor bude podijeljen (t.j. pusti i druge da govore). Pripiši lijepe riječi onima koji su ih tebi rekli, bez pokazivanja čuđenja, i ne traži stalno da ti se ponavljaju pitanja... Ne pričaj previše o zadivljenosti tvojom djecom, ženom, tvojim konjem ili mačem, i čuvaj se oslanjanja na tvoje snove, jer ukuliko si zapanjen njima, glupi će iskazati svoju želju za njima i izmisliće ti snove za tebe a zatim iskompromitirati tvoju inteligenciju...

Ne uči tvoju porodicu i druge mimo njih kako da broje tvoje pare jer ukoliko vide da posjeduješ malo, postat ćeš ponižen kod njih a ako vide da posjeduješ puno, nećeš biti u stanju da im ugodiš i da ih zadovoljiš...

Ako uđeš u raspravu, imaj poštovanja i ne pokazuj neznanje. Izbjegavaj žurbu, razmisli o tvojim dokazima i tačkama argumentacije...Ako se neko prema tebi ponese kao neznalica, pređi preko toga, i samo govori kada te prođe srdžba... Čuvaj svoju čast i odagnaj svako pretjerivanje od sebe. Ako te vladar približi sebi, čuvaj ga se, a ako pokaže oduševljenje tvojim prisustvom ne osjećaj se sigurnim od njega, jer on iznenada može promjeniti svoj odnos prema tebi.

Kada obećaš nešto, ispuni ga, a kada govoriš, govori samo istinu. Biraj najljepše riječi kada govoriš a ako prenosiš nešto što si čuo, pripiši te riječi onome ko ih je izrekao... Istinljubivost je ukras a laži su poniženje. Istina koja dovede do posrnuća čovjeka ima bolje posljedice po njega od laži koja ga sačuva. Oponašaj ljude od vrlina i razumjevanja pa ćeš uskoro biti od njih.

Znaj da je svaka osoba tamo gdje sama sebe postavi a svakom će radniku njegov rad biti pripisan. Čovjek se poznaje po svojim bliskim prijateljima, pa se čuvaj loše braće, jer oni izdaju onoga ko se s njima druži i ožaloste ga....Dvije su vrste braće: Oni koji su s tobom u teškim i zlim vremenima i oni koji su s tobom u lahkim i dobrim vremenima. Zato čuvaj onog prijatelja koji je uz tebe za vrijeme nedaća a napusti onoga koji je s tobom samo u vremenu blagostanja, jer su takvi najgori neprijatelji.

Ko god slijedi svoje strasti one će ga odvesti u propast. Ne budi iznenađen ljudima naprasite naravi i ne omalovažavaj one koji su fiziči nejaki jer suština čovjeka leži u dvije komponente: njegovom srcu i njegovom jeziku,

Čuvaj se mita čak i ako si u neprijateljskoj državi. Ne rasipaj svoju čast na onoga ko je ispod tebe i ne dopusti da ti tvoje bogatstvo bude vrijednije od tvoje časti. Ne povećavaj svoj govor tako da postane mučan i tegoban ljudima. Budi nasmijan prema onima koji sjede s tobom i onome koji te sretne...

O sine moj, čovjekova žena je njegovo sredstvo ka smirenosti i nema uspješnog života u stalnom prepiranju s njom. Pa ako želiš oženiti ženu, raspitaj se o njenoj porodici, jer usitinu lijepi korijeni donose najslađe plodove. I znaj da se žene dosta razlikuju jedna od druge kao što se prsti na ruci razlikuju jedan od drugog...

Zatim nastavlja da opisuje različite tipove žena koje NEĆU prevesti! Lol, iako je bilo vrlo zanimljivo i smješno čitati. :-)

On zatim završava svoj savjet rekavši:

„...O sine moj, neka te Allah učini od onih koji slijede uputu, koji postignu bogobojaznost, koji se klone onoga što izaziva Allahovu srdžbu i onih koji teže Allahovom zadovoljstvu. Tebe prepuštam Allahu nakon što ja odem i On je za tebe zadužen. Nema snage i moći osim sa Allahom, Uzvišenim i Veličanstvenim, neka je salavat i selam na Poslanika upute i njegovu porodicu“.

روضة العقلاء - بن حبان
[Rawdat al-'Uqala' - Ibn Hibban]

Zavist – uništi je prije nego ona uništi tebe

2011-11-24T09:41:00.000-08:00

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ne mrzite jedan drugog, ne zavidite jedan drugom i ne okrećite leđa jedni drugima, već o Allahovi robovi, budite braća!“

Ebu Hatim: „Razumna osoba se mora kloniti zavisti po svaku cijenu , jer uistinu i najmanji vid ljubomore predstavlja nezadovoljstvo Allahovom odredbom i željenje suprotnog od onoga što je Uzvišeni Allah odredio Svojim robovima, da bi nakon toga srce zavidnika bilo prekriveno željom da određena blagodat bude uklonjena od muslimana. Duša zavidnika nikad neće naći mir i njegovo tijelo nikad neće biti spokojno sve dok ne vidi da je blagodat uklonjena od njegovog brata. Ali kako je to moguće? Kako je moguće da Odredba (kader) pomogne zavidnika i ono što je u njegovoj duši?“

Muhammad ibn Ishak je izrekao stihove:

Oprosti onom koji ti zavidi, na blogodati koja ti je ukazana
Uistinu, dostojanstvo je lijepo, ali sa njim dolazi zavist

Ukoliko mi zavide, pa ja ih ne krivim
I prije mene su bili dobri ljudi kojima se zavidilo

Ono što je kod mene ostat će, a i ono što je kod njih ostat će
Većina nas je umrla, u žudnji za sadašnjosti

Ja sam onaj kojeg su našli (da bi mi zavidili), u svojim srcima
Ne uzdižem se iznad njih, niti to želim.

Omer ibn al-Hattab: „Nikome nije data neka blagodat od Allaha a da nećeš naći nekoga ko mu zavidi zbog nje. Pa i kad bi osoba bila prava poput strijele opet bi sigurno našao nekog da je kritikuje, a riječ ne donosi nikakvu štetu ukoliko nema nikog ko bi se zabavljao njome“.

Ibn Sirin: “Nikad nisam nekome zavidio na nečemu dunjalučkom, jer ukoliko je od stavnika Dženneta, kako mu mogu zaviditi na nekoj dunjalučkoj stvari kad je on na putu ka Džennetu?A ako je od stanovnika Vatre, kako mu mogu zaviditi na dunjalučkoj stvari kad je on na putu ka Džehennemu?

Abu Hatim: Zavist je osobina ljudi niskog karaktera a njeno ostavljanje je osobina odličnjaka. Svaki plamen se može ugasiti osim plamena zavisti. Zavist rađa pakost i mržnju a to je osnova zla. Ko god krije zlo u svom srcu, posijat će gorku voćku, njen rast će rezultirati srdžbom a plod će biti kajanje. Hased (ljubomora, zavist) je ime koje dobija onaj koji želi da određena blagodat bude otklonjena od nekoga i data njemu, a što se tiče onoga koji vidi dobro kod svog brata i poželi da postigne isto, bez želje da bude otklonjeno od njegova brata, onda to nije hased koji je prijekora vrijedan i zabranjen.

Ebu Džafer je jednom rekao Muaviji ibn Ebi Sufjanu: „Kako su brzo ljudi došli da te vide prilkom tvog dolaska u Medinu!“. Vođa pravovjernih (Muavija) reče:

Doista se plemenit čovjek suočava sa mnogo zavidnika
Ali nećeš naći da iko zavidi prezrenom.

Muhammad ibn Husejn je izrecitovao:

Bili su zavidni na blagodati kada se pojavila
Pa su je obasuli sa pokvarenim izjavama i lažima
Ali kada Allah podari blagodat
Riječi zavidnika joj ne mogu naštetiti.

Abu Hatim: Ne može se biti sigurno od zavidnika osim držanjem podalje od njega, jer što više on gleda u ono što je tebi dato nad njim, to u njemu sve više povećava potištenost i zavist kao i imanje lošeg mišljenja o Allahu. Uistinu, zavidnik ti ne zavidi zato što si ti loš ili zbog neke izdaje sa tvoje strane, već ti zavidi iz razloga što nije zadovoljan sa Odredbom (kaderom). Kao što je al-Utbi rekao:

Stalno razmišljam o tome kakvu sam ti nepravdu učinio, ali ne vidim
Nikakav loš postupak sa moje strane, naprotiv, pokazao si se zavidnim.

Abu Hatim: Najgora odjeća za čovjeka je al-hased (zavist) jer ona rađa žalost i tugu a to je bolest za koju nema lijeka. Zavidnika najprije stigne nesreća, zar nisi vidio Iblisa? Zavidio je Ademu toliko da mu je ta zavist donijela nesreću sve dok nije postao proklet nakon što je bio ugledan. Čovjeku je lahko odobrovoljiti svakog srditog na ovom svijetu osim zavidnika, jer uistinu, on ne može biti zadovoljan sve dok se ne ukloni blagodat na kojoj zavidi.

Neki mudri ljudi su imali običaj reći: “Četri vrste ljudi su skloni depresiji: Čovjek naprasite naravi, čovjek koga izjeda zavist, čovjek koji se druži sa rječitim čovjekom koji je učen u književnosti a on sam, niti je rječit niti učen, i mudar čovjek kojeg njegov narod omalovažava i ponižava“.

Svaka ptica svome jatu leti...

2011-11-22T12:48:00.000-08:00

Imam Buharija bilježi u svom Sahihu da je Aiša, radijallahu anha rekla: „Čula sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao 'Duše su regrutovana vojska. One koje se međusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju raziđu se'.

Ibn Hadžer je u komentaru ovog hadisa rekao: „Što se tiče riječi 'Duše su regrutovana vojska...', al Hattabi je rekao 'Ovo se može odnositi na njihovu sličnost u pogledu dobra i zla, čestitosti ili pokvarenosti. Dobri ljudi su naklonjeni drugim dobrim ljudima a isto tako su zli ljudi naklonjeni drugim zlim ljudima. Duše osjećaju srodnost prema drugima shodno prirodi u kojoj su stvorene, dobroj ili zloj naravi. Ukoliko su duše slične prirode, one će se slagati u suprotnom će biti u lošim odnosima. Ovo isto tako može upućivati na početak stvaranja u carstvu gajba, kao što se prenosi, da su duše stvorene prije tijela i susretale su jedna drugu izražavajući svoj pesimizam o budućnosti. Kada su duše nastanile tijela, one su u stanju prepoznati jedna drugu iz prošlosti i biti u prijateljskim odnosima ili ne, bazirano na njihovom prijašnjem iskustvu“.

Ebu Hatim: „Razlog zbog čega među ljudima vlada sloga i harmonija - nakon odredbe – leži u prepoznavanju dvaju duša, a isto tako njihova nesloga i razdvojenost leži u averziji jedne prema drugoj. Stoga, ako se dvije duše prepoznaju osjetiće prisnost i srodnost među sobom a ako među njima vlada averzija osjetiće netrepeljivost i razdvojenost“.

Mudžahid je rekao: „Ibn Abbas je vidio čovjeka i rekao, 'Uistinu me voli', upitali su ga 'Kako znaš'?, reče 'Zbog toga što ja njega volim, a vojske su poput regrutovane vojske. One koje se međusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju raziđu se“.

Ibn al Dževzi je rekao: „Ono što možemo naučiti iz ovog hadisa jeste da, kada osoba osjeća odbojnost prema nekome ko je poznat po čestitosti i dobru, treba pokušati da nađe uzrok tome, kako bi se potrudio da od sebe otkloni nešto nepoželjno. To važi i u obrnutnom slučaju (kada osoba voli nekoga ko je poznat po zlu)“.

Ebu Hatim: „Najveći znak koji ukazuje kakav je neko u svom svakodnevnom životu se može vidjeti po tome s kim prijateljuje a s kim neprijateljuje, jer je čovjek na vjeri svog prijatelja a svaka ptica svome jatu leti. Nikad nisam vidio da nešto ukazuje više na nešto drugo, čak više nego što dim ukazuje na vatru, kao što sam vidio da prijatelj ukazuje na stvarnost svog prijatelja“.

Al Kurtubi je rekao: „Iako su sve one duše, razlikuju se po raznim osnovama, tako osoba osjeća sklonost ka jednoj vrsti i slagaće se s njom zbog posebnih osobina koje su im zajedničke. Stoga primjećujemo da različite vrste ljudi budu sa onima s kojima su srodne a udaljuju se od onih ljudi koji pripadaju drugoj vrsti. Možemo takođe primjetiti da svaka data grupa ili tip ljudi se mogu slagati sa jednom ili osjećati odbojnost prema drugoj a to je shodno stvarima ili osobinama na kojima počiva osnova ljubavi i mržnje".

Prenosi se da je Katada u pogledu ajeta,

إِلاَّ مَن رَّحِمَ رَبُّكَ وَلِذَلِكَ خَلَقَهُمْ
osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. [Hud: 119]

Rekao je: „Stvorio ih je za milost i pokornost. Što se tiče ljudi pokornosti, njihova srca i želje su ujedinjena čak iako su daleko jedni od drugih a što se tiče ljudi nepokornosti, njihova srca su u zavadi čak iako su zbliženi i žive zajedno“.

Ebu Hatim: „Pametni izbjegava druženje sa sumnjivim i drži se podalje od onih čija je vjera upitna jer ljudi upoznaju svakog onog koji se druži s njima a ko proživi život s nekim završi zajedno s njim. Čovjek ne prijateljuje osim sa onim ko je poput njega ili njegove naravi (t.j. karaktera). Ako čovjek među ljudima ne pronađe nekog s kim bi prijateljovao, on traži onoga čije će ga prijateljstvo ukrasiti i čije ga poznanstvo neće sramotiti. Ukoliko vidi dobro kod njega, on ga spominje a ako vidi loše kod njega, sakrije ga, a ako ga prešuti on će biti prvi koji će mu o njemu reći, a ako bude nešto zatraženo od njega, on će dati.

Uistinu, među ljudima ima onih koje kada bi ih čovjek vidio, zadivio bi se a ako bi ih bolje upoznao njegovo divljenje bi se još više povećalo. Takođe, među ljudima ima i onih koji osjete averziju prema drugom samim viđenjem a njegovo upoznavanje bi u njemu samo povećalo neprijateljstvo. Njihovo slaganje je zbog slaganje njihovih duša nekoć, a njihova averzija je zbog averzije između njihovih duša.

Ukoliko se dvije duše zbliže a zatim budu prisiljene na rastanak životnim tokom bez ikakvog ružnog događaja među njima ili zbog smrti, onda to biva šokantna smrt i ogroman bol. Nikad nije bio momenat tako duge žalosti, tako velikog gubitka, trajne sjete, duboke tuge i oplakivanja više od trenutka kada se dva brata ili voljeni razdvoje. Niko nije osjetio gorči okus od onog kada se dva bliska prijatelja rastanu i kada se sve završi.

Čudim se onome koji pruža svoju desnu ruku
Svom voljenom na rastanku i požuruje u tome!
Osjetio sam se slabo i nemoćan da kažem zbogom kada sam ga vidio
Moje srce se rukovalo s njim dok je moje oko plakalo.

Želiš odrijemati?

2011-11-17T18:25:00.000-08:00

Rekli su da…

من قال: قال الله, فقد كفر
Ko kaže: ‘Qaala Allaah’, učinio je kufr (nevjerstvo)!

Za većinu ljudi je ova izjava šokantna jer je u suprotnosti sa vjerovanjem da Uzvišeni Allah govori.

وَ قالَ رَبّكُمُ ادْعُونِي أسْتَجِبْ لَكم
„Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati...!“ [Al-Ghafir: 60]

Ali ako razmislimo, brzo ćemo uvidjeti da to nije ono što se ovom izjavom hoće reći. Do zabune dolazi iz razloga što mi razumijemo da glagol ‘قال’ znači samo „reći“.

Ipak, postoji i drugi glagol ‘قال’ koji znači spavati/odrijemati. Velika razlika! Jedan od načina da znamo koji je koji (mimo gledanja u kontekst), je da uzmemo tasrif fi3l, t.j. da ga konjugiramo u njegovo sadašnje vrijeme i pogledamo u njegov džizr (korijen).

قال — يَقول = reći
قال — يَقِيل = spavati

Gornji glagol ima korijen: ق و ل dok drugi: ق ي ل

Od drugog glagola (spavati), izvodimo sljedeće:
- Qaylulah (siesta – ‘popodnevni san', kajlula)
- Qaa’ilah (vrijeme kajlule)

Za osobu koja odrijema popodne se kaže Qaa’il. Samo malo… tako se kaže i za osobu koja nešto izgovori!

قال قائِلٌ مِنهم إنّي كان لي قرينٌ
“i jedan (qaa’ilun) od njih će reći: "Imao sam druga jednoga ” [As-Saaffaat: 51]

Stoga, jedini način da stvarno razlikujemo ovo dvoje je da pogledamo u džem3 (plural, množinu).

Množina onog koji govori:
قائل — قائلون

Množina onog koji odrijema:
قائل — قيَّل | قيّال | قيْل

[Može imati tri množine - Quyyal, Quyyaal i Qayl]

Stoga, da...

من قال: قال الله – فقد كفر
Ko kaže: Allah spava (qaala) učinio je kufr (nevjerstvo)!

Zadivljujuća morfologija… :)

اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ ۚ لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ
Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! (El-Beqare, 255)

Musa – Rječitost na drugoj razini

2011-11-16T12:32:00.000-08:00

Poslanik Musa, alejhi selam, je često opisan kao jak, žestok i silan u borbi protiv surovosti koja ga je okruživala. On je bio predodređen da se suprotstavi faraonu pa ga je Uzvišeni Allah pripremio kako bi se mogao na najbolji način suočiti sa užasima i nedaćama koje će ga zadesiti poput proganjanja, ubistva svog neprijatelja, povratka faraonu, izvođenja Benu Israila iz ropstva i ugnjetavanja...

Ali jedno od zanimljivih svojstava Musa'a, alejhi selam, jeste da on nije bio elokventan, rječit, niti je posjedovao tečnost i lahkoću govora za razliku od Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio ‘džawami’ al-kalim’, visoko elokventan, rječit, jezgrovita govora.

Musa je bio bio svjestan ovog nedostatka i bojao se da će faraon to iskoristiti protiv njega. Uzevši u obzir da je on Poslanik, koji treba dostaviti poslanicu, za očekivati je da će biti teže dostaviti je ukoliko ne znaš tako dobro govoriti kao tvoj protivnik. To borbu čini samo težom. Pogledajmo u Musa'ovo priznanje ovoga:

On kaže u dovi Allahu dželle šanuhu:

وَأَخِي هَارُونُ هُوَ أَفْصَحُ مِنِّي لِسَانًا فَأَرْسِلْهُ مَعِيَ رِدْءًا يُصَدِّقُنِي ۖ إِنِّي أَخَافُ أَن يُكَذِّبُونِ
A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem." (Qasas, 34)

Strahovao je da će njegova Poruka biti poreknuta zbog njegove govorne mane i uistinu je poreknuta od faraona i njegove svite. Zapravo, faraon je to iskoristio kako bi uvrijedio Musa'a i rekao:

أَمْ أَنَا خَيْرٌ مِّنْ هَٰذَا الَّذِي هُوَ مَهِينٌ وَلَا يَكَادُ يُبِينُ
I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti? (Zuhruf, 52)

Zbog čega nas zanima ovo svojstvo Musa'a alejhi sellam ???

Zato što, subhanAllah, je možda baš ovo razlog što ga je Uzvišeni Allah odabrao da izravno s njim razgovara. Faraon je bio arogantan, ohol, i vidio je sebe višim od toga da razgovara sa Musaom jer se nije mogao lijepo izražavati pa je stoga Allah počastvovao Musa'a, govoreći izravno s njim na Sinaju, kako bi pokazao da je uprkos govornoj mani, dostojan razgovora sa Svojim Gospodarom.

وَرُسُلًا قَدْ قَصَصْنَاهُمْ عَلَيْكَ مِن قَبْلُ وَرُسُلًا لَّمْ نَقْصُصْهُمْ عَلَيْكَ ۚ وَكَلَّمَ اللَّهُ مُوسَىٰ تَكْلِيمًا
i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali – a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao – (An-Nisa'a, 164)

Otuda je Musa ostao zauvijek upamćen kao „Kelimullah“ – onaj koji je razgovarao sa Allahom.

Pouka: nekad te ljudi mogu potcjenjivati i omalovažavati, misleći da nisi dostojan nečega ali u nekom budućem spletu okolnosti, Uzvišeni Allah će te uzdignuti i izaći ćeš kao bolji od njih. Približiće te Sebi, podariti Svoju milost i pokazat će jasno ljudima ono što zaista zaslužuješ. Budimo skromni i ponizni, ne gledajmo sa visine na druge i ne omalovažavajmo ih, iz razloga što nam nije poznata svačija stvarnost i stanje a možda su oni na koje mi gledamo sa visine, milion puta bolji i vrijedniji kod Allaha dželle šanuhu...

