Ko od tvojih prijatelja sakrije od tebe svoju tajnu koja se tiče i tebe više te je iznevjerio nego onaj koji je otkrio neku tvoju tajnu. Jer onaj koji otkrije tvoju tajnu, iznevjerio je samo tebe, a onaj koji sakrije od tebe svoju tajnu, iznevjerio te je i još sumnja u tebe.
Ne žudi za onim koji te izbjegava, jer ćeš u protivnom doživjeti razočarenje i poniženje. A ne izbjegavaj onoga koji žudi za tobom jer je to vid nasilja i izbjegavanja dobročinstva, a to je ružno. Ko je kušan druženjem sa ljudima neka bude oprezan sa svima sa kojima se druži i neka u svakome gleda mogućeg protivnika. On stalno mora biti spreman na prevaru od strane svojih prijatelja i njihov loš postupak kao od strane otvorenog neprijatelja. A ako toga bude pošteđen, neka zahvali Allahu džellešanuhu. A ako bude obratno, biće spreman dočekati to i neće nastradati. Ali samo prema zlima i pokvarenjacima neka postupi loše.
Ovaj put je težak za slijeđenje i iziskuje veliko naprezanje. Onaj koji njime pođe mora biti upućeniji od kata — ptice i oprezniji od svrake sve do rastanka sa svijetom i povratka Allahu džellešanuhu. Ali ovo je put dobiti u vjeri i na ovom svijetu. On se sastoji u tome da dobro čuvaš tajnu drugoga i da je ne otkrivaš nijednom svom prijatelju, niti bilo kome drugom ništa što možeš sakriti bez obzira koliko ti bili bliski. Zatim da izvršiš amanet svih onih koji su ti nešto u amanet ostavili. A ne povjeravaj nikome ništa do čega ti je izuzetno stalo, osim ako to moraš učiniti. U tom slučaju učini to na najbolji mogući način i pouzdaj se u Allaha džellešanuhu.
Višak svoga imetka i ugleda podaj i onome koji to traži i onome koji to ne traži od tebe, kao i svima drugima koji su potrebni tvoje pomoći i kojima možeš od koristi biti, makar oni i ne pokazivali želju za tim. A za sve to što učiniš ne očekuj nadoknadu ni od koga drugoga osim od svoga Gospodara — Allaha džellešanuhu.
Znaj dobro da će ti prvi nanijeti štetu onaj kome si dobro učinio i da će prvi protiv tebe ustati. Jer pokvarenjaci iz zavisti mrze svakoga onoga koji im dobro učini kada vide da je dotični u boljem stanju od njihovog. Prema svakom postupaj na najbolji način i sakrij raspoloženje. Ako uspiješ prevladati izvjesna vremena koja donose dani i noći imaćeš miran i spokojan život.
Nemoj davati savjet uslovljavajući to njegovim prihvatanjem, niti se zauzimati za nešto uvjetujući svoje zauzimanje njegovim prihvatanjem. Ne darivaj uz uvjet da za to budeš nagrađen. Sve nabrojano čini radi vrline i izvršavajući svoju dužnost pružanja savjeta, zauzimanja i činjenja dobra.
Prijateljstvo je kada čovjeka rastužuje ono što rastužuje drugoga, a veseli ga ono što drugoga veseli. Onaj koji je ispod ovog stupnja nije prijatelj. Samo onaj koga resi ovo svojstvo je prijatelj kada daje savjet. Jer svaki čovjek koji pruža savjet jest prijatelj, a svaki prijatelj ne pruža savjet.
Savjet se sastoji u tome da čovjek smatra zlom ono što šteti drugome svejedno žalostilo to dotičnoga ili ga veselilo. I da ga raduje ono što drugome koristi svejedno radovalo to dotičnoga ili ga žalostilo. Tako savjet ima jedan uvjet više od prijateljstva.
