- Tada ćemo se osjećati usamljenim na putu i umanjiće se broj onih koji postupaju po vlastitom nahođenju.
Naša vjera je čvrsta, a istina je zaista teška. Čovjek je slab i nemoćan; zato neka se zaprti onoliko koliko može nositi. Jer ako se pretovari obavezama, strahovati je zbog mrzovolje i napuštanja poslova.
Bolest čisti tijelo kao što zekat čisti imetak. Tijelo koje ne zna za bolest je kao imetak koji se ne čisti zekatom: u njemu nema napretka.
Ispravno mišljenje i pobožnost najbolja su djela. Ko svoj život po njima uredi, sigurno je da će se spasiti. Svako drugi neka preispita svoje življenje. Ispravno mišljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrđavih djela. Ko se osloni na ispravno mišljenje, spasiće se, a ko ga zanemari, propašće.
Da nema zaborava, umnožili bi se fekihi (pravnici).
Čovjek po imenu Eban pripovijeda: "Ušao sam u džamiju u kojoj sam zatekao Hasana. Na moje pitanje da li je klanjao odgovorio je da nije.
"Ali čaršija je klanjala," primijetih. Na ove moje riječi Hasan reče:
- Ko će od čaršije uzimati vjeru?! Ako im roba dobro ide, odgode klanjanje namaza, a ako
ima slabu prođu, klanjaju prije namaskog vakta!
Čuvaj se troga, spriječićeš šejtanu prilaz:
-nikada se ne osamljuj s tuđom ženom pa makar govorio da je podučavaš Kur'anu;
-nikako ne idi vladaru makar govorio da mu naređuješ činjenje dobra, a zabranjuješ činjenje zla;
-ne sjedi sa novatorom u vjeri jer će ubaciti otrov u tvoje srce i tako ti pokvariti vjeru.
Traži slast u trome: u namazu, u učenju i razumijevanju Kur'ana i u zikru. Ako u tome nalaziš slast, idi i budi radostan! U protivnom, znaj da su tvoja vrata zatvorena, pa ih nastoj otvoriti!
Da nije smrti, bolesti i neimaštine, čovjek se ne bi nikada pokorio. Jer, čak i pored ovog troga, on je nestrpljiv.
Ljudi, mi smo, tako mi Allaha, stvoreni za vječnost, a ne za prolaznost. Mi se samo selimo iz kuće u kuću.
Ko poštiva i hvali novatora u vjeri, brz je u rušenju islama.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Kada neko hvali griješnog razvratnika, Allah džellešanuhu se na njega srdi."
Čuvajte se pobožnjaka koji je neznalica i učenjaka koji je razvratnik, ta oni su veliko iskušenje za svakog.
Čovječe, ne zavaravaj se tvrdnjom da je čovjek s onim koga voli. Nećeš biti s
dobročiniteljima sve dok ne budeš radio kao oni...
Ovaj narod će biti u dobru i pod Allahovim džellešanuhu okriljem sve dok dobri u njemu ne budu bili samilostivi prema zlikovcima , dok dobročinitelji ne budu veličali razvratnike i dok učeni ne budu težili upravljačima. Međutim, kada bude obratno, Allah džellešanuhu će od tog naroda dići svoju milost i zaštitu. Natovariće im na vrat zlikovce koji će ih stavljati na teške muke. A Allahova džellešanuhu kazna zaista je još žešća, a uz to je i vječna. Allah džellešanuhu će uliti kukavičluk u njihova srca.
Hasan Basri je vidio Neima ibn Ridvana kako oholo ide pa je rekao:
- Pogledajte ovoga: na svakom dijelu tijela vidi mu se Allahova džellešanuhu blagodat, ali i šejtanovo prokletstvo.
Allah džellešanuhu će na Sudnjem danu pitati vjernike za sve svoje darove i za svako dobro, a nevjernike će žestoko, ali pravedno, kazniti.
Čudno li je kako jezici opisuju, srca poznaju, a djela se od toga razlikuju!
