On je Prvi i Poslednji - هو الأول والآخر

(5) Allah oduvijek postoji, bez početka je, zauvijek je, bez svršetka je.
(6) Neće propasti niti će nestati.
(7) Biva samo ono što On hoće.

Objašnjenje:

El-Kadim - (Allah oduvijek postoji). Ne spada u Allahova imena kojima je Sebe nazvao. Njime se aludira da Uzvišenom Allahu nije prethodilo ništa, kao i to da je On bez početka, da je zauvijek i da je bez svršetka. Ovo značenje je sadržano u ajetu:
هو الأول والآخر
On je Prvi i Poslednji. (El-Hadid, 3.)

Onaj ko je prvi, nema prije sebe nikoga i ništa, a ko je posljednji, poslije njega nema nikoga i ništa drugo. Ovaj ajet je tako objasnio Resulullah sallallahu alejhi ve sellem.

(6) Neće propasti niti će nestati.
To je kao što Uzvišeni Allah kaže:

كل من عليها فان
ويبقى وجه ربك ذو الجلال والإكرام
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog. (Er-Rahman, 26.-27.)


كل شيء هالك إلا وجهه
Sve će osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.)

Uzvišeni Allah je Svoja stvorenja učinio prolaznim, a Sam je vječan. On ih usmrćuje, a Sam je besmrtan. Uzvišeni Allah je Posljednji, neće nestati i kada sve nestane.
I biva samo ono što On hoće. Uzvišeni Allah je moćan da uradi sve što želi. Stoga kaže:
ولكن الله يفعل ما يريد
Ali, Allah radi ono što On želi (El-Bekare, 253.)

Ako Allah želi neku stvar, stvorit će je i protiv volje svih Svojih stvorenja, a ako je ne želi ni sva stvorenja neće biti u stanju da je načine.
Ovim se iskazuje univerzalna Allahova volja koja se ne remeti. Svako dobro ili zlo u ovoj vasioni, uistinu se događa s Njegovim htijenjem i s Njegovom voljom. Njegova se volja ne može nadjačati. Što On hoće biva, a što On neće, neće ni biti. Dokazi o tome su mnogobrojni.

(8) Mašta Ga ne može dokučiti niti razum pojmiti.
(9) Ne sliči stvorenjima.
(10) Živ je, ne umire, postojan je, ne spava.

Objašnjenje:

Uzvišenog Allaha niko od Njegovih stvorenja ne može obuhvatiti svojim znanjem, kao što kaže Uzvišeni Allah:
ولا يحيطون به علما
Oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti (Ta-ha, 110.)

Allaha ne može niko svojom maštom dokučiti niti razumom pojmiti, niti Ga može zamisliti i predstaviti.
Niko od Njegovih stvorenja ne zna kakav je On i Njegov Zat (Biće). Allah ne sliči nikome od Svojih stvorenja ni u Svom Zatu (Biću), ni u Svojim imenima i svojstvima (atributima), a ni u Svojim djelima. Slavljen neka je On i Uzvišen!
Ništa nije kao On. Uzvišeni Allah je Živ, ne umire, kao što kaže:

وتوكل على الحي الذي لا يموت
Ti se pouzdaj u Živog koji ne umire. (El-Furkan, 58.)

Zatim Allah kaže:
كل من عليها فان
ويبقى وجه ربك ذو الجلال والإكرام
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvog, Veličanstvenog i Plemenitog. (Er-Rahman, 26.-27.)

كل شيء هالك إلا وجهه
Sve će, osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.)

Uzvišeni Allah živi, ne može Ga smrt zateći. On je Vječni, budan, ne obuzima ga drijemež ni san. Da nije tako, poremetila bi se ravnoteža u cijelom kosmosu. On savršeno kontrolira sve stvari u Svom vlasništvu, Slavljen i Uzvišen neka je On! Ovo je odgovor svima onima koji Uzvišenog Allaha porede sa Njegovim stvorenjima i time postaju nevjernici.

(11) Allah stvara i nema potrebe za stvorenim. On daje opskrbu bez truda i poteškoće.
(12) On usmrćuje bez straha. On proživljuje bez umora i truda.

Objašnjenje:

Uzvišeni Allah nije stvorio stvorenja zato što su Mu ona potrebna, niti iz Svoje želje da Mu ona u nečemu pomažu. Naprotiv, stvorio ih je da Ga obožavaju.
Uzvišeni Allah kaže:

وما خلقت الجن والإنس إلا ليعبدون
A džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju (ibadet čine). (Ez-Zarijat,56.)

Uzvišeni Allah daje opskrbu svim Svojim stvorenjima, ljudima i džinnima, pticama i zvijerima kao i ostalim mimo njih, vjernicima i nevjernicima. Svakom od njih daje ono što od Njega traži, a da to ne umanjuje ništa od onoga što ima u Svom vlasništvu. On posjeduje ključeve nebesa i Zemlje. On je Slavljeni i Uzvišeni Allah. On uzima duše (usmrćuje) svojim stvorenjima bez bojazni

الله يتوفى الأنفس حين موتها
Allah uzima duše u času njihove smrti (Ez-Zumer, 42.)

