Šejtanove spletke ( 1 dio )

Uzvišeni Allah na više mjesta u kur'anu spominje šejtanovo neprijateljstvo prema čovjeku pa kaže:

ولا تتبعوا خطوات الشيطان إنه لكم عدو مبين
i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!“

إن الشيطان لكم عدو فاتخذوه عدوا
Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte“

Da bi čovjek uspješno postavio svoju odbranu mora nastojati da sakupi što više podataka o svom neprijatelju.Poredivši to sa današnjom vojnom doktrinom o odbrani ,odbrana bi podrazumjevala defanzivnu taktiku kako bi se odbranili od neprijateljskog ofanzivnog napada.Preneseno na današnje stanje to bi značilo sakupiti što više informacija o neprijatelju,kojim snagama razpolaže,sredstvima ,vatrenom moći ,taktikom i tehnikom kako bi se uspješno odbio njegov napad.

Uzvišeni Allah je rekao šejtanu:

واستفزز من استطعت منهم بصوتك وأجلب عليهم بخيلك ورجلك
„I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju... (El-Isra, 64) alaudirajuci na tadasnje osnovne vojne rodove i upoređujući to sa bitkom.Zbog toga je na nama da saznamo što više o spletkama kojima šejtan obmanjuje čovjeka kako bi mu se uspjeli oduprijeti i postaviti svoju odbranu jer je Allahov neprijatelj Šejtan kazao:

قال فبما أغويتني لأقعدن لهم صراطك المستقيم
ثم لآتينهم من بين أيديهم ومن خلفهم وعن أيمانهم وعن شمآئلهم ولا تجد أكثرهم شاكرين

"E zato sto si odredio, pa sam u zabludu pao, kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti' (El-E'raf, 16-17).


Ibn Abbas kaže da se riječima: "... Tvoj Pravi put" želi kazati: "Tvoja ispravna vjera." Ibn Mesud smatra da se radi o Allahovoj knjizi dok Džabir kaže "To je islam", a Mudžahid: "To je istina."

Sva navedena objašnjenja znače jedno, a to je da se radi o putu koji vodi Uzvišenom Allahu. U hadisu koji prenosi Sebra ibn el-Fakih,se kaže : "Šejtan na svakom putu čeka čovjeka u zasjedi." Na svakom putu koji vodi dobru čeka šejtan i presreće one koji njime hode.

Šejtan je kazao "... pa ću im prilaziti sprijeda." Ibn Abbas, pojašnjava da rečeno znači: "prilazit ću im kroz ovaj svijet" ili "Dovodit ću ih u sumnju da će biti proživljeni na budućem svijetu",.
Što se tiče riječi "... i straga" Ibn Abbas to tumači ovako: "Budit ću im želju za ovim svijetom", dok El-Hasan drži da spomenuto znači: "Prilazit ću im iz onoga što čini življenje na ovom svijetu, prikazivat ću im to lijepim i podstrekivat ću ih da za tim žude."

Ibn Abbas smatra kako riječi "... i zdesna" znače: "Budit ću im sumnje u vjerovanje", El-Hasan daje sljedeće tumačenje: "Prilazit ću im odande odakle dolaze njihova dobra djela tako što ću ih stalno odvraćati da ih ne čine."

A riječi: "Prilazit ću im i slijeva" znače da će šejtan naređivati ljudima da čine loša djela, podstrekivati ih na njih, prikazivati im ih lijepima i pomagati im da ih čine.

"Šejtan nije rekao da će prilaziti ljudima odozgo jer je", tumači Ibn Abbas, "znao da je Allah iznad njih."

Katada je kazao sljedeće: "Šejtan ti, čovječe, prilazi sa svake strane, ali ne odozgo jer nije u stanju ispriječiti se između tebe i Allahove milosti."

Ebu Ishak i Zamahšeri, kažu: "U ovom slučaju spomenute su strane da bi se postiglo krajnje pojačanje značenja; tako bi se moglo reći da je značenje: sigurno ću im prilaziti sa svih strana. Suština je, a Allah najbolje zna: sa svake ću ih strane navoditi na zabludu. Prilazit ću im sigurno s četiri strane s kojih većinom prilazi neprijatelj.

Ibnul qajjim je rekao: četiri su pravca kuda ide čovjek, ne više. Nekad on ide desno, nekad lijevo, nekad naprijed, a nekad se vraća nazad. Gdje god krene, naiđe na šejtana, koji ga čeka u zasjedi. Ako se nađe na putu pokornosti, šejtan će ga odvraćati, zasretati ga, praviti mu poteškoće i usporavati ga. Ako se nađe na putu koji vodi u grijeh, šejtan će ga podstrekivati, biti mu na usluzi, pomagati mu i buditi mu želju. Kada bi, kojim slučajem, čovjek krenuo i dolje, Šejtan bi mu došao i sa te strane.

Sljedeći kur'anski ajet potvrđuje ispravnost mišljenja prethodnika:
"Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi' (Fussilet, 25).

El-Kelbi pojašnjava da ovaj ajet znači: učinili smo da su stalno uz njih šejtani kao drugovi. A Mukatil kaže: "Šejtane smo im kao drugove prikladnim učinili."
Dakle, ti loši drugovi su im lijepim prikazivali dunjaluk, dok ga oni nisu zavoljeli više od svega, i navodili su ih da ahiret smatraju lažnim te ga zapostave.Kelbi je kazao i sljedeće tumačenje: "Lijepim su im prikazivali drugi svijet na način da ne postoje ni Džennet ni Džehennem ni proživljenje, a ovaj su im svijet predstavljali tako što su im lijepim prikazivali stranputicu kojom idu."

Uzvišeni je Allah kazao:

"Oni mimo Allaha obožavaju ženske kumire , a ne obožavaju drugog do šejtana prkosnika, prokleo ga Allah! A on je rekao: ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti, pa će stvorenja Allahova mijenjati! A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana" (En-Nisa, 117-120).

Šejtan je kazao: "... zavodit ću ih sigurno", a to znači da će ih skretati s puta istine. Ibn Abbas je protumačio kako riječi: "I primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama" podrazumijevaju odvraćanje od tevbe i njeno odgađanje.

Ez-Zedždžadž pak kaže da to znači: "Zavodit ću ih tako što ću ih zavaravati da će i pored toga što su na krivom putu postići na ahiretu ono što žele."