Najviši stupanj prijateljstva je onaj kada neko sa tobom dijeli svoj život i imetak potpuno dobrovoljno i cijeni te više od svih drugih. Nastojanje da se stekne što više drugova i prijatelja je vrlina koja je najbliža mani. Jer prijateljstvo je prava cjelovita vrlina, a prijatelji se stiču blagošću, izdašnošću, strpljivošću, odanošću, širokogrudnošću, društvenošću, če-dnošću, lijepom odbranom, učenošću i svim drugim pohvalnim svojstvima. Ovdje ne mislimo na pristalice i sljedbenike koje združuju određena zanimanja i službe, jer oni se obično raziđu čim ovosvjetske dobiti nestane, niti na one koji nastoje udovoljiti svojim pohlepama. Ne mislimo ni na društvo u piću, niti na one koji se udružuju da bi činili grijehe i druge ružne poslove, napadali na čast drugih i tračili vrijeme u besposlicama od kojih nema nikakve koristi. Nisu to prijatelji jer oni jedni druge koriste i odmah se raziđu čim nestane ružnih stvari koje su ih bile združile. Mi imamo u vidu iskrene prijatelje koji su to što jesu samo za ljubav Allaha džellešanuhu. Ako ipak budeš imao tu manu pa sabereš dosta prijatelja kojima sada činiš ono što si dužan činiti prilikom nesreće kada ih zadesi, bilo smrću ili nesmotrenošću, ili rastankom ili prevarom nekog od njih, onda tvoja radost zato što si ih okupio ne može nadomjestiti tugu tvoju zbog onoga što ih je zadesilo.
Mana koja je najviše slična vrlini jest želja za hvalisavošću. Izravno je to znak maloumnosti onoga koji se time zadovoljava. No, katkad može biti i od koristi npr. kada se time izbjegava zlo, a povećava dobro ili kada služi kao primjer lijepa morala onome koji o tome sluša.
Pojedini vidovi davanja savjeta skoro da predstavljaju neku vrstu nemimeta (prenošenja tuđih riječi). Tako kada neko čuje drugoga kako kudi onoga koji mu je nasilje učinio ili vidi da mu dotični sprema spletku pa to sakrije od onoga na koga se taj govor odnosi i kome se spletka sprema, onda i onaj koji to skriva, u stvari, čini nasilje. A ako dotičnoga obavijesti o tome, onda prema onome koji kori ili spletkari čini ono što on još nije zaslužio kao kaznu zbog tog svog čina, pa tako sada njemu čini nasilje. A nije ispravno nasilnika kazniti više nego što teži samo nasilje njegovo. U sličnom slučaju pametni će sačuvati onoga na koga se taj govor odnosi tako što mu ga neće prenositi od onoga koji govori, dakle neće ga obavještavati o onome što je dotični rekao o njemu, kako ne bi otišao u nepotrebnu opširnost i tako sebe upropastio. A kada se radi o spletki koju neko čini, on čuva onoga kome se ona sprema krijući to što može bolje od onoga koji to čini i pazeći dobro na samu spletku, i ništa više.
Nemimet je prenošenje onoga što se čulo, a u čemu nema ničega štetnog po onoga kome se to prenosi.
Savjet se dva puta daje: prvi put je dužnost i vjerska obaveza, a drugi put je upozorenje i opomena. Već treći put to je prijekor i osuda. Jedino kada se radi o vjeri dužnost je čovjeku da ponovi savjet više puta, sviđalo se to onome kome je upućen iii ne sviđalo, uznemirivalo ga to ili ne uznemirivalo.A kada savjet daješ, čini to tajno, a nipošto javno, i to aluzijom, a nikada otvoreno. Ovo posijednje možeš učiniti samo onda kada dotični ne razumije tvoju aluziju, pa je potrebno savjet uputiti bez aluzije, to jest otvoreno.
Nikada svoj savjet ne uslovljavaj nužnim prihvatanjem. Ako izađeš iz ovih okvira onda više nisi taj koji savjet daje, već si nasilnik koji želi pribaviti za sebe pokornost i vlast. I tada više ne izvršavaš svoju vjersku i bratsku dužnost. Dakle, ovdje se više ne radi o sudu razuma i prijateljstva, već o načinu kako vladar postupa sa svojim podanicima i gospodari svojim robovima. Nikada ne opterećuj svoga prijatelja više nego li mu i sam pružaš od sebe, jer ako budeš tražio više nego što daješ, onda činiš nasilje. I ne stiječi osim pod uvjetom da trošiš i ne druži se osim pod uvjetom samoće. Ako tako ne postupiš, naškodićeš sebi samom i bićeš lošeg vladanja.