لا معقب لحكمه
Niko ne može presudu Njegovu pobiti. (Er-Ra'd, 41.)

A Uzvišeni Allah kaže:

لا يسأل عما يفعل وهم يسألون
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. (El-Enbija', 23.)

Allah će proživjeti mrtve na Sudnjem danu.

زعم الذين كفروا أن لن يبعثوا قل بلى وربي لتبعثن ثم لتنبؤن بما عملتم وذلك على الله يسير
Nevjernici tvrde da neće biti proživljeni. Reci: "Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti proživljeni, pa o onom što ste radili,doista, biti obaviještenu" - a to je Allahu lahko. (Et-Tegabun, 7.)

ربنا إنك جامع الناس ليوم لا ريب فيه
Gospodam naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. (Ali 'Imran, 9.)

Uzvišeni Allah će proživjeti ljude na Sudnjem danu, nakon njihove smrti i to Mu neće biti teško. Onaj koji oživljuje zemlju nakon njenog mrtvila (neplodnosti), vodom pomoću koje raste biljni svijet, moćan je da oživi i umrle ljude:

كذلك نخرج الموتى لعلكم تذكرون
Isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se! (El-A'raf, 57.)

Onaj koji ih je stvorio prvi puta, moćan je da ih po drugi put oživi. To je Uzvišenom Allahu lakše nego što vi to zamišljate.

Zaključak:

Uzvišeni Allah je zaista Prvi i Posljednji, Živi i Vječni. On radi sve što hoće. Ljudi Ga svojim znanjem ne mogu obuhvatiti. Ne obuzima Ga ni drijemež ni san. On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

Poslanikov savjet ibn Abbasu

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslaniika, alejhis-selam, pa mi reče: "Mladiću, podučiću te nekim riječima: "Pazi Allaha, Allah će te čuvati; pazi Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci. Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice." (Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen-sahih)

U drugim predanjima osim Tirmizijinog stoji: "Pazi Allaha pa ćeš Ga imati stalno pri ruci. Sjeti se Allaha kad si u obilju, Allah će te se sjetiti kad si u oskudici. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi." ( Tirmizi, 2516 )

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "Pazi na Allaha..." znače da se pazi na Njegove granice i prava, naredbe i zabrane.
Čuvanje toga se postiže zaustavljanjem kod Njegovih naredbi, zabrana i granica, tj. ne zanemarujući ono što je naredio i dozvolio, a ne radeći ono što je zabranio. Ko bude tako postupio on je onda jedan od onih koji čuvaju Njegove granice i koje je Allah u Kur'anu pohvalio i rekao za njih:

هذا ما توعدون لكل أواب حفيظ
من خشي الرحمن بالغيب وجاء بقلب منيب
"Ovo je ono što vam je obećano, svakome onom koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio." ( Kaf, 32.-33 )


Ovdje je značenje riječi hafiz protumačeno kao onaj koji čuva Allahove naredbe, koji se čuva svojih grijeha i koji se kaje zbog njih.

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Allah će te čuvati..." znače to da onaj ko bude čuvao Allahove granice i prava, Allah će ga čuvati jer je nagrada sukladna vrsti djela, kako je to Allah i rekao:
وأوفوا بعهدي أوف بعهدكم
"...i ispunite zavjet koji ste Mi dali, ispunit ću i Ja svoj koji sam vam dao..." (El-Bekare, 40.)
إن تنصروا الله ينصركم
"...ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći..." (Muhammed, 7.)

Uzvišeni Allah čuva Svog roba na dva načina.
Kao prvo, čuva mu njegove ovosvjetske interese kao što su: čuvanje njegova zdravlja, djece, porodice i imetka. Uzvišeni kaže:

له معقبات من بين يديه ومن خلفه يحفظونه من أمر الله
"Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovom naređenju ga čuvaju..." (Er-Rad, 11.)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, u komenatru ovog ajeta kaže: "To su meleki koji po Allahovom naređenjem čuvaju čovjeka, ali kada dođe kader, određenje, oni ga napuštaju."

Mudžahid, rahimehullah, rekao je: "Svakog čovjeka čuva melek dok spava i kad je budan, i to od džina, ljudi i životinja. Šta god se čovjeku približi, melek mu se obraća riječima: "Bježi!", osim onoga što je Allah odredio da ga zadesi."