Šejtan je također rekao: "Sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati." Rezanje ušiju, u ovom slučaju odnosi se na devu ili ovcu kojima se ako prilikom petog ili desetog porođaja dobiju žensko mladunče, razreze uho i od tada je njeno meso zabranjeno ženama, kako to tumače svi mufessiri. Odatle većina učenjaka drži pokuđenim da se djeci probijaju uši radi stavljanja minđuša, mada neki učenjaci smatraju to dopuštenim kada je u pitanju žensko dijete, zbog potrebe da se ono ukrasi nakitom, pri čemu se kao na argument pozivaju na hadis koji prenosi Ummu Zerr.

"I sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati."

Ibn Abbas protumačio je da kazano znači da šejtan želi mijenjati Allahovu vjeru. Istog su mišljenja i Ibrahim, Mudžahid, El-Hasan, Ed-Dahhak, Katada, Seid bin el-Musejjeb, Seid bin Džubejr i Sud-di.

Smisao navedenog jeste u tome što je Allah Uzvišeni Svoje robove stvorio u zdravoj prirodi, a ona se ogleda u pripadnosti islamu, upravo onako kako Uzvišeni kaže:

"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna!" (Er-Rum, 30-31).

U tom je smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:

"Svako se rađa u ispravnoj vjeri, a onda ga njegovi roditelji učine Židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, isto kao što se i stoka zdrava rađa, možete li među njom primijetiti da ima osakaćene, prije nego što je sami takvom učinite."

Kada je Resuluilah, s.a.v.s., ovo kazao, Ebu Hurejra je proučio kur'anske riječi: "... vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio" (Er-Rum, 30).

Resulullah, s.a.v.s., povezao je dvije stvari: mijenjanje ispravne prirode (fitra) požidovljenjem ili pokrštavanjem s promjenom na stvorenjima do koje dolazi osakaćenjem. To su one dvije stvari za koje je Iblis kazao da će ih ljudi po njegovu nagovoru neizostavno izmijeniti. Ispravnu prirodu on mijenja nevjerstvom. To je mijenjanje stvaranja kojim su ljudi stvoreni, a tjelesnu formu mijenja putem osakaćenja i rezanja uha. Umjesto ispravne prirode on uvodi mnogoboštvo, a umjesto skladnog stvaranja on uvodi rezanje i odsijecanje ušiju. Ovo je, ustvari, mijenjanje skladno stvorene duše i mijenjanje skladno stvorenog tijela.

U ajetu dalje stoji: "On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama." Šejtanovo se obećanje ogleda u nečemu što je čovjeku milo kao naprimjer: "Dugo ćeš živjeti"; "Na ovom ćeš svijetu postići ono što ti predstavlja zadovoljstvo"; "Nadmašit ćeš svoje prijatelje"; "Nadvladat ćeš neprijatelje"; "Ovaj će svijet pripadati tebi kako je pripadao i drugima."

Šejtan čovjeku produžava nadu, obećava mu sve najbolje, čak i onda kada je zagazio u širk i grijehe te mu daje raznovrsne lažne nade. Razlika između obećanja i nada koje šejtan pruža ljudima jeste u tome što kada im obećava, onda im nudi nešto lažno, a kada im daje nadu, onda im nudi nešto što je neostvarivo.
Uzvišeni kaže: "On im obećava i primamljuje ih lažnim na-dama, a ono što im Šejtan obeća samo je obmana."

U ovom su smislu i sljedeće kur'anske riječi:

"Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu svoju" (El-Bekara, 268).

U ajetu stoji: "Šejtan vas plaši neimaštinom", tj. plaši vas govoreći: "Ako budete dijelili vaš imetak, osiromašit ćete." Potom je kazano: "... i navraća vas da budete škrti." U tekstu ajeta upotrijebljena je riječ fahša (ružno, razvratno), koja na ovom mjestu ima specifično značenje škrtosti. Prenosi se da su Mukatil i El-Kelbi kazali: "Svaki put kad je u Kur'anu upotrijebljena riječ fahša ona označava blud, razvrat, jedino na ovom mjestu znači škrtost.

Uzvišeni je spomenuo šta šejtan obećava i šta naređuje: on naređuje ljudima da čine ono što je loše, a plaši ih činjenjem dobra. Ove su dvije stvari upravo ono što šejtan traži od čovjeka, jer kada zaplaši čovjeka činjenjem dobrih djela, čovjek odustane od njih, a kada mu naredi nešto što je ružno prikazujući mu ga lijepim, čovjek to učini.

Melek i šejtan smjenjuju se iznad srca poput smjene dana i noći; tako ima ljudi kod kojih je noć duža nego dan, a kod drugih je obratno. Kod nekih je opet cijelo vrijeme dan, a kod nekih noć.

Šejtanove spletke ( 2 dio )

Jedna od spletki koje šejtan pravi čovjeku jeste i to da ga navodi na nešto što mu se pričinjava korisnim, potom ga dovodi u situacije koje za čovjeka znače propast, a onda ga ostavi samog, iznevjeri ga, podruguje se njegovoj nesreći, ismijava ga, nagovara ga da krade, čini blud, ubija, i naposljetku upire prstom na njega i sramoti ga pred ljudima. Uzvišeni Allah kaže:
وإذ زين لهم الشيطان أعمالهم وقال لا غالب لكم اليوم من الناس وإني جار لكم فلما تراءت الفئتان نكص على عقبيه وقال إني بريء منكم إني أرى ما لا ترون إني أخاف الله والله شديد العقاب

"I kad im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zastitinik, onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: 'Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono sto vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strogo kažnjava" (El-Enfal, 48).

Šejtan se tako mušricima, kad su krenuli u Bitku na Bedru, prikazao kao Suraka bin Malik i kazao: "Ja sam vaš komšija iz plemena Benu Kinana, ako oni namjeravaju vašim porodicama i potomstvu učiniti nešto nažao, s vama sam." Međutim, kada je Allahov neprijatelj ugledao Allahove vojske meleka koje su se spustile da pomognu Vjerovjesniku, pobjegao je od njih i ostavio ih na cjedilu,


Šejtan je slično postupio i s monahom koji je ubio jednu ženu i njeno dijete. Nagovorio ga je da s njom bludniči, a potom da je ubije, a potom je njenu porodicu naveo na njega i otkrio im šta se desilo. Nakon toga naredio mu je da mu učini sedždu. Monah je to učinio, a sejtan je onda pobjegao od njega i ostavio ga. Allah, slavljen neka je, objavio je:
كمثل الشيطان إذ قال للإنسان اكفر فلما كفر قال إني بريء منك إني أخاف الله رب العالمين
"Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: 'Budi nevjernik!' pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim" (El-Hašr, 16).