Ko se upusti u sumnjiv posao, neće imati nagradu za ono što ga se ogovara.
Ko želi znati na čemu je, neka izmjeri svoja djela prema Kur'anu, pa će vidjeti šta dobiva a šta gubi.
Allah džellešanuhu se smilovao čovjeku koji izmjeri svoja djela prema Kur'anu, i kada vidi da se s njim podudaraju, zahvali Uzvišenom Allahu i zamoli ga za još veći uspjeh. A ako vidi da su mu djela suprotna od kur'anskog učenja, pokaje se i nastoji ih uskladiti.
Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka - tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!
Čovječe, želiš da se spominju tvoja dobra djela, a mrziš da se pročuju loša! Optužuješ drugog zbog sumnje, a posigurno znaš da su dva meleka zadužena za tvoje riječi i djela.
Pametan nastoji i dan i noć da što više dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se možda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.
Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.Dosta je propalih jer su bili zavarani time što se prema njima dobrodušno bilo.
Čuvajte se pohvale jer je ona ubistvo.
Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa je Poslanik rekao: "Upropastili ste ga! Jer da je pohvalu čuo, ne bi se više nikada spasio."
Najpreče je da budeš svoj gospodar, da jezik svoj drziš svezan i da ne povlađuješ pohotama tijela.
Jogunastoj životinji nije potrebnija uzda više nego tvom nefsu (strasti).
Čovječe, ne možeš promijeniti rok određenja, niti možeš izgubiti svoju nafaku, a ni uzeti nafaku drugome! Čemu onda mučno naprezanje i ubijanje duše?!
Najbolja je zlatna sredina u svemu.
Čovjek je stalno između troga:
-iskušenja koje dolazi
-blagodati koja prolazi i
-smrti koja sve odnosi.
Ko nije bio stavljen na kušnju, bio je prevaren.
Ko se borio protiv Istine, izgubio je.
Čovjek je stalna meta: iskušenjima, nesrećama ili smrti.
Čovječe, pripremi dobro ili nešto drugo, ali, znaj naćićeš ono što si pripremio. A odgodi što god želiš, ali znaj da nema povratka iako ćeš moliti da budeš vraćen na ovaj svijet.
Ko zapamti Zadnji čas, neka ne napušta svoj dom.
Šta je ovo: čujem šum, prijatelja ne vidim?!
Ko sebe pred svijetom kudi - hvali se; a loše je to što čini.
Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih, stradao bi čitav narod, da nije učenih, ljudi bi bili kao životinje; da nije vlasti, ljudi bi se m e đ u sobno uništili; da nije blesavih, svijet bi bio razrušen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo!
Tri najveće propasti su:
- vođa kome se pokoriš pa te zavede,
-susjed koji širi tvoje zlo, a sakrije tvoje dobro, i
-siromaštvo koje boli zadaje.
Ako primijetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu džellešanuhu i zatraži Njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.
Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje a izostavljali svoja djela, kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah džellešanuhu će na njih baciti prokletstvo i učiniti ih gluhim i slijepim.
Iskušenje je kazna koju Uzvišeni Allah šalje onda kad ljudi griješe iz inada.
Ljudi će biti kažnjeni ako ne budu zadovoljni sa Allahom džellešanuhu, a to nezadovoljstvo proističe iz njihovog potpunog nepoznavanja Uzvišenog Allaha ili iz Njegovog djelomičnog poznavanja od strane ljudi.
Izbjegavati glupa čovjeka je čin približavanja Uzvišenom Allahu.
Druženje s pametnim učvršćuje čovjekovu vjeru.
Vjernika poštivati spada u služenje Allahu džellešanuhu, a pomoć Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.
Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraća pogled.
Čuo sam Ebu Bekra ibn Abdillaha el-Muznija kako govori: "Budite uporni u radu, a ako vas spriječi nemoć, sustežite se makar od griješenja!"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Na ovom svijetu ljudima nije dato veće dobro od čvrstog vjerovanja i dobrog zdravlja. Molite Allaha džellešanuhu da vam podari čvrsto uvjerenje i zdravlje u životu."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zaista je kazao veliku istinu, jer se čvrstim uvjerenjem u vjeri zadobiva Džennet, a udaljava se od Džehennema. Ko posjeduje čvrst iman, strpljiv je na neugodnostima i aktivan u vjerskim poslovima. A u zdravlju je veliko dobro.
Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmišlja pa je zato tužno zabrinut.
Koga njegov namaz ne spriječi od ružnih i hrđavih djela, udalji ga od Allaha dzellešanuhu i navuče na njega Njegovu srdžbu.
Ko pazi na svoje djelo, on je kao borac u ratu, samo što (ovaj posljednji) ima veću i bolju nagradu.
Čovječe, smatraš dozvoljenim ono što je zabranjeno, činiš nasilje i grijeh zavaravajući se pustim nadanjima da će ti Allah džellešanuhu oprostiti! Znaćeš ti ko je bio griješnik onog Dana kada ti ne budu koristili ni imetak ni sinovi, već samo srce čisto.
Ne uraditi grijeh bolje je nego učiniti pokajanje.
Čovječe, šta ti je! Griješiš i loša djela činiš, a pred tobom je dobro djelo koje također možeš učiniti.
Čovječe, čuvaj se velikih grijeha pa ćeš stalno biti u dobru. Grijeh će ti srce promijeniti, ono će postati crno i uništiće tvoje dobro.
Divni su bili ljudi od istine, kada je Omerov štap bio poštovaniji od Hadždžadžove sablje.
Na Sudnjem danu najviše će pomagati i pomoć traži t i čovjek kome je Uzvišeni Allah bio podario svoje dobro pa se on njime pomogao u griješenju prema Njemu.
Vjernik ostaje uvijek isti, bez obzira na vrijeme i situacije. On ostaje nesalomljiv u vje r i , s jednim istim licem i na jednom putu. A licemjer se mijenja prema vremenu i prilikama gledajući samo svoju korist, a ne ustručavajući se zakinuti drugoga.
Praksa vjernika potvrđuje istinitost njegovih riječi, njegov javni život potvrđuje privatni, a njegova prisutnost otkriva njegovu odsutnost.
Trojica se ne mogu nikako ogovoriti:
-javni razvratnik - griješnik, kada se želi ukazati na njegovu razvratnost.
-novator u vjeri, kada se ukazuje na njegovu novotariju, i
-vođa, vlastodržac nasilnik, kada se upozorava na njegovo nasilje.
Četvorica su bili istinski reformatori koji su obnovili život i popravili stanje ljudi na ovom
svijetu, a dvojica su bili sijači sumnje. Reformatori su:
1.Omer ibn el Hattab, radijallahu anhu, koji je na dan Es-Sekife, na prijedlog Ensarija: "Neka vladar bude od nas i vas", rekao: "O Ensarije! Zar ne znate da je Allalahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao da su imami (vođe, vladari) iz plemena Kurejš. Osim toga, vi znate, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, predvodio džemat po Poslanikovom naređenju. Pa ko je onda preči od njega da bude vladar muslimana?!" Ensarije su shvatili šta Omer smjera pa je Ebu
Bekr izabran za halifu. Da Omer nije u tim trenucima bio tako odlučan i mudar, svijet bi se razišao i podijelio oko izbora vladara muslimana i tako bi ostalo do Dana sudnjeg.
2.Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada je zatražio od muslimana mišljenje o odmetnicima od vjere, i kada su mu savjetovali da od odmetnika prihvati njihov namaz, a njih i njihovo odbijanje davanja zekata ostavi na miru, na što je on odgovorio: "Allaha mi, ako mi uskrate zekat koji su davali za života Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zaista ću povesti rat protiv njih." Da Ebu Bekr nije bio tako energičan,ljudi bi odbili davati zekat i tako bi ostalo sve do Sudnjeg dana.