Bilježe imam Ahmed, Ebu Davud i Nesai hadis od Ibn Omera u kojem on kaže: "Nikada Allahov Poslanik, alejhis-selam, nije izostavljao ovu dovu, učio bi je stalno i ujutro i uvečer: "Allahu moj, molim Te poštedi me na ovom i budućem svijetu; Allahu moj, pomozi me u vjeri i stvarima ovog svijeta, a poštedi me zla u porodici i imetku; Allahu moj, prekrij moje mahane i sačuvaj me svakog straha; daj mi Tvoju zaštitu ispred i iza mene, s moje desne i lijeve strane, a i iznad mene; utječem se Tvojoj veličini i moći da ne budem mučki ubijen odozdo ispod sebe." ( Ebu Davud, 5074., En-Nesa'i, 8/282 )

Ko bude pazio na Allaha u svojoj mladosti i snazi, Allah će njega čuvati kad ostari i onemoća i omogućit će mu da uživa u svome sluhu, vidu, moći, snazi i razumu.
Moguće je da Allah zbog pobožnosti nekog čovjeka sačuva nakon njegove smrti njegovu porodicu. O tome se u Kuranu kaže:

وكان أبوهما صالحا
"A otac im je bio dobar čovjek." (El-Kehf, 82.)

Spomenuta dva dječaka sačuvana su zbog dobrote i pobožnosti njihova oca.

Nasuprot tome, ko ne pazi na svoga Gospodara, Allah će mu uskratiti Svoju zaštitu te će ga šteta i zlo pogađati od onih za koje se nadao dobru, od svojih najbližih, tj. od svoje porodice.
Neko od prethodnika rekao je: "Ja kad počinim grijeh prema Allahu, to osjetim na ponašanju svog sluge i jahalice."

Drugi oblik Allahove zaštite (čuvanja) je najčasniji oblik, kada Uzvišeni Svom robu čuva vjeru i iman. U njegovu životu čuva ga od sumnji koje zavode i zabranjenih strasti. Čuva mu vjeru na samrti i usmrti ga u imanu.
U dva Sahiha bilježi se od El-Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, naredio da prije spavanja kaže: "Ako mi dušu uzmeš, smiluj joj se, a ako je poštediš, sačuvaj je kao što Svoje dobre robove čuvaš." ( Buhari, 11/125-126 )

Kada bi Poslanik, alejhis-selam, ispraćao na put nekoga, govorio bi: "Prepuštam tvoju vjeru, emanet i ishod tvojih djela Allahu.." ( Hakim, 1/610. )
Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ko ostavi nešto Allahu u emanet, On će ga sačuvati." Bilježe ga Nesai i drugi.

Rezime svega toga jeste to da Uzvišeni Allah čuva vjernika koji se brine i vodi računa o granicama svoje vjere. Allah se također postavlja između takvog čovjeka i onog što mu može naškoditi i otrgnuti ga od islama različitim vrstama zaštite. Kao što je bio slučaj s Jusufom, alejhis-selam:

كذلك لنصرف عنه السوء والفحشاء إنه من عبادنا المخلصين
"...da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob." (Jusuf, 24.)

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Pazi na Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci...", a u drugom predanju stoji: Imat ćeš Ga ispred sebe, tj. da onaj koji čuva Allahove granice i pazi na Njegova prava u svakoj situaciji naći će Allaha pored sebe gdje god krenuo, bit će obuhvaćen Njegovom pažnjom, pomoći, čuvanjem, i uvijek će ga na istinu navoditi i na Pravi put usmjeravati.

إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
"Allah je zaista s onima koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine." (En-Nahl, 128.)

Katada, radijallahu anhu, rekao je: "Ko se boji Allaha, ta Allah je s njim, a ko postigne da On bude s njim, ta s njim je nepobjediva skupina i Čuvar Koji ne spava i Upućivač koji ne zastranjuje."

Jedan od selefa napisao je pismo svom bratu u kojem je stajalo: "Ako je Allah s tobom, čega se onda bojiš!? A ako je On protiv tebe, u čiju se onda pomoć uzdaš!?"

O ovoj vrsti Božije prisutnosti i bliskosti govori se i u ajetu o Musau i Harunu:
قال لا تخافا إنني معكما أسمع وأرى
"Ne bojte se", reče On, "Ja sam s vama, Ja sve čujem i sve vidim." (Ta Ha, 46.)

To je ona ista Božja bliskost i prisutnost kojom je Vjero vjesnik, alejhis-selam, tješio Ebu Bekra, radijallahu anhu, dok su bili u pećini: "Sta misliš o dvojici, a Allah s njima treći?" Buhari, 7/8. i Muslim, 2381

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...znaj za Allaha kad si u obilju, Allah će znati za tebe kad si u oskudici..." znače to da ako se čovjek boji Allaha i ispunjava obaveze prema Njemu u stanju obilja, takvog vjernika Uzvišeni neće ostaviti kada se nađe u oskudici i dobrim će mu uzvratiti njegovu pokornost, dok je bio u stanju obilja. Prema tome, ko se bude bojao Allaha i pokoravao Mu se u dobru, Allah će mu to na najljepši način uzvratiti i pomoći mu kada mu bude najteže.

Bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ko želi da mu Allah usliša dovu u nevolji neka puno moli Allaha kada je u obilju." ( Tirmizi, 3382 )

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha..." uzete su iz ajeta:

إياك نعبد وإياك نستعين
"Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo..." (El-Fatiha, 4.)

Tražiti od Allaha znači moliti Ga i konstantno upućivati Mu dove, a dova je ibadet, kako prenosi od Poslanika Numan ibn Bešir, radijallahu anhu, pri čemu je proučio ovaj ajet:

وقال ربكم ادعوني أستجب لكم
"Gospodar je vaš rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!..." (El-Mu'min, 60.)
Bilježe ga imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madža.

Ovo dovoljno govori da samo Uzvišenog Allaha treba moliti, za pomoć i svoje potrebe.
Što se tiče traženja, pa Allah je naredio da tražimo od Njega i rekao "...i Allaha iz obilja Njegova molite..." (En-Nisa, 32.)
U Tirmizijinom Sunenu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko ne moli Allaha, Allah se na njega ljuti." ( Tirmizi, 3373. )

Inače, puno je vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju da se od ljudi traži.
Ebu Bekr, Ebu Zerr i Sevban, radijallahu anhum, priložili su čak i prisegu Poslaniku, alejhis-selam, da neće nikada ništa od ljudi tražiti.Kada bi nekom od njih spao bič ili devin povodac, ni od koga ne bi tražili da im ga doda.

Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je:
"Uzvišeni Allah, kaže: "Ima li nekog ko Me moli, pa da mu molitvu uslišam; ima li nekog ko od Mene traži pa da mu potrebu ispunim; ima li nekog ko Me moli za oprost svojih grijeha pa da mu oprostim!" ( Buhari, 3/29. i Muslim, 858.)

Što se tiče potpomaganja samo Uzvišenom Allahom i nikom više, to je zbog toga što čovjek nije u stanju da sam od sebe otkloni štetu ili sam sebi pribavi korist. To mu može pomoći samo Uzvišeni Allah. Koga Allah pomogne, on je potpomognut, a koga zanemari, on je ostavljen i apsolutno bespomoćan.

Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je: "Drži se onoga što će ti koristiti, potpomogni se Allahom i ne gubi nadu." (Muslim, 2264)
Ko se ne pomaže Allahom već nekim drugim, Allah će ga njemu prepustiti i on će definitivno bespomoćan ostati.
Hasan el-Basri pisao je Omeru ibn Abdulazizu: "Ne traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha pa da te On prepusti njemu!"

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...osušila su se pera za ono što je određeno...", a u drugom predanju kaže se: "Podigla su se pera i osušile su se stranice" Puno ajeta i hadisa govore o ovom značenju. Primjera radi:

ما أصاب من مصيبة في الأرض ولا في أنفسكم إلا في كتاب من قبل أن نبرأها
"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego Što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko." (El-Hadid, 22.)

U Muslimovom Sahihu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Zaista je Allah upisao određenja svih stvorenja i to pedeset hiljada godina prije stvaranje nebesa i Zemlje."'
U istom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Prema čemu se treba ravnati u djelima, prema onome čija je tinta već osušena i što je već određeno ili ka onom što nam sutra dolazi!?" Poslanik odgovori: "Ne, već prema onome u čemu su se pera osušila i gdje je određenje već ispunjeno." Čovjek ponovo upita: "Pa zašto onda uopće djelovati?" Poslanik mu reče: "Radite i djelujte, ta svima je olakšano ono zbog čega su stvoreni.'"
Bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi od Ubade ibn Samita, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Prvo što je Allah stvorio jeste pero, te mu je nakon toga rekao: "Piši!" U tom trenutku je to pero upisalo sve ono što će se desiti do Sudnjega dana"' Muslim, 2653. Muslim, 2648. Ebu Davud, 4700

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada bi se čitav umet sakupio da ti učini neku korist, ne bi ti je donijeli osim onoliko koliko ti je Allah već propisao. A kada bi se čitav umet sakupio da ti u nečemu nanesu štetu, ne bi ti naštetili osim onoliko koliko ti je to već Allah odredio..."
Kur'an to i spominje:

قل لن يصيبنا إلا ما كتب الله لنا
"Reci: 'Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi...'" (Et~Tewbe, 51.)
قل لو كنتم في بيوتكم لبرز الذين كتب عليهم القتل إلى مضاجعهم
"Reci: 'Čak i da ste u svojim kućama bili, smrt bi stigla one kojima je suđena čak i u njihovim krevetima,..'" (Ali-lmran, 154.)
Bilježi Ahmed od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Sve ima svoju bit i smisao, a čovjek neće dostići suštinu imana sve dok ne shvati da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo, nije ga moglo zadesiti." Ahmed, 6/441
Riječi Poslanikove: "Znaj da je u strpljenju nad teškoćama veliki hajr" znače da u svakoj bolnoj i određenoj nesreći koja zadesi čovjeka, ako se strpi u njoj, u tom će strpljenju imati veliki hajr.