Navedene kur'anske riječi obuhvataju sve one koji se pokore šejtanu kada im on naredi da uznevjeruju nadajući se pri tome da će im šejtan pomoći i riješiti njihove potrebe. On će se svih njih odreći i izdati kao što će se u Džehennemu odreći svih onih koji su ga smatrali svojim prijateljem i pomagačem. Tada će on kazati:
Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim""(Ibrahim, 22). Šejtan će ih, dakle, dovesti na najgore mjesto, a onda će ih se potpuno odreći.

Šejtan će kazati: "Ja se, zaista, Allaha bojim" O tome su neki raspravljali, tako da su Katada i Ibn Ishak kazali: "Allahov je neprijatelj rekao istinu kazavši: Ja vidim ono što vi ne vidite, ali će lagati kada bude govorio: Ja se, zaista, Allaha bojim, jer on se Allaha nikako ne boji. Ustvari, on je znao da nema snage, i da se ne može oduprijeti, zato ih je doveo tu gdje ih je doveo, a onda ih se odrekao i izdao ih. Na isti način šejtan postupa i s onima koji mu se pokore.

Neki su, opet, kazali: "Šejtan se jedino boji Allahove kazne na ovom svijetu, slično nevjerniku i razvratniku koji se boje da će biti ubijeni ili kažnjeni za razvrat, a ne boji se kazne na ahiretu! Ovo je ispravnije pojašnjenje jer strah ove vrste ne podrazumijeva vjerovanje niti spas."

El-Enbari je još dodao: "Šejtan se pobojao da je njegovo vrijeme isteklo, i da je došla kazna. Kada je ugledao meleke, uhvatio ga je strah, pa je rekao to što je rekao iz sažaljenja prema samome sebi."

Takođe, Jedna od spletki koje pravi Allahov neprijatelj šejtan jeste i to da plaši vjernike svojom vojskom i pristalicama, kako se vjernici ne bi borili protiv njih, kako im ne bi preporučivali da čine dobro i kako ih ne bi odvraćali od činjenja onoga što je lose. Ovo je jedna od najvećih spletki koje šejtan pravi vjernicima. Uzvišeni Allah kazuje nam o tome:

إنما ذلكم الشيطان يخوف أولياءه فلا تخافوهم وخافون إن كنتم مؤمنين
"To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici (Alu Imran, 175).

Svi mufessiri kažu da ovaj ajet znači to da šejtan plaši vjernike svojim pristalicama. Tako Katada smatra da je značenje ovog ajeta sljedeće: "Šejtan čini da vi u duši osjećate njegove pristalice velikim i značajnim, zbog toga Uzvišeni Allah kaže:'... i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.' Kada je kod čovjeka vjera jaka, nestane iz njegovog srca straha od šejtanovih pristalica, isto tako kada kod čovjeka vjera oslabi, strah od šejtanovih pristalica postaje jači.

Šejtan tako prikazuje čovjeku štetna djela kao nešto najkorisnije, a djela koja su mu najkorisnija nastoji mu omrziti tako da se čovjeku učine štetnim.

Koliko je samo ljudi zavedeno ovakvim opčinjavanjem; kod koliko se ljudi ovakva opčinjenost ispriječila između srca i islama, vjerovanja i dobročinstva? Koliko puta je šejtan laž uzdigao i predstavio je u slici nečeg lijepog i poželjnog, a koliko je puta istinu mrskom učinio prikazujući je u slici nečeg ružnog? Koliko je šejtan laži iznio na one koji ga kritikuju i koliko je izmišljotina proširio o onima koji su ga prepoznali?

Šejtan je onaj koji je bio s Ademom i Havom kada su istjerani iz Dženneta, on je bio uz Kabila kada je ovaj ubio svoga brata, bio je uz Nuhov narod kada je potopljen, bio je uz Ad kada su uništeni strasnim vjetrom, bio je uz Salihov narod kada su uništeni krikom, bio je uz Lutov narod kada su uništeni kamenjem koje je na njih padalo, on je bio i uz faraonov narod kada su kažnjeni najtežom kaznom, bio je i uz one koji su se klanjali teletu kada ih je zadesilo ono što ih je zadesilo, bio je i uz Kurejšije kada su prizivali pomoć za vrijeme Bitke na Bedru, on je sa svakim ko ide u propast i ko je zaveden.

Hedj (žrtvena životinja) i obavezni iskupi kurbanima na hadžu

Hedj znači ono što se daruje Haremu od deva, govečadi ili bravčadi. Pohvalno je da onaj ko naumi krenuti prema Mekki pokloni neko grlo stoke i podjeli ga sirotinji u Haremu. Pohvalno je da hedj sa sobom povede iz svoje domovine ili grada; ili da ga usput, u Mekki ili na Arefatu kupi. Ako ga uopće ne povede, kupit će ga na Mini i time zadovoljiti propis hedja. To je mišljenje Ibn Abbasa, Ebu Sevra, Ebu Hanife, Šafijskog mezheba i većine preostalih. Za hedj je ispravno uzeti ono što zadovoljava propise kurbana, gledajući na godine i sačuvanost od mahana.

Obavezni iskupi kurbanima na hadžu

Obavezni iskupi kurbanima su:

1.Kurban onoga ko obavlja temettu’ i kiran. Uzvišeni kaže:
وَأَتِمُّوا الْحَجَّ وَالْعُمْرَةَ لِلَّهِ ۚ فَإِنْ أُحْصِرْتُمْ فَمَا اسْتَيْسَرَ مِنَ الْهَدْيِ ۖ وَلَا تَحْلِقُوا رُءُوسَكُمْ حَتَّىٰ يَبْلُغَ الْهَدْيُ مَحِلَّهُ ۚ فَمَنْ كَانَ مِنْكُمْ مَرِيضًا أَوْ بِهِ أَذًى مِنْ رَأْسِهِ فَفِدْيَةٌ مِنْ صِيَامٍ أَوْ صَدَقَةٍ أَوْ نُسُكٍ ۚ فَإِذَا أَمِنْتُمْ فَمَنْ تَمَتَّعَ بِالْعُمْرَةِ إِلَى الْحَجِّ فَمَا اسْتَيْسَرَ مِنَ الْهَدْيِ ۚ فَمَنْ لَمْ يَجِدْ فَصِيَامُ ثَلَاثَةِ أَيَّامٍ فِي الْحَجِّ وَسَبْعَةٍ إِذَا رَجَعْتُمْ ۗ تِلْكَ عَشَرَةٌ كَامِلَةٌ ۗ ذَٰلِكَ لِمَنْ لَمْ يَكُنْ أَهْلُهُ حَاضِرِي الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
“Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kad budete slobodni, obavite umru do hadža i zakoljite kurbana do koga možete lahko doći. A onaj ko ga ne nađe neka posti tri dana u danima hadža, i sedam dana po povratku, - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da On teško kažnjava.”( Suretul-Bekare, ajet 196)


2. Kurban za spriječenost i zakašnjenje obavljanja hadžskih obreda. Uzvišeni kaže:
“ A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite.”
Ako ne mogne zaklati kurban, postit će deset dana, analogno izvršiocu temettu’a.