Kako se selef čuvao posrnuća jezika u vremenima smutnje

2011-11-15T05:19:00.000-08:00

Ijas ibn Muavija ibn Qurra je rekao: “Najbolji od njih (t.j. ashaba) su bili oni u čijim srcima nije bilo zlobe i koji nisu klevetali“. (Hilyat al-Awliya)

Tarik ibn Šihab je rekao: “Desila se prepirka između Halida i Sa'da pa jedan čovjek ode kod Sa'da i poče govoriti loše o Halidu, pa Sa'd reče: “Prekini! Ono što se između nas desilo nije dostiglo tačku da treba utjecati na našu vjeru“. (Hilyat al-Awliya)

Ammar ibn Jasir je čuo nekog čovjeka kako vrijeđa Majku vjernika, Aišu, radijallahu anha, pa mu reče: „Ućuti, odvratni lajavče! Svjedočim da je ona žena Allahovog Poslanika u Džennetu. U drugoj predaji stoji da mu je rekao: “Odlazi, pokvarenjače jedan! Zar da vrijeđaš onu koja je bila najdraža Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?“ (Bilježe Ibn 'Asakir i Ibn Sa'ad)

Ebu Rašid je rekao: „ Došao je čovjek iz Basre Ubejdullahu ibn Omeru i rekao mu: „Došao sam kao glasnik tvoje braće u Basri, šalju ti pozdrave i pitaju te o ovoj dvojici ljudi, Aliji i Osmanu, kakvo je tvoje mišljenje o njima“. On ga upita: “Još neko osim njih dvojice“? Reče: „Ne“. Pa reče: “Spremite ovog čovjeka za povratak“. Kada su ga spremili, on (Ubjedullah) reče: “ Prenesi im pozdrave od mene i reci da sam rekao:

تِلْكَ أُمَّةٌ قَدْ خَلَتْ ۖ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَلَكُم مَّا كَسَبْتُمْ ۖ وَلَا تُسْأَلُونَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ
Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili. (Beqara, 134) (Al-'Azla od al-Hattabija)

Prenosi se od Šerika da je rekao: „Upitao sam Ibrahima ibn Edhema o onome što se desilo između Alije i Muavije pa on poče plakati i ja se pokajah što ga upitah. Zatim podiže glavu i reče:“ Uistinu, ko god je spoznao svoju dušu zauzet je njome a ko god je spoznao svog Gospodara zauzet je Njime mimo svega drugog“. (Hilyat al-Awliya)

Imam Šafija: „Upitan je Omer ibn Abdul-Aziz, “Šta kažeš o učesnicima Siffina?“ On odgovori: "Allah je moje ruke sačuvao te krvi i zato ne želim da tom istom krvlju natopim svoj jezik! (Al-'Azla)

Al-Rajjaš je izrecitovao:

Kunem se da su me moji grijesi preokupirali
Od upuštanja u grijehe Beni Umejje

Njihov sud je kod Allaha
On posjeduje znanje o tome, ne ja

On što su oni uradili meni neće naštetiti
Sve dok Allah ne ispravi ono što je kod mene.
(Al-Azkar al-Newewi)

Al-Hejtem ibn Ubejd al-Sejdelani je rekao: „Ibn Sirin je čuo nekog čovjeka kako proklinje Hadždžadža pa mu reče, “Prestani s tim! Uistinu, kad bi mogao vidjeti prizor ahireta, najmanji grijeh koji si ti učinio, tebi bi izgledao većim od najvećeg grijeha kojeg je počinio Hadždžadž. Trebaš znati da je Uzvišeni Allah, Mudar i Pravedan. Ako uzme od Hadždžadža zbog nasilja kojeg je činio drugima, isto tako će uzeti i od drugih zbog njihovog nasilja prema Hadždžadžu. Zato ne okupiraj svoju dušu sa proklinjanjem drugih“. (Šu'abul-Iman, Bejheki)

A Abdullah ibn al-Hajjar je imao običaj reći: „O Allahu, sačuvaj nas i sačuvaj druge od nas“. (Tezkirat al-Huffaz)

Provjeravanje vijesti

2011-11-13T11:54:00.000-08:00

Provjeranje vijesti prije nego što se u nju povjeruje i počne širiti dalje je jedinstvena Kur'anska metodologija kojom se izbjegava rekla-kazala. Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ
O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Hudžurat, 6)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا ضَرَبْتُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَتَبَيَّنُوا وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فَعِندَ اللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ ۚ كَذَٰلِكَ كُنتُم مِّن قَبْلُ فَمَنَّ اللَّهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوا ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik!" – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite. (An-Nisa', 94)

Uistinu se smutnje pokreću glasinama i lažnim vijestima koje se zatim šire dalje putem rekla-kazala. Pritom se nimalo ne vodi računa o razumjevanju vijesti prilikom njenog prenošenja drugima a obzirom da ljudi nisu čvrsti u vjeri, to ih sprječava da budu pokorni Allahovoj naredbi o provjeravanju vijesti i izbjegavanju žurbe.

Najbolja preventivna mjera protiv smutnje je provjera i razjašnjavanje vijesti naročito u pitanjima koja se tiču ummeta. Ukoliko se utvrdi da je vijest tačna onda se treba gledati na samu korist njenog širenja jer se ne treba reći sve što se zna a postoje i stvari koje se trebaju reći samo određenim ljudima.

Prenosi se da je jednom došao neki čovjek kod Omera ibn Abdul-Aziza i u njegovom prisustvu spomenuo drugog čovjeka pa mu Omer reče:

„Ako želiš razmotrit ćemo tvoju izjavu. Ukoliko lažeš onda si od ovih ljudi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ
O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest...(Hudžurat, 6)

A ako si rekao istinu, onda si od ovih ljudi:

هَمَّازٍ مَّشَّاءٍ بِنَمِيمٍ
klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, (Qalem, 11)

Ali ako želiš, mi ćemo ti oprostiti i preći preko toga. Čovjek reče: “Oprosti mi vladaru pravovjernih, neću to nikad više ponoviti“.

وَإِذَا جَاءَهُمْ أَمْرٌ مِّنَ الْأَمْنِ أَوِ الْخَوْفِ أَذَاعُوا بِهِ
A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. (An-Nisa', 83)

Hafiz ibn Kesir je u komentaru ovog ajeta rekao:

To je zabrana onome ko žuri razglasiti nešto prije nego se to provjeri. U tom smislu i Muslim u uvodu svoga "Sahiha" navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Dovoljno je čovjeku laži da prenosi sve što čuje!"

U hadisu o čijoj vjerodostojnosti postoji saglasnost El-Buharije i Muslima navodi se kako je Omer ibn el-Hattab saznao da je Allahov Poslanik pustio svoje žene, pa je krenuo iz kuće i došavši u džamiju čuo ljude kako o tome govore. Nije se zadržavao okolo nego je odmah otišao i tražio dozvolu da vidi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi to razjasnio: Upitao sam: "Jesi li pustio svoje žene?" On je odgovorio: "Ne!" Potom sam rekao: "Allahu ekber (Allah je najveći)..."

Kod Muslima stoji: pa sam rekao: "Jesi li ih pustio?", a on je odgovorio: "Ne!" Nakon toga sam ja stao na vrata džamije i počeo snažno vikati: "Allahov Poslanik nije pustio svoje žene!" Zatim je objavljen ovaj ajet:

وَإِذَا جَاءَهُمْ أَمْرٌ مِّنَ الْأَمْنِ أَوِ الْخَوْفِ أَذَاعُوا بِهِ ۖ وَلَوْ رَدُّوهُ إِلَى الرَّسُولِ وَإِلَىٰ أُولِي الْأَمْرِ مِنْهُمْ لَعَلِمَهُ الَّذِينَ يَسْتَنبِطُونَهُ مِنْهُمْ
A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojim, to bi od njih saznali oni koji to žele znati, " a ja sam bio taj koji je želio znati!" Glagol: يَسْتَنبِطُونَهُ znači "koji to utvrde, provjere, izvedu iz osnova."

El-Ilah - Bog

2011-11-12T05:43:00.000-08:00

Ibn Džerir u govoru o značenju Allahovog ličnog imena rekao je: Prenešeno nam je od Ibn Abbasa da je rekao: Tj. On je Taj koji ima pravo božanstvenosti i robovanja kod svih Svojih stvorenja.

Šejhul-islam Ibn Tejmija, rahimehullah, veli: El-Ilah je božanstvo kojem se pokorava. Ono je bog, tj. obožavan.

El-Dževheri u djelu Es-Sihah veli: Riječ elehe znači biti obožavan. Rekao je: Od toga je naša riječ 'Allah', a njena osnova je riječ ilah (bog), prema osnovi fe'al što znači mef'ul; jer on je me'luh što znači ma'bud (obožavan). Rekao je: Izraz te'lih (proglašavanje božanstvom) znači ta'bid (porobljavanje bogu, obožavanje), a te'eluh (postati pobožan) znači tenesuk (pobožnost, bogomoljstvo) i te'abud (pobožnost, služba bogu). Ru'ba veli: Sebbahne vesterdža'ne min te'elluha, tj. teabuda. U rječniku je rekao: Elehe, ilaheten, uluheten i uluhijjeten, znači biti obožavan. Od toga je i Allahovo lično ime (Allah). Rekao je: Njegova osnova je riječ ilah (bog, božanstvo) u značenju me'luh (obožavan). Sve što je predmet obožavanja, božanstvo je kod onoga koji obožava.

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: El-Ilah je ono što su srca prihvatila za boga iz ljubavi, uzdizanjem, obraćanjem, poštovanjem, veličanjem, strahovanjem, nadanjem i oslanjanjem.

Ibn Redžeb, rahimehullah, rekao je: El-Ilah je onaj kojem se pokorava, pa mu se ne biva nepokornim iz strahopoštovanja prema njemu, uzdizanja, ljubavi, straha, nade, oslanjanja na njega, traženja od njega i prizivanja njega. Ovo ne pristaje nikome osim Allahu. Onaj ko učini širk u nekoj od ovih stvari koje su od božanskih osobina, to je umanjivanje njegove iskrenosti u la ilahe illallah i manjkavost u njegovom tevhidu. Također, u tome je obožavanje stvorenja shodno mjeri ovoga. A sve ovo je od grana širka.

U djelu El-Misbah stoji: Elehe znači ubide, a te'elluh je tabbud. El-Ilah je božanstvo, a ono je Allah, slavljen neka je On. Mušrici su ovo ime pozajmili za one koje su obožavali mimo Allaha.

***

هَٰذَا بَلَاغٌ لِّلنَّاسِ وَلِيُنذَرُوا بِهِ وَلِيَعْلَمُوا أَنَّمَا هُوَ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ وَلِيَذَّكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ
Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdarenī prime pouku! (Ibrahim, 52)

قُلْ إِنَّمَا أَنَا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ يُوحَىٰ إِلَيَّ أَنَّمَا إِلَٰهُكُمْ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ ۖ فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, robujući Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!" (El-Kehf, 110)

وَلَا تُجَادِلُوا أَهْلَ الْكِتَابِ إِلَّا بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ إِلَّا الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْهُمْ ۖ وَقُولُوا آمَنَّا بِالَّذِي أُنزِلَ إِلَيْنَا وَأُنزِلَ إِلَيْكُمْ وَإِلَٰهُنَا وَإِلَٰهُكُمْ وَاحِدٌ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ
I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Ankebut, 46)

وَإِلَٰهُكُمْ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ ۖ لَّا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الرَّحْمَٰنُ الرَّحِيمُ
A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (El-Beqara, 163)

لَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَىٰ قَوْمِهِ فَقَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا اللَّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَٰهٍ غَيْرُهُ إِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ عَظِيمٍ
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O narode moj" – govorio je on – "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!" (E'araf, 59)

إِنَّ إِلَٰهَكُمْ لَوَاحِدٌ
vaš Bog je, uistinu, Jedan, (Saffat, 4)

إِنَّمَا إِلَٰهُكُمُ اللَّهُ الَّذِي لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ
Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! (Ta-ha, 98)

The Evil of Craving for Wealth and Status - Ibn Rajab

2011-11-10T16:56:00.000-08:00

This is a valuable treatise by al-Haafidh Zaynuddeen `Abdur-Rahmaan ibn Rajab al-Hanbalee in which he explains the saying of Allaah’s Messenger (salAllahu ‘alayhi wa sallam): “Two hungry wolves let loose among sheep are not more harmful then a person’s craving after wealth and status in his Deen.”

In the treatise he explains the serious consequences of a person’s greed for amassing wealth and that it may lead a person into that which is forbidden. Likewise a person’s craving after attainment of status and position – then this will generally prevent the good, dignity and honour of the Hereafter – and may lead a person into pride and to looking down upon and having contempt for others.

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

Ko drugome jamu kopa sam u nju upadne

2011-11-09T09:36:00.000-08:00

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

"Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najveća laž. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti prisluškivati. Nemojte jedan drugom zavidjeti niti se međusobno mrziti, niti jedan drugom leđa okretati. Budite Allahovi robovi – braća". (Buharija i Muslim)

Kesir ibn Zijad je rekao: “Čuo sam Hasana el-Basrija da kaže, “Ne raspituj se o dobrim i lošim djelima tvog brata jer je to uistinu tedžesus" (uhođenje, istraživanje mahana, špijuniranje itd.).

Ebu Hatim: „Pametna osoba se mora držati puta spasa tako što će se kloniti iznalaženja tuđih mahana i umjesto toga se posvetiti sebi i svojim vlastitim mahanama. Uistinu, ko god se pozabavi svojim mahanama umjesto mahanama drugih, pronaći će vlastiti mir i smirenost u svom biću a njegovo srce neće biti izmoreno. Kad god pogleda u svoje vlastite nedostatke i greške, slični nedostaci kod njegovog brata će mu biti lakši za podnijeti a ko god se zabavi nedostacima drugih umjesto svojim, njegovo srce će postati slijepo, biće izmoren i zaboravit će vlastite mahane. Najslabiji od ljudi je onaj koji druge kritikuje za ono što je i pri njemu samom, a ko god kritikuje druge i sam će biti izložen kritici“.

Istinu je rekao onaj koji je izrekao ove riječi:

„Ako ti druge koriš, pa oni će tebe još više koriti!
I ono što je bilo skriveno kod tebe, izaći će na vidjelo.

Neko je nekada rekao u izjavama davnim,
Riječi koje sadrže mudrost, ogromne ljepote:

Ukoliko nekad spomeneš ljude, ne spominji njihove greške,
Jer nema greške a da tvoja ne može biti kazana.

Ukoliko kritikuješ ljude zbog onog što nemaju pri sebi,
To je onda krupno i kod Allaha i kod ljudi.

A ako ih kritikuješ za nešto što je i pri tebi samom,
Pa, kako će jednooki kritikovati jednookog?

I kako ljudi mogu biti kritikovani od nekog, čije
Greške su gore kada se sve sagledaju?

Ako budeš istraživao tuđe mahane, sigurno ćeš ih naći,
Ali sjeti se da je ono što je pri tebi, mnogo veće od onoga što je pri njima.

Zato ostavi ljude na miru i prepusti ih samima sebi,
Jer oni mogu vidjeti tvoje greške, mnogo više neg' ti sam.

Al-Šejbani kaže: “Zapisano je u Knjigama: ‘kako ti postupaš prema drugima tako će se i prema tebi postupati, čaša koju daješ drugome je čaša iz koje ćeš i ti piti“.

Ebu Hatim: "Uhođenje i istraživanje tuđih mahana je od ogranaka licemjerstva isto kao što je i imanje lijepog mišljenja o drugima od ogranaka imana. Pametni uvijek ima lijepo mišljenje o svom bratu i čuva svoju tugu i žalost u sebi a neznalica uvijek ima loše mišljenje o svom bratu a ne razmišlja o svojim zločinima i patnjama".

‘Abdullah ibn ‘Amr ibn al-’As (radijallahu `anhu) je rekao: ‘Zapisano je u Tevratu, “Ko god se upusti u trgovinu postane korumpiran a ko god kopa zlu rupu svome bratu, sam će upasti u nju“.

Strah od poznatosti – Izgubljena osobina

2011-11-08T15:58:00.000-08:00

Učenjaci i pobožnjaci ovog ummeta su se stalno bojali slave i toga da budu poznati među ljudima. Prezirali su da se njihovo ime često spominje i mogao si vidjeti nekog od njih kako bježi od ljudi kao da je fitna, dok si ih isto tako mogao vidjeti kako ustaju sa kružioka znanja zbog toga što je broj prisutnih postao prevelik.

Ispod se nalaze zadivljujuće izjave naših prethodnika koje ukazuju koliko su bili iskreni i bježali od slave i od toga da se puno spominju.

Muhammed ibn al-‘Ala ibn Musejjib iz Basre je napisao Muhammedu Jusufu al-Asbahaniju riječi: „O brate moj, ko god voli Allaha, voli da ostane nepoznat (među ljudima)“.

Bišr ibn al-Haris: „Ne poznajem nijednog čovjeka koji voli slavu a da nije izgubio svoju vjeru i postao ponižen. Niko, ko se boji Allaha, ne voli da bude poznat među ljudima“.

Takođe je rekao: “Čovjek koji voli da ga svako poznaje nikad neće osjetiti slatkoću Ahireta“.

Abdullah ibn Abbas: „Uistinu Allah ima robove koje je ućutkao strah od Allaha iako su veoma elokventni u govoru“.

Ibn Mesud, radijallahu anhu, je rekao: „O ljudi budite izvori znanja i svjetiljke upute. Držite se svojih kuća i budite poput svjetla u noći, oživljavajte srca, nosite iznosanu odjeću, tako ćete postati poznati među stanovnicima nebesa a ostati nepoznati među stanovnicima Zemlje“.

Ibrahim al-Nehai i al-Hasan su imali običaj reći: „Dovoljno je čovjeku zla da se u njega upire prstom u pitanju vjere ili dunjaluka (iz želje za slavom) osim onoga koga je Allah zaštitio. Bogobojaznost je ovdje i pokaza na svoje grudi tri puta“.

Ibrahim ibn Edhem je rekao: “Rob koji voli slavu je neiskren prema Allahu dželle šanuhu.“

Dawud el-Tai bi znao reći: „Bježite od ljudi isto kao što biste bježali od lava“.

Imam Ahmed: “Lijepe vijesti čekaju onoga čij je spomen Allaha sakrio. I znao je reći: “Želim nešto što se nikad neće desiti...Želio bi da sam na mjestu gdje nema ljudi“.

Fudajl ibn ‘Ijjad: „Ako možeš biti nepoznat, budi.Nije bitno što nisi poznat i nije bitno što nisi hvaljen.Nije bitno ako si prijekora vrijedan kod ljudi ako si hvale vrijedan kod Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog“.

Jezid ibn Abi Habib: “Uistinu, od fitne učenjaka je da bude više zadovoljan svojim govorom nego šutnjom i slušanjem“.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je imao običaj reći: „Da nije jednog ajeta iz Allahove knjige, nikad vam ne bih govorio:
إِنَّ الَّذِينَ يَكْتُمُونَ مَا أَنزَلْنَا مِنَ الْبَيِّنَاتِ وَالْهُدَى مِن بَعْدِ مَا بَيَّنَّاهُ لِلنَّاسِ فِي الْكِتَابِ أُولَـئِكَ يَلعَنُهُمُ اللّهُ وَيَلْعَنُهُمُ اللَّاعِنُونَ
One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju [al-Baqarah: 159]

Al-Šabi: „Trudili smo se mnogo da Ibrahima al-Tejmija dovedemo u mesdžid da sjedne i prenosi ljudima al je on to odbio“.

Abdurahman ibn Ebi Lejla: ''Sreo sam stotinu i dvadeset ashaba, drugova Allahovog Poslanika, ni jedan od njih ne bi prenosio ili citirao hadis, a da nije želio da je to njegov brat umjesto njega učinio, niti bi bio upitan, a da nije želio da njegov brat na to pitanje odgovori.''

Sufjan al-Sevri: „Ako možeš da postaneš učenjak a da ne budeš poznat, budi. Uistinu da ljudi znaju ono što je u tebi, meso bi ti pojeli“.

On, rahimehullah, ne bi dozvoljavao da na njegovoj halki bude više od trojice. Jednog dana je došlo više ljudi i on vidje da se njegova halka povećala pa u strahu ustade i reče: “Tako mi Allaha, uzeti smo a da to nismo ni osjetili! Tako mi Allaha, kada bi vođa pravovjernih Omer, radijallahu anhu, vidio nekoga poput mene u ovoj halki, natjerao bi me da ustanem i rekao:“Ovakvi od vas nisu ovoga vrijedni“.

Kada je Bišr al-Hafi ostavio citiranje hadisa na halkama, ljudi mu rekoše: “Šta ćeš reći Svom Gospodaru kada te upita “Zašto si ostavio prenošenje hadisa Mog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima?! On, rahimehullah reče: Reći ću „Gospodaru moj, naredio si mi da to radim sa iskrenošću ali je ja ne nalazim u sebi“.

Ibrahim ibn Edhem: „Nikad nisam uživao u životu kao u Šamu. Bježao bih sa svojom vjerom od uzvisine do uzvisine i od planine do planine. Ko god bi me vidio rekao bi „On je lud“ i ko god bi me vidio rekao bi „On je poštar“.

On bi takođe govorio: “Učenjaci! Kada bi podučavali radili bi (dobra djela), a kada bi radili bili bi zauzeti time, a kada bi postali zauzeti time, počeli bi nedostajati ljudima, a kad bi im počeli nedostajati, oni bi ih počeli tražiti, a kada bi bili traženi, oni bi bježali“.

Jednog dana je prošao pred halke El-Evzaija i vidje da su se ljudi okupili u velikom broju pa reče: “Da je ovoliko velika grupa bila oko Ebu Hurejre on bi je napustio“.Ovo je došlo do Evzaija koji ustade i od tog dana ostavi skupove“.

Ibrahim ibn Edhem je bio izuzetna ličnost, mašaAllah. Trudio se da se drži podalje od ljudi iz straha da ga ne bi puno spominjali ali njegova poznatost i ime se tako raširilo do tačke da se priča:
“Jednom je bio u vrtu (krešući grane) i ljudi uđoše unutra i počeše kružiti po vrtu govoreći “Gdje je Ibrahim ibn Edhem?“. Tako i on poče s njima kružiti govoreći „Gdje je Ibrahim ibn Edhem?“ (poenta je što su njegovo ime, karakter i reputacija bili poznati a sam on je rijetko bio viđen pa ga nisu ni mogli prepoznati)

Eid Mubarak!

2011-11-06T03:03:00.000-08:00

Čuvanje jezika

2011-11-04T11:37:00.000-07:00

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :
„Nema tog čovjeka, koji ponizi muslimana na javnome mjestu, oskrnavljajući njegovu svetost i oštećujući njegovu čast, a da ga Allah neće poniziti onda kada bude želio Njegovu pomoć. Nema ni jednog čovjeka koji pomogne muslimana na mjestu gdje se skrnavi njegova čast i ruši njegova svetost - a da ga Allah ne pomogne onda kada bude želio Njegovu pomoć.“ (Ebu Davud, 4/271; Ahmed, 4/30; hasen)

Obaveza je svakom muslimanu da čuva svoj jezik i zaštiti ga od prenošenja neistine u svim vremenima i svim mjestima a naročito u vremenima smutnje (fitne), kada se povećaju glasine i želja za njihovim širenjem kao i neutemeljene izjave. U ovim vremenima, uši su u potpunosti spremne da čuju sve što se kaže tako da je opasnost neminovna, jer možda jedna izrečena riječ u vremenu smutnje bude žešća od udarca mačem.