Kaderijske sekte i sud o njima

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Jahje b. Ja'mera da je rekao: "Prvi koji je raspravljao o kaderu, u Basri, bijaše Ma'bed Džuheni, pa smo se ja i Humejd b. Abdurrahman Humejri uputili na umru ili na hađždž, te rekosmo: "Ako sretnemo nekog od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitačemo ga o onome što ovi govore o kaderu. Bi nam suđeno da sretnemo Abdullaha ibn Omera ibnul Hattaba... Rekao sam: 'O Ebu Abdurrahmane, među nama su se pojavili ljudi koji uče Kur'an i slijede (nejasno) znanje.' Pa je spomenuo da oni misle kako nema kedera i da stvari nisu određene. Pa reče Abdullah ibn Omer: "Kad ih susretneš obavjesti ih da se ja njih odričem i da se oni mene odriču, reče. Tako mi Onog s kojim se zaklinje Abdullah ibn Omer, kada bi neko od njih imao zlata koliko brdo Uhud, te da ga udjeli, Allah mu to ne bi primio, sve dok ne povjeruje u kader. Zatim je spomenuo hadis o Džibrilu."

Nevevi kaže: "Kadi Ijad kaže: 'Ar izraz "jetekarra'a" znači da su kod traženja znanja bukvalno tražili njegovo dno, tj. da su slijedili nejasno u tom pogledu. Otuda izraz "tekarra'a fil-kelam" znači da neko govori čudan i nejasan govor. U rivajetu Ebu Ja'le Mevsilija se kaže "jetefekkahune" tj. proučavaju vjersko znanje, to je vanjština njegova govora, a zatim je spomenuo njihovu stvar, to jest, spomenuo je Ibn Ja'mer stanje ovih, pa ih je opisao kako se trude u traženju i proučavanju znanja i kako mu posvećuju pažnju. Njegove riječi: "Pa je spomenuo da oni misle kako nema kedaera i da stvari nisu određene." Ar izraz u hadis "unuf znači isto što i "muste'nef, tj. da stvari počinju sada iz početka i da im nije prethodio kader i Allahovo znanje, već, po njima, (Allah) o nekoj stvari sazna tek nakon njenog dešavanja. Već smo govorili o njihovom pokvarenom mezhebu. Ovakav stav zastupaju fanatične kaderije, inače ovo nije stav svih kaderija. Riječi Ibn Omera: "Kad ih susretneš obavjesti ih da se ja njih odričem i da se oni mene odriču." Ovaj govor Ibn Omera vanjštinom upućuje da ih je on smatrao kafirima. Kadi Ijad kaže: "Ovo su prve kaderije koje su nijekale prethođenje Allahova znanja onome što će se desiti. Onaj ko tako govori je kafir i oko toga nema razilaženja." Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/150


Ibn Tejmijje kaže: "Što se tiče činjenice da su stvari i događaji bili poznati Allahu prije njihova dešavanja to je istina u koju nema sumnje.
Također, činjenica je da su bile zapisane kod njega ili kod Njegovih meleka, kao što na to upućuje Kitab, sunnet i predanja. Ovo znanje i knjiga (zapisana djela) je kader kojeg niječe većina kaderija i misle da Allah ne zna za djela robova osim nakon što se dese. Oni su nevjernici koje su protekfirili imami Šafija, Ahmed i drugi." Medžmu' fetava, 2/152.

Kaderijske sekte

Također je rekao: "Oko toga raspravljaju (tj. oko imana u kader) fanatične kaderije. Oni misle da prethodenje znanja sprečava naređivanje i zabranjivanje, tako da su se podijelili u dvije stranke. Jedna skupina priznaje naredbe i zabrane, nagradu i kaznu, ali niječu da je tome predhodio Allahov kada i kader i pisanje djela. Ovi su se pojavili na kraju perioda ashaba. Kada su ashabi čuli za tu njihovu novotariju, odrekli su ih se, kao i oni (kaderije) njih. Na njihovu zabludu su odgovorili: Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah, Vasile ibn Eska'a. Imami Malik, Šafija i Ahmed su protekfirili ove koji niječu Allahovo praiskonsko znanje.

