Muslimanima naravno nije naređeno da se potpuno odreknu užitaka ovoga svijeta ali ih trebaju tražiti uokviru šerijatom određenih granica.Dobar musliman bi uvijek trebao imati na umu da je ovaj svijet prolazan i da ga prije ili kasnije mora napustiti zbog toga što postoji smrt.Stoga se sva njegova djela moraju usmjeriti ka pokornosti Allahu da bi osigurao lijepu naknadu na budućem svijetu.
Međutim,vidimo kako ljudi danas hrle ka dunjalučkim koristima kao da je svrha njihovog stvaranja da se natječu u sticanju i sakupljanju ovosvjetskih materijalnih stvari .Zaboravili su na dan kada će biti vraćeni Allahu.
Svemogući i Hvaljeni Allah je rekao opisujući ovaj svijet:
إِنَّمَا هَٰذِهِ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا مَتَاعٌ وَإِنَّ الْآخِرَةَ هِيَ دَارُ الْقَرَارِ
“život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna” (Kur’an 40;39)
Takođe je upozorio čovječanstvo o iskušenju koje predstavljau djeca i imetak rekavši:
وَاعْلَمُوا أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلَادُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللَّهَ عِنْدَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ
“i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.” (Kur’an 8;28)
Svemogući Allah nam je zabranio da žudimo za onim šta je On drugima podario.
وَلَا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ إِلَىٰ مَا مَتَّعْنَا بِهِ أَزْوَاجًا مِنْهُمْ زَهْرَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا لِنَفْتِنَهُمْ فِيهِ ۚ وَرِزْقُ رَبِّكَ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ
„I ne pružaj svoj pogled ka onome što Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo“ (Kur’an 20;131)
Postoje mnogi Kur’anski ajeti koji kude ovaj svijet i pozivaju ljude da usmjere svoj trud ka Ahiretu.
Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao :“Primjer mene i ovog svijeta je kao primjer putnika koji odsjedne u podne ispod sjenke drveta a zatim je ostavi. (Ahmad, At-Tirmidhi, Ibn Majah i Al-Haakim)
Poslanik, s.av.s. je takođe podsticao muslimane da se pripremaju za smrt i da se opskrbe za Ahiret govoreći : “Budite na ovom svijetu poput stranca ili putnika." (Buhari)
Kada god vidimo ljude kako se natječu u sticanju ovosvjetskih dozvoljenih i zabranjenih blagodati sjetimo se šta je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Uzvišeni Allah čovjeku daruje blagodati ovoga svijeta uprkos njegovoj nepokornosti Njemu, to je postepeno približavanje kazni." (Ahmad i Al-Bayhaqi)
Oni koji se čvrsto drže varljivog ovosvjetskog života žudeći za materijalnim dobitima mogu biti odvraćeni od pokornosti, obožavanja i obavljanja svojih vjerskih dužnosti na vrijeme i na najljepši način.Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Sudnji Dan se približio dok su ljudi postali još više pohlepni za ovosvjetskim životom i još udaljeniji od Allaha." (al-Haakim)
Sakupljanje ovosvjetskih dobara na dozvoljen način i njihovo trošenje u dozvoljene svrhe je ibadet koji čovjeka približava Allahu ali prikupljanje tih dobara na zabranjen način i njihovo trošenje u zabranjene stvari vode jedino u Džehennem.
Jahja ibn Muaz r.a. je rekao:”Ne naređujem vam da ostavite život već da ostavite grijehe.Ostavljanje života je vrlina a ostavljanje grijeha je obaveza, tako da je tvoja potreba za ovim drugim veća od tvoje potrebe za prvim.”
Ovaj svijet je pun dobara i bogatstava: Zemlja na kojoj čovjek gradi svoju kuću, na kojoj se nalazi njegova hrana, piće ,odjeća… itd. predstavlja hranu za njegovo tijelo i dušu na putu ka Allahu.Čovjek to svakako ne bi mogao postići bez ovih nužnih sredstava.Onaj koji uzima od ovih sredstava samo onoliko koliko mu je stvarno potrebno kao što mu je Allah naredio je spašen i hvaljen.Ali onaj koji uzima više nego što mu je potrebno zapada u gramzljivost koja će mu više nauditi nego koristiti i koja će ga skrenuti sa pravog puta ka Allahu i Ahiretu.