3. Iskup za smetnje bolesti glave i sl., može biti u obliku posta, sadake ili kurbana.

4. Iskup za lov divljači može biti u raznim oblicima; kao kurban, podjela hrane ili sadake. Uzvišeni kaže:

“O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Ka’bi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je već oprostio ono što je bilo. Onoga ko to opet uradi – Allah će kazniti. Allah je Silan i Strog.” (Suretul-Maide, ajet 95.)

5. Obavezni kurban radi izostavljanja nekog od hadžskih farzova.

6. Obavezni kurban radi polnog općenja. Onaj ko pokvari hadž općenjem prije prvog razrješenja od stega ihrama dovršit će hadž, ali je dužan u budućnosti taj hadž obnoviti. Dužnost mu je zaklati devu, a ako ne mogne, postit će tri dana na hadžu i sedam po povratku kući, kao kod temettu’a. Ko poslije prvog razrješenja iz stega ihrama bude spolno općio za tavafi-ifadu ihrame će obući na granici Harema (el-hall) i dužan je kurban zaklati.

Ono što je dužnost zaklati u Haremu dužnost je tu meso i podijeliti i nahraniti druge, kao npr. hedj posebno određen za sirotinju u Haremu. Uzgred, Arefat nije u granicama Haremi-Šerifa.
Dani klanja kurbana su sva četiri dana Kurban-bajrama. S klanjem se počinje poslije završetka bajram-namaza i hutbe. Nije dozvoljeno klati prije, a potrebno je upozorti na bezobzirno bacanje mesa bez udjeljivanja sirotinji ili potrebnim. Uzvišeni kaže:

“Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog.” (Suretul-Hadždž, ajet 28.)

Onaj ko smatra da je napuštanje pokornosti od šeriata takav je uznevjerovao

Ibn Tejmije kaže: «Ko kaže da će onaj ko izgovori dva šehadeta a ne bude izvršavao farzove i klonio se harama, ući u Dženet i da niko od takvih neće biti kažnjen smatra se kafirom otpadnikom.Obaveza je takvog pozvati na pokajanje. Ako se ne pokaje ubija se. Mnogo je kategorija ljudi koji izgovaraju šehadet. Među njih spadaju i munafici koji će biti na samom dnu Džehenema.» Završen citat. Pogledaj Medžmu' fetava, 35/106.

I kaže: «Hanbel kaže: 'Pričao nam je Humejd: 'Obavješten sam da neki ljudi govore: «Ko bude priznavao namaz, post zekat, hadž a ne bude ništa od toga radio sve dok ne umre, takav je mu'min osim u slučaju ako je bio od onih koji to niječu.» Ovo je jasan kufr. Takvo mišljenje se suprostavlja Kur'anu, sunnetu Allahova Poslanika i ulemi muslimana. Uzvišeni Allah kaže:
وما أمروا إلا ليعبدوا الله مخلصين له الدين حنفاء
«A naređeno im je da se samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.»

Hanbel kaže: «Čuo sam Ebu Abdullaha Ahmeda b. Hanbela kako kaže: «Ko ovo kaže takav je uznevjerovao u Allaha, suprostavio se Njegovoj odredbi i Njegovom Poslaniku u onome sa čim je došao od Allaha.» Završen citat. Medžmu' fetava, 7/209.


I rekao je: «Ahmed b. Hanbel kaže: «Pričao nam je Halef b. Hajan, pričao nam je Ma'kil b. Abdullah Abesi, kaže: «K nama je došao Salim Aktes ispoljavajući akidu irdža'a (mišljenje da je za iman dovoljno samo srčano vjerovanje bez djela) pa su se naši prijatelji razbježali od njega. Od njih je bio i Mejmun b. Mehran i Abdulkerim b. Malik. On se obavezao Allahu da mu neće pružiti utočište tako da ga niko nije primio osim mesdžid. Ma'kil dalje pripovjeda: «Kada sam otišao na hadž ušao sam kod Ata'a b. Rebaha sa grupom mojih prijatelja a on je učio:
حتى إذا استيأس الرسل …
«I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili…” Rekosmo mu da imamo potrebu za njim pa nas je primio. Obavjestio sam ga da su neki naši ljudi uveli novine i da govore da namaz i zekat nisu od vjere. On reče: «Pa zar Allah nije rekao:
وما أمروا إلا ليعبدوا الله مخلصين له الدين حنفاء ويقيموا الصلاة ويؤتوا الزكاة وذلك دين القيمة
«Naređeno im je da samo Allaha obožavaju iskreno mu ispovjedajući vjeru, i da klanjaju namaz i daju zekat, to je prava vjera.»