Druga grupa kaderija potvrđuje prethođenje Allahova znanja i Njegovo pisanje djela, ali misle da je to dovoljno u pogledu naredbi, zabrana i djela, te da nema potrebe za djelima. Već, po njima, kome je određen Džennet ući će u njega bez djela, a kome bude određen Džehennem ući će u njega bez obzira na djela. Ovi ne predstavljaju malobrojnu skupinu od onih koji govorkaju o vjeri, ovako nešto govore mnogi džahili između ljudi. Oni su na većem stepenu nevjerstva i još više zalutali od onih prethodnih, jer, njihov govor podrazumjeva nijekanje naredbi i zabrana, halala i harama, nagrade i kazne. Ovi su na puno većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova,

Što se tiće većine kaderija oni potvrđuju Allahovo prethodno znanje i zapisanost djela, ali niječu da je Allah stvorio djela robova i niječu htijenje robova (kainat). Njima se suprostavijaju kaderije mudžbire -(džebrije), koji tvrde da rob nema moći niti istinskog htjenja, niti je on istinski činioc svojih djela. Svi ovi su zalutali novotari. A najgori od ovih su oni koju su učinili stvaranje djela i htjenje stvorenja zaštitom (opravdanjem) od naredbi i zabrana, kao što je slučaj sa mušricima koji su rekli: "Mnogobošci će govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Ovi su na većem stepenu nevjerstva od Židova i kršćana. Njihov govor za sobom povlači nijekanje svega sa čim su došli svi poslanici, od naredbi i zabrana." Medžmu' fetava 8/288-289

Novotarije nisu na istom stepenu

Iz ovog citata možemo zaključiti da sve novotarije nisu na istom stepenu. Novotari nekada toliko zastrane u tom pogledu tako da to dostigne stepen jasnog nevjerstva, a ponekad zastanu na stepenu novotarskog čina koji bi mogao odvest u kufr. Zato, kada učenjaci govore o propisima novotara moraju tačno odrediti razlog propisa o kojem govore, tj. da li je djelo dostiglo stepen jasnog kufra ili je na stepenu novotarije koja vodi u kufr. Također, možeš primjetiti da nijekanje Allahova praiskonskog znanja, kada'a i kadera, nad naredbama i zabranama, predstavlja kufr oko kojeg nema razilaženja, te da je za one koji to potvrđuju ali su ubjeđenja da se na to treba osloniti i da nema potrebe poštovati naredbe i zabrane i činiti djela i da po njima ulazak u Džennet i Vatru nije vezan za djela, propis za ovakve je da su oni kafiri džahili koji su na većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova. Ovi nisu skupina medu muslimanskim skupinama. Oni koji kader navode kao dokaz, nad djelima i sudbinom, takvi su žešćeg nevjerstva od kršćana i Židova, jer kršćani i Židovi vjeruju u neke naredbe i zabrane a neke nijecu, za razliku od ovih koji niječu sve naredbe i zabrane i nebeske zakone.
Što se tiče skupine koja priznaje Allahovo praiskonsko znanje i knjigu ali niječu stvaranje djela robova i volju stvorenja ovakvi su zalutali novotari. Oko njihovog tekfirenja postoji poznato razilaženje među ulemom. Komentarišući hadis Džibrila Ibni Redžeb kaže: "Zbog ove rečenice (tj. imana u kader) Ibn Omer prenosi ovaj hadis kao dokaz protiv onih koji niječu kader i koji misle da stvari nisu određene, tj. da im prije njihova dešavanja nije prethodio Allahov kader. Ibn Omer je zauzeo žestok stav u pogledu njih, odrekao ih se i obavjestio da se od njih neće primiti djela bez imana u kader...

.

Allah je Jedan i nema saučesnika ( šerika )

(1) Zaista je Allah Jedan. On nema saučesnika (šerik). Šerik jezički znači: onaj koji ima udjela u nečemu.
Objašnjenje:
Zaista je Uzvišeni Allah jedinstven u svemu. On je jedinstven u Svom Zatu (biću), jedinstven u Svojim djelima, jedinstven u Svojim imenima i Svojim svojstvima, jedinstven u Svojoj dostojnosti za obožavanje (ibadet). On nema saučesnika ni u čemu od ovoga. On nema saučesnika u (Svom) stvaranju ni u (Svom) upravljanju.
ألا له الخلق والأمر
Samo On stvara i upravlja. (El-'Araf, 54.)

هل من خالق غير الله يرزقكم من السماء والأرض
Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz Zemlje opskrbljuje? (Fatir, 3.)

Allah nema saučesnika ni u onome što je od koristi, ni u onome što je od štete, ni kad daje smrt, ni kad daje život, a ni u ostalim oblicima odlučivanja i planiranja u ovom svemiru. Isto tako, On nema saučesnika u Svojim savršenim imenima i Svojim savršenim svojstvima. Nema saučesnika u Svojoj božanstvenosti i u Svojoj dostojnosti da se jedino On obožava.

Čovjek neće upotpuniti svoj iman (tewhid) u Jedinog Boga dok god se ne očisti od svih ovih vrsta širka (mnogoboštva), i ne postane vjernik u Jedinog Boga kroz sve vrste tewhida, što mu je obaveza.