Iz ovog razloga je na muslimanskim masama obaveza da suzdrže svoje jezike od govora kojim se može povećati fitna.Trebamo znati da je jezik najopasniji organ koji je Allah stvorio u ljudskom tijelu i iz tog razloga je On, kako bi vjernicima skrenuo pažnju, rekao:

وَقُل لِّعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنزَغُ بَيْنَهُمْ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنسَانِ عَدُوًّا مُّبِينًا
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj – [al-Isra: 53]

I rekao je:

مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ
on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije. [Qaf: 18]

وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ كِرَامًا كَاتِبِينَ١يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ
a nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite. [al-Infitar: 10-12]

أَمْ يَحْسَبُونَ أَنَّا لَا نَسْمَعُ سِرَّهُمْ وَنَجْوَاهُم ۚ بَلَىٰ وَرُسُلُنَا لَدَيْهِمْ يَكْتُبُونَ
Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju. [al-Zukhruf: 80]

Imam Ibn al-Qajjim al-Dževzijje je rekao:

"Ono što čudi je da osobi bude lahko da se kloni harama, nasilja, bluda, krađe, pijenja alkohola ili gledanje u nedozvoljeno, a opet joj bude teško da čuva svoj jezik! Tako da vidiš čovjeka za kojeg se kaže da je učen i pobožan zahid ali izgovara riječi koje izazivaju Allahovu srdžbu bez razmišljanja...kako često vidiš čovjeka koji hoda čist od zlih grijeha i nasilja ali vidiš da njegov jezik kalja svačiju čast - bilo mrtvog ili živog, i čak pritom vodi računa o tome šta kaže". (Al-Daa' wal-Dawa')

Treba znati da su najlakši pokreti, pokreti jezika ali oni nanose i najviše štete robu. Koliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, predaja upozoravaju na greške i posrnuće ovog opasnog organa, općenito u svim vremenima a posebno u vremenu smutnje.

Jednom je jedan ugledan čovjek prošao pored Alkame ibn Ebi Wekkasa i Alkamu mu reče:
„Imaš veze i imaš prava ali te vidim kako ideš ovim vladarima i govoriš im šta god poželiš! Uistinu sam čuo Bilala ibn Harisa al-Muzenija, ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
“Zaista, neko od vas izgovori neku riječ kojom je Allah zadovoljan i ne pretpostavivši dokle će ona doprti (do koga će doći), i Allah mu tu riječ upiše sa ovim zadovoljstvom koje traje sve do Dana kada će se susresti sa Njim, a neko od vas izgovori riječ kojom Allah nije zadovoljan i ne pretpostavivši dokle će ona doprti, i Allah mu upiše tu riječ protiv njega i sa Allahovom ljutnjom koja traje sve do Dana kada će se susresti sa Njim!“'

Alkame zatim reče: „Teško tebi, pogledaj! Šta je to što ti govoriš? Koliko puta me je ova predaja koju sam čuo od Bilala ibn al-Harisa spriječila da govorim.“ (Ahmed, Tirmizi, sahih)

Prenosi se od majke pravovjernih Ummu Habibe, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Svaki govor sina Ademovog je protiv njega a ne za njega, osim govora kojim upućuje na dobro, sprječava od zla ili pominje Allaha“. (Tirmizi, sahih)

Omer b. Abdil-Aziz, rahmetullahi alejh, rekao je: „Uistinu, onaj koji se često prisjeća smrti, bit će zadovoljan s malim, i onaj koji svoj govor bude smatrao svojim djelom, umanjit će svoj govor, osim u onome što mu je od koristi.“

A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao : „Dosta je čovjeku laži samo da prenosi sve što čuje.“ (Muslim, 7.)

Žurba : „Majka svih kajanja“

2011-11-03T11:51:00.000-07:00

Qatada ibn Di'amah je rekao: „Tako mi Allaha, uistinu smo vidjeli ljude koji žure u fitnu (smutnju) a vidjeli smo i one koji su se suzdržali od upuštanja u nju, Allaha radi i iz straha od Njega, pa kada je smutnja nestala, oni koji su se suzdržali od nje su bili u najboljem stanju, imali su najsmirenija srca i manje tereta da nose na plećima od onih koji su jurnuli u nju i uključili se. Djela onih koji su se upustili u nju su postala bijedna a srca bi im se ispunila mržnjom kad god bi ih se sjetili.Tako mi Allaha, da su ti ljudi znali fitnu kad ih je zadesila onako kako su je spoznali nakon što je nestala, generacije ljudi bi bile inteligentne i oštroumne“. (Hilyat al-Awliya)

Abu Hatim, Muhammad ibn Hibban al-Busti je rekao: “Onaj koji žuri, neće ostvariti svoj cilj isto kao što onaj koji je milostiv i plemenit neće nikada biti prestignut. Onaj koji ćuti, rijetko kad će biti koren dok onaj koji mnogo govori, teško da će ikad biti sačuvan. Onaj koji žuri, govori prije nego što sazna išta i odgovara prije nego što shvati išta. On hvali drugog prije nego ga i upozna a potom ga kritikuje, nakon što ga je hvalio! On donosi zaključke, prije nego što razmisli i ide naprijed, bez ikakvog zaključka. Žurba je uvijek popraćena kajanjem a sigurnost nije nešto što dolazi s njom. Arapi su imali običaj žurbu zvati „Majka svih kajanja“. (Rawdhat al-'Uqala)

Huzejfa, radijallahu anhu je rekao o fitni: “Nejasna je kada se tek pojavi a postane jasna nakon što ode“. (Al-Musannef, Ibn Abi Šejbe)

Šamr je rekao u pogledu ove njegove izjave: „Kada se fitna tek pojavi, zbuni ljude i učini ih da misle da su u pravu pa se upuste u nju i urade djela koja nisu dozvoljena. Potom, nakon što fitna prestane i ode, njena prava stvarnost postane jasna i svi oni koji su se u nju upustili uvide da su bili u krivu“.(Lisan al-'Arab)

Mutarrif: “Bilo je vrijeme u kojem su najbolji ljudi u vjeri bili oni koji su žurili (da učine djelo) ali će ljudima doći vrijeme u kojem će najbolji u vjeri biti onaj koji sebi da vremena“. (Hilyat al-Awliya)

Fitne će se sigurno dešavati u ummetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je to nagovijestio u brojnim hadisima a ono što je on rekao da će se desiti, sigurno će se desiti. Stoga nam je obaveza da budemo strpljivi na njima, da se pripremimo za njih i budemo na oprezu. Zapravo, mi moramo biti još oprezniji danas jer smo bliži Sudnjem danu u poređenju sa muslimanima prije 14 vijekova. Moramo naučiti prirodu fitne, njene karakteristike, način na koji se odnositi prema njoj i kako postupati kad nas zadesi, kako bi bili zaštićeni i sačuvani od nje. A koliko se fitni desilo upravo zbog nepoznavanje njenih karakteristika!

Nije se čuditi što se obični narod i svjetina tako olahko upuste u fitnu jer je od njene prirode da bude privlačna ljudima kada se tek spusti i da ih obmane sa svojim iluzijama. Khalaf ibn Hušib je rekao:“Ljudi su imali običaj citirati ove stihove kad god bi nastupila fitna, Imru' al-Qays je rekao:

Rat kada tek nastupi, bude poput mlade žene,
Ka čijoj ljepoti žuri svaki neznalica

Sve dok (rat) ne postane okrutan i dug
I on se promjeni u staru ženu bez muža

Sijede kose, tako stara i drukčija
Neugodna za miris i poljubac

Khalaf je imao običaj reći, 'Ljudi trebaju učiti ove stihove u vremenima fitne“. (Al-Sunan al-Ma'thurah, Imam al-Šafi'i, Al-Bukhari)

Ono što čudi jeste ponašanje i reakcije onih koji se pripisuju znanju i dawi, njihova žurba i ishitreno donošenje zaključaka, širenje glasina, neprovjeravanje vijesti, nečuvanje jezika, rekla-kazala, iznošenje potvora i laži na one sa kojima su u određenom sukobu. Umjesto da rade na smirivanju strasti i fitne, svojim postupcima i izjavama je samo još više potpaljuju i dovode je do većih razmjera koje ona sama zaslužuje, jer jedna obična riječ u vremenu fitne opasnija je i žešća od udarca mača.

Bez obzira bio neko sljedbenik tzv. "maočanske dawe“, "sarajevske dawe", "bečke škole" ili „IZ-a“ ili šta ja znam koga već, islam nas uči da budemo pravedni prema svima, kako prema prijatelju tako i prema neprijatelju.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ لِلَّهِ شُهَدَاءَ بِالْقِسْطِ ۖ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Ma'ide, 5)

Nastojanje da se diskredituje određena ličnost ili pravac spominjanjem stvari iz ličnog života je metod kojim se ne bi trebao služiti ni običan musliman a kamoli talibul-ilm ili daija-magistar. Uzor u borbi protiv zabluda i greški nam trebaju biti naši učenjaci koji su raznim skupinama i sektama koje su se pojavile u ummetu odgovarali na jedan lijep i dostojanstven način, koristeći se šerijatskim načinom dokazivanja. Oni pak koji pribjegavaju metodi kaljanja časti i iznošenja laži i potvora su obično ti koji nemaju valjan šerijatski argument.

Smatrati nekog daiju odgovornim za djelo koje učini neka budala je krajnje neozbiljno. Pa ko to može imati efektivnu kontrolu nad budalom ili ko može doglaviti nešto beduinu za koje Uzvišeni kaže da su „najpreči da ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje“.

Molim Allaha da se smiluje nama, našim beduinima i našim budalama. Amin!

I da, od dobrih strana fitne je što ljudi u njoj otkriju svoje pravo lice, iznesu na vidjelo ono što im grudi kriju i tako svima postane jasno njihovo stanje.

Napisan sa suzama

2011-11-02T13:04:00.000-07:00

Šejh Muhammed el-Emin el-Šenkiti spominje u svojoj knjizi "Edva'ul Bejan" da je ajet koji najviše ulijeva nadu vjernicima sljedeći:

ثُمَّ أَوْرَثْنَا الْكِتَابَ الَّذِينَ اصْطَفَيْنَا مِنْ عِبَادِنَا ۖ فَمِنْهُمْ ظَالِمٌ لِّنَفْسِهِ وَمِنْهُم مُّقْتَصِدٌ وَمِنْهُمْ سَابِقٌ بِالْخَيْرَاتِ بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْفَضْلُ الْكَبِيرُ
Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede onī Naši robovi koje Mi izaberemo; biće onih koji će se prema sebi ogriješiti, biće onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će veliku nagradu dobiti... (Fatir, 32)

Uzvišeni Allah ovim ajetom jasno ukazuje da je ummet koji je naslijedio knjigu odabran nad ostalim: „Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede onī Naši robovi koje Mi izaberemo“. Zatim pojašnjava da su od njega tri skupine.

Prva: zalim li-nefsihi - onaj koji se sam prema sebi ogriješio. To je onaj koji je Allahu nekad pokoran nekad nepokoran. O takvoj osobi Uzvišeni kaže:

خَلَطُوا عَمَلًا صَالِحًا وَآخَرَ سَيِّئًا عَسَى اللَّهُ أَن يَتُوبَ عَلَيْهِمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ
Oni su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je... (Tewba, 102)

Druga: muqtesid – onaj koji ide srednjim putem. To je onaj koji je pokoran Allahu i ne biva mu nepokoran ali se nije približio Njemu putem nafila (dobrovoljnih djela).

Treća: sabiq bil-hajrat – onaj koji se natječe u činjenju dobra. To je onaj koji čini naređeno, kloni se zabranjenog i približava se Allahu putem ibadeta koji nisu obavezni.

I ovo je najispravnije tumačenje u pogledu tri vrste ljudi iz ovog ajeta.

Zatim je Uzvišeni Allah obećao svim trima skupinama vječni Džennet kao što se kaže u ajetu koji slijedi:

جَنَّاتُ عَدْنٍ يَدْخُلُونَهَا يُحَلَّوْنَ فِيهَا مِنْ أَسَاوِرَ مِن ذَهَبٍ وَلُؤْلُؤًا ۖ وَلِبَاسُهُمْ فِيهَا حَرِيرٌ
edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti... (Fatir, 33)

Ovdje dolazimo do važnosti gramatike, jer je jedini način da razumijemo da će sve tri skupine iz ummeta ući u Džennet, kroz razumjevanje harfa waw (و) u riječi يدخلونها. On se zove waw al-džem' i označava 3 ili više ljudi. Npr.

يدخل – On ulazi (1 čovjek)
يدخلان – Oni (2 čovjeka samo) ulaze
يدخلون – Oni (mn. 3 ili više) ulaze

Ovo je razlog zbog kojeg neki ljudi kažu da waw u gornjem ajetu حق لهذه الواو أن تكتب بماء العينين, ima pravo da bude napisan sa suzama. Isto tako, činjenica da se prvo spominje prva od ove tri skupine, odn. onaj koji se sam prema sebi ogriješio, ulijeva najviše nade takvoj osobi u ummetu.

Učenjaci su se razišli zašto je zalim li nefsihi (onaj koji se sam prema sebi ogriješio) spomenut prije muqtesida – onog koji ide srednjim putem i sabiqa bil-hajrat – onog koji se natječe u činjenju dobra. Neki su rekli da je zalim spomenut prvi kako ne bi izgubio nadu u Allahovu milost a sabiq zadnji kako ne bi bio zadivljen svojim djelima i tako ih poništio.

Drugi su rekli da je zalim spomenut prvi jer su većina stanovnika Dženneta oni koji su se prema sebi ogriješili a mali broj je onih koji nisu upali u nepokornost, kao što se kaže u ajetu:

إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَقَلِيلٌ مَّا هُمْ
ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo. (Sad, 24)

Ogledalce, ogledalce - kako je selef vidio sebe...

2011-11-01T11:43:00.000-07:00

Khalaf ibn Tamim: Čuo sam Sufjana es-Sevrija u Mekki, kad su se ljudi okupili oko njega, da kaže: “Izgubljen je ummet kada se ovakvi poput mene uzimaju za primjer!“

Kad god mu je bilo postavljeno pitanje, rekao bi: „Nisam kompetentan da ga odgovorim.“ Oni ga upitaše: “A koga onda da pitamo?“ On im reče: “Pitajte učenjake i tražite od Allaha tewfiq (uputu).“ Ovo uprkos tome što je bio od velikih učenjaka svoga vremena.

Al-Sirri al-Saqti: „Ne bih volio da umrem u zemlji u kojoj sam dobro poznat.“ Upitaše ga: „Zašto to Ebu al-Hasan?“ On reče:“ Bojim se da me moj kabur neće prihvatiti i da ću onda biti eksponiran i ponižen“.

Hasan al-Basri: „Družio sam se sa ljudima i u poređenju s njima, ja sam poput razbojnika!“. (t.j. zbog njihovih vrlina)

Muhammed ibn Aslam al-Tusi: „Putovao sam po zemlji nadaleko i naširoko i tako mi Onog osim Kojeg nema drugog boga, nisam vidio čovjeka koji klanja prema kibli a da je bio gori u mojim očima od mene samog“.

Al-Aradž (jedan od medinskih učenjaka koji je učio pred Ebu Hurejrom) je rekao: „Ispitaj svoju dušu i vidi u kakvom je zlu jer će sutra svaki čovjek biti sakupljen sa njemu sličnim, pa ko god upadne u mnoge grijehe biće sakupljen sa ljudima koji su činili te grijehe.“

On je često imao običaj koriti i ponižavati sebe govoreći: „Glasnik će zovnuti na Sudnjem danu, „O ljudi tih i tih grijeha, ustanite!“ i ti ćeš ustati s njima o Aradž. Zatim će zovnuti: „O ljudi tih i tih grijeha, ustanite!“ ti ćeš i s njima ustati takođe. Zatim će zovnuti: „O ljudi tih i tih grijeha, ustanite!“ i opet ćeš ti i s njima takođe ustati. O Aradž, vidim te kako ustaješ sa svakom griješničkom skupinom...“

Dawud al-Ta’i: „Grijesi su nas napustili ali mi se uveliko stidimo ljudskih skupova“.

On je takođe rekao: “ Pobožnjaci su me pretekli a ja sam odsječen i ostavljen iza, o kakva propast!“

Neki ispravni prethodnici su bili spomenuti u prisustvu Mukhallada ibn Husejna i on poče da govori stihove:
„Ne spominji njih zajedno s nama, pa da mješaš to dvoje
Uistinu, zdrav kada hoda nije poput bogalja“.

Qatada: Isa ibn Merjem je rekao: „Pitajte me jer doista je moje srce mehko i ja vidim sebe malim i poniznim“.

Ibrahim al-Nehai: „Govorio sam a da sam mogao naći način, nikad ne bi govorio. Uistinu, doba u kojem sam ja postao učenjak Kufe je zlo doba“.

Ibrahim al-Taymi: „Nikad nisam uporedio moja djela sa mojim govorom a da se nisam pobojao da ću postati lažov“.

Džafer ibn Barqan: „Stigle su mi vijesti o vrlinama i pobožnosti Junusa ibn Ubejda pa mu napisah pismo rekavši: “O brate, piši mi i reci mi tvoje stanje i na čemu si (od dobra)“. On mi je u odgovoru napisao: „Stiglo mi je tvoje pismo u kojem me pitaš o mom stanju. Reći ću ti da sam ja prišao mojoj duši i rekao joj da voli ljudima ono što voli sebi, i da mrzi ljudima ono što mrzi sebi, ali je pronađoh da je daleko od toga. Zatim sam joj opet prišao i rekao joj da ostavi spominjanje ljudi osim po dobru ali sam vidio da je post u sred dana po žestokoj vrućini u zemlji Basre, lakši od ostavljanja spominjanja ljudi. Ovo, o moj dragi brate, je moje stanje. Weselam.”

Smiješni događaji

2011-10-31T19:09:00.000-07:00

Ibn Džewzi je napisao djelo „Akhbarul hamqa wel Mugafilin" u kojem spominje određene smiješne događaje iz islamske istorije. Razlog pisanja, kako to spominje Ibn Džewzi u knjizi, jeste da razumni ljudi iz ovih priča spoznaju vrijednost pameti, da je cijene i budu zahvalni Allahu na toj bladodati.

Prenosi se da je jedan prosjak došao kod bogataša u Horosanu i tražio od njega pomoć. Čuo ga je kako govori svom slugi: “O zlato, reci dragulju, da kaže rubinu, da kaže safiru, da kaže ovom prosjaku da mi nemamo ništa“. Prosjak podiže svoje ruke nebu i reče: “O moj Gospodaru, reci Džibrilu, da kaže Israfilu, da kaže Mikailu, da kaže Azrailu da uzme dušu ovom škrtici“.

Jednom je neko ukrao vrata sa Ebu Salimove kuće a on zauzvrat ukrade vrata sa džamije. Ljudi ga upitaše: “Šta to radiš?“ On odgovori: “Vlasnik ovih vrata zna ko je ukrao moja vrata“.

Prenosi se da je jedan čovjek oženio neku ženu koja je bila izrazito niskog rasta pa ga ljudi upitaše, „Što si to uradio?“ On odgovori: „Žena je zlo, što je manje zlo, to bolje.“

Jedan glupavko je bio obaviješten da je njegov magarac ukraden pa on ushićeno reče: “Hvala Bogu da ja nisam bio na njemu“.

Aš'ab je htio vladaru pripovjedati neku priču i poče: “Bio jednom jedan čovjek...“ ali u tom momentu spazi kako im bi prinesen veliki pladanj hrane. Zastade, jer je zurio u ukusnu hranu. Vladar mu reče,“Da...i onda?“ Aš'ab reče: “I onda umrije!“

Ebu Bekr i neki ashabi su bili jednom na trgovačkom putu. Svim ljudima su bile dodijeljene određene obaveze, Suwejbit ibn Harmala je bio zadužena za hranu i namirnice.An-Nuajman je bio jedan iz grupe i na putu je ogladnio i zatraži od Suwejbita hranu. Suwejbit mu odbi dati i an-Nuajman mu reče: “Znaš li šta ću ti uraditi?“ i nastavi da upozorava i prijeti Suwejbitu ali on mu ne popusti. An-Nuajman zatim priđe grupi beduina na pijaci i reče im: “Hoćete li da vam prodam jakog i krupnog roba?“ Oni rekoše „da“ i an-Nuajman nastavi: “On je veoma vješt na jeziku i razgovijetan, opirat će vam se i govoriti: “Ja sam slobodan“ ali ga ne slušajte“.
Ljudi platiše cijenu roba, deset zlatnika i an-Nuajman prihvati i završi kupoprodaju kao vješt trgovac.Kupci krenuše sa njim da uzmu kupljenu robu i an-Nuajman im prstom pokaza na Suwejbita i reče: “Ovo je rob kojeg sam vam prodao“.

Ljudi uhvatiše Suwejbita a on poče pomagati za svoj život i slobodu: “Ja sam slobodan. Ja sam Suwejbit ibn Harmala...“ ali oni tome nisu pridavali pažnju i odvukoše ga za vrat kao što bi uradili sa svakim robom.

Cijelo to vrijeme, an-Nuajman se nije smijao niti trepnuo. Ostao je potpuno miran i ozbiljan dok je Suwejbit ogorčeno protestvovao. Suwejbitovi saputnici, vidjevši šta se dešava, požuriše da dovedu Ebu Bekra, vođu karavane, koji je došao trčeći što je brže mogao. Objasnio je kupcima šta se desilo i oni pustiše Suwejbita i dobiše svoje pare nazad. Ebu Bekr se tada od srca nasmijao a isto tako i Suwejbit i an-Nuajman. Kada su se vratili u Medinu ispričali su ovaj događaj Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i zajedno su se još više smijali.

Asma'i prenosi od svog oca da je zatvorenik bio doveden pred Abdulmelika a bio je optužen za pobunu protiv vladara. Abdulmelik reče: “Odsijecite mu glavu“. Zatvorenik reče: “O vođe pravovjernih, ovo ne bi trebala biti nagrada koju bih trebao dobiti od tebe.Tako mi Allaha, nisam pristupio redovima tih i tih osoba osim što sam se brinuo za tebe i što sam radio ono što je u tvom najboljem interesu. Ja sam nesretan čovjek i nikad se nisam borio bok uz bok sa čovjekom a da nismo poraženi. Sve ove godine ja sam bio bolji po tebe od 1000 ljudi na tvojoj strani koji su se brinuli o tebi. Bio sam sa tim i tim osobama i bili smo poraženi a onda sam bio sa tim i tim i bili smo poraženi...Nastavio je spominjati ljude koji su poraženi od Abdulmelika. Kad je ovo čuo, Abdulmelik se nasmijao i oslobodio ga.

Hidžaov otac je nanijetio da obavi hadždž i kad je htio krenuti, Hidža koji je bio jako sentimentalan mu reče: „Nemoj se dugo zadržati i probaj da se vratiš do bajrama kako bi proveo s nama kurban bajram“.