Isto tako je uzimanje manje ovosvjetskih dobara nego što je potrebno štetno zato što ljudsko tijelo mora zadovoljiti određene osnovne potrebe koja će povećati njegovu sposobnost da obožava Allaha na najljepši način.
Amr ibn Abdullah je rekao : “Primjer ovosvjetskog i onosvjetskog života u srcu čovjeka su poputa dva tasa vage.Kada jedan od njih pretegne onaj drugi olakša.”
Hasan el Basri je bio upitan:”Ko će najviše plakati na dan proživljenja ?“ Rekao je : „Čovjek kojem je Allah dao blagodati a on ih trošio u nepokronosti prema Njemu.”
Bez sumnje onaj koji koristi ovosvjetski novac u pokornosti Allahu:dajući sadaku,pomažući širenje islamskog znanja, gradeći džamije, uspješno usmjerava Allahove blagodati čineći dobra dijela od kojih će sigurno imati koristi na Ahiretu.
Čovjek po prirodi voli sakupljati novac,zlato,srebro,jureći za njim tu i tamo od rođenja do smrti ali šta će postići i gdje će okončati?
Život nikad ne ide jednim tokom I stalno se mijenja,od bogatstva ka siromaštvu i od sreće ka žalosti.Allah je tako stvorio svijet ali ljudi trče za iluzijom, svaki čovjek određen broj dana i godina koji će na kraju isteći.
Kao što je jedan pjesnik slikovito opisao život na ovom svijetu rekavši :
„Ovaj svijet je poput lešine (mrtve životinje) oko koje se okupio čopor pasa vukući njene dijelove u različitim pravcima.Ako je ostaviš,bićeš siguran a ako odlučiš da odkineš dio za sebe,ti psi će ti postati rivali.“
Omer ibn Hattab r.a. je rekao: ”U odricanju od ovosvjetskih blagodati je spas za ljudsko srce i tijelo.“
El Hasan r.a. je rekao: „Uistinu poznajem neke ljude koji se niti raduju dobitku određenih ovosvjetskih blagodati niti se žaloste zbog njihova propuštanja.“
Vjernik se ne treba prema ovosvjetskom životu odnositi kao prema domu ili stalnom prebivalištu, već treba sebe posmatrati poput putnika na njemu.To je ispravno razumjevanje i korisno znanje.
Abdullah ibn Omer r.a. je rekao:”Život na ovom svijetu je raj za nevjernika a zatvor za vjernika.Kada vjernik umre i ode sa ovog svijeta osjeća se kao zatvorenik koji je pušten na slobodu da ide po zemaljskim prostranstvima.“
O ljudi.Strijele smrti su usmjerene prema vašim grudima pa držite svoje oči na njima.
Zamka nade je postavljena ispred tebe pa je se pričuvaj.
Iskušenja ovog svijeta su te opkružila pa im nemoj pokleknuti.
Ne budi zavaran svojim zdravljem jer će ono nestati.
Ko je god promislio o konačnom odredištu ovog života prilazi mu oprezno a ko je god uvjeren u dužinu puta kojeg mora prijeći priprema se za njega.
Prenosi se od Enesa ibn Ijjada:”Vidio sam Safwana ibn Salima i da mu je bilo rečeno da je sutra dan Proživljenja ne bi imao potrebe da poveća svoj ibadet.”
Kako je čudna naša situacija.Dunjaluk nas napušta a Ahiret nam se približava,a mi smo jos uvijek zauzeti sa onim koji nas napušta a nemarni prema onom koji nam dolazi u susret kao da tamo nećemo stići i da se tamo nećemo nastaniti.
Omer ibn Abdulaziz je na jednoj hutbi rekao: ”Život na ovome svijetu nije vaše stalno prebivalište jer je Allah odredio da će nestati i da će ga svi njegovi stanovnici napustiti.Koliko je samo nastanjenih mjesta koja će uskoro postati ruševine, koliko je samo sretnih stanovnika koji će napustiti svoja prebivališta.Vi biste zato trebali napustiti ovaj svijet na najljepši način, a najbolja opskrba je bogobojaznost.Zbog toga što ovaj svijet nije za vjernika ni dom ni prebivalište trebao bi na njemu biti ili stranac čije je cilj pa obezbjedi potrebna sredstva i da se vrati kući ili putnik koji neodmarajući se nigdje ,dan-noć putuje kako bi stigao na svoje odredište.”