Tako da su namaz i zekat od vjere. Rekoh : «Oni govore da se iman ne povećava.» Odgovori: «Zar Allah nije rekao:
ليزدادوا إيمانا مع إيمانهم
«Da bi povećali iman na iman.»
To je iman. Rekoh: «Oni to pripisuju tebi, a do mene je dospjelo da je kod tebe došao Ebu Zerr sa svojim ashabima i kada su ti iznijeli svoje mišeljenje da si ti to prihvatio. Pa je rekao: «Ne tako mi Allaha», pa je to ponovio dva ili tri puta. Zatim reče: «Kada sam došao u Medinu sjeo sam kod Nafije pa mu rekoh: «O Ebu Abdullahe ja imam potrebu kod tebe.» On reče da li se radi o nekoj tajni ili je nešto javno?» Tajna, rekoh. Koliko je samo tajni u kojima nema hajra, odgovori on. Rekoh: «Ovo nije od te vrste.» Pošto smo klanjali Ikindiju on ustade i uze me za odjeću a zatim upita: «Kakva je tvoja potreba?» Pa sam mu spomenuo njihov govor. A on mi reče: «Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: 'Naređeno mi je da ih tučem sabljom dok ne kažu la ilahe illallah, a kada izgovore la ilahe illallah zaštitili su od mene imetke i krv osim što nalaže pravo šehadeta a račun će polagati kod Allaha.'» Rekoh: «Oni govore: 'Mi priznajemo da je namaz farz ali ne klanjamo, priznajemo da je alkohol haram ali ga pijemo priznajemo da je brak sa majkama zabranjen a li ih ženimo.'» On trgnu ruku iz moje ruke a zatim reče: «Onaj ko to čini je kafir.» Završen citat. Pogledaj Medžmu' fetava, 7/204-205

O strahu od širka ( 4 )

وقول الله عز وجل: إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
Uzvišeni je Allah rekao: "Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće." (En-Nisa, 48,116.)

Riječi su Uzvišenog Allaha: “oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće.

Nevevi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Što se ulaska mušrika u vatru tiče, to ima uopćeno značenje. Oni će u nju ući i u njoj vječno ostati i nema razlike između sljedbenika Knjige, kršćana i Židova, i obožavalaca kipova i ostalih kafira. Kod sljedbenika Istine nema razlike između kafira iz inata ili nekog drugog, niti između onog ko se razišao sa vjerom islama i onog ko joj izjavljuje svoju pripadnost, a zatim sudi po svome kufru, svome nijekanju i ostalom. Što se tiče ulaska u Džennet onih koji su umrli, a nisu bili mušrici, to je sigurno. Međutim, ukoliko nije radio veliki grijeh i nije u njemu bio ustrajan i u tom stanju umro, on će biti pod (Allahovom, dž.š.) voljom. Ukoliko mu oprosti, ući će u Džennet odmah, a ako ne, bit će kažnjen Vatrom, zatim će iz nje biti izveden i uveden u Džennet."

Ovo je stav ehli-sunneta vel-džema'ata i u tom pogledu nema razilaženja među njima. Ovaj je ajet nešto najviše što iziskuje strah od širka, jer je Uzvišeni Allah prekinuo oprost mušriku i odredio mu vječnost u Vatri. On je to izrekao bez bilo kakvog ograničenja, a zatim rekao:

"...a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće." On je specificirao i ograničio ono što nije širk. Ovakav grijeh, koji ima ovakav status, za onog ko ga počini nema nade da se sa ovim grijehom spasi, ukoliko se ne pokaje prije smrti.


Njegove su riječi: "Prisni prijatelj (Ibrahim), a.s., rekao je:

'I sačuvaj mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire."

Tj. Ibrahim, a.s., Prisni prijatelj Milostivog (Halilur-rahman). Prisno prijateljstvo (hulle) jeste specifičnije od ljubavi (mehabbe) i zbog toga je za to odabrao dva prisna prijatelja: Ibrahima i Muhammeda, s.a.v.s.:

"I sačuvaj mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire."

Ovo također zastrašuje iskrenog roba, jer se Prisni prijatelj, imam pravovjernih, kojeg je Allah učinio da bude kao jedan ummet, iskušao riječima koje je on ispunio, (o čemu je) rekao:

"I Ibrahimovim: koji je (obaveze) potpuno izvršavao." kome je naređeno da zakolje svoje dijete i on se odazvao naredbi svoga Gospodara, koji je polupao kipove i oštro se suprotstavio sljedbenicima širka, pored svega toga boji se da ne ode u širk, a koji se ogleda u obožavanju kipova, zbog toga što on zna da ga od toga ne odvraća niko osim Allah sa Svojom uputom i Svojom pomoći, ne njegovom moći i snagom. Kako je dobro ono što je izrekao Ibrahim Tejmi: "A ko može biti siguran da će biti sačuvan iskušenja, ako Ibrahim nije bio (sačuvan)?!" Ovo je nešto od čega se ne može biti sigurno da se (čovjeku) neće dogoditi. U ovo su upali mudraci ovoga ummeta nakon odabranih stoljeća. Pravljeni su kipovi i obožavani.

Prema tome, onoga čega se sebi i svome potomstvu bojao Prisni prijatelj, a.s., desilo se većini ummeta nakon odabranih stoljeća, tako da su izgrađene džamije i svetišta na mezarima i njima je upućeno obožavanje u svim svojim vrstama. To je uzeto kao vjera, a to su kumiri i kipovi, kao što su bili kipovi Nuhova naroda, Lat, Uzza, Menat, kipovi Arapa i drugih. Kako je slično to u šta su upale zadnje generacije ovog ummeta sa stanjem onih koji su živjeli u vrijeme džahilijeta, arapskih mušrika i ostalih. Međutim, desilo se nešto što je veće od širka u vezi s pitanjem rububijeta, što bi uzelo dosta (prostora) da se nabroji. On (Ibrahim), a.s., spomenuo je razlog koji je obavezao njega i njegovo potomstvo da se boje, riječima:

U hadisu stoji:”Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk”,. Upitan je o njemu, pa je rekao: "To je pretvaranje."' (Ahmed u Musnedu, 5/428, 429 od Mahmuda b. Lebida, r.a., Begavi u Šerhus-Sunne, Taberani u El-Kebiru, Ovaj je hadis sahih. Vidi: El-Ehadisu es-sahiha, br. 951)

"Gospodaru moj oni (kipovi) mnoge su ljude na stranputicu naveli." (XIV:36.)

Mnogi su narodi otišli u zabludu obožavajući kipove u vrijeme Ibrahima, a.s., prije njega i poslije. Ko proučava Kur'an spoznat će stanje stvorenja i u kakav su sve širk veliki upala, za koji je Allah poslao svoje vjerovjesnike i poslanike da ga zabrane, i prijetnju za njegovo činjenje i nagradu za njegovo ostavljanje. Upropašten je onaj ko je upropašten zbog okretanja od Kur'ana i nepoznavanja šta je Allah naredio i šta je zabranio. Molimo Allaha da nas učvrsti u islamu i ispravnosti u tome sve dok ne susretnemo Allaha sa tevhidom. On je zaštitnik toga i u tome moćan, a nema snage ni moći osim sa Allahom, Uzvišenim, Velikim. Uzvišeni je rekao:

"Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." (V:118) On je njihov slučaj vratio Allahu, kao što je uradio i Alejhisselam. Uzvišeni je Allah objasnio u onom što je objavio Svome vjerovjesniku Muhammedu, a.s., svoju presudu mušricima da im ga (širk) neće oprostiti, pa prema tome nema kontradikcije, budući da je Svoj stav o njima objasnio u ovoj Uzvišenoj knjizi:

"Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje; Objava je od Mudrog, Hvaljenog." (XLI:42.)