Tolerisati one koji bespravno prisvajaju i pretjerano uživaju i držati se kao da ih se ne vidi kako to čine nije ni kakva ljudskost ni vrlina. Baš obratno, to je znak niskosti i slabosti kao i poticaj njima da ustraju u tom nemoralnom činu. Zatim, to je nastojanje da ih se u tome slijedi i da im se pruži pomoć u činjenju tog zla. Tolerancija je ljudskost kada se radi o pravednima koji se natječu u činjenju oprosta i altruizmu. Samo takvima vrijedni treba da uzvrate na isti način, naročito kada njihova potreba bude bila veća i nužda izraženija. (Ako bi na ovo neko primijetio): Ako iz tvoga stava proizilazi da treba oprostiti prijateljima praveći se kao da ih se ne vidi, onda se time izjednačavaju prijatelj i neprijatelj i tuđinac u komunikaciji sa njima, što je očita greška. (Odgovaramo): Uspjeh je od Allaha džellešanuhu! Naš gornji stav podstiče na tolerantnost i altruizam, ali ne prema grabljivcima nego prema iskrenom prijatelju.
Ako želiš saznati valjan postupak u ovome i dokučiti istinu, onda znaj:
Altruist je čovjek koji daje uvjek prednost svome prijatelju nad samim sobom. U slučaju iskrsavanja neke potrebe ili neminovnosti oba prijatelja treba da dobro razmisle o tome, pa kada se pokaže čija je potreba odnosno nužda veća, onda sud prijateljstva i ljudskosti nalaže da se drugom da prednost nad sobom. Onaj koji od njih to ne učini, on je grabljivac koji želi da nagomila što više može. Prema takvom ne treba uopće biti tolerantan jer on nije ni drug ni prijatelj. Ako se pokaže da su njihove potrebe izjednačene i nužda podudarna, pravo prijateljstvo nalaže da svaki od njih požuri dati prednost svom prijatelju nad samim sobom. Ako tako postupe, oni su prijatelji. Ako pak samo jedan od njih to učini, a drugi ne učini, pa ako je taj običaj njegov običaj, onda ovaj drugi nije prijatelj i sa njim ne treba postupati kao prema prijatelju. A ako to on također učini u nekom drugom slučaju, oni su onda opet prijatelji.
Ako želiš učiniti nekome nešto nakon što je to od tebe zatražio dotični, ili želiš otpočeti sa izvršenjem toga, čini samo ono što on želi, a ne što bi ti želio, u protivnom ustegni se od toga. Jer ako tako ne postupiš ti tada činiš zlo, a ne dobro za što zaslužuješ ukor od njega i drugih, a ne zahvalnost. Time protežiraš neprijateljstvo, a ne prijateljstvo.
Ne prenosi svome prijatelju ono što će ga zaboljeti i od čijeg upoznavanja nema koristi. To je manir pokvarenjaka. Nemoj ni kriti od njega ono čije nepoznavanje bi mu štetu donijelo. To je manir onih koji čine zlo.
Ne veseli se pohvali za ono što se ne nalazi u tebe, pa da se time poveća tvoja tuga. Jer to je nedostatak tvoj koji drugima skreće pažnju na sebe, čini da se čuje za njega. A zatim ti time postaješ predmet ismijavanja i poruge. Samo glupaka i maloumnoga to može zadovoljiti.
Nema ničega lošeg u tome ako te se kori zbog nečega što se ne nalazi kod tebe. Naprotiv, neka te to raduje jer je to tvoja vrlina koja se otkriva drugima. Raduj se ako se u tebe nalazi ono što zaslužuje pohvalu, svejedno hvalili te ili ne hvalili. A tuguj ako ima pri tebi nešto što zaslužuje prijekor, svejedno korili te ili ne korili zbog toga.
Ako neko čuje nešto loše o ženi svoga prijatelja, neka ga uopće ne obavještava o tome, pogotovo ako je onaj koji to govori poznat kao kritizer, klevetnik, pričalica i vatreni samobranilac koji želi da bude što više njemu sličnih među ljudima. A toga je zaista dosta. Ukratko, potrebno je da čovjek govori samo istinu. Međutim, ne zna se često da li govornik iznosi istinu ili laž. Posebno je u vjeri to velika stvar.