Jedan beduin je živio u blizini rijeke. Jedne hladne noći se odžunupio u snu. Nije bio voljan da se kupa hladnom vodom pa je tražio svoju kantu kako bi ugrijao vodu. Nije je uspio naći pa skide odjeću i otpliva preko hladne rijeke do druge obale da je uzme. Vratio se sa kantom zatim ugrijao vodu i okupao se“.

Jedan starac je stajao kraj vrata mesdžida i mujezin iz poštovanja prema starijem mu ponudi da predvodi namaz. Starac odbi i mujezin uze da predvodi namaz. Nakon namaza mujezin reče starcu: “Dedo, da si predvodio namaz dali bi ti nešto.“ Starac odgovori: „Nisam mogao preuzeti ulogu imama pošto nemam abdest“.

Jedna individua je čula da je post ašure ravan postu cijele godine i on isposti pola dana misleći da će mu to biti dovoljno za šest mjeseci“.

Jednom je bio čovjek koji se zvao Mudžrim i on je klanjao u prvom safu. Imam je učio suru Murselat i kad je došao do ajeta „Elem nuhlikil ewwelin'(Zar Mi nismo drevne narode uništili - ewwel isto znači prvi), on tj. Mudžrim se preplašen premjesti iz prvog safa u zadnji. Zatim je imam proučio sljedeći ajet „thumme nutbiuhumul akhirin' (poslije njih i one koji su za njima dolazili - akhirin isto znači zadnji). Mudžrim se uplaši prijetnje pa se pomjeri u srednji saff a imam nastavi učiti sljedeći ajet 'Kedhalike nef`alu bil-Mudžrimīn' (Isto tako ćemo sa svim mudžrimima-grješnicima postupiti!) A njegovo ime je Mudžrim i on napusti namaz govoreći: “Ovaj imam me izgleda proganja“.

Raduj se, o imamu Sunneta!

2011-10-30T17:47:00.000-07:00

Poznato je da Allah azze we džell, odabire od ljudi onoga koga On hoće kako bi izvršio određenu zadaću. On odabire ljude, učvršćuje ih, priprema, gradi njhov karakter, unutarnju snagu i sposobnost uma kako bi izvršili Kader-Allahovu odredbu. Ponekad im Allah, kako bi ih najbolje pripremio, šalje radosne vijesti pred samo iskušenje.

Ispod su neki događaji koje sam preveo iz knjige Abd al-Ganijja al-Makdisija ‘Kitab Mihnat al-Imam Ahmed ibn Hanbel’ u kojoj je on sakupio dosta predaja koje govore o radosnim vijestima (bušra) koje je Allah poslao imamu Ahmedu pred veliko iskušenje (Mihna) i nakon njega.

Prenosi se od Ahmeda ibn Muhammeda ibn al-Hadždžadža al-Merwezija da je rekao:

„Jednog dana sam sjedio na lučnom mostu kada su mi prišla dvojica ljudi koji su pratili jednog beduina na kamili. Stali su kod mene i rekli: “Ovo je on, ovdje on sjedi“. Beduin me upita: „Jesi li ti Ahmed ibn Hanbel?“ Rekoh: „Ne, ja sam njegov prijatelj, šta ti treba?“. On mi reče: “Treba mi on“. Upitah ga :“Hoćeš da te odvedem kod njega?“ Reče: “Da, tako ti Allaha“. Tako sam išao ispred njega dok nismo došli do vrata Ebu Abdullaha (Ahmeda ibn Hanbela), pokucah na vrata i oni upitaše : “Ko je to?“ Rekoh: “Ja sam, al-Merwezi“. Rekoše: „Uđi“. Rekoh: “Ja sam i još jedan sa mnom“. Rekoše: “Da, ti i taj što je s tobom“. Kada je vidio Ebu Abdullaha beduin reče: “Da, tako mi Allaha“ -tri puta- a zatim ga pozdravi. On (Ahmed) upita: “Šta si trebao?“. On reče: “ Ja sam glasnik od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem“. On reče: “Teško tebi, šta to govoriš?“. On reče: “Ja sam beduin, između mog sela i Medine je 40 milja i moja porodica me poslala u Medinu da im kupim pšenice i datula. Zatekla me noć pa sam klanjao jaciju u Poslanikovoj džamiji a zatim zaspao. Dok sam spavao dođe mi neki čovjek, prodrma me govoreći: “Hoćeš li izvršiti zadatak za Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?“ Rekoh: “Da, tako mi Allaha“. Uhvati me svojom desnom rukom za moju lijevu i odvede me do zida Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, kabura. Postavi me na čelni dio (kabura) i ja rekoh: “O Allahov poslaniče...“ Zatim sam čuo pozivača iza zida kako govori: “Hoćeš li izvršiti zadatak za nas?“ Rekoh: „Da, tako mi Allaha, da tako mi Allaha“. Pa on reče: “Idi dok ne stigneš do Bagdada (ili al-Zewra', Mervezi nije siguran) i kada stigneš u Bagdad pitaj za kuću Ahmeda ibn Hanbela. Kada ga vidiš, reci mu: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ti šalje selam i poručuje ti: “Uistinu će te Allah iskušati velikim iskušenjem i sigurno će te staviti na kušnju, ali sam tražio od Njega da te učini strpljivim, stoga se ne brini“.

Ebu Bekr: “Prošlo je 25 dana otkako je beduin otišao i početka Mihne (iskušenja imama Ahmeda).

Prenosi se od Rebi' ibn Sulejmana da je rekao:

Al-Šafi' je napisao pismo Ebu Abdullahu, Ahmedu ibn Hanbelu, a zatim mi je rekao: „O Ebu Sulejman, odnesi ovo moje pismo u Irak i nemoj ga čitati“. Uzeo sam pismo, napustio Egipat i kad sam stigao u Irak otišao sam u džamiju Ahmeda ibn Hanbela. Zatekao sam ga da klanja sabah pa sam klanjao s njim ali nisam stigao klanjati sunnete tako da sam ustao nakon namaza da ih klanjam. Gledao je u mene dok me nije prepoznao pa kad sam završio namaz, poselamio sam ga i predao mu pismo. Počeo me dugo pitati o Šafiji prije nego je uzeo da pročita pismo. Otvorio ga je i počeo čitati sve dok nije došao do jednog mjesta uslijed čega je počeo plakati. Zatim je rekao: “Nadam se da će Uzvišeni Allah ispuniti ono što je Šafija rekao“. Rekoh: “O Ebu Abdullah! Šta ti je Šafija napisao?“ On reče: “On u ovom pismu spominje da je vidio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u snu i on mu je rekao: „O ibn Idris (Šafija), dostavi lijepe vijesti ovom mladom čovjeku, Ebu Abdullahu Ahmedu ibn Hanbelu, da će uskoro biti iskušan u Allahovoj vjeri. Od njega će se tražiti da kaže "Kur'an je stvoren" i ne dozvoli mu da to kaže, i uistinu će biti bičevan ali Allah će mu sigurno proširiti znanje koje neće nestati do Sudnjeg dana“. Rekoh: “Ovo je uistinu radosna vijest“.

Ebu Bekr al-Khuffaf: Husejn je rekao: „Vidio sam Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u snu i rekoh mu: “O Allahov poslaniče! Kakvo je stanje Ahmeda ibn Hanbela?“ On reče: “Musa, alejhi sellam, će ti doći pa pitaj njega“. I ugledah da sam sa Musa'om pa ga upitah. On reče: “Ibn Hanbel je iskušavan u lakoći i teškoći i pokazalo se da je iskren tako da je na stepenu Siddiqin (iskrenih)“. Rekoh: “A kakvo je stanje Bišra?“ On reče: “Bišr je uzet sa lica zemlje i nema bogobojaznijeg roba od njega“. Rekoh: “O Allahov poslaniče! Kakvo je stanje onih koji govore (laži) po pitanju Kur'ana?“ On reče: “Na njima je Allahovo pokletstvo“. Zatim sam čuo odgovor u vazduhu: “Da, nad njima je Allahovo prokletstvo“.

Muhammed ibn Ishak: “U snu sam vidio da je Sudnji dan došao i vidio sam Allaha, Gospodara slave, čuo Njegov govor i vidio samo svijetlost: On me upita: “Šta kažeš o Kur'anu?“ Rekoh: „Tvoje govor, o Gospodaru svjetova“. On me upita:“Ko te o tome obavijestio?“ Rekoh: “Ahmed ibn Hanbel“. On reče:“Ahmed je thiqah (pouzdan i povjerljiv)“. Zatim su pozvali Ahmeda i bi upitan: “Šta kažeš o Kur'anu?“ On reče: “Tvoj govor, o Gospodaru svjetova“. On upita: “Odakle si to naučio?“ Ahmed potom izloži dva papira, na jednom od njih je bilo napisano (isnad-lanac) Šu'be od al-Mugire a na drugom „Ata od ibn Abbasa“. Zatim je pozvan Šu'be i Allah dželle we e'ala ga upita: “Šta kažeš o Kur'anu?“ On reče: “Tvoj govor, o Gospodaru svjetova“. On ga upita: “Odakle si to naučio?“ On reče: “Preneseno mi je od Ate od ibn Abbasa“ -Ata nije bio pozvan- i umjesto njega pozvaše ibn Abbasa pa ga Allah subhanehu we te'ala upita: “Šta kažeš o Kur'anu?“ On reče: “Tvoj govor, o Gospodaru svjetova“. On ga upita: „Odakle si to naučio?“. On reče: “Muhammed, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio“. Zatim je pozvan Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i Uzvišeni Allah ga upita: “Šta kažeš o Kur'anu?“ On reče:“Tvoj govor, o Gospodaru svjetova“. On ga upita:“Ko te o tome obavijestio?“. On reče: “Džibril, od Tebe“. Uzvišeni Allah tada reče: “Rekli ste istinu a i oni su rekli istinu“.

Ebu Bekr el-Merwezi: “Čovjek iz Tarsusa mi reče:“Jedne noći sam razmišljao o Ahmedu ibn Hanbelu, njegovom strpljenju dok su ga bičevali, kako je pokazao snagu uprkos svojoj (fizičkoj) slabosti. Zatim sam plakao i (te noći), sam u snu čuo kao da me glas zove govoreći: “Pa šta onda, da si vidio meleke na nebesima dok je bio tučen kako su se ponosili njime“. Rekoh:“Jesu li meleki znali za Ahmedove batine?“ On reče: “Nema meleka na nebesima koji nije bio prisutan nad njim dok su ga tukli“.

Ali ibn al-Medini: “Allah azze we džell je počastio ovu vjeru dvojicom ljudi, mimo kojih nema trećeg: Ebu Bekr el-Siddik u danima Al-Ridda (otpadništva) i Ahmeda ibn Hanbela u danima al-Mihna (iskušenja)".

Ibn al Medini je takođe rekao: “Niko nije ustao za islam nakon Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, kao što je to uradio Ahmed ibn Hanbel“. Al-Mejmuni reče: “O Ebul-Hasan! Čak ni Ebu Bekr al-Siddik?“ On reče: “Čak ni Ebu Bekr al-Siddik, jer je Ebu Bekr imao pomagače i podršku oko sebe“.

Ishak ibn Rahavejh: “Otišao sam sa Ahmedom ibn Hanbelom na njegov posljednji hadždž i stigli smo do kraja Medine kada nam je prišao starac kojeg su nosili na nosiljci. Njegove obrve su mu zbog njegove starosti padale na oči tako da ih je stegao maramom,Oko njega su bili mlađi i stariji ljudi i neko upita: “Ko je od vas Ahmed ibn Hanbel?“ Ljudi su uperili svoje prste na Ahmeda i čovjek mu se približi dok nije stao pred njega. On ga upita: “Jesi li ti Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbel?“. On reče: “To je ono što moja majka potvrđuje“. On reče: “Da li me prepoznaješ?“ Odgovori: “Ne, tako mi Allaha“. On reče:“Ja sam od sinova Ubejdullaha ibn Musa ibn Džafera ibn Muhammeda ibn Ali ibn al-Husejna ibn Ali ibn Ebi Taliba. Vidio sam jučer u snu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera. Prelazili su preko Bagdadskog kanala, kada je ogrtač Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, spao sa njegovog desnog ramena. Zatim si ti, o Ahmede požurio naprijed i donio ogrtač dok ga nisi stavio na rame Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik se okrenu prema tebi a isto tako Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma i rekoše ti: “Raduj se, jer ti si sutra naš drug u Džennetu“. Starac zatim reče onima koji su bili sa Ahmedom: “Ogrtač koji je Ahmed vratio na rame Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je Sunnet Allahova Poslanika, koji će Ahmed vratiti ljudima“.

Iz skromnosti i straha, kad god je bio spomenut ovaj događaj, imam Ahmed bi rekao:“Volio bi da je brdo palo na mene i da ovo nikad nisam čuo“.

Ebu Abdullah Muhammed ibn Khuzejme je u Aleksandriji rekao:

Kada je Ahmed ibn Hanbel umro, pao sam u duboku žalost. Pala je noć i vidjeh ga u snu kako ponosito hoda. Rekoh mu:“O Ebu Abdullah! Kakav je to hod?“ On reče: “Ovo je hod robova Kuće Mira (t.j. Dženneta)“. Rekoh: “Šta je Allah uradio s tobom?“. On reče: “Oprostio mi je, okrenuo se meni, ukrasio me sa cipelama od zlata i rekao mi: “O Ahmede, sve ovo je zbog tvojih izjava po pitanju Kur'ana, da je on Moj govor“. Zatim je rekao: “O Ahmede, dozivaj Me sa dovama koje su ti došle preko Sufjana es-Sevrija, kojima si me dozivao na dunjaluku“. Ja rekoh:“O Gospodaru svega, tako ti Tvoje vlasti nad svim, ne traži od mene ništa nego mi umjesto toga oprosti za sve“. On mi reče: “O Ahmede, ovo je Džennet, ustani i uđi u njega“. I ja uđoh kad vidjeh Sufjana es-Sevrija, imao je dva zelena krila pomoću kojih je letio od jednog palminog stabla do drugog govoreći:

وَقَالُوا الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي صَدَقَنَا وَعْدَهُ وَأَوْرَثَنَا الْأَرْضَ نَتَبَوَّأُ مِنَ الْجَنَّةِ حَيْثُ نَشَاءُ ۖ فَنِعْمَ أَجْرُ الْعَامِلِينَ
I oni će reći: "Hvala Allahu, koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo!" Divne li nagrade onima koji su se trudili! (Zumer, 74)

Upitah ga: “Šta se desilo Adbulwehhabu al-Werraqu?“ On reče: “Ostavio sam ga u moru svjetlosti, u vodi od svjetla, putem koje posjećuje Kralja oprosta“. Rekoh: “A šta se desilo sa Bišrom?“ On reče: „Bakh bakh. A ko može biti poput Bišra?“ Ostavio sam ga ispred Al-Dželil (Allaha), i ispred njega je sto prepun hrane. Allah Veličanstveni dolazi kod njega i govori mu:“Jedi, o ti koji nisi jeo (na dunjaluku)! Pij, o ti koji nisi pio! Naslađuj se i uživaj, o ti koji nisi uživao!“.

[Kitab Mihnat Imam Ahmad ibn Hanbal - Abd al-Ganijj ibn Abd al-Wahid ibn Surur al-Maqdisi, Maktabat al-Hady al-Muhammadia, str. 9-24]

عبد الغني بن عبد الواحد بن سرور المقدسي - كتاب المحنة عن أحمد بن حنبل

Al-Makdisi je rođen 1146 u selu kraj Nablusa a umro 1203 u Kairu. Bio je vrsni predstavnik hanbelija i smatra se osnivačem velikih biografija o prenosiocima hadisa. Učio je pred najpoznatijim učenjacima njegova vremena u Bagdadu, Mosulu, Damasku, Jerusalemu, Alexandriji i Kairu. Imam Zehebi navodi biografiju i učenost Al-Makdisija u svom djelu „Biografija velikih učenjaka“.

Njegovo najvrijednije djelo iz oblasti hadiske nauke je iscrpna biografija svih prenosilaca koji se nalaze u lancima šest vjerodostojnih zbirki - Kutubu Sitte. To djelo nosi naziv „al-Kamāl fī maʿrifat asmāʾ ar-ridžāl - ‏ الكمال في معرفة أسماء الرجال“.

Ostala djela:

ʿUmdat al-ahkām min kalām hair al-anām - ‏عمدة الأحكام من كلام خير الأنام
Mihnat al-Imam Ahmed ibn Hanbel aš-Šejbani - ‏محنة الامام أحمد بن حنبل الشيباني
ad-Durra al-muḍīʾa fī ʾs-sīra an-nebewijja - ‏الدرة المضيئة في السيرة النبوية

Koristi osamljivanja

2011-10-29T15:38:00.000-07:00

Ebu Zerr, radijallahu anhu: „Ljudi su nekad bili poput lišća bez imalo bodlji a danas su poput bodlji bez imalo lišća“.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu je rekao: “Upitan je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:“O Allahov poslaniče, koje je najvrijednije djelo?“ On reče: „Džihad na Allahovom putu“. „A zatim?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odgovori:“Da se čovjek osami u planinama bojeći se Allaha i pošteđujući ljude svog zla“. (Buharija i Muslim)

Omer ibnul Hattab, radijallahu anhu je rekao: „Uzmite svoj udio u osamljivanju“.

Sufjan ibn Ujejne: „Vidio sam Es-Sevrija u snu i rekoh mu, „Posavjetuj me“. On reče:“Umanji svoje druženje s ljudima, umanji svoje druženje s ljudima, umanji svoje druženje s ljudima“.

Abdul-Aziz ibn al-Hattab: „Jednom je velik crni pas ležao pokraj Malika ibn Dinara pa mu je rečeno: „O Ebu Jahja, zar ne vidiš ovog psa koji leži pored tebe?“ On reče:“Bolje on nego loš drug“.

Bekr ibn Muhammed al-’Abid: ‘Davud al-Ta’i mi je rekao: “O Ebu Bekr, boj se ljudi kao što bi se bojao zvijeri“.

Ebu Hatim: „Što se tiče razloga koji primoravaju čovjeka da se odvoji od ljudi općenito, to je zbog sakrivanja dobra (hajra) i širenja zla (šerra) jer ljudi naginju tome da prikrivaju dobro i umjesto njega izlažu zlo, pa ako je osoba učena ljudi ga podstiču da uvodi novotarije a ako je neznalica, oni ga vrijeđaju. Ako je bolji od njih, oni postanu ljubomorni na njega a ako je slabiji od njih, oni ga ponižavaju. Ako govori, oni kažu da previše priča a ako ćuti, kažu da je bezvezan. Ako dobije vlast, kažu da je tiranin, a ako je velikodušan, kažu da je rasipnik. Tako da je kajanje neizbježno na kraju a ponižavanje traje čitavo vrijeme nad onim koji biva obmanut ljudima čije je opis ovakav".

Malik ibn Dinar je rekao: „Ko god ne nađe slast u Allahovom govoru i umjesto toga nađe ga u govoru ljudi, onda je zasigurno njegovo znanje potonulo, njegovo srce postalo slijepo a njegov život protraćen“.

Jemenski pobožnjak i Hadžadž

2011-10-27T14:11:00.000-07:00

Tavus ibn Kejsan, jedan od učenika ibn Abbasa i muhadis je rekao: „Ušao sam u Harem (Mekku) da obavim umru i kad sam završio klanjao sam dva rekata kod mekami Ibrahim a potom sjeo. Okrenuo sam se da gledam ljude u džamiji kad spazih grupu ljudi sa oružjem, mačevima, kopljima i štitovima! Pogledao sam malo bolje i vidjeh Hadžadža ibn Jusufa, Emira krvoprolića, o kojem je Lejla al-Akhlija rekla:

Hadžadž, ti si onaj nad kojim nema drugog,
Osim istinkog Vladara, Onog koji prašta i vječnog (Allaha)
On (Hadžadž) je ubio sto ljudi, i ubio je Seid ibn Džubejra.

Hadžadž je jednom rekao: „Vidio sam u snu da me Allah ubio po jednom za svakog čovjeka kojeg sam ubio osim za Seid ibn Džubejra, za njega me Allah ubio sedamdeset puta na sirat ćupriji“.

Tavus nastavlja: „Vidio sam metež pa sam ostao sjediti na svom mjestu, i dok sam tako sjedio ugledao sam siromašnog pobožnjaka iz Jemena. Otišao je da tavafi oko Kabe a zatim je došao da klanja dva rekata namaza kad odjednom njegova odjeća zape za koplje jednog od Hadžadžovih vojnika i ono pade na Hadžadža.On ga zaustavi i upita: „Ko si ti ?“ On reče: „Musliman“. Hadžadž ga upita: „Odakle si?“ On reče: „Iz Jemena“. Hadžadž ga upita:“Kakav je moj brat?“-(mislio je na njegovog brata Muhammeda ibn Jusufa koji je takođe bio tiranin) On reče:“Ostavio sam ga kao debelog čovjeka sa debelim stomakom“. Hadžadž reče: “Nisam te pitao za njegovo zdravlje nego sam te pitao o njegovoj pravičnosti“. On reče: “Ostavio sam ga kao obmanjujućeg i nepravednog vladara“. Hadžadž ga upita:“Znaš li ti ko sam ja?“ Čovjek odgovori: „Ko si ti?“ On reče:“ Ja sam Hadžadž ibn Jusuf“. Na to čovjek reče:

أتظن أنه يعز بك أكثر من اعتزازي بالله؟

„Zar misliš da je on (tvoj brat) moćniji i jači sa tobom nego što sam ja sa Allahom?“.

Tavus reče: „Kada je to rekao, meni se kosa nakostriješila na glavi ali ga Hadžadž ostavi i ode".

فَاللَّهُ خَيْرٌ حَافِظًا ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
„...A Allah je najbolji čuvar i on je od milostivih najmilostiviji“. (Jusuf, 64)

„Sve što leži iznad prašine je doista samo prašina...“

2011-10-26T15:40:00.000-07:00

Ebu Firas el-Hamdani je bio Faris (ratnik,vitez) iz 10-tog stoljeća a isto tako i pjesnik. Bio je zarobljen kod bizantijaca i tokom ovih godina zarobljeništva napisao je neke od svojih najboljih pjesama. Kaže se da je njegov rođak Sejf al-Dewla, koji je bio vladar Šama, odbio da ga otkupi iz zarobljeništva i on je ostao zatočen neko vrijeme. Poezija koju je napisao tokom svog zatočeništva je sabrana i nazvana ‘al-Rumijat’ i ispod je jedna od njih (meni od najdražih) koju je napisao Sejf al-Dewliju u pogledu njegove izdaje.