Dužan je, dakle, da čvrsto vjeruje da je samo Allah Tvorac svega i da samo On upravlja svim stvorenjima (tewhidu-r-rububijje), da vjeruje da samo Njemu pripadaju svojstva savršenstva i savršena imena i da ništa od toga ne pripisuje nikom od stvorenja (tewhidu-l-esmai we-s-sifat), da samo Njega obožava, tako što neće upućivati bilo kakvu vrstu ibadeta bilo kome drugom osim Njemu (tewhid uluhijje).
إياك نعبد وإياك نستعين
Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo. (El-Fatiha, 5.)

وما خلقت الجن والإنس إلا ليعبدون
A džinne i ljude, sam stvorio samo zato da Me obožavaju (ibadet čine). (Ez-Zarijat, 56.)

(2) Ništa nije kao On (Allahu nije ništa slično).
(3) Nema ništa što je Allah nemoćan da učini.
(4) Nema drugog boga osim Njega.

Objašnjenje:
I ništa nije kao On. Ova konstatacija je jedan od temelja vjere u Jednog Allaha (tewhida); treba čvrsto vjerovati da ništa nije kao što je Uzvišeni Allah.

ليس كمثله شيء وهو السميع البصير
Ništa nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.)

Allah ne liči ni na jedno Svoje stvorenje, ni po Svome Zatu (Svom Biću), ni po Svojim djelima, ni po Svojim imenima, ni po Svojim svojstvima, ni po Svojim pravima.
Nema ništa što je Allah nemoćan da učini. To znači da je Uzvišeni Allah moćan da učini ono što hoće.

إنما أمره إذا أراد شيئا أن يقول له كن فيكون
I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude. (Ja-sin, 82.)

Njemu ništa nije teško i ništa Mu nije nemoguće učiniti.

وما كان الله ليعجزه من شيء في السماوات ولا في الأرض إنه كان عليما قديرا
Allahu ništa nije nemoguće (učiniti) ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može. (Fatir, 44.)

To je cjelovitost i potpunost Njegove moći. Slavljen i Uzvišen neka je Allah! Ono što Allah hoće, to i bude, a ono što On neće to i ne biva. Ova konstatacija ukazuje na savršenstvo Njegove moći stvaranja (rububijjeta).
I nema drugog boga osim Njega. Ovo su riječi kojima se iskazuje vjera u Jednog, Jedinog Allaha (et-tewhid), u koju su pozivali svi Allahovi poslanici.

ولقد بعثنا في كل أمة رسولا أن اعبدوا الله واجتنبوا الطاغوت
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allaha obožavajte, a taguta se klonite! (En-Nahl, 36.)

Ovo znači da niko osim Allaha nije dostojan obožavanja, zato što je On Stvoritelj, Opskrbljivač, Gospodar i Upravitelj i zbog toga je dostojan da se samo Njemu i nikom drugom upućuju sve vrste ibadeta (pokornosti). A sve što se obožava mimo Allaha je pogrešno – neispravno (lažno), nije dostojno obožavanja.

ذلك بأن الله هو الحق وأن ما يدعون من دونه هو الباطل
To je zato što je On Allah istina, a one koje oni mimo Allaha mole su neistiniti (lažni). (El-Hadždž, 62.)

I zato što oni ne posjeduju nikakvu vlast u rukovođenju i raspoređivanju. Riječi: (I nema drugog Boga osim Allaha - we la ilahe gajruhu) sadrže negiranje obožavanja svega što je mimo Allaha. One su ujedno potvrda da samo Njemu Jedinom, pripada pravo da bude obožavan. Ove riječi negiraju obožavanje bilo koga sem Allaha, a zatim su potvrda obožavanja Jednog Jedinog Allaha. To se zove Tewhidu-l-uluhijje.

Zaključak:

Uzvišeni Allah je Jedan. On je jedan u Svom Zatu (Svom Biću), u Svojim imenima i Svojim svojstvima. Jedan je u Svojoj dostojnosti da se obožava. I ništa što je On stvorio ne liči Njemu ni u čemu od spomenutog. On sve može. Njemu ništa nije nemoguće. Ništa Mu nije komplicirano, i niko nije dostojan obožavanja osim On, Slavljeni i Uzvišeni!

Vrste iskušenja

Postoje dvije vrste iskušenja: iskušenje sumnjivim stvarima, koje je veće, i iskušenje strastima. Nekad se oba ova iskušenja mogu pojaviti kod čovjeka, a moguće je da bude i samo jedno.

Iskušenje sumnjivim stvarima dolazi zbog slabe pronicljivosti i neznanja. Kad se tome pridodaju loše namjere i strast, dobije se veliko iskušenje i ogromna nesreća. Šta god mi rekli, ako je u pitanju loša namjera, time vlada strast, a ne uputa. To je glupost i slaba upoznatost s onim zbog čega je Allah poslao Svog Poslanika. Takve je ljude Allah opisao ovako:

إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَمَا تَهْوَى الْأَنفُسُ

"Oni slijede pretpostavke i ono za čim duše žude" (En-Nedžm,23).