Pa ako čuje nešto tako, saznavši još uz to od drugih i obaviještenih da za to postoji opravdana osnova i da to ne dolazi samo od jednog čovjeka, ili ako osobno ustanovi pravu istinu toga, ali nije kadar uvjeriti u to svoga prijatelja, onda neka mu to kaže nasamo i to blago, riječima: Žena je dosta, a ti zaštiti svoju kuću bedemom, odgoji porodicu, kloni se toga i toga i ogradi se od toga i toga. Pa ako on primi savjet i bude se ogradio od toga, našao je svoju sreću. Ako pak vidi da se on, unatoč tome, ne ograđuje i ne poklanja tome nikakvu pažnju, prestaće da mu to govori, ne izustivši više ni jednu riječ, dok će i dalje nastaviti prijateljovati sa njim. Jer to što on ne priznaje njegove riječi za istinite nema razloga da ga se ostavi.
Ako pak on sazna pravu istinu i bude kadar uvjeriti svoga prijatelja u najveći dio istine u koju se osobno uvjerio, onda mu je dužnost izvijestiti ga o tome da bi i on imao jasnu predstavu o tome. I tada, ako to izmijeni, dobro je, a ako ne promijeni ništa, onda će ga napustiti jer u druženju sa njim nema više nikakva dobra pa prema tome ni potrebe za njim.
Ulazak nekog muškarca krišom u tuđu kuću dovoljan je dokaz zla i za to nije potreban nikakav drugi dokaz. Isto je i sa ulaskom žene krišom u kuću drugog muškarca. Tražiti u ovom slučaju svjedočenje dvojice svjedoka više je nego dokaz maloumnosti. Dužnost je takvu ženu izbjegavati i od nje se u svakom slučaju udaljiti.
Po nekim svojim moralnim osobinama ljudi se svrstavaju u devet skupina:
— Skupina koja hvali u prisutnosti, a kudi u odsutnosti. To je osobina licemjera i kritizera, i ova vrsta morala vrlo je raširena među svijetom i dominira.
— Skupina koja kudi u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je karakteristika zajedljivih i drskih kritizera.
— Skupina koja hvali u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je osobina laskavaca i častoljubivaca.
— Skupina koja kudi u prisutnosti, a hvali u odsutnosti, što je osobina maloumnika i budala.
Samo se kreposni suzdržavaju od hvale i kuđenja u prisutnosti, a izriču pohvalu za dobro u odsutnosti ili se sustežu od kuđenja. Što se tiče onih koji ukazuju na nedostatke, a nisu ni licemjeri ni drski, oni se sustežu od hvaljenja i kuđenja i u prisutnosti i u odsutnosti.
Svaku od nabrojanih skupina imali smo priliku upoznati i iskusiti. Kada savjet pružaš, čini to na osami i blagim riječima. Ne pripisuj drugome korenje onoga kome se obraćaš pa da budeš od onih koji prenose tuđe riječi (nemmam). Ako tvoj savjet bude grub onda će zavoditi i odbijati, umjesto da pridobija. A Allah džellešanuhu kaže: ,,l recite mu blagu riječ...!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Ne rastjeruj!"
Ako pak svoj savjet uslovljavaš njegovim prihvatanjem, ti si nasilnik. A može ti savjet biti i pogrešan pa će ispasti da zahtijevaš prihvatanje svoje pogreške, a napuštanje onoga što je ispravno.
Sve ima neku korist. Ja sam se okoristio izu¬zetno mnogo prepirući se sa neznalicama. Tako se razgorjela moja priroda, rasplamsala moja mašta, zaživjela moja misao i razgranala moja aktivnost, a to je rezultiralo vrlo vrijednim djelima. A da neznalice nisu raspirili ono što je u meni mirovalo i raspalili ono što se u meni skrivalo, ne bi napisao ni ta djela.
Ne uspostavljaj ženidbene veze sa prijateljem niti s njim vrši kupoprodaju.Uvjerili smo se da ova dva vida odnosa dovode do kidanja veze prijateljstva, mada neupućeni tvrde da se na gornji način ta veza samo učvršćuje, što je očita pogreška. Spomenute dvije vrste ugovora nalažu da svaka ugovorna strana teži postići u tome svoj udio, jer su u ovom slučaju vrlo rijetki oni koji daju prednost drugoj strani. A kad god svako teži postići dno što mu pripada, neminovno dolazi do prepirke, koja sa svoje strane uništava svaku ljudskost...
Čitaj dalje :O razumu i rahatluku - Ibn Hazm el-Endelusi