كل الذي فوق التراب تراب
Sve što leži iznad prašine je doista samo prašina

أمـا لِـجَـمـيـلٍ عِنْدكُنَّ ثَوابُ *** ولا لِـمُـسـيءٍ عِـنْـدَكُنّ مَتَابُ
Da li to samo onaj ko je dobar, kod tebe uživa nagradu
Dok onom koji griješi, ne nudiš povratak?

إذا الـخِـلُّ لَـمْ يَـهْجُركَ إلا مَلالةً *** فَـلَـيْـسَ لهُ ، إلا الفِرَاقَ ، عِتابُ
Ako te prijatelj ne napusti, osim iz dosade
Onda za njega nema kazne, osim izvjesnog rastanka

إذا لـم أجـد مـن خُـلَّةٍ ما أُرِيدُهُ *** فـعـنـدي لأُخْـرى عَزْمَةٌ وَرِكابُ
Ako ne pronađem ono što tražim u prijateljstvu
Pa, imat ću na Ahiretu, rješenje i društvo

ولـيـس فِراقٌ ما استطعتُ فإن يَكُنْ *** فِـراقٌ عـلـى حَـالٍ فليس إيابُ
A razdvojenost nije nešto nad čim ja imam moć
A ako je zbog okolnosti onda nema povratka

صَـبـورٌ ولـو لـم يـبقَ مني بقيةٌ *** قَـؤُولٌ وَلـوْ أنَّ الـسيوفَ جَوابُ
Ja sam strpljiv čak i ako ništa ne ostane sa mnom
Ja sam optimističan čak i ako mi samo mačevi odgovaraju

وَقُـورٌ وأحـداثُ الـزمان تَنوشني *** وَلِـلـمـوتِ حـولي جِيئةٌ وَذَهَابُ
Ja sam dostojanstven čak i ako se život poigrava sa mnom
A smrt kao da mi prilazi i zaobilazi me

بِـمـنْ يَـثِـقُ الإنسانُ فيما يَنُوبهُ *** ومِـنْ أيـنَ لِـلحُرِّ الكَريم صِحابُ
Na koga se čovjek može osloniti u vremenima tuge
I gdje to plemenit, slobodan čovjek, pronalazi svoje drugove?

وقـدْ صَـارَ هـذا الناسُ إلا أقَلَّهُمْ *** ذِئـابٌ عـلـى أجْـسَادِهنَّ ثِيابُ
Svi ovi ljudi, osim malo njih, su danas postali
Vukovi, sa odjećom koja pokriva njihovo tijelo

تَـغَـابـيـتُ عن قومٍ فَظَنوا غَباوةً *** بِـمَـفْـرِقِ أغـبانا حصًى وَتُرابُ
Ja sam bio odsutan od ljudi pa su oni tupoglavo mislili
Da prašina i kamenje mogu zamjeniti naše odsutne

ولـو عَـرفـونـي بَعْضَ مَعرِفَتي بِهمْ *** إذاً عَـلِـمـوا أنـي شَهِدتُ وغابوا
Da su me poznavali makar malo kao što ja poznajem njih
Znali bi da sam ja prisutvovao mnogo čemu a oni su ti koji su bili odsutni

إلـى الله أشـكـو أنـنـا بِمنازلٍ *** تَـحـكَّـمَ فـي آسـادِهنّ كِلابُ
Allahu se žalim jer doista smo u položaju
U kom su psi, ti koji vladaju, nad svojim istinskim lavovima

تَـمُـرُّ الـلـيالي لَيْسَ لِلنَّقْعِ مَوْضِعٌ *** لَـديَّ ولا لِـلـمُـعْـتَفِين جَنَابُ
Noći prolaze a zadovoljstvo se ne zadržava kod mene
A pomilovani ne mogu biti držani za svoje zločine

ولا شُـدَّ لـي سَرْجٌ على مَتنِ سابحٍ *** ولا ضُـرِبـتْ لـي بِـالعراءِ قِبابُ
Niti je sedlo pripremljeno za mene na morskim obalama
Niti se u sjećanju na mene održao skup na trijemu

ولا بَـرقـتْ لـي فـي اللقاءِ قواطعٌ *** ولا لـمـعـتْ لي في الحروبِ حِرابُ
Zastori ne blješte za mene kada idem naprijed da susretnem neprijatelja
I koplja ne iskre za mene kad sam u ratu

سَـتَـذكـر أيـامـي نُميرٌ وَعَامرٌ *** وكـعـبٌ ، عـلى عِلاتها ، وكِلابُ
Ovi moji dani trebaju biti zapamćeni od svakog civilizovanog i divljeg
I od svakog uglednika visoka položaja a isto tako i od pasa

أنـا الـجـارُ لا زادي بَطِيءٌ عَليْهِمُ *** ولا دونَ مـالـي فـي الحَوادثِ بَابُ
Ja sam utočište i moja opskrba im ne dolazi sporo
I u usijanju događaja nema drugog izlaza do mog bogatstva

ولا أطـلـبُ الـعَوراءَ مِنها أُصِيبها *** ولا عـورتـي لِـلـطـالبينَ تُصابُ
Nisu to nemoćni i jednooki za kojima sam ja u potjeri
A neprijatelj nije u stanju da iznađe moju slabost

بَني عَمِّنا ، ما يَفْعَلُ السيفُ في الوغى *** إذا قـلَّ مِـنْـهُ مَـضـرِبٌ وَذُبابُ
O rođače! Šta može mač učiniti u žaru borbe
Ako je oštrica manjkava i tupa?

بَـنـي عَـمِّنا ، نحنُ السَّواعِدُ وَالظُّبَا *** وَيُـوشِـكُ يـوماً أن يكونَ ضِرابُ
O rođače! Uistinu smo mi ti koji su pomagači
I možda ćemo jednog dana postati borci

ومـا أدَّعِـي مـا يَـعـلَمُ الله غَيرهُ *** رِحَـابٌ عَـلِـيٍّ لِـلـعُفاةِ رِحابُ
I ne tvrdim ono što Allah zna da je drukčije
Al' to je uzvišeno prostrano mjesto i za oslobođene je takvo

وأفـعـالـهُ لِـلـراغـبـين كَرِيمةٌ *** وأمـوالـهُ لـلـطـالـبين نِهَابُ
Njegova (rođakova) djela su počast za one koji za njima žude
I njegovo bogatstvo je plijen za one koji ga traže

ولـكـنْ نَـبَـا مِـنهُ بِكَفِّيَ صَارمٌ *** وأظـلـمَ فـي عَـيْـنَيَّ مِنهُ شِهابُ
Ali je on odbio moju ruku okrutnim zaboravom
I u mojim očima, sjajna zvijezda ubrzo je postala tamna

وأبـطـأَ عَـنِّـي والـمـنايا سريعةٌ *** وَلِـلـمـوتِ ظِـفْرٌ قد أطلَّ ونابُ
On je bio spor u dolasku mi u pomoć premda sudbina dolazi brzo
A smrt je pobjednik čije su kule visoke i otkucavaju

فـإن لـم يَـكـنْ وِدٌ قَـرِيبٌ تَعُدُّهُ *** ولا نَـسَـبٌ بـيـن الرجَالِ قِرابُ
Pa ako nema srodničke ljubavi na koju se obazireš
I ne postoje bliske veze među ljudima

فـأحـوطُ لـلإسلام أنْ لا يُضِيعني *** ولـي عَـنْـهُ فِـيـهِ حَوْطةٌ وَمَنابُ
Onda ću ja privatiti vjeru Islama; ona me neće napustiti
I u njoj ću naći zaštitu i zamjenu

ولـكـنـنـي راضٍ على كلِّ حالةٍ *** لِـنَـعْـلَـمَ أيَّ الـخُـلَّتينِ سَرابُ
Ali ja sam zadovoljan i sretan u svakoj situaciji
I uskoro ćemo saznati čije prijateljstvo je bila prava iluzija

ومـا زِلـتُ أرضـى بـالقليلِ محبةً *** لَـدَيْـهِ ، ومـادون الكثير حِجابُ
I nisam prestao biti zadovoljan sa malo, iz ljubavi
Za onim što je kod Njega, i tu je postavljena prepreka pred svima drugima

كـذاكَ الـوِداد الـمحضُ لا يرتجى لهُ *** ثـوابٌ ، ولا يُـخـشى عَليهِ عقابُ
To je istinska ljubav, nikakva nagrada se ne očekuje za nju
I nikakve kazne se ne strahuje zbog nje

وقدْ كُنتُ أخشى الهجرَ والشمْلُ جَامِعٌ *** وفـي كُـلِّ يَـوْمٍ لُـقْـيَةٌ وخِطَابُ
Uistinu, bojao sam se napuštanja ali se mi nastavljamo ujedinjavati
I svaki dan nosi susret i razgovor

فـكـيـف وفيما بيننا مُلْكُ قَيْصَرٍ *** ولِـلْـبَـحْرِ حولي زَخْرَةٌ وَعُبَابُ ؟
Ali kako? Kada Cezarova palata leži između nas
A more koje me okružuje je sa visokim talasima

أَمِـنْ بَـعْـدِ بَذْلِ النفس فيما تُرِيدُهُ *** أثـابُ بِـمُـرِّ الـعَتبِ حِينَ أُثابُ
Da li je to nakon što sam se borio za ono za čim si ti žudio
Da bivam nagrađen sa takvom gorčinom, kada sam nagrađen?

فـلـيـتـك تـحلو والحياةُ مريرةٌ *** ولـيـتـك تـرضى والأنامُ غِضابُ
Ali se nadam da ću naći slast u Tebi (O Allahu) kada život postane gorak
I nadam se da ću naći Tebe zadovoljnim kada ljudi postanu srditi

ولـيـتَ الـذي بـيني وبينك عَامرٌ *** وبـيـنـي وبـيـن العالمين خَرابُ
Neka veza između Tebe i mene bude potpuno izgrađena
Čak i ako to znači uništenje moje veze sa ljudima

إذا صـحَّ مِـنـكَ الوِدُّ فالكُلُّ هَيّنٌ *** وكُـلُّ الـذي فـوقَ التُّرابِ تُرابُ
Ako je tvoja ljubav prema meni istinita, onda će sve biti lahko
Jer sve što leži iznad prašine je doista samo prašina.

Ebu Firas el-Hamdani

Nunija al-Kahtani

2011-10-25T15:03:00.000-07:00

نونية القحطاني
الإمام أبي محمد الأندلسي القحطاني

Nunija al-Kahtani
Imam Ebu Muhammed al-Andalusi al-Kahtani

يا منزل الآيات والفرقان *** بيني وبينك حرمة القرآن
إشرح به صدري لمعرفة الهدى *** واعصم به قلبي من الشيطان
O Ti, koji si objavio ajete i Furkan
Između Tebe i mene je svetost Kur'ana
Njime otvori srce moje ka spoznaji upute
I sa njim zaštiti moje srce od šejtana

يسر به أمري وأقض مآربي *** وأجر به جسدي من النيران
واحطط به وزري وأخلص نيتي *** واشدد به أزري وأصلح شاني
Njime olakšaj moje poslove i ispuni moje potrebe
I sa njim sačuvaj moje tijelo od Vatre
Njime olakšaj moje breme i očisti moju namjeru
I sa njim ojačaj moju snagu i popravi moje stanje

واكشف به ضري وحقق توبتي *** واربح به بيعي بلا خسراني
طهر به قلبي وصف سريرتي *** أجمل به ذكري واعل مكاني
Njime otkloni moje zlo i potvrdi moje pokajanje
I sa njim učini moj zavjet uspješnim, bez ikakva gubitka
Njime iščisti moje srce i očisti moju narav
Njime uljepšaj moj ugled i povećaj moj položaj

واقطع به طمعي وشرف همتي *** كثر به ورعي واحي جناني
أسهر به ليلي وأظم جوارحي *** أسبل بفيض دموعها أجفاني
Njime presjeci moju pohlepu i učini moje ambicije časnim
I sa njim povećaj moju bogobojaznost i oživi moje srce
I sa njim neka prolaze moje noći i moje udove učini žednim
I nakvasi moje trepavice obiljem suza

أمزجه يا رب بلحمي مع دمي *** واغسل به قلبي من الأضغاني
أنت الذي صورتني وخلقتني *** وهديتني لشرائع الإيمان
Pomiješaj ga sa mojim mesom i krvlju mojom, O moj Gospodaru,
I njime očisti moje srce od zlobe
Ti si onaj koji me oblikovao i stvorio
I uputio me ka fontanama imana

أنت الذي علمتني ورحمتني *** وجعلت صدري واعي القرآن
أنت الذي أطعمتني وسقيتني *** من غير كسب يد ولا دكان
Ti si Onaj koji me podučio i smilovao mi se
I učinio moje srce brižnim prema Kur'anu
Ti si Onaj koji me nahranio i napojio
Bez ikakve moje zarade, bilo rukom ili trgovinom

وجبرتني وسترتني ونصرتني *** وغمرتني بالفضل والإحسان
أنت الذي آويتني وحبوتني *** وهديتني من حيرة الخذلان
I Ti si me popravio, pokrio i pomogao
I obasuo me blagodatima i dobročinstvom
Ti si Onaj koji mi je pružio utočište i nagradio me
I izveo me iz zbunjenosti razočarenja i gubitka

وزرعت لي بين القلوب مودة *** والعطف منك برحمة وحنان
ونشرت لي في العالمين محاسنا *** وسترت عن أبصارهم عصياني
I posijao si u srcima ljubav prema meni
A naklonost Tvoja je iz milosti i ljubavi
I rasprostro si dobrodušnost prema meni među ljudima
I sakrio moj grijeh od njihovih očiju

وجعلت ذكري في البرية شائعا *** حتى جعلت جميعهم إخواني
والله لو علموا قبيح سريرتي *** لأبى السلام علي من يلقاني
I raširio si moj ugled među njima
Dok ih sve nisi učinio mojom braćom
A tako mi Allaha da su znali ružnoću moje nutrine
Ko god bi me sreo odbio bi da me poselami

ولأعرضوا عني وملوا صحبتي *** ولبؤت بعد كرامة بهوان
لكن سترت معايبي ومثالبي *** وحلمت عن سقطي وعن طغياني
I izbjegavali bi me i prezirali moje društvo
I navukao bih na sebe poniženje nakon počasti
Ali si Ti pokrio moje greške i nedostatke
I učinio neinteresantnim moj grijeh i moje nasilje.

فلك المحامد والمدائح كلها *** بخواطري وجوارحي ولساني
Sva hvala i zahvala pripada Tebi
U mojim mislima, mojim udovima i mom jeziku.

Nastaviće se inšaAllah...

Imam El-Evza'i: „Riječ istine nepravednom vladaru“

2011-10-24T11:26:00.000-07:00

فَاللَّهُ خَيْرٌ حَافِظًا ۖ وَهُوَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
"Allah je najbolji čuvar i On je od milostivih najmilostiviji!" (Yusuf, 64)

Kada je Abdullah ibn Ali al-Abbasi ušao u Damask ubio je 30.000 muslimana u kratkom vremenskom periodu. Zatim je ušao sa svojim mazgama i konjima u centralnu Umejjidsku džamiju, posadio ljude da sjednu, i rekao svojim savjetnicima:

„Da li ima iko ko mi se i dalje suprotstavlja?“ Rekoše: „Ne“. On reče: “Da li mislite da ima iko ko bi mi se mogao uskoro suprotstaviti?“ Rekoše:“Ako postoji takva osoba onda bi to najvjerovatnije bio El-Evza'i“- Imam El-Evza'i je poznati muhadis (učenjak hadisa) čij je nadimak bio Ebu Amr, bio je pobožan Allahov rob i jedan od onih od kojeg prenose imam Buharija i Muslim.

On (ibn Ali) reče: „Dovedite ga“. Vojnici su otišli po El-Evzaija ali se on nije pomjerio sa svog mjesta. Rekoše mu: „Abdullah ibn Ali te želi vidjeti“. On reče: „‘Hasbunallahu we ni’mel wekil“ (Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik). Pričekajte me malo. Otišao je i uzeo gusul, obukao ćefine ispod svoje odjeće jer je znao da je ova situacija značila njegovu sigurnu smrt, ubistvo i prolijevanje krvi. Zatim je rekao sebi:“ O Evzai, došlo ti je vrijeme da kažeš riječ istine. Na Allahovom putu se ne boj prijekora onih koji kore“.

Sam imam Evza'i prenosi šta se dalje desilo:

Ušao sam i vidio zapovjednike vojske poredane u dva reda sa isukanim sabljama. Prošao sam ispod sablji i došao do njega. Sjedio je na svili a u njegovoj ruci je bio štap. Njegovo čelo je bilo namršteno od ljutnje ali kad sam ga vidio, tako mi Onoga osim kojeg drugog boga nema, izgledao mi je poput muhe...Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Nisam mislio ni na što, ni na moju porodicu, ni na moj imetak, ni na moju ženu, samo sam se sjetio prijestolja Milostivog kada bude donešeno pred čovječanstvo na Sudnjem danu i Danu Obračuna. Zatim je on (Ebu Ali) podigao svoj pogled i samo Allah zna veličinu ljutnje koja se mogla vidjeti na njegovom licu.

Reče mi: „ O Evza'i, šta imaš reći u pogledu krvi koje sam prolio?“

Rekoh: „Taj i taj mi je prenio hadis od Ibn Mesuda, radijallahu anhu da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno proliti krv muslimanu koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik osim u tri slučaja : ako oženjen ili udata počini blud , glava za glavu i onoga koji ostavi svoju vjeru i napusti Zajednicu ." (Buharija i Muslim)

Stoga, ukoliko je njihovo ubijanje bilo iz razloga što su bili od ovih ljudi onda si ispravno postupio. A ako oni nisu bili od ovih ljudi onda njihova krv visi o tvom vratu.

Slomio je svoj štap i ja podigoh "imamu" čekajući sablje da me sasiječu. Vidio sam savjetnike kako skupljaju svoju odjeću i zadižu je od krvi (koja je tekla po podu).

On (ibn Ali) reče: „A šta imaš reći u pogledu imetka?“

Rekoh:“Ako je halal onda se boj ispitivanja a ako je haram onda se boj kazne!“

Reče: „Uzmi ovu vrećicu (koja je bila puna zlata)“. Rekoh: „Ne želim bogatstvo“. Jedan od savjetnika mi namignu (davajući mi znak da uzmem), jer je samo tražio bilo kakav razlog da me ubije“.

Uzeo sam vrećicu i podijelio je vojnicima dok se nije ispraznila, zatim sam je bacio i izašao govoreći „Hasbunallahu we ni’mel wekil“ (Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik)...- rekli smo to na dan kad smo ušli i na dan kad smo izašli.

فَانقَلَبُوا بِنِعْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ وَفَضْلٍ لَّمْ يَمْسَسْهُمْ سُوءٌ وَاتَّبَعُوا رِضْوَانَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ ذُو فَضْلٍ عَظِيمٍ
I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar. (Ali Imran, 174)

Praštanje drugima

2011-10-23T22:09:00.000-07:00

Naučiti praštati i prelaziti preko loših postupaka drugih prema nama uvijek donosi više koristi nama samima nego drugima. To stvara osjećaj opuštenosti, spokojstva i olakšanja u tvom srcu i uči te da se zabaviš mnogo važnijim stvarima u tvom životu. Gunđanje i konstantno gledanje u druge, prisjećanje svih zlih i loših stvari koje su ti drugi nanijeli vječito će te vući dole, bacati u depresiju, usidriti te u tugi i boli i učiniti te užasnom osobom! Tako da je bolje, kao što je spomenuto u Kur'anu i Sunnetu, oprostiti i preći preko pogrešaka drugih.

Međutim, bez sumnje će doći vrijeme kada ćeš morati ustati i ispravljati loše, jer musliman/ka treba uvijek biti jak/a i ne smije sebi dozvoliti da bude ugnjetavan/a, povrijeđen/a, gažen/a itd. ali na kraju dana kada se sve okonča, praštanje i pomilovanje je put kojim trebamo ići. Kao dio životne terbijje, moramo naučiti napraviti distancu između postupaka drugih i njihovog uticaja na nas.

Nažalost, s vremenom se pojavljuju ljudi koji će ti činiti nepravdu, kritikovati te, povrijeđivati te, želiti ti zlo, ustati protiv tebe, prevariti te itd. ali to su sve stvari koje se tako često dešavaju na ovom svijetu da od njih ne možeš pobjeći. Umjesto toga, najbolja stvar koju možeš uraditi je da izgradiš sebe i postigneš terbijju kako bi ti pomogla da se na najbolji način nosiš sa ovim stvarima i ublažiš njihov uticaj na tebe.

Oprosti, premda ne moraš uvijek zaboraviti (iako bi to bilo bolje), uzmi pouku iz toga i očisti svoje srce od zlobe, nadajući se cijelo vrijeme Allahovoj pomoći i Njegovoj nagradi.

Da bih ovo podcrtao preveo sam mali dio iz knjige Ibn Mufliha „el-Edeb el-Šer’ijja“ o opraštanju onima koji ugnjetavaju i čine zlo drugima, bazirano na slučaju iskušenja i proganjanja kroz koja je prošao imam Ahmed.

Salih, sin imama Ahmeda, prenosi da je otišao kod svog oca u rekao:

"Čuo sam da je neki čovjek došao kod Fazl al-Anmatija i rekao mu: „Hoćeš li mi oprostiti ako te ne pomognem i podržim?“ Al-Fazl mu reče: „Neću nikome oprostiti (ko to uradi)“. Moj otac se tad samo nasmiješio i ostao tih.

Nakon par dana mi reče: „Naišao sam na ovaj ajet „a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi...“ (Šura,40) i pogledao sam u tefsir (komentar) tog ajeta; Hišam ibn al-Kasim mi je prenio od Mubareka a on od Hasana da je rekao:

„Kada svi narodi budu klečali pred Gospodarom svjetova na Sudnjem danu i kada se uzvikne: “Neka oni čija je nagrada kod Allaha ustanu!“, i niko neće ustati osim onih koji su praštali drugima na ovom svijetu.“

Moj otac je zatim rekao: „Tako da sam ja oprostio svima onima koji su me tukli a koji su preselili“. Zatim je počeo govoriti: „A kako može biti da čovjek bude kažnjen od Allaha zbog drugog čovjeka?“

U predaji al-Merdevija se nalazi izreka al-Šabija: „Ako mu oprostiš jednom (onom ko ti je nanio zlo) dobit ćeš dvostruku nagradu“.

