Stranost Allahovih ljudi i ljudi sljedbenika sunneta Allahovog Poslanika među stvorenjima...To je stranost čiji su posjednici pohvaljeni od Allahovog Poslanika, i on nas je obavjestio da je ono sa čim je došao „...počelo kao nešto strano,“ i da će se „...vratiti kao što je počelo,“ i da će njegovi sljedbenici postati stranci.
I ova vrsta stranosti se može pojaviti u nekom mjestu isključujući drugo, i u jednom dobu isključujući drugo, i između određene grupe ljudi izuzimajući drugu. Kako god, oni koji su opisani sa ovom stranosti su pravi Allahovi ljudi. Ovo iz razloga što ne naginju bilo čemu drugom osim Allahu, ne pripisuju sebe nikome drugom osim Njegovom Poslaniku, i ne pozivaju bilo čemu drugom osim onome sa čim je on došao. Oni su ti koji su napustili ljude kada su bili u najvećoj potrebi za njima, pa kada ljudi budu slijedili svoja božanstva na Sudnjem danu, oni će ostati gdje jesu i biće im rečeno: 'Zar nećete ići zajedno sa ljudima?' A oni će odgovoriti: 'Mi smo napustili ljude kada smo bili u većoj potrebi za njima od danas, i mi umjesto toga čekamo svog Gospodara kojeg smo obožavali.'
Dakle iz ove stranosti ne proizilazi bilo kakva usamljenost za njenog posjednika. Zapravo, on je sretan i društven koliko to može biti kada ostavi loše ljude i toliko usamljen koliko može biti kada se druži sa njima. Zapravo, njegovi saveznici su Allah, Njegov Poslanik i vjernici čak i ako im se većina ljudi suprotstavljaju i guraju ih po strani...
...I Hasan el-Basri je rekao: 'Vjernik je na ovom svijetu poput stranca, ne rasrdi se kada ga spusti dole, i ne natječe se sa njim da ga učini počašćenim. Ljudi su u određenom stanju a on je u drugom, ljudi su olakšani od njega a on je iscrpljen od sebe.“
I od svojstava ovih stranaca koji su pohvaljeni od Poslanika su:
- Čvrsto pridržavanje sunneta čak i kada ga ljudi ostave
- Napuštanje onoga što su ljudi uveli u vjeru, čak i ako je to nešto dobro u njihovim očima
- Oslobađanje sebe kompletno i čisto za tewhid, iako ga većina ljudi kritikuje zbog toga
- Ne pripisuje sebe bilo kome izuzev Allahu i Njegovom Poslaniku – niti šejhu, niti putu, niti grupi.Tačnije, ovi stranci se pripisuju Allahu robujući Njemu, i Njegovom Poslaniku, slijedeći ono sa čim je došao
I takvi ljudi su oni koji stvarno drže žeravicu u svojim rukama, i većina ljudi će ih kritikovati. Zbog njihove stranosti među stvorenjima, ovi ljudi ih smatraju čudnim i novotarima, i optužuju ih da se odvajaju od većine...
...I kako to da ova jedna skupina (Sljedbenici sunneta) ne bude veoma mala i strana (čudna) među 72 druge skupine koje imaju sljedbenike i vođe, položaje i saveznike, i koje ne zadobijaju snagu izuzev idući suprotno onome sa čim je došao Poslanik? Srž onoga sa čim je on došao ide protiv njihovih prohtjeva, i onoga na čemu su oni od sumnji i novotarija koje su krajnji rezultat njihovih djela, strasti i želja koje su njihov cilj i namjera.
Dakle, kako da vjernik koji putuje Allahu na putu pridržavanja sunneta ne bude stranac između onih koji slijede svoje prohtjeve, pokoravaju se svojim strastima i svaki od njih zadivljen svojim mišljenjem? I zbog ovoga, Allah će dati iskrenim muslimanima u takvom vremenu – ako se čvrsto pridržava svoje vjere – nagradu pedeset ashaba, kako to bilježe Ebu Dawud i Tirmizi da je Poslanik rekao: „Nakon vas, doći će dani koji će zahtjevati mnogo strpljenja, tako da će onaj koji se tada bude pridržavao svoje vjere u tom vremenu imati nagradu pedeset od vas.“ I ova velika nagrada je samo zbog njihove stranosti među ljudima i činjenice da se oni čvrsto pridržavaju sunneta uprkos tamnim oblacima strasti i prohtjeva sa kojim su okruženi.
Tako, ako je vjernik kome je Allah darovao pronicljivost u Njegovoj vjeri, razumije sunnet Njegova Poslanika, posjeduje ispravno shvaćanje Njegove knjige, i kome je prikazano ono na čemu su ljudi od strasti, novotarija, zastranjivanja i okretanja od pravog puta Allahova Poslanika i njegovih ashaba i onoga na čemu su oni bili – ako takva osoba poželi da ide tim putem, mora se pripremiti da će ga novotari i neznalice kritikovati, vrijeđati, odvraćati ljude od njega i upozoravati na njega, isto kao što su njihovi preci od nevjernika činili sa onim koga je on odabrao da slijedi, sallallahu alejhi ve sellem...
...Dakle on je stran (čudan) u svom praktikovanju vjere zbog pokvarenog načina na koji ga oni praktikuju, i stran je u svom čvrstom pridržavanju sunneta zbog njihovog pridržavanja novotarijama, i stran je u svom vjerovanju zbog iskvarenosti njihova vjerovanja, i stran je u načinu na koji se moli zbog njihovog lošeg načina na koji se oni mole, i stran (čudan) je u svojim putevima zbog zablude i iskvarenosti njihovih puteva, i stran u onome čemu se pripisao zbog onoga čemu su oni sami sebe pripisali, i stran je u svom ophođenju sa njima jer ne ophodi sa njima na način kako to njihove strasti nalažu.
U osnovi, on je stran i čudan po pitanju obje stvari, po pitanju ovoga svijeta i onoga.On ne može da nađe bilo koga od ljudi koji bi mu pomogli i koji bi mu asistirali.On je učen među neznalicama.On je sljedbenik sunneta među sljedbenicima novotarija.On je daija ka Allahu i Njegovom Poslaniku između pozivaoca ka strastima i novotarijama.On naređuje ono što je dobro i zabranjuje ono što je loše među onima koji dobro vide lošim a loše dobrim....
Medaridž as-Salikin – Ibnul Kajjim