3.Osman ibn Affan, radijallahu anhu, ujedinio je muslimane okupivši ih oko Kur'ana kada je bila zaprijetila opasnost da se raziđu u učenju na nekim mjestima u Allahovoj knjizi i da jedni druge zbog drugačijeg čitanja proglase nevjernicima. Da Osman nije to učinio i da nije okupio sve muslimane oko Mushafa, svijet bi se udaljio od Istine oskrnavivši Allahovu Knjigu, i tako bi ostalo do Sudnjega dana.
4.Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, poslije borbe sa stanovnicima Basre, dao je da se razdijeli ratna dobit. Kada su ga neki njegovi vojnici u čudu upitali: "A zar nam, vladaru vjernih, neće biti razdijeljeni sinovi i žene njihove?!", Alija je, odbivši odlučno njihov zahtjev, mudro upitao: "A kome bi u tom sluča j u pripala, kao ratna dobit, Aiša, "Majka vjernika", radijallahu anha?! Iz ovog se može izvesti dobar zaključak: da zarobljena djeca i žene u sukobu između muslimana ne spadaju u ratnu dobit i ne mogu se dijeliti... Da Hazreti Alija nije tako mudro postupio, muslimani ne bi znali kako treba postupiti sa zarobljenom djecom i ženama u eventualnom sukobu između njih.
A dvojica koji su sumnju posijali i svijet upropastili su Amr ibn el As i Mugire ibn Šu'be.
1.Amr ibn el-As je za vrijeme bitke na Siffinu predložio Muaviji da njegovi vojnici podignu Kur'an na koplja, kada su već bili pred porazom. Tako je došlo do sramne arbitraže čije će posljedice mučiti muslimane sve do Sudnjeg dana.
2.Mugire ibn Šu'be je sačekao nekoliko dana kada mu je Muavija javio da odmah dođe. Svoje kašnjenje pred Muavijom opravdao je riječima: "Bio sam započeo jedan važan posao i nisam ga želio ostaviti nedovršenim. Radio sam na tome da tvoj sin Jezid dođe za halifu poslije tebe." Čuvši te riječi, Muavija, sav radostan, reče: "Vrati se stanovnicima Kufe i okončaj započeto djelo!" Vrativši se, Mugire je o Muaviji izgovorio riječi koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne. Zahvaljujući tome, oni su Muavijine potomke prihvatili za halife, i hilafet je tako postao nasljedan. Da ovog nije bilo, muslimani bi se i dalje dogovarali u vezi sa izborom halife pa bi birali onoga koji ima sve potrebne kvalitete zavladara muslimana i tako bi ostalo do Sudnjeg dana.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Doći će vrijeme kada će se opskrba za život samo griješenjem moći pribavljati. Kada to vrijeme dođe, vjenčanje će biti pokuđeno i neženstvo dozvoljeno."
Prije vas su bili ljudi koji su, podijelivši sva svoja dobra kojih je bilo mnogo kao zrna pijeska, opet strahovali da im to neće biti kod Allaha džellešanuhu primljeno i da se neće moći spasiti. Oni su, naime, ozbiljno shvatali ono na čemu su bili.
Upitan da kaže nešto o Aliji ibn Ebi Talibu, radijallahu anhu, Hasan je odgovorio:
- Vallahi, bio je prava strijela Allahovih namjera, duhovni čovjek ovog naroda na vrhuncu njegove veličine i časti. Bio je vrlo bliska roda sa Allahovim Poslanikom. sallallahu alejhi ve selleme, otac Hasanov i Husejnov (unuka Allahova Poslanika), radijjallahu anhuma, i suprug časne Fatime (kćerke Poslanikove). Nije bespravno uzimao Allahov imetak niti se ikada s nemarom ponio prema ijednoj Allahovoj odredbi. Nije nikada osjećao dosadu kada se radilo o Allahovu Pravu. Kur'anu je pridavao značaj koji mu pripada: znao je šta mu je po njemu pravo a šta dužnost. Neka je Allah džellešanuhu zadovoljan njim i neka ga visoko uzdigne!
Čitaj dalje:
1. Odgoj i moralne vrline - Hasan el-Basri