Hasan el-Basri je rekao:“Najbolja vjernikova osobina je praštanje i prelazak preko loših postupaka drugih“.

Omer je izrekao ovu zadivljujuću izjavu: „Oprostio sam svim ljudima“.

U vjetrovitim danima...

2011-10-22T14:43:00.000-07:00

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je preporučio da učimo posebne dove kada vidimo neke od Allahovih znakova na Zemlji bilo da je u pitanju kiša, vjetrovi, grmljavina, munja...

U Kur'anu se često spominju ove prirodne pojave. Neću spomenuti sve ajete jer ih ima mnogo ali svi znamo da su vjetrovi opisani kao „Milost“ i „Donosioci radosnih vijesti“ dok su s druge strane isto tako opisani i kao „Kazna“ i bili su uzrok propasti prijašnjih naroda.

Ono što je intersantno zapaziti jeste jezik koji je upotrebljen u Kur'anu da bi se opisali ovi vjetroviti dani. Da istražimo...

Izraz ريح koji znači „vjetar“ se spominje više puta u Kur'anu, nekad u obliku jednine a nekad u obliku množine.

Sad, kad god se koristi da naznači „Milost“ dolazi u obliku množine: الرياح (rijah).
Ali, kad god se koristi da naznači „Kaznu“, dolazi u obliku jednine: الريح (rih).

Neki primjeri...

Milosti...

وَهُوَ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ بُشْرًا بَيْنَ يَدَيْ رَحْمَتِهِ ۖ حَتَّىٰ إِذَا أَقَلَّتْ سَحَابًا ثِقَالًا سُقْنَاهُ لِبَلَدٍ مَّيِّتٍ فَأَنزَلْنَا بِهِ الْمَاءَ فَأَخْرَجْنَا بِهِ مِن كُلِّ الثَّمَرَاتِ ۚ كَذَٰلِكَ نُخْرِجُ الْمَوْتَىٰ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ
On je Taj koji šalje vjetrove (rijah-množina) kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se! (al-A'raf: 57)

وَأَرْسَلْنَا الرِّيَاحَ لَوَاقِحَ فَأَنزَلْنَا مِنَ السَّمَاءِ مَاءً فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ وَمَا أَنتُمْ لَهُ بِخَازِنِينَ
Mi šaljemo vjetrove (rijah-množina) da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.(al-Hijr: 22)

وَهُوَ الَّذِي أَرْسَلَ الرِّيَاحَ بُشْرًا بَيْنَ يَدَيْ رَحْمَتِهِ ۚ وَأَنزَلْنَا مِنَ السَّمَاءِ مَاءً طَهُورًا
I On šalje vjetrove (rijah-množina) kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo. (al-Furqan: 48)

Kazne...

مَثَلُ مَا يُنفِقُونَ فِي هَٰذِهِ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَثَلِ رِيحٍ فِيهَا صِرٌّ أَصَابَتْ حَرْثَ قَوْمٍ ظَلَمُوا أَنفُسَهُمْ فَأَهْلَكَتْهُ ۚ وَمَا ظَلَمَهُمُ اللَّهُ وَلَٰكِنْ أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ
Ono što u životu na ovome svijetu udijele slično je usjevu onih koji su se prema sebi ogriješili, koji vjetar (rih – jednina) pun leda pogodi i uništi ga. Ne čini njima Allah nepravdu, oni je sami sebi čine. (Aal 'Imran: 117)

حُنَفَاءَ لِلَّهِ غَيْرَ مُشْرِكِينَ بِهِ ۚ وَمَن يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَكَأَنَّمَا خَرَّ مِنَ السَّمَاءِ فَتَخْطَفُهُ الطَّيْرُ أَوْ تَهْوِي بِهِ الرِّيحُ فِي مَكَانٍ سَحِيقٍ
budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar (rih – jednina) u daleki predio odnio. (al-Hajj: 31)

فَلَمَّا رَأَوْهُ عَارِضًا مُّسْتَقْبِلَ أَوْدِيَتِهِمْ قَالُوا هَٰذَا عَارِضٌ مُّمْطِرُنَا ۚ بَلْ هُوَ مَا اسْتَعْجَلْتُم بِهِ ۖ رِيحٌ فِيهَا عَذَابٌ أَلِيمٌ
I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" – "Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar (rih – jednina) koji vam bolnu patnju nosi, (al-Ahqaf: 24)

Tu su u drugi ajeti koje možeš pogledati: Yunus: 22; Ibrahim: 18 ; al-Israa’: 69 ; al-Anbiya: 81 ; al-Rum: 51 ; al-Ahzab: 9 ; al-Fussilat: 16 ; al-Dhariyat: 41 ; al-Qamar: 19 ; al-Haqqah: 6

Sad, šta nam ovo govori o Allahovoj milosti i kazni ???

Neću sricati odgovor ali možda su ovo neke stvari koje možemo uzeti u obzir:

• Veličina Allahove milosti i pravednost Njegove kazne
• Odnos Milost:Kazna (obilje:malo)
• Zapisivanje naših djela (vratiti se hadisu koji o tome govori i ponovo ga pročitati imajući ovo u vidu)
• Razmisliti o hadisu „Moja milost nadvladava Moju srdžbu.“
• Razmisliti o ajetima poput ovog iz sure A’raf : "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" – reče On – "a milost Moja obuhvaća sve; (al-A’raf, 156)

Ponekad, jednostavno ne možemo pobjeći od vjetrova...i baš kao što ne možeš izbjeći Allahovu kaznu zasigurno ne možeš pobjeći ni od Njegove milosti :-)

Olakšanje je već na putu, pritajeno čeka svoj trenutak

2011-10-22T07:23:00.000-07:00

أَلَّا يَسْجُدُوا لِلَّهِ الَّذِي يُخْرِجُ الْخَبْءَ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَيَعْلَمُ مَا تُخْفُونَ وَمَا تُعْلِنُونَ
pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. (En-Neml, 25)

Riječ الْخَبْءَ je arapska riječ koja znači „nešto što je skriveno“. Mufesiri poput Mudžahida su rekli da se riječ ‘khaba’’ (الْخَبْءَ) spomenuta u ovom ajetu odnosi na ‘ghayth’ (الْغَيْثَ) – zadržanu kišu koja padne nakon dugog vremenskog perioda.

Sama riječ ‘ghayth’ u arapskom znači „olakšanje“ ili „spas“. Ovo nam govori da je olakšanje i otklanjanje nedaća i tegoba isto poput „ghaytha“ t.j. zadržane kiše koja je smještena skrivena iza oblaka i mi ne znamo kada će se spustiti ali Allah zna i već ju je poslao: Allah, koji izvodi ono što je skriveno... A kada se kiša konačno spusti ona onda dolazi u izobilju. Ta, zaista, s mukom je i olakšanje. (El-Inširah,5)

اللَّهُ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ فَتُثِيرُ سَحَابًا فَيَبْسُطُهُ فِي السَّمَاءِ كَيْفَ يَشَاءُ وَيَجْعَلُهُ كِسَفًا فَتَرَى الْوَدْقَ يَخْرُجُ مِنْ خِلَالِهِ ۖ فَإِذَا أَصَابَ بِهِ مَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ إِذَا هُمْ يَسْتَبْشِرُونَ وَإِن كَانُوا مِن قَبْلِ أَن يُنَزَّلَ عَلَيْهِم مِّن قَبْلِهِ لَمُبْلِسِينَ

Allah je Taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih. (Rum, 48,49)

وَهُوَ الَّذِي يُنَزِّلُ الْغَيْثَ مِن بَعْدِ مَا قَنَطُوا وَيَنشُرُ رَحْمَتَهُ ۚ وَهُوَ الْوَلِيُّ الْحَمِيدُ
On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj; On je zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale. (Aš-Šura, 28)

Neka ovo bude podsjetnik svima nama da budemo strpljivi nad tegobama i nedaćama koje nas zadese u životu jer baš kao što nam je Allah odredio naš udio u tegobama, On nam je isto tako odredio i olakšanje.

سَيَجْعَلُ اللَّهُ بَعْدَ عُسْرٍ يُسْرًا
Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšanje dati. (Et-Talak, 7)

Deset lekcija kojima nas je podučio Abdullah ibn Mubarek

2011-10-20T18:50:00.000-07:00

Abdullah ibn Mubarek je bio učenjak koji je istovremeno posjedovao brojne vrline i odlike. Zapravo, njegovi prijatelji bi znali sjediti i nabrajati sve njegove vrline koje su bile dio njegovog karaktera i ličnosti. Imam Zehebi prenosi da su rekli: „Hajmo sjesti i da brojimo sve njegove odlike koje posjeduje“. Tako da su nabrojali: „Znanje, fikh, knjige, gramatika, jezik, zuhd, rječitost, poezija, noćni namaz, ibadet, hadždž, džihad, hrabrost, instinkt, snaga, malo je govorio o onome što ga se ne tiče, pravednost i manjak nesuglasica sa svojim drugovima“.

Čitajući njegovu životnu priču, čovjek može upravo ovo vidjeti i ne može ostati a da ne izvuče kratke ali teške i vrijedne lekcije iz života ovog čovjeka.

1. Nebitno koliko misliš da si loš uvijek možeš postati bolji !

U ‘Tartib al-Madarik’ (1/159), Kadi Ijjad spominje da je ibn Mubarek bio upitan o okolnostima koje su dovele da počne sticati znanje. Odgovorio je:

„Bio sam mladić koji je volio vino i muziku i pjevao sam dok sam se upuštao u ova prljava djela. Jednog dana sam okupio svoje prijatelje u jednom od svojih vrtova u kom su bile slatke jabuke, jeli smo i pili dok nismo pali u nesvjest od silnog pića. Pred kraj noći sam se probudio i uzeo lutnju (عود-ûd;žičani instrument) i počeo pjevati:

Zar nije vrijeme da mi se smiluješ,
A mi se bunimo protiv onih koje nas kritikuju.

Nisam bio u stanju da izgovorim ove riječi kao što sam namjeravao. Kada sam opet pokušao lutnja (ûd) je počela da mi se obraća kao da je osoba učeći ajet:

أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ آمَنُوا أَن تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ اللَّهِ
Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah spomene. (Al-Hadid, 16)

Tako da sam rekao: „Da Gospodaru moj“. Razbio sam lutnju, prosuo vino i pokajao se, Allahovom milošću, i okrenuo sam se ibadetu i sticanju znanja.

2. Trebaš se družiti sa čestitim ljudima.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/323), Ibnul Džewzi spominje da je kuća ibn Mubareka u Marwi bila prostrana oko 50 kvadratnih jardi. Nije bilo osobe koja je bila poznata po znanju, ibadetu, ljudskosti ili visokom položaju u Marwi a da nije bila viđena u ovoj kući.

3. Trebaš biti predusretljiv gost.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/324), se prenosi da je Nadr bin Muhammed, pozvao ibn Mubareka kada mu se oženio sin. Kada je došao, ibn Mubarek je ustao i počeo usluživati goste. Nadr ga nije ostavljao na miru sve dok se na kraju nije zakleo da će tražiti od njega da ode, nakon čega je ibn Mubarek najzad sjeo.

4. Trebaš udjeljivati novac siromašnim.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/323), Ibnul Džewzi spominje da je ibn Mubarek „trošio 100 000 dirhema godišnje na potpomaganje siromašnih“.

5. Uvijek trebaš vratiti posuđenu stvar njenom vlasniku.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/329), Hasan bin ‘Arafah je rekao da mu je Abdullah ibn Mubarek ispričao: „Posudio sam pero od nekoga iz Šama i namjeravao sam ga vratiti njenom vlasniku. Kada sam stigao u Marw (Turkmenistan!) vidio sam da je i dalje kod mene. O Ebu Ali (Hasanov nadimak), vratio sam se cijeli put nazad do Šama kako bih vratio pero njenom vlasniku !“.

6. Trebaš biti hrabar i kriti svoja dobra djela.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/329), ‘Abdah bin Sulejman je rekao: „Bili smo u izvidnici sa Abdullah ibn Mubarekom u dijelu rimske države, pa smo se susreli sa neprijateljem. Kada su se vojske srele istupio je jedan njihov borac i pozvao na dvoboj nekog od nas. Jedan od naših boraca je istupio i borio se sa njim preko sat vremena da bi ga na kraju ranio i ubio. Izašao je drugi pa je i njega ubio. Zatim je izazvao još jednog rimljanina na dvoboj pa je izašao i treći. Borili su se preko sat vremena da bi i njega na kraju ranio i ubio. Ljudi su se okupili oko ovog čovjeka a i ja sam bio među njima i vidio sam da pokriva svoje lice maramom. Uzeo sam kraj njegove marame i povukao je i vidio sam da je to Abdullah ibn Mubarek“.U verziji imama Zehebija se prenosi da ga je natjerao da se zakune da neće otkriti njegov identitet dok ne umre.

7. Trebaš imati nježno srce.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/330), Kasim bin Muhammed je rekao: „Bili smo na putovanju sa Abdullah ibn Mubarekom i ja sam stalno zapitkivao sebe: šta je to posebno kod ovog čovjeka da je tako poznat? Ako klanja pa i mi klanjamo, ako posti pa i mi postimo, ako se bori pa i mi se borimo, ako obavlja hadždž pa i mi ga obavljamo. Jedne noći na našem putu za Šam smo noć proveli u nekoj kući. Svjetiljka se ugasila i neko od nas ustade, izađe van da je upali i zadrža se vani neko vrijeme. Vidio sam letimice lice Abdullah ibn Mubareka i vidio sam da mu je brada bila vlažna od njegovih suza. Rekoh sebi: Ovaj strah od Allaha je ono po čemu je ovaj čovjek bolji od nas. Kada se lampa ugasila i kad smo bili u mraku, on se sjetio Dana Proživljenja“.

8. Trebaš biti velikodušan prema svojim prijateljima.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/329), Isma’il bin ‘Ajjaš je rekao: „Ne znam ni za jednu vrlinu a da je Allah nije usadio u srce Abdullah ibn Mubareka. Moji prijatelji su mi rekli, da kad su putovali sa njim od Egipta do Mekke, on bi ih posluživao sa khabisom (slatko jelo posuto brašnom) dok je on postio tokom cijelog puta“.

9. Ne trebaš se predati šejtanskom došaptavanju.

U ‘Tartib al-Madarik’ (1/159), se prenosi da je Abdullah ibn Mubarek uzimao abdest, šejtan mu je došao i rekao: „Nisi potrao ovaj dio tvog tijela“. Ibn Mubarek reče: „Jesam“. Šejtan reče: „Ne, nisi“. Pa ibn Mubarek reče: „Ti si onaj koji iznosu tvrdnju, stoga je na tebi da doneseš dokaz kako bi je potkrijepio“.

10. Trebaš iskreno doviti za ljude da prihvate Islam.

U ‘Tartib al-Madarik’ (1/162), se prenosi da je Hasan bin ‘Isa bin Sirdžis prošao pored ibn Mubareka a bio je kršćanin. Ibn Mubarek je upitao ko je on i rečeno mu je: „On je kršćanin“. Pa je ibn Mubarek rekao: „O Allahu, podari mu Islam“. Allah je uslišao njegovu dovu i Hasan je postao izvanredan musliman, putovao je tražeći znanje i postao je jedan od učenjaka Ummeta.

Osam stvari koje trebamo naučiti

2011-10-19T23:02:00.000-07:00

Prenosi se da je Šekik (ibn Ibrahim) Al-Balkhi rekao Hatimu [Al-Assamu, svom učeniku]:

„Družio si se sa mnom dugo vremena pa šta si naučio?“.

Hatim mu odgovori: „Osam stvari“.

Prva stvar: Pogledao sam u ljude i uvidio da svaka osoba ima nešto što joj je drago ali kada dođe u svoj kabur biva odvojena od toga. Tako da sam ja sebi najdražim učinio moja dobra djela kako bi bila sa mnom u mom kaburu.

Druga stvar: Pogledao sam u riječi Allaha Uzvišenog:

وَنَهَى النَّفْسَ عَنِ الْهَوَىٰ
i dušu svoju od prohtjeva uzdržao. (79:40)

Tako da sam se borio protiv svoje duše, odbijajući od nje strasti i prohtjeve dok nije našla smirenost u pokornosti Allahu , dželle šanuhu.

Treća stvar: Vidio sam da svako ko posjeduje nešto vrijedno, čuva to na sigurnom i zaštićenom mjestu a zatim sam pogledao u riječi Uzvišenog Allaha:

مَا عِندَكُمْ يَنفَدُ ۖ وَمَا عِندَ اللَّهِ بَاقٍ
Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. (16:96)

Tako da kad god je nešto vrijedno došlo u moj posjed usmjerio sam to ka Njemu kako bi bilo sačuvano za mene kod Njega.

Četvrta stvar: Vidio sam kako se ljudi povinuju bogatstvu, porijeklu i ugledu a one su sve bezvrijedne pa sam pogledao u riječi Uzvišenog Allaha:

إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ
Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. (49:13)

Tako da sam nastojao da postignem bogobojaznost kako bih bio ugledan kod Allaha.

Peta stvar: Vidio sam kako ljudi zavide jedni drugima pa sam pogledao u riječi Uzvišenog:

نَحْنُ قَسَمْنَا بَيْنَهُم مَّعِيشَتَهُمْ
Mi im dajemo sve što im je potrebno. (43:32)

Tako da sam ostavio zavist i ljubomoru.

Šesta stvar: Vidio sam kako su ljudi uzeli jedni druge za neprijatelje pa sam pogledao u riječi Uzvišenog:

إِنَّ الشَّيْطَانَ لَكُمْ عَدُوٌّ فَاتَّخِذُوهُ عَدُوًّا
Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga uzmite za svog neprijatelja! (35:6)

Tako da sam ostavio njihovo neprijateljstvo i uzeo šejtana za svog jedinog neprijatelja.

Sedma stvar: Vidio sam kako ljudi sebe ponižavaju žudeći za opskrbom pa sam pogledao u riječi Allaha Uzvišenog:

وَمَا مِن دَابَّةٍ فِي الْأَرْضِ إِلَّا عَلَى اللَّهِ رِزْقُهَا
Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. (11:6)

Tako da sam se skoncentrisao na obavezu koji ja imam prema Njemu, a ostavio ono na što se On obavezao spram mene.

Osma stvar: Vidio sam kako se ljudi oslanjaju na svoju trgovinu, zanimanja i zdravlje pa sam se je oslonio na Allaha Uzvišenog.

Muhtesar Minhadž Al-Qasidin

Kada se nebo rascijepi...

2011-10-17T17:11:00.000-07:00

Zikr

2011-10-16T21:14:00.000-07:00

Najbolji zikr je la ilahe illallah, kako to prenose Tirmizi, ibn Ebi Dunja i drugi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Najbolji zikr je la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), a najbolja dova je Elhamdulillah (hvala Allahu). U Muveti i drugim zbirkama nalazi se hadis koji prenosi Talha ibn Abdullah ibn Kusejjir: „Najbolje šta sam rekao ja i vjerovjesnici prije mene je: La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej'in qadir“ (nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga Njemu pripada sva vlast i zahvala i on je taj koji sve može) ''.

Oni koji kažu da je ovo zikr običnih ljudi a da je zikr posebnih „Allah, Allah“ i da je zikr posebnih “Hu, Hu“ (On, On) su pogriješili. Njihov dokaz iz ajeta: „Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju“ (6:91) je nesumnjivo neispravan, jer je „Allah“ spomenuto u ovom ajetu kao odgovor na upitnu rečenicu, Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima?...Reci: „Allah“. (6:91), drugim riječima: Allah je Onaj koji je objavio knjigu koju je donio Musa. Allah je subjekat a predikat koji nije spomenut nagovješten je u prethodnoj upitnoj rečenici. Primjer ove vrste koji se koristi u uobičajnom govoru je kada te neko upita ko je tvoj komšija, ti odgovoriš: „Zejd“.

Samo izgovaranje imena Allah ili zamjenice On umjesto njega neće tvoriti smisaonu izjavu ili izreći kompletnu rečenicu, niti je to predmet vjerovanja ili nevjerovanja, naredbe ili zabrane. Niko od ispravnih prethodnika nije ovo rekao niti je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio to kao praksu. To nema nikakvog smisla nama samima niti podstiče neki koristan osjećaj. To je samo koncept a nije propozicija koja može biti dokazana ili opovrgnuta. Obzirom da se time ne izjavljuje ništa što bi imalo nekog smisla niti se priziva neki koristan osjećaj, ono je beznačajno. Šerijat sačinjavaju stvari koje su same po sebi značajne a ne stvari koje svoje značenje crpe iz nečeg drugog. Od onih koji su se upustili u ovu vrstu zikra neki su došli sa novotarijom (bidatom) a drugi su došli sa akidom vahdetul vudžuda.

Izgovarati samo „Hu“ (On) je daleko od Poslanikovog sunneta i duboko utonulo u novotariju. Oni koji govore „Ya Hu, Ya Hu!“, „O On, O On!“ ili slično tome, sama zamjenica se u ovim izrazima ne odnosi ni na što osim na ono što se pojavi u njihovim srcima a srce je nekad u pravu a nekad griješi. Autor „Fususa“ je napisao knjigu koja se zove „Kitab al-Hu“. Neki drugi opet tumače ajet, „A tumačenje njihovo zna samo Allah“ (3:7), u smislu da niko ne zna značenje Njegovog imena, t.j. al-Hu, osim Allaha. Svaki musliman i svako razumno biće će reći da je ovo tumačenje totalno neispravno.

Kur'anski ajeti: „I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti“ (73:8); „Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg“ (87:1); „Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi! (87:14-15); i „zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!“ (56:74); i drugi ajeti ne znače da mi trebamo izgovarati Allah, Allah. U nekim Sunnenima se nalazi hadis da je kada su objavljeni ajeti „zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!“, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem naredio ljudima:“Učite ovo kada činite sedždu." Stoga je on naredio da učimo subhane rabbijel 'azim (slavljen je moj veliki Gospodar) na ruku'u a subhane rabbijel e'ala (neka si slavljen moj najuzvišeniji Gospodaru) na sedždi. U Sahihima se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem govorio na ruku'u subhane rabbijel 'azim a na sedždi subhane rabbijel e'ala. Ovo je značenje njegovih riječi „Učite ovo kada činite ruku'u." ili „Učite ovo kada činite sedždu" i ovo je idžma muslimana.