Ljudi se bore za ovosvjetska uživanja,neki gube svoju vjeru, neki zaboravljaju svoju djecu, preziranje postaje uobičajno a mržnja je posijana među njima.
Podsjećajući nas na naše odredište ibn Sad je rekao: ”O ljudi vi niste stvoreni osim kao smrtnici ali ćete biti prebačeni iz jedne kuće u drugu,kao što ste bili prebačeni iz kičme u majčinu utrobu i odatle u život, a zatim u kabur ,zatim će te iz njih biti proživljeni a zatim u vječnost dženneta ili džehennema .”
El Hasan je rekao: “Čuvajte se razonoda ovog svijeta kojih je mnogo.Ako čovjek jednoj otvori vrata ona bi mogla otvoriti deset drugih.”
Ibn As-Sammak je rekao: ”Ko god osjeti slatkoću ovog života iz svoje naklonosti prema njemu, takođe će osjetiti gorčinu onosvjestkog zbog svog okretanja od njega.”
Ibrahim ibn Edhem je bio upitan: „Kako si?“ Odgovorio je:“Krpimo ovaj svijet komadajući našu vjeru tako da ne ostaje naša vjera niti ono što krpimo.Blagoslovljn je onaj koji se predao Allahu, svom Gospodaru a odbacio ovosvjetski život nadajući se nagradi na Ahiretu.“
Znakovi koji ukazuju na ljubav ovosvjetskog života su slijedeći: ljubav prema njegovi stanovnicima,pristrasnost,laskanje...
Sufjan es Sewri je rekao:“Čovjekova ljubav prema ovom svijetu se pokazuje u načinu na koji pozdravlja ljude.“
Pogledaj na skromnog siromaha,niko ne razgovara sa njim,ljudi ga pozdravljaju oprezno bojeći se da njegovo siromaštvo ne pređe na njih.Zatim pogledaj kako ljudi pozdravljaju bogataša čak i ako ne klanja.Ustaju nasmijanih lica i svaki žuri da ga prvi pozdravi.Obrati pažnju na razliku čovjeka koji je kod Allaha vrijedan i na drugog koji ne vrijedi koliko krilo komarca.
Abdullah ibn Aun je rekao: „Oni prije nas su dunjaluku posvećivali samo ono što bi preostalo nakon zadovoljenja ahiretskih potreba, a vi posvećujete ahiretu samo ono što preostane nakon zadovoljenja vaših dunjalučkih potreba.“
Život je veoma kratak i najbogatiji čovjek je u tom pogledu siromah.Moraš se probuditi iz ovog dubokog sna i odreći se ljubavi prema ovome svijetu.Ovosvjetskom životu će doći kraj a nastupit će Ahiret. Približit će se ono što je bilo udaljeno.Ljudi će vidjeti na tebi,ono što si ti viđao kod drugih-iznenadna smrt-pa čak i dok si u najboljem zdravlju mogao bi biti odveden iz kreveta u kabur.
Ebu Hazim je rekao:“Ko je god spoznao ovosvjetski život ne osjeća radost u blagostanju niti tugu u oskudici.“
Alija ibn Ebi Talib r.a. je rekao: „Ko bude posjedovao sljedecih šest osobina ima sve što mu je potrebno da zasluži Džennet i sačuva se Džehennema: Da spozna Allaha i da mu se pokori, da spozna šejtana i da mu se ne pokori, da spozna istinu i da je slijedi, da spozna laž i da je ostavi, da spozna dunjaluk i da ga se odrekne, da spozna ahiret i da mu teži.“
Ako su ljudi zadovoljni sa životom na ovom svijetu ti budi zadovoljan sa Allahom.Ako su ljudi sretni sa životom na ovome svijetu ti budi sretan sa Allahom.Ako ljudi vole društvo svojih voljenih i prijatelja, ti budi zadovoljan u društvu Allaha.Ako traže prijateljstvo sa svojim kraljevima i vođama da bi postigli ugled i poštovanje ti moraš tražiti prijateljstvo sa Allahom kako bi postigao istinski ugled i poštovanje.