Njegove su riječi: "U hadisu stoji: 'Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk.'"
Upitan je o njemu, pa je rekao: "To je pretvaranje."

Ako se Alejhisselam boji za svoje ashabe koji su obožavanjem izražavali Allahovu Jednoću i žudjeli Njemu i onome što im je on od pokornosti Njemu naredio, pa su Hidžru učinili i borili se protiv onih koji su Ga zanijekali, koji su spoznali ono čemu ih je pozvao njihov Vjerovjesnik, i ono što je Allah objavio u Svojoj Knjizi od iskrenosti i odricanju od širka, pa kako da se ne boji za one koji se sa njima ne mogu porediti u znanju, niti radu, u onome što je veće od toga.

Alejhisselam je već obavijestio o svojim sljedbenicima, da će se među njima desiti najveći širk, svojim riječima u hadisu od Sevbana a koji slijedi: "Neće nastupiti Kijametski dan sve dok se neka plemena iz moga ummeta ne pridruže musricima i sve dok brojne skupine iz moga ummeta ne budu obožavale kipove." Već se desilo ono o čemu je Alejhisselam obavijestio i to se proširilo u većine krajeva, da su to čak uzeli kao vjeru i pored postojanja jasnih ajeta i ispravnih (sahih) hadisa koji to zabranjuju i od njega zastrašuju, kao što je Uzvišeni rekao:

"Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti." (V:72.)
I rekao je:

"...pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim!" (XXII:30.)

Ovo je istinsko ostvarivanje tevhida, kako je već spomenuto u prethodnom poglavlju.

Potom je Uzvišeni rekao upozoravajući svoje robove na širk:

"A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio." (XXII:31.)

Onaj koga ovi ajeti, kada o njima razmisli, nisu zastrašili i odvratili ga od širka u obožavanju, za njega ne postoji bilo kakvo sredstvo.

Od ibn Mesuda r.a. ,prenosi se da je Allahov polsanik s.a.v.s., rekao: "Ko umre, a moli pored Allaha sudruga, ući će u Vatru." Zabilježio ga je Buharija.

Muslim prenosi od Džabira r.a. da je Allahov poslanik s,.a.v.s. rekao:”Ko susretne Allaha ne pridružujući mu ništa ući će u Džennet a ko Ga susretne pridružujući mu nešto ući će u Vatru”.

Od Ibn-Mesuda, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko umre, a moli pored Allaha sudruga ući će u Vatru." Zabilježio ga je Buharija.

U ovom hadisu je također upozorenje na širk i zastrašivanje od njega. "Nidd" (suparnik) znači isti, sličan. Prema tome, ko moli umrlog ili odsutnog i okrene se nekom od njih svojim licem i srcem, voleći ga i bojeći se njega, bilo da je nešto od njega tražio ili nije, to je širk koji Allah ne oprašta. Zbog toga je Allah zabranio da se imaju posrednici (zauzimači) i ukorio onog ko to uradi najžešćim ukorom, jer to negira iskrenost koja se ogleda u okretanju licem prema Allahu kod svega čega se čovjek boji, želi, ili se njime približava i vjera ispoljava. Jasno je da kada se okrene posredniku (zauzimaču) i od njega traži, on se u istom momentu okrenuo licem i srcem od Uzvišenog Allaha, a to je u suprotnosti sa iskrenošću. Objašnjenje svega toga doći će u poglavlju o zauzimanju (šefaatu), s dozvolom Allaha Uzvišenog.

Njegove su riječi: "Ko susretne Allaha ne pridružujući mu ništa" Ovo je iskrenost (ihlas) kako je već objašnjeno. Njegove riječi: "...a ko Ga susretne pridružujući mu nešto ući će u Vatru." Ovo je pridruživanje (širk).

Prema tome, ko sa širkom susretne Allaha (tj. umre kao mušrik) ući će u Vatru bilo (tog širka) malo ili puno. Što se tiče velikog širka, pored njega nikakva djela ne vrijede i on iziskuje vječnost u Vatri, kao što je već objašnjeno (kada se govorilo) o značenju ajeta. Što se tiče malog (širka) kao što je malo pretvaranje, i kad čovjek kaže: "Što je htio Allah i ti", ili kad kaže: "Nemam nikog osim Allaha i tebe", i tome slično, ovo ne izvodi iz vjere, a dobra i loša djela idu na vagu.

Neka je ulema rekla: "Ograničio se na negiranje širka, jer to zahtijeva tevhid po nužnosti (značenja), a njegovo zahtijevanje potvrđivanjem poslanstva jeste s obaveznošću, jer ko zaniječe Allahove poslanike zanijekao je Allaha, a ko zaniječe Allaha on je mušrik. Misli se na onog ko umre kao vjernik u sve ono u što je dužnost vjerovati, bilo u općenitom ili detaljnom smislu."

Govor o Allahu bez znanja je osnova svake nevaljalosti

Najjača zabrana među svim zabranama i najveći grijeh je govor o Allahu bez znanja . Zbog toga je spomenuta na četvrtom mjestu zabrana koje su postojale u svim ranijim zakonodavstvima (šerijatima). Ničim se ne može dopustiti, nego može ostati samo kao zabrana. Nije poput strvi, krvi i svinjskog mesa, koji u određenim okolnostima i mogu biti dopušteni.
Postoje dvije vrste zabrana: zabrana sama po sebi, koja nikad ne može biti dopuštena, i zabrana samo u određenom vremenu. O nečemu što je samo po sebi zabranjeno, Uzvišeni Allah kaže:
قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ
«Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni..» (El-A'raf, 33.).
Potom prelazi na ono što je teže od toga, pa kaže:
وَالإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ
«...I grijehe, i neopravdanu primjenu sile...» (El-A'raf, 33.). Zatim spominje ono što je teže od toga, pa kaže:
وَأَن تُشْرِكُواْ بِاللّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا
«...I da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije...» (El-A'raf, 33.).
Potom spominje ono što je teže od toga, pa kaže:
وَأَن تَقُولُواْ عَلَى اللّهِ مَا لاَ تَعْلَمُونَ
«...I da o Allahu govorite ono što ne znate» (El-A'raf, 33.)