Stoga moramo veličati božije ime ili uzvišeno ime izgovaranjem kompletne, smisaone rečenice. U sahihima se bilježi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Najbolje rečenice (kalam) poslije Kur'ana, a sve su one izvedene iz Kur'ana su četiri: Subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber“. U drugom hadisu se kaže: „Dvije rečenice (kalimah) lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.“

Takođe se u dva Sahiha bilježi hadis da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže la lahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej in kadir" (Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji druga nema. Njemu pripada vlast nad svačim i sva zahvalnost. On sve može), sto puta na dan Allah će ga sačuvati šejtana tog dana dok ne omrkne i niko na Sudnjem danu neće doći ni sa čim vrijednijim, osim onoga ko je to činio više od njega. A ko u toku dana kaže sto puta subhanallahi ve bi hamdihi, bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo koliko morske pjene."

Svi zikrovi koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio u namazu, ezanu, hadždžu i na dva bajrama su isto tako kompletne rečenice. Pogledaj rečenice ezana: "Allah je najveći. Allah je najveći. Svjedočim da nema boga osim Allaha. Svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik.“ Zatim pogledaj zikr u namazu: Allah je najveći, slavljen je moj veliki Gospodar, neka si slavljen moj najuzvišeniji Gospodaru, Allah čuje onoga ko Mu zahvaljuje, Najljepša počast Allahu, blagoslovi i dobra. Pogledaj zikr na hadždžu: Odazivam ti se, Allahu, odazivam! i tako dalje. Svi zikrovi koje je Allah propisao su smisaone rečenice. Nikad nemamo samo Allahovo ime ili zamjenicu umjesto njega. Oni su što kažemo rečenice (kalimah) u jeziku kao što je rečeno u prethodno citiranom hadisu: „Dvije rečenice (kalimah) lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.“ U drugom hadisu je rečeno da su najbolje rečenice koje je pjesnik izrekao rečenice Lebida : „Sve osim Allaha je prolazno!“ Kur'an kaže: „Kako krupna „kalimah“ izlazi iz usta njihovih!“ (18:5) i „Kalimah Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde“ (6:115) Ovo su primjeri upotrebe kalimah u Kur'anu i hadisu kao i u jeziku arapa. Stalno, na svakom mjestu se odnosi na kompletnu rečenicu.

Poentu koju hoću da napravim jeste da je propisani način spominjanja Allaha izreći kompletnu rečenicu koja se zove kalam ili kalimah u singularu-jednini. I ovo je taj zikr od kojeg ćemo imati koristi ili sa kojim ćemo zaraditi nagradu ili kaznu, približiti se Allahu, spoznati Ga, voljeti Ga, bojati Ga se, ili postignuti druge pohvalne islamske osobine. A što se tiče samog izgovaranje riječi „Allah“ ili „Hu“, nema nikakvog obrazloženja za to ili reći da je to zikr posebnih ljudi ili poznavalaca Boga. Naprotiv, to vodi raznim vrstama zabranjenih djela, lažnih predodžbi i zlih doživljaja .

Kada sunce sjaj izgubi...

2011-10-13T15:34:00.000-07:00

Razgovori i prepiska sa upravljačima i susreti sa dobročiniteljima

2011-10-11T14:42:00.000-07:00

Allah džellešanuhu je uzeo obavezu od vladara, zapovjednika i namjesnika da neće upravljati po vlastitom nahođenju, da će se Allaha a ne svijeta bojati i da Allahovom Riječju (Kur'anom) neće trgovati. Ko od njih ispuni dato obećanje - on se spasio, a ko ga prekrši - on je sam sebe upropastio. Ne gledajte udoban život i raskošno ruho u vladara, nego gledajte u način njihova kraja, u hrđav završetak!

Kad Allah, džellešanuhu, hoće nekom narodu dobro, On učini da njihovi vladari budu blagi i da državne prihode sakupljaju velikodušni. A kad On odluči propast nekom narodu, učini da na vlasti budu glupaci, a da prihode ubiru škrtice. Slušao sam od pojedinih drugova Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da u predznake Posljednjeg časa spada, između ostalog: prije Smaka svijeta upravitelji će biti razvratnici, ministri lašci, povjerenici izdajnici, učenjaci pokvarenjaci i komandanti nasilnici. Ja se zaista bojim da to nije ovo naše vrijeme.

Namjesnik u Basri En-Nasr ibn Amr jednog je dana rekao u Hasanovom prisustvu: "O oče Seidov, Allah džellešanuhu stvorio je ovaj svijet i učinio njegove ukrase i ljepote dozvoljenim Svojim robovima. Kur'an kaže: 'jedite i pijte, samo ne pretjerujte. Allah zaista ne voli one koji pretjeruju' (Kur'an, 7:31) i '... ko je zabranio Allahove ukrase koje je Allah za robove Svoje stvorio i lijepa jela? Reci: ona su za vjernika na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih', (Kur'an, 7:32), našto je Hasan rekao:

- Čovječe, boj se Allaha za svoje dobro! Bježi od pustih želja jer će te one upropastiti! Znaj da nikome nije dato nijedno dobro ovog ili onog svijeta samo zbog želje njegove.

Dvije su kuće u kojima se boravi. Ko bude dobra činio na ovom svijetu, imaće i onaj svijet, a i na ovom svijetu će naći ono što mu je određeno. A ko na dušu svoju zaboravi - izgubio je i ovaj i onaj svijet. Allah džellešanuhu je sebi odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, poslao ga s Objavom cijelom ljudskom rodu kao poslanika, iz milosti svoje, kao i svim stvorenjima svojim. Knjiga koju je on donio od Allaha džellešanuhu kazuje da je Allah džellešanuhu odredio svom Poslaniku rok na ovom svijetu, kao i svim ljudima.

Kur'an kaže: "Vi u Allahovu Poslaniku imate divan primjer." Nama je naređeno da uzmemo što nam Poslanik daje, da slijedimo Uputu, da idemo putem kojim je Poslanik išao i postupamo po Sunnetu njegovom. Što na tom putu postignemo, postigli smo zahvaljujući Allahu džellešanuhu koji nam je milost darovao, a dužni smo pokajati se za grijehe i tražiti oprost od Allaha za sve propuste. Samo to su vrata spasa. A u pustim željama nema ama baš nikakva dobra! Nema dobra ni kod onih koji žive samo od pustih želja i nadanja... U doba Poslanika, koji je među nama živio i djelovao, ljudi su govorili da vole Allaha džellešanuhu, pa je On objavio: "Reci: Ako volite Allaha, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! Allah je Svemoćan!" (Kur'an 3:31). Dakle, ljubav prema Allahu džellešanuhu se potvrđuje iskrenim slijeđenjem puta Njegova Poslanika. Ko pak ne slijedi put Allahova Poslanika, laže da voli Allaha džellešanuhu.

Čovječe, boj se Allaha za svoje dobro. Tako mi Allaha, vidio sam one koji su prije tebe bili na tvom položaju. I oni su izlazili na minber kao što ti izlaziš. I njihove pratnje su bile ogromne, a haljine su im se, od silne oholosti, vukle po zemlji. Željeli su se pokazati moćnim pred svijetom pa su gradili i oblačili se natječući se. Ali su, jednog dana, sa položaja svojih iznenada ščepani bili i odjednom im je bilo uzalud sve što su od dobara ovog svijeta brižljivo sakupljali. Na kraju su bili privedeni Stvoritelju i Gospodaru svom, gdje su im pokazana djela njihova. A teško njima na Dan kada će im jasno biti da su sami sebe teško obmanuli! Teško njima i na "Dan kada će čovjek i od brata svoga pobjeći, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje, i sinova svojih. Toga dana svaki će čovjek samo o sebi brigu brinuti."

O namjesniče, boj se iznad svega Allaha džellešanuhu, jer se ti već sada razlikuješ od ljudi Upute i Sunneta, kako u privatnom tako i u javnom životu svom. Zanosiš se pustim željama i tražiš ispriku svaku. Ali znaj dvije su grupe ljudi: oni koji traže ovaj i oni koji traže onaj svijet. Tako mi Allaha, onaj koji traži onaj svijet našao ga je i smirio se, a onaj koji traga za ovim svijetom nigdje ga ne nalazi; on se od silnog traganja umorio i pred skorom je propašću.

Ti se čuvaj da te ne ražalosti traženje prolaznog a ostavljanje vječnog, pa da budeš od onih koji će se strašno kajati. Zaista je mudro rečeno: "Dosta je čovjeku vjerolomstva što će vjerolomnicima povjerenik biti i u zlodjelima im njihovim pomagati!" Jednom siromašnom čovjeku je prigovoreno: "Zašto ne odeš upravitelju pa da ti neko dobro podari?", našto je on odgovorio: "Molim Allaha džellešanuhu da me sačuva od svega što Njemu drago nije! Da umrem kao vjernik makar bez ičeg, draže mi je nego da umrem kao licemjer pa makar tijela ogromnog."

Kad je Omer ibn Hubejje postavljen za namjesnika u Iraku, pozvao je Hasana i Eš-Ša'bija i rekao im: "Allah veliki vam stanje popravio! Meni je halifa Jezid ibn Abdilmelik knjigu tešku spremio, u čijoj primjeni je propast moja. Bojim se, ako se u tome pokorim, da će me stići kazna Allahova, a ako se pak ne pokorim, da će me stići srdžba Jezidova od koje se nikad neću izbaviti. Šta mi vi savjetujete da činim?" Hasan se okrene Ša'biju i reče: "Odgovori čovjeku!" Ganut namjesnikovim riječima, Eš-Šabi mu stane povlađivati i brzo govor završi. Namjesnik je želio i Hasanovo mišljenje čuti. Poslije dugog oklijevanja Hasan reče:

- Ja kažem da ti se, tako mi Allaha, približio silazak Allahova meleka, osora gruba, koji bez pogovora izvršava naređenja Njegova. On će te ščepati i iz prostrane palače tvoje u mračan i tijesan grob će te strpati! Tada ti, o namjesniče, Abdulmelikov sin neće moći pomoći! Međutim, ja se nadam da će tebe Allah džellešanuhu sačuvati od Jezida, ali sam posve siguran da tebe Jezid neće moći spasiti od kazne Allahove. Zato se ti Allaha boj! Pokornost Jezidu može navući na tebe srdžbu Allahovu, pa kud ćeš onda?! Ja te samo podsjećam na ono čime te Allah zastrašuje kad kaže: "Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati." (Kur'an, 14:14) Ako budeš bio pokoran Allahu džellešanuhu, spasićeš se od Jezidova zla, a ako pak budeš bio drug Jezidov u griješenju, Allah džellešanuhu će te ostaviti Jezidu i onda kada ti on neće moći nimalo pomoći. Ovdje je Ibn Hubejje zaplakao. Kasnije je Hasana obilato nagradio, a Eš-Ša'bija bez dara ostavio. Vrativši se svojim slušateljima u džamiji, Eš Ša'bi je rekao: - Ljudi, ko može dati prednost Allahu džellešanuhu nad stvorenjima Njegovim, neka to učini! Ibn Hubejje je tražio moje i Hasanovo mišljenje. Tako mi Allaha, Hasan nije znao ništa što i ja nisam znao, ali ja sam nastojao udovoljiti duši namjesnikovoj pa sam i govor tako podesio. Želio sam imati njegovu naklonost, pa me je Allah kaznio i od milosti Svoje udaljio. A Hasan je na Allahovoj strani bio, pa ga je On još više Sebi približio, a i Ibn Hubejje ga je iznad mene uzdigao i obilato nagradio.

Izlazeći jednom od Ibn Hubejja, Hasan je na njegovim vratima zatekao grupu učenjaka kako stoje, pa im se obratio riječima: - Šta vas je dovelo da čekate ovdje, dabogda Allah ne umnožio vašu skupinu! Želite ući ovim šugavcima?! Tako mi Allaha, vaše druženje nije druženje s dobročiniteljima, niti je vaše sjedenje sjedenje s dobrima. Raziđite se zato odavde! Dabogda vaše duše bile od tjelesa vaših odvojene i ne dao Bog da vam sličnih bude među muslimanima! Obukli ste se i zasukali haljine, glave obrijali i surmu podvukli pa ste najgora skupina postali... Osramotili ste učene, Allah više nikada ne sastavio vašu skupinu! Da ste se ustegli od onog što je u vladara, oni bi težili onom što je u vas. Međutim, vi ste bili pohlepni za onim što je u rukama njihovim, pa njima vaše znanje nije više interesantno... Mislim da ste upravo vi oni koje je Allah džellešanuhu udaljio od svoje milosti.

Hadždžadž je sebi sagradio kuću u Vasitu i pozvao Hasana da je pogleda. Učinivši to, on reče:
- Hvala Allahu! Upravljači uistinu sebe moćnim vide, a mi se svakog dana učimo na njihovim primjerima i pouke crpimo. Jedni od njih palače podižu, postelje ukrašavaju, odjeću uljepšavaju i svitu svoju veličaju. A onda oko njih počnu muhe pohlepno kružiti, i zaljubljenici u Vatru, i hrđave pristaše, kojima se oni potom hvale: "Pogledajte šta sam napravio!"

Vidjeli smo, o zavarani! Razvratnik si i svima si na nebesima odvratan, a i oni na Zemlji te proklinju! Prolaznu kuću si sagradio rušeći kuću vječnu. Uobražen si bio u kući obmane, zato ćeš biti ponižen u kući radosti vječne! Zatim je napustio kuću Hadždžadžovu učeći: "Allah je uzeo obavezu od učenih da će oni sigurno ljudima Kur'an objašnjavati i da neće ništa kriti." Čuvši šta je sve Hasan rekao, Hadždžadž se jako naljutio sakupivši zatim stanovnike Šama, ovim riječima im se obrati:

"Zar me nije u prisustvu vašem izgrdio dok ste vi šutjeli, o robovi stanovnika Basre?!" Pa su po naređenju Hadždžadžovom priveli Hasana, koji je mičući usnama u sebi šaptao. On ga upita: "Stani, oče Seidov! Zar nisi poštivao to što sam ja namjesnik, već si o meni tako govorio ?!" Na to mu je Hasan mirno odgovorio:

- Neka ti se Allah džellešanuhu smiluje, namjesniče! Onaj koji te zastraši da bi te sačuvao, milostiviji ti je i više te voli i poštuje od onoga koji ti se ulaguje ubjeđujući te da ćeš biti spašen. A vidjećeš ko ti je bio prijatelj kada strah ugledaš.

Moja namjera nije bila to što ti je prvo naum palo kad si čuo šta sam rekao i šta sada misliš. U tvojoj ruci je sada dvoje: oprost i kazna. Učini ono što ti je primjerenije i čega si dostojniji, i pouzdaj se u Allaha, koji je dovoljan i tebi i meni. Divan je Allah - Stvoritelj i Gospodar naš! Hadždžadž se postidio svojih riječi i zamolivši Hasana da mu oprosti, počast mu je ukazao i darove dao. Kada je Adijj ibn Erta naimenovan za namjesnika Basre, odlučio je povjeriti sudstvo Hasanu. Saznavši to, Hasan je pobjegao i sklonivši se na sigurno mjesto, ovo namjesniku poručio:

- Onaj koji nešto mrzi, namjesniče, nije dostojan obavljati ga i ne može ga valjano obavljati ako bi to morao činiti. Onaj koji to radi bez istinskog motiva i istinske namjere zaslužuje da mu se ne pomogne. U mogućnosti si da na položaj koji nudiš meni postaviš ljude koji su ga dostojniji pa je preče da njima amanet povjeriš, koji će oni bolje od mene čuvati. Jer nema nikakva dobra u traženju pomoći onoga koji smatra da mu nije dužnost primiti amanet koji mu se želi povjeriti. Zato, namjesniče, oslobodi me obaveze koju mi želiš silom nametnuti, Allah tebe oslobodio i dobro ti svako dao zato što si me na miru ostavio! Allah, doista, neće uskratiti nagradu onom koji čini dobra djela...

Hasan el Basri

Šerijatski propis o učestvovanju žena u džihadu

2011-10-09T08:44:00.000-07:00

Ovo je ozbiljno pitanje oko kojeg sam zbunjenja. Kakav je propis o džihadu za žene ?

Džihad nije obavezan ženama.

Ibn Qudame, Allah mu se smilovao, kaže:

"Sedam je uvjeta da bi džihad bio obavezan određenoj osobi: da je musliman, punoljetan, umno zdrav, muškarac, fizički zdrav i da može sebi to priuštiti finansijski. Što se tiče uvijeta da je musliman, punoljetan i umno zdrav, to su osnovni uvijeti za sve islamske dužnosti, jer se nevjerniku ne može vjerovati u džihadu, maloumna osoba ne može ići u džihad a dijete je fizički slabo. Ibn Omer je rekao: „Došao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan bitke na Uhudu kao četrnaestogodišnjak pa mi nije dozvolio da učestvujem u borbi.“ (Buharija, Muslim)... Uvjet da se radi o muškarcu se postavlja zbog predaje koju prenosi Aiša, radijallahu anha u kojoj je rekla: “O Allahov poslaniče, da li je džihad dužnost žena?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: “Jeste, džihad u kojem nema ratovanja - hadždž i umra.“ Dodatni razlog je zbog toga što su žene (fizički) slabe." (Al-Mugni, 9/163)

Al-Sarhasi je rekao u „Šerh al-Sijar al-Kebir“ (1/184): Poglavlje o učešću žena u borbi zajedno sa muškarcima i njihovo prisustvo u ratu: Rekao je: “Ne volimo da se žene bore zajedno sa muškarcima u ratu zbog toga što žene nemaju dobru fizičku pripremljenost za borbu, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao: „Ovaj nije bio borac“ (rekao je kad je vidio ubijenu ženu na bojnom polju). Isto tako, kada žena učestvuje u borbi, muslimani mogu biti izloženi sramoti i mušrici bi se mogli obradovati tome i to bi mogao biti uzrok da povećaju svoju nadu da će pobijediti muslimane, jer mogu pomisliti da su muslimani slabi i da su morali dovesti žene da se bore pa će reći: “Potrebna im je pomoć žena da bi se protiv nas borili“. Tako da to treba izbjegavati. Iz ovog razloga se ne preporučuje da žene učestvuju dirktno u borbi ali ukoliko muslimani nemaju drugog izbora i primorani su na to zbog toga što je obaveza odbiti napad nevjernika sa svim onim što muslimani imaju na raspolaganju, tada biva dozvoljeno, štaviše postaje obavezno. Kazivanje o Hunejnu se koristi kao dokaz za to."

Na kraju ovog kazivanja se kaže: “Umm Sulejm bint Milhan, koja se borila taj dan sa suknom stegnutim oko stomaka reče: “O Allahov Poslaniče, šta misiš o ovim ljudima koji su pobjegli od tebe i iznevjerili te? Nemoj im oprostiti ako ti Allah da vlast nad njima.“ On, sallallahu alejhi ve sellem reče: “O Umm Sulejm, Allahov oprost je neizmjeran“. Ona je ponovila opet tri puta i svaki put bi joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , rekao: „Allahov oprost je neizmjeran“.

U „al-Maghazi“ se bilježi da je rekla: “O Allahov Poslaniče, zar nećemo ubiti one koji su pobjegli (sa bojnog polja) kao što smo ubili mušrike ?“ On, sallallahu alejhi ve sellem reče: “Allahov oprost je neizmjeran“.

Koja veća potreba da se žene bore može biti od ovog događaja kada su muškarci pobjegli i napustili Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ? Ovo jasno pokazuje da nema ničeg lošeg da se žene bore kada je to neophodno jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije spriječio žene da se bore u takvoj situaciji ali se ne prenosi da je dozvolio ženama da se bore u drugim situacijama mimo ove. Nema smetnje da starije žene budu prisutne za vrijeme rata kako bi se brinule o ranjenim, donosile vodu i kuhale hranu za vojnike ukoliko je to neophodno zbog hadisa ‘Abdullaha ibn Qarata al-Azdija koji kaže: “Ženski svijet od Halida ibn Velida i od ashaba su imale svoje rukave zasukane, donoseći vodu mudžahidima i recitovale ohrabrujuću poeziju kada se on borio sa Bizantijcima." Pod ovim se misli na starije žene zbog toga što mladim ženama nije dozvoljeno da izlaze iz straha od fitne a starije žene se mogu brinuti o potrebama u takvim situacijama. Prenosi se i da je Umm Muta' koja je bila prisutna sa Allahovim Poslanikom na Hajberu, rekla: “Vidjela sam Aslam (jedno od arapskih plemena) kada su se žalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na poteškoće sa kojim se suočavaju i on im je preporučio da vode džihad i oni su to uradili. Vidjela sam Aslam kako su prvi stigli do utvrde i sunce nije zašlo taj dan dok nam Allah nije omogućio da je zauzmemo."

Ovo jasno pokazuje da je ona taj dan izašla sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem i on joj to nije zabranio. Iz ovoga vidimo da nema nikakve smetnje da starije žene izađu da pomognu mudžahide radeći stvari koje im odgovaraju. We billahi tewfik!

Rečeno je u Khiššaf al-Qina’ (3/26): „Ženama nije dozvoljeno (da vode džihad) zato što su one izvor iskušenja kao i zbog toga što nisu kvalifikovane za borbu zbog njihove prirodne sklonosti ka slabosti i kukavičluku i zbog toga što niko ne može garantovati da ih neprijatelj neće zarobiti i smatrati da mu je dozvoljeno da s njima radi ono što je Allah zabranio. Neki učenjaci su rekli: “Osim žene vladara ili zapovjednika koja može biti prisutna kako bi zadovoljila njegove potrebe zbog postupka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili starija žena ukoliko postoji potreba poput napajanja trupa i zbrinjavanje ranjenih jer je al-Rubajji’ bint Mu’awwiz rekla: „Izlazile smo u borbu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, donosile vodu i služile im, nosile smo ranjene i ubijene u Medinu.“ Bilježi Buharija. Sličnu predaju prenosi Enes a bilježi Muslim. Razlog tome je što zbog borbe muškarcima može biti odvraćena pažnja od ovih stvari tako da je ovo vid pomoći muslimanima i podrška njima u borbi.

Sve ovo se odnosi na džihad u slučajevima kada neprijatelj ne prodre u muslimansku zemlju a kada se radi o invaziji na muslimansku zemlju tada džihad postaje obavezan za svaku sposobnu osobu, bio muškarac ili žena i ženi je tada dozvoljeno da ide u borbu čak i bez pristanka njenog muža.

Al-Kasani al-Hanefi je rekao: “A u vremenima opšte mobilizacije, kada neprijatelj izvede invaziju na muslimanku zemlju, onda to postaje pojedinačna obaveza (fard ‘ajn) za svakog muslimana koji je u mogućnosti da se bori, zbog Allahovih riječi:

انفِرُوا خِفَافًا وَثِقَالًا
Krećite u boj, bili slabi (bili bolesni, stari i siromašni) ili snažni (bili zdravi, mladi i bogati) (Tewba, 41)

Rečeno je da su ovi ajeti objavljeni u pogledu opšte mobilizacije.

مَا كَانَ لِأَهْلِ الْمَدِينَةِ وَمَنْ حَوْلَهُم مِّنَ الْأَعْرَابِ أَن يَتَخَلَّفُوا عَن رَّسُولِ اللَّهِ وَلَا يَرْغَبُوا بِأَنفُسِهِمْ عَن نَّفْسِهِ
Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave... (Tewba, 120)

(Iz Bada’i’ al-Sana’i’, 7/98)

Nešto slično ovome je rečeno u „Šerh al-Sagir“, jednoj od Malikijskih knjiga (2/274) da ukoliko neprijatelj napadne muslimansku zemlju onda džihad postaje pojedinačna obaveza svakog muslimana, muškarca i žene.

Zaključak:

Džihad u osnovi nije obavezan ženama osim u slučaju nužde poput one kada kafiri napadnu muslimansku zemlju. U tom slučaju džihad postaje obavezan ženama u skladu sa njihovim mogućnostima a ukoliko žena nije u stanju da se bori nije joj obaveza jer Allah kaže:

لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih... (Beqara, 286)

A Allah najbolje zna!

Razlika između hamda i šukra

2011-10-06T17:18:00.000-07:00

Hamd (حمد) znači hvaliti nekoga, spominjati njegove dobre osobine i djela, nezavisno od toga da li je učinio neko dobro osobi koja je hvali ili ne. Šukr (شكر), s druge strane, znači iskazivanje zahvalnosti nekome za učinjeno dobro od strane osobe koja mu zahvaljuje. Stoga hamd ima šire značenje od šukra jer se čini zbog dobrih osobina koje neko posjeduje kao i iz zahvalnosti za učinjeno dobro koje čini datoj osobi. Allah se hvali zbog svojih lijepih svojstava i uzvišenih osobina koje posjeduje kao i zbog dobra koje je stvorio na dunjaluku ili će stvoriti na ahiretu. On je rekao:

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَجَعَلَ الظُّلُمَاتِ وَالنُّورَ
„Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao.“ (El-En'am, 1)

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ وَلَهُ الْحَمْدُ فِي الْآخِرَةِ
„Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu!“ (Saba, 1)

الْحَمْدُ لِلَّهِ فَاطِرِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ جَاعِلِ الْمَلَائِكَةِ رُسُلًا أُولِي أَجْنِحَةٍ مَّثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ ۚ يَزِيدُ فِي الْخَلْقِ مَا يَشَاءُ
„Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće.“ (Fatir, 1)

Šukr, s druge strane, je samo zbog dobra koje neko čini, i stoga je više ograničen, ali može biti iskazan srcem, jezikom i djelom. Jedan arapski pjesnik je rekao:

„Tvoje dobročinstvo je pokrenulu tri moja organa,
Moje ruke, moj jezik i moje srce.“

Zbog toga Uzvišeni Allah kaže:

اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا
"Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" (Saba, 13)

Hamd se čini srcem i jezikom i sa ovog aspekta je šukr obuhvatniji od hamda čak iako su razlozi za hamd obuhvatniji od onih za šukr. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Hvala (el-hamdu), je glava zahvalnosti (el-šukr), a Allahu nije zahvalan rob koji Ga ne hvali!“ (Abdurrezzak, Bejheki)

U Sahihima se bilježi predaja u kojoj se kaže:

"Allah je zadovoljan Svojim robom koji pojede zalogaj, pa Mu zahvali, i popije gutljaj, pa Mu zahvali" (Muslim, 2734 – 89)

(11:133-4 مجموع فتاوى)

Reci: "Gospodar moj naređuje – pravednost.“ (7:29)

2011-10-05T13:30:00.000-07:00

Harun ibn Antara prenosi od svog oca da je Ibn Abbas, radijallahu anhu rekao:

Upitao je Musa, alejhi selam Uzvišenog Allaha:

“Gospodaru moj, ko su najdraži ljudi Tebi?“

Allah mu reče: „Oni koji Me se sjećaju i ne zaboravljaju Me.“

Musa upita ponovo: „A ko su najučeniji ljudi?“

Allah mu reče: „ Oni koji nastoje da nauče od drugih i tako povećaju svoje znanje o stvarima koje im ukazuju na pravi put i koje ih čuvaju da upadnu u zamku.“

Musa po treći put upita: „A ko su najmudriji ljudi?“

Allah mu odgovori: „Oni koji sebi sude istom mjerom sa kojom sude drugima, i sude drugima istom mjerom sa kojom sude sebi.“ (مجموع فتاوى ابن تيمية, 10:84-6)

وَيْلٌ لِّلْمُطَفِّفِينَ الَّذِينَ إِذَا اكْتَالُوا عَلَى النَّاسِ يَسْتَوْفُونَ وَإِذَا كَالُوهُمْ أَو وَّزَنُوهُمْ يُخْسِرُونَ
Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. (83:1-3)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ لِلَّهِ شُهَدَاءَ بِالْقِسْطِ ۖ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (5:8)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ
شُهَدَاءَ لِلَّهِ وَلَوْ عَلَىٰ أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالْأَقْرَبِينَ ۚ إِن يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقِيرًا فَاللَّهُ أَوْلَىٰ بِهِمَا ۖ فَلَا تَتَّبِعُوا الْهَوَىٰ أَن تَعْدِلُوا ۚ وَإِن تَلْوُوا أَوْ تُعْرِضُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite. (4:135)

قُلْ أَمَرَ رَبِّي بِالْقِسْطِ
Reci: "Gospodar moj naređuje – pravednost.“ (7:29)

وَأَقْسِطُوا ۖ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ
i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. (49:9)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.'' (Muslim)

Ideja materijalističkog načina poimanja života i njegova štetnost

2011-10-04T02:01:00.000-07:00

Pod ovim se podrazumjeva da čovjekova energija i misao budu usmjereni na pribavljanje ovodunjalučkih užitaka i da sva njegova djela budu ka tome usmjerena te da uopšte ne razmišlja o svom završetku niti da se priprema za onaj svijet. Ta ideja čovjeka udaljava od pomisli da je Uzvišeni Allah ovaj dunjaluk učinio njivom na kojoj će saditi ono što će mu biti potrebno na ahiretu, te da je Allah dunjaluk učinio kućom djela a ahiret kućom nagrade. Zato onaj ko iskoristi ovaj svijet za činjenje dobrih djela profitirat će na oba svijeta, a ko ne iskoristi dunjaluk izgubit će ahiret. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَىٰ حَرْفٍ ۖ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ ۖ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انْقَلَبَ عَلَىٰ وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةَ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
«Ima ljudi koji Allahu robuju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet.» (Hadž, 11)

Uzvišeni Allah, nije ovaj dunjaluk stvorio iz zabave već ga je stvorio s velikom mudrošću. Uzvišeni kaže:

الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا
«Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.» (Mulk, 2)

-I kaže:

إِنَّا جَعَلْنَا مَا عَلَى الْأَرْضِ زِينَةً لَهَا لِنَبْلُوَهُمْ أَيُّهُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا
«Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,» (Kehf, 7)

Allah, Azze ve Dželle, je na ovom svijetu stvorio trenutna uživanja, i vanjske ukrase od imetka, djece, ugleda, vlasti i drugih užitaka koje ne zna niko osim Allaha.

Neki ljudi, a takvih je većina, se ograniče samo na ta vanjska uživanja koja im pruža ovaj svijet. S druge strane ne koriste ovaj dunjaluk da na njemu zarade za ono što slijedi poslije toga. Čak šta više neki možda niječu život koji dolazi poslije ovog dunjaluka. O takvima Uzvišeni kaže:

وَقَالُوا إِنْ هِيَ إِلَّا حَيَاتُنَا الدُّنْيَا وَمَا نَحْنُ بِمَبْعُوثِينَ
«i rekli bi: "Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!"» (En'am, 29)

Uzvišeni Allah prijeti onima kojima je ovo svrha života pa kaže:

إِنَّ الَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَاءَنَا وَرَضُوا بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّوا بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَأُولَٰئِكَ مَأْوَاهُمُ النَّارُ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
«Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni - prebivalište njihovo biće džehennem, zbog onoga što su radili.» (Junus, 7-8)

-I kaže:

مَنْ كَانَ يُرِيدُ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَالَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لَا يُبْخَسُونَمَنْ كَانَ يُرِيدُ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَالَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لَا يُبْخَسُونَ
«Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.» (Hud, 15-16)

Ova prijetnja se odnosi na sljedbenike ove ideje i ovakvog načina poimanja života bez obzira da li se radi o onima koji rade djela ahireta a time žele dunjaluk kao što su munafici koji se pretvaraju pri činjenju djela ili da se radi o kafirima koji ne vjeruju u proživljenje i polaganje računa kao što je stanje džahila i pokreta i poredaka kao što su ateizam, kapitalizam, komunizam i drugi. Njihov pogled na ovaj svijet se svodi na životinjsko poimanje, čak su na nižem stepenu od životinja. Jer su oni svoju pamet, svoju snagu, energiju i svoje vrijeme podčinili onome što neće ostati njima a ne rade za svoj završetak koji ih čeka a koji je neizbježan. Životinje nemaju završetka za koji bi radile niti pameti s kojom bi razmišljale. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

أَمْ تَحْسَبُ أَنَّ أَكْثَرَهُمْ يَسْمَعُونَ أَوْ يَعْقِلُونَ ۚ إِنْ هُمْ إِلَّا كَالْأَنْعَامِ ۖ بَلْ هُمْ أَضَلُّ سَبِيلًا
«Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s pravog puta skrenuli.» (Furkan, 44)

Sljedbenike ove ideje Allah je okarakterisao kao neznalice pa kaže:

يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ الْآخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ
«oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.» (Rum, 7).

Iako su stručnjaci u stvarima industrije i proizvodnje raznih tehničkih stvari ipak su džahili-neznalice i ne zaslužuju da se oslove kao učeni jer je njihovo znanje ograničeno samo na vanjštinu ovog svijeta. Ovo znanje se smatra manjkavim i njegov vlasnik ne zaslužuje da se oslovi ovim plemenitim epitetom tj., da je učenjak ili znalac.

Kad se kaže ulema-učenjaci ili znalci to se odnosi na one koji su prije svega spoznali Allaha Uzvišenog i koji Ga se boje. Kao što Uzvišeni kaže:

إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ
«A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni.» (Fatir, 28)

Pripadnik ove ideje je bio i Karun o kojem Allah govori u Kur'anu te kako mu je bio dat veliki imetak. O tome Allah, Subhanehu ve Te'ala, kaže:

فَخَرَجَ عَلَىٰ قَوْمِهِ فِي زِينَتِهِ ۖ قَالَ الَّذِينَ يُرِيدُونَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا يَا لَيْتَ لَنَا مِثْلَ مَا أُوتِيَ قَارُونُ إِنَّهُ لَذُو حَظٍّ عَظِيموَقَالَ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ وَيْلَكُمْ ثَوَابُ اللَّهِ خَيْرٌ لِمَنْ آمَنَ وَعَمِلَ صَالِحًا وَلَا يُلَقَّاهَا إِلَّا الصَّابِرُونَ ٍ
«I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!" govorili su oni koji su čeznuli za životm na ovom svijetu, - "on je, uistinu, presrećan" - "Teško vama!' - govorili su učeni -, "onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena!'» (Kasas, 79)

Shodno materijalističkom poimanju života njegov narod je želio da ima ono što i on ima govoreći pri tome kako mu je dato veliko dobro i kako je on zaista srećan. Upravo je ovo danas stanje nevjerničkih država od onoga što su uznapredovali u tehnici i industriji. Muslimani slabog imana sa divljenjem gledaju prema njima a ne gledaju u ono na čemu su od kufra i razvrata, i na loš završetak koji ih čeka ako umru na tome. U toj slabosti počnu ih veličati i poštivati i oponašati njihov ahlak i loše običaje. A ne oponašaju ih u čestitosti, pripremanju snage i vojske te napretka i izuma na polju nauke i tehnike. A Uzvišeni kaže:

وَأَعِدُّوا لَهُمْ مَا اسْتَطَعْتُمْ مِنْ قُوَّةٍ وَمِنْ رِبَاطِ الْخَيْلِ تُرْهِبُونَ بِهِ عَدُوَّ اللَّهِ وَعَدُوَّكُمْ
«I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje,» (Enfal, 60)

Ispravno poimanje ovog svijeta.

Pod tim se podrazumjeva da čovjek ovaj svijet, imetak, snagu i vlast uzme kao sredstvo kojim bi se pomogao u radu za ahiret. U osnovi ne preziru se ukrasi i naslade dunjaluka već se ukor i pokuda po tom pitanju odnose na robovo djelovanje na njemu. Dunjaluk predstavlja most preko kojeg se prelazi na ahiret. Sa dunjaluka se uzima ahiretska opskrba. Najljepši živor koji će postići stanovnici Dženneta je plod onoga što su posijali na dunjaluku. Dunjaluk je kuća džihada, namaza, posta, udjeljivanja na Allahovom putu i mjesto takmičenja i natjecanja u dobrim djelima. Allah, Subhanehu ve Te'ala, za stanovnike Dženneta kaže:

كُلُوا وَاشْرَبُوا هَنِيئًا بِمَا أَسْلَفْتُمْ فِي الْأَيَّامِ الْخَالِيَةِ
«Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!» (Hakka, 24)

Kunut dova Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu

2011-10-01T13:38:00.000-07:00

اللهم إنا نستعينك ونستغفرك ولا نكفرك ، ونؤمن بك ونخلع من يفجرك ، اللهم إياك نعبد ، ولك نصلي ونسجد ، وإليك نسعى ونحفد ، نرجو رحمتك ونخشى عذابك ، إن عذابك الجد بالكفار ملحق اللهم عذب الكفرة الذين يصدون عن سبيلك ، ويكذبون رسلك ، ويقاتلون أولياءك اللهم اغفر للمؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات ، وأصلح ذات بينهم ، وألف بين قلوبهم ، واجعل في قلوبهم الإيمان والحكمة ، وثبتهم على ملة رسولك صلى الله عليه وسلم ، وأوزعهم أن يوفوا بعهدك الذي عاهدتهم عليه ، وانصرهم على عدوك وعدوهم إله الحق واجعلنا منهم
(الأذكار ، للنووي)

"Allahumme inna nesteinuke, ve nestagfiruke, ve la nukeffiruke, ve nu'minu bike, ve nahleu men jefdžuruk. Allahumme ijjake nabudu, ve leke nusalli ve nesdžud, ve ilejke nes'a ve nahfid. Nerdžu rahmeteke ve nahša azabeke, inne azabekel-džidde bilkuffari mulhik. Allahumme azzibil-keferetellezine jesuddune an sebilike, ve jukezzibune rusulek, ve jukatilune evlijaek. Allahummagfir lilmu'minine vel-mu'minat vel-muslimine vel-muslimat, ve aslih zate bejnihim, ve ellif bejne kulubihim, vedžal li kuliibihimul-imane vel-hikmete ve sebbithum ala milleti Resulillahi sallallahu alejhi ve sellem, ve evzi'hum en jufu bi ahdikellezi ahedtehum alejhi, vensurhum ala aduvvike ve aduvvihim, ilahel-hakki vedžalna minhum"

"Allahu naš, mi od Tebe pomoć tražimo i za oprost Te molimo. Ne niječemo Te i u Tebe vjerujemo, a onih koji prema Tebi griješe klonimo se. Allahu naš, samo Tebe obožavamo, samo Tebi se klanjamo i na sedždu padamo. Tebi hitamo i Tebi služimo. Tvojoj milosti se nadamo i kazne se bojimo, jer Tvoja će strašna kazna neminovno nevjernike stići. Allahu naš, kazni nevjernike koji odvraćaju od Tvoga puta, koji Tvoje poslanike u laž utjeruju i koji se protiv Tvojih miljenika bore. Allahu naš, oprosti vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama i popravi njihove međuodnose, ujedini njihova srca i obasjaj njihova srca vjerom i mudrošću. Učvrsti ih u vjeri Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pomozi im da ispune obećanje koje si od njih uzeo. Pomozi ih protiv Svojih i njihovih neprijatelja. Bože Istine, učini da i mi budemo među njima.“ (El-Nevevi u djelu El-Ezkar)

Book of The End : Great Trials and Tribulations - Al-Hafiz Ibn Katheer Dimashqi

2011-09-29T05:25:00.000-07:00

In The Name Of Allah, The Most Beneficent, The Merciful.

This is the Book of The End : Great Trials and Tribulations. It deals with what the Prophet informed us about regarding the signs of the Hour and the great events that are to take place before the Day of Judgment, all of which we must have faith in, because the Prophet s spoke not from desire, but from revelation. Abu Moosa Al-Ash'aree related that the Messenger of Allah A said, "This nation of mine is one upon which there is mercy; there is no punishment upon it in the Hereafter; its punishment is in this world — with trials, earthquakes, and killings."

Hitherto in our discussion on the unseen past, we covered in detail events that pertain to the beginning of the world, the stories of the prophets, and the history of peoples until our era. Then we discussed the biography of the Prophet, mentioning his characteristics and the proofs of his prophethood. Then we covered some events that the Prophet prophesized about and that have already taken place before our century. When we gave an account of events that took place after the Prophet's death, we pointed out those occurrences about which a Hadeeth gave information. Since we already mentioned those prophesies that have already become realized and since it would be too long to repeat them all here, we will suffice by mentioning only a few examples, after which we will return to the main theme of this work. And we seek help from Allah.

This book is a continuation of Ibn Katheer's history book, Al-Bidaayah Wan-Nihaayah; whereas the previous volumes are concerned with past events, this one is chiefly concerned with events that are yet to take place.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni link: Download
ili posjeti

is where my documents live!

Naredba razmatranja i razmišljanja o Allahovim dokazima

2011-09-28T17:13:00.000-07:00

Mnoštvo je šerijatskih tekstova koji naređuju ljudima da razmatraju i razmišljaju o Allahovim, azze ve dželle dokazima i koji potiču ljudski um na nužnost promatranja i shvatanja Allahovog carstva. Uzvišeni kaže:

إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاخْتِلَافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِّأُولِي الْأَلْبَابِالَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَٰذَا بَاطِلًا سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ
„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. 'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'" (Ali 'Imran, 190-191.)

Ajeti im naređuju promatranje vidljivih dokaza koji se nalaze pred njima. Allah, 'azze ve dželle, kaže:

أَفَلَا يَنظُرُونَ إِلَى الْإِبِلِ كَيْفَ خُلِقَتْ
Pa zašto oni ne pogledaju kamile - kako su stvorene,

وَإِلَى السَّمَاءِ كَيْفَ رُفِعَتْ
i nebo - kako je uzdignuto,

وَإِلَى الْجِبَالِ كَيْفَ نُصِبَتْ
i planine - kako su postavljene,

وَإِلَى الْأَرْضِ كَيْفَ سُطِحَتْ
i Zemlju - kako je prostrta?! (El-Gašije, 17-20.)

i kaže:

وَفِي أَنفُسِكُمْ ۚ أَفَلَا تُبْصِرُونَ
A i u vama samima - zar ne vidite? (Ez-Zarijat, 21.)

Ispravno razmišljanje će nedvojbeno čovjeka povesti istinskom vjerovanju u Allaha Uzvišenog i Njegovu Jednoću.

Zato je Allah Uzvišeni u Svojoj Knjizi Časnoj naveo jasne primjere kako bi značenja približio našim umovima, pa kaže:

وَلَقَدْ ضَرَبْنَا لِلنَّاسِ فِي هَٰذَا الْقُرْآنِ مِن كُلِّ مَثَلٍ لَّعَلَّهُمْ يَتَذَكَّرُونَ
Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili. (Ez-Zumer, 27.)

Isto tako Uzvišeni Allah spominje priče o nestalim narodima kako bi uzeli pouku. Ljudima je naredio da o njima razmišljaju, pa kaže:

لَقَدْ كَانَ فِي قَصَصِهِمْ عِبْرَةٌ لِّأُولِي الْأَلْبَابِ ۗ مَا كَانَ حَدِيثًا يُفْتَرَىٰ وَلَٰكِن تَصْدِيقَ الَّذِي بَيْنَ يَدَيْهِ وَتَفْصِيلَ كُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ
„U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje." (Jusuf, 111.)

Nema brige uz Allaha

2011-09-26T13:48:00.000-07:00

Uzvišeni Allah kaže:

وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًاوَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ
«A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbit će ga odakle se i ne nada» (Et-Talak, 2.-3.)

Rebi' ibn Husejm je rekao: "Dat će mu izlaz iz svega što ljude pritišće".

وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ
«...A onome koji se na Allaha osloni, On mu je dovoljan...» (Et-Talak, 3.).

Ebul Alije je rekao: "Naći će mu izlaz iz svake poteškoće". Ovo se odnosi na sve ovodunjalučke i ahiretske tjeskobe i poteškoće.

A El-Hasan el-Basri je rekao: "Dat će mu izlaz iz onoga što mu je zabranio".

To jest, On je dovoljan onome ko ima povjerenja u Njega u svim poslovima i potrebama. On ga štiti od svega što ga zaokuplja.

Riječ el-hasbu u ajetu znači da je Allah dovoljan, da je zaštitnik; kao što kaže:

حَسْبُنَا اللَّهُ
«...Dovoljan nam je Allah...» (Et-Tevba, 59.)

Kad god čovjek bude imao lijepo mišljenje o Allahu, iskrenu i lijepu nadu u Njega i istinski se osloni na Njega, Allah mu uistinu nikad neće iznevjeriti tu nadu. Uzvišeni Allah nikad ne iznevjeri nadu onoga koji se od Njega nada, niti zanemari djela onoga koji radi. U navedenim ajetima je pouzdanje i lijepo mišljenje označeno kao izlaz iz tjeskobe, kao širina. Uistinu, nakon imana, ništa ne otvara dušu i ne čini čovjeka širokogrudnijim od pouzdanja u Allaha, nade u Njega i lijepog mišljenja o Njemu.