Ovo je najteža zabrana kod Allaha i najveći grijeh. U sebi podrazumijeva laž na Allaha, pripisivanje Allahu onoga što Mu ne dolikuje, promjenu i zamjenu Njegove vjere, negiranje onoga što je Allah potvrdio, a potvrđivanje onoga što je On negirao, uspostavljanje onoga stoje On oborio, a obaranje onoga stoje On uspostavio, neprijateljstvo prema onome koga je On zaštitio, a prijateljstvo sa Njegovim neprijateljem, ljubav prema onome što Allah mrzi, a mržnju prema onome što Allah voli, opisivanje Allaha sa onim što ne dolikuje Njegovom biću, svojstvima, riječima i djelima.


Ne postoji zabrana koja je kod Allaha teža od ove, niti postoji grijeh veći od ovog. On je osnova širka i nevjerovanja i na njemu su sazdani novotarija i zabluda. Temeljna postavka svake zabludjele novotarije u vjeri je govor bez znanja o Allahu.

Baš zato su to tako snažno osporavali prvi muslimani i učenjaci. Na sve moguće načine su upozoravali na opasnost smutnje. U tome su dosegli tačku koju nisu ponovili prilikom negiranja razvrata, nepravde i neprijateljstva. To je stoga što novotarija ruši vjeru i što je njena šteta po vjeru najteža. Uzvišeni Allah je osporio svaki postupak kojim se, bez utemeljenja na neoborivom Allahovom dokazu, nešto u Njegovoj vjeri dopušta ili zabranjuje:
ولا تقولوا لما تصف ألسنتكم الكذب هذا حلال وهذا حرام لتفتروا على الله الكذب إن الذين يفترون على الله الكذب لا يفلحون
«I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti.», (En-Nahl, 116.)

Kako li je tek sa onima koji Allahovim svojstvima pridodaju nešto čime On Sebe nije opisao? Ili zaniječu nešto od onoga čime je On Sebe opisao.

Jedan od dobrih prethodnika rekao je: "Neka se pazi svako od vas riječi: 'Allah je dozvolio ovo, Allah je zabranio ono', pa da Allah kaže: 'Slagao si, nisam dozvolio ovo i nisam zabranio ono'".

Misli se na dopuštanje ili zabranu nečega na osnovu mišljenja, a ne na osnovu dokaza od Allaha i Njegovog Poslanika.

Temelj širka i nevjerovanja je govor o Allahu bez znanja. Ko Allahu druge smatra ravnim, tvrdi da ga ono čemu se mimo Allaha klanja približava Allahu, da se kod Allaha za njega zauzima, da njegovim posredovanjem ostvaruje svoje potrebe onako kako se to čini pred kraljevima. Svaki mnogobožac govori o Allahu bez znanja. To ne znači da je svaka osoba koja bez znanja govori o Allahu ujedno i mnogobožac. Govor bez znanja o Allahu u sebi sadrži izokretanje (ta'til) i unošenje novotarije u vjeru. To je širi pojam od pripisivanja Allahu druga , širka. Širk je samo jedan segment govora bez znanja o Allahu.

Zato je laž na Allahovog Poslanika bila razlog ulaska u vatru. Taj položaj (menzil) neodvojiv je od osobe koja to bude činila. To je zato što takva laž u sebi sadrži govor bez znanja o Allahu. Potpuno je isto kao da time otvoreno laže na Njega. Ono što je pridodato Poslaniku, automatski je pridodato i Onome Koji je poslao Poslanika.
Govor bez znanja o Allahu je otvorena potvora i čista neistina o Allahu:
فمن أظلم ممن افترى على الله كذبا

«...A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?», (El-Kehf, 15.).

Opis Poslanikovog ,sallallahu alejhi ve sellem, hadža

Prenosi Muslim od Džabira ibn Abdullaha, r.a,:

“Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, proveo je u Medini devet godina, a hadža nije obavio. Zatim je desete godine objavljeno narodu: “Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, će obaviti hadž!” U Medinu dođe mnogo ljudi i svi su očekivali da se pridruže Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, , radeći ono što i on radi. Krenuli smo za njim i došli na Zul-Hulejfu (mikat). Esma bint Umejs rodi Muhammeda ibn Ebi Bekra. Poslala je poruku Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, – šta joj je činiti? Rekao je: “Okupaj se i spriječi rasipanje nečistoće nifasa stavljanjem kakvog platna..” Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je u mesdžidu, a zatim se popeo na jahalicu sve dok deva nije izašla u pustinju. Tada poče izgovarati telbiju: “Lebbejkallahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk. Innel- hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike lek.” I narod poče izgovarati ove riječi, a Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, na to nije ništa govorio. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, stalno je izgovarao telbiju. Nismo imali namjeru obaviti ništa osim hadža, a za umru nismo znali. Kada smo došli u Mekku dodirnuo je i poljubio rukn (El-Hadžerul-Esved), obavio tavaf sa žurnim i usitnjenim koračanjem bez trčanja u prva tri kruga, te slobodno hodajući u preostala četiri. Zatim je prošao do Mekami Ibrahima i proučio:
وَاتَّخِذُوا مِنْ مَقَامِ إِبْرَاهِيمَ مُصَلًّى
“Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kog ćete namaz obavljati!”( Suretul-Bekare, ajet 125) i klanjao dva rekata.


Stao je između Mekami Ibrahima i Ka’be, a u jednoj predaji se kaže da je proučio na namazu suru El-Ihlas i suru El-Kafirun. Zatim, vrati se do rukna, poljubio ga i izašao na Safu. Kada se približio, proučio je:

إِنَّ الصَّفَا وَالْمَرْوَةَ مِنْ شَعَائِرِ اللَّهِ
“Safa i Merva su Allahova časna mjesta.”( Suretul-Bekare, ajet 158), počinjući s onim čime je i Allah počeo. Uspeo se na Safu odakle je vidio Ka’bu. Okrenuo joj se i proučio tehlil i tekbir i dodao: La ilahe illallahu Vahdehu la šerike leh. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šejin Kadir. La ilahe illallahu Vahdehu endžeze va’dehu, ve nesre abdehu ve hezemel-ahzabe Vahdehu. Zatim je uputio dove govoreći iste riječi tri puta, te se uputio ka Mervi. Kada dođe do središta doline požurio je, a kada izađe nastavi hodati. Po dolasku na Mervu učini isto što i na Safi. Kada je bio posljednji krug na Mervi reče: ‘ Da nisam naumio ono što sam već uradio, ne bih poveo hedja i ovo bi preinačio u umru. Ko od vas nema hedja neka se razriješi (ihramskih stega) i nek ovaj obred (tavafa i sa’ja) učini umrom.’ Tada je ustao Suraka ibn Malik ibn Dža’šem i rekao: ‘Allahov Poslaniče, je li to samo ovaj put ili i za ubuduće?’ Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, ispreplete prste i dvaput reče: ‘Umra ulazi u hadž zauvijek.’ Alija , r.a, dođe iz Jemena sa devom za Poslanika ,sallallahu alejhi ve sellem, i ugleda Fatimu kako se razriješila ihrama, obukla šarenu tkaninu i podvukla surmu. On je prekori, a Fatima odgovori: ‘Moj mi otac ovo naredi!’ Alija je kasnije u Iraku govorio: ‘Otišao sam Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, ljutit na Fatimu zbog njena postupka, tražeći od Poslanika ,sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjenje za ono što je rekla. Fatima ga je obavijestila da ju je Alija prekorio, pa mu reče: ‘Istinu je rekla, a šta si ti rekao kada je hadž propisan?’ Alija odgovori: ‘Rekao sam: Allahu moj, odazivam Ti se onim čime Ti se i Tvoj Poslanik odaziva!’ i doda: ‘Sa mnom je hedj i ne mogu se razriješiti (ihrama).’ Grupa hedja koja je došla sa Alijom iz Jemena i koju je Alija poveo Poslaniku ,sallallahu alejhi ve sellem, brojala je stotinu. Ljudi su se razriješili ihrama i potkratili kosu - svi osim Poslanika ,sallallahu alejhi ve sellem, i onih sa hedjom. Kada dođe deveti dan zul-hidždžeta (jevmut-tervije) uputiše se prama Mini učeći telbiju za hadž. Poslanik je uzjahao jahalicu i na Mini klanjao podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah-namaz. Zatim je malo sačekao do izlaska sunca i naredio da mu se postavi šator na Nimri.
Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,, krenuo je, a Kurejšije nisu smatrale da će stati na Muzdelifi kao što su to radili u predislamsko doba. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je prostor (za boravak) sve do Urne. Zatekao je podignut šator na Nimri i u njemu odsjeo sve do izlaska sunca iz zenita kada mu je dovedena jahalica i on krenu. Kada dođe u središte doline održa govor: ‘Vaši životi i imeci su sveti jedni drugima, kao što je svet ovaj dan u ovom vašem mjesecu u ovom vašem gradu. Zar ne, svo paganstvo je sa mnom nestalo i krvne osvete iz paganstva su nestale. Prvu našu krvnu osvetu koju ja opraštam jeste život Ibn Rebi’e ibnul-Harisa, dijete koje je bilo na dojenju kod Benu Sa’da, a pleme Huzejl ga ubi. Poništena je i paganska kamata, a prvu našu kamatu koju ja opraštam jeste kamata El-Abbasa ibn Abdul-Muttaliba, sva je ona poništena. Bojte se Allaha u vašem ophođenju prema ženama, jer ste ih uzeli na Allahov emanet, a njihova stidna mjesta s Allahovim imenom sebi dozvolili. Vi imate pravo kod njih da u vaše kuće nikog ne uvode koga vi prezirete, a ako to urade udarite ih, ali bez nanošenja žestokog bola. One kod vas imaju pravo opskrbe i odjeće koliko je srednje uobičajeno. Ostavio sam vam nešto poslije čega nećete zalutati ako ga se budete pridržavali – Allahovu Knjigu. Bićete pitani o meni, a šta ćete reći? Rekoše: ‘Svjedočimo da si dostavio, izvršio i savjetovao.’ Pokazujući kažiprstom prema nebu i uperujući ga prema ljudima triput reče: ‘Bože moj, posvjedoči!’ Bilal tada prouči ezan. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,, ustade da klanja podne namaz, a i drugi ikamet se prouči te klanja ikindiju. Između njih nije pauzirao. Popeo se na jahalicu dok ne dođe na Arefat. Stomak jahalice je dodirivao stijene, a povodac je stavio pred sebe. Okrenuo se Kibli i neprestano stajao sve do zalaska sunca. Svjetlost polahko poče jenjavati, a sunčev disk nestade. Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,, Usamu ibn Zejda ostavi u pratnji iza sebe i krenu. Stegnu devin povodac tako da joj glava dodirnu oslonac bedra na sedlu. Govorio je pokazujući desnom rukom: ‘ O ljudi, mirno, mirno!’ Kada god bi došao na pjeskovito uzvišenje povodac deve bi otpustio da se (lakše) popne. Došao je na Muzdelifu i klanjao akšam i jaciju sa jednim ezanom i dva ikameta ne čineći između njih nikakav zikr. Zatim je legao do pojave zore. Klanjao je sabah-namaz, sa ezanom i ikametom, kada se zora već jasno ukazala. Uzjahao je i došao na brijeg (El-Meš’arul-Haram), okrenuo se Kibli, uputio dovu Allahu donoseći tekbir, tehlil i riječi La ilahe illallah. Tu je ostao dok se nije dobro osvanulo i krenu prije izlaska sunca. Za sobom ostavi El-Fadla ibnul-Abbasa. Došao je u Vadi Muhassir, malo skrenuo i uputio se srednjim putem koji vodi na Veliko džemre. Na džemretu je kod drveta bacio sedam kamenčića donoseći tekbir sa svakim bačenim kamenčićem. Kamenčići su bili veličine graška. I ostali su tako radili. Zatim, krenuo je prema mjestu klanja i zaklao šezdeset i tri kurbana svojom rukom, a ostatak dao da zakolje Alija kojeg je uvrstio u svoj hedj. Naredio je da se od svake deve odsječe komad i stavi u lonac za kuhanje. Jeli su meso i mesnu čorbu. Poslije Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, uzjaha i uputi se Ka’bi. U Mekki je klanjao podne i otišao do sinova Abdul-Muttaliba koji su napajali Zemzemom i rekao im: ‘Izvadite vode, sinovi Abdul-Muttalibovi. Kad vas ljudi ne bi preokupirali napajanjem, zahvatao bih i ja sa vama.’ Dadoše mu kofu i on se napi iz nje.( Muslim) Allah najbolje zna.