Allah nas je obavijestio da slijeđenje strasti skreće s Njegovog puta rekavši:

يَا دَاوُودُ إِنَّا جَعَلْنَاكَ خَلِيفَةً فِي الْأَرْضِ فَاحْكُم بَيْنَ النَّاسِ بِالْحَقِّ وَلَا تَتَّبِعِ الْهَوَى فَيُضِلَّكَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ إِنَّ الَّذِينَ يَضِلُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ بِمَا نَسُوا يَوْمَ الْحِسَابِ

"O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta Čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kojem će se račun polagati" (Sad, 26).



Ishod ovog iskušenja jeste nevjerništvo i licemjerje. Ono je iskušenje munafika i iskušenje novatora shodno njihovom novatorstvu. Svi oni su izmišljali novotarije iz sumnjivih stvari, jer im je istina ličila laži, a uputa je bila slična zabludi.

Ova zabluda nekada se zna pojaviti zato što je nešto pogrešno shvaćeno, nekada zbog lažnog prenošenja istine, nekada zato što je ljudima prava istina sakrivena, a nekada zbog loših namjera i slijeđenja strasti. U ovo iskušenje pada onaj ko je slijep i onaj koji se pravi slijep.

Sačuvati se ovoga iskušenja moguće je samo slijeđenjem Poslanika, uzimanjem njega za onog koji objašnjava vjeru, ono što je u vjeri unutrašnje i izvanjsko, šta treba vjerovati i činiti, u čemu je suština i šta su propisi. Treba od njega uzeti istine imana i zakone islama. Od njega ćemo naučiti kako se ponašati i šta raditi.

Druga vrsta iskušenja jesu strasti. Uzvišeni spominje oba iskušenja govoreći:

كَالَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ كَانُواْ أَشَدَّ مِنكُمْ قُوَّةً وَأَكْثَرَ أَمْوَالاً وَأَوْلاَدًا فَاسْتَمْتَعُواْ بِخَلاقِهِمْ فَاسْتَمْتَعْتُم بِخَلاَقِكُمْ

"Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali, i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite" (Et-Tevba, 69). Ovo se odnosi na strasti. Zatim kaže:

وَخُضْتُمْ كَالَّذِي خَاضُواْ

"I vi se upuštate kao što su se oni upuštali" (Et-Tevba, 69).

Ovo je upuštanje u nevaljalštine, a tu dolazimo do sumnjivih stvari.

U ovom ajetu, On je, neka je hvaljen, pokazao do čega dovodi loše srce i loša vjera, a to je lagodan život i upuštanje u nevaljalštine, jer loša vjera može biti samo pogrešno uvjerenje i pričanje na osnovu toga ili rad koji nije u skladu s ispravnim znanjem. Prvo su po vjeru štetne novotarije i ono što one za sobom povlače, a drugo su grješna djela. Prvo je proizvod sumnjivih stvari, a drugo strasti. Zato su selefi govorili: "Čuvajte se dvije vrste ljudi: onih koje su zavele strasti i onih koje je zaslijepio dunjaluk."

Govorili su i: "Čuvajte se pokvarenih učenjaka i robova neznalica, jer je njih zadesilo svako iskušenje (zabluda)."

Svaka zabluda potječe od toga što se vlastitom nahođenju daje prednost u odnosu na Šerijat, i strastima u odnosu na razum (iskušenje strastima).

Knjiga Tewhida i radost pravovjernih - Abdurrahman b. Hasan

Ovo je knjiga Knjiga tevhida i izvor radosti pravovjernika u realizaciji poziva vjerovjesnika i poslanika od šejha Abdurrahmana b. Hasana b. Muhammed b. Abdul-Vehhab, koji je umro 1285. god. po Hidžri. U ovoj knjizi on je napisao korisne glose na knjigu koju je napisao njegov djed, šejh islama u svoje vrijeme, Muhammed b. Abdul-Vehhab Nedži Temimi, koji je umro 1206. god. po Hidžri i koji je pozivao u vjerovanje u jednoću Allaha Uzvišenog i nepridruživanje Njemu bilo čega. U tome gaje slijedio njegov unuk Abdurrahman, koji je napisao na ovu njegovu knjigu kratku glosu nazvavši je Izvor radosti pravovjernih. Ona je, uistinu, izvor radosti za pravovjerne u realizaciji poziva vjerovjesnika i poslanika koji su pozivali obožavanju samo Allaha i nepridruživanju Njemu bilo čega i bilo koga.

download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

O vrijednosti nekih djela

Upitali su Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, ko je najbliži Allahu, pa odgovori: "To su oni koji uče Kur'an, oni su Allahovi miljenici i elita".' (Bilježi Ahmed)

Upitao je Abdullah b. Amr Ebul-A'as Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za koliko vremena da prouči cijeli Kur'an, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Mjesec dana" "Allahov Poslaniče, ja mogu brže." "Onda, dvadeset dana", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Abdullah opet reče da mu je predugo, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smanji na petnaest dana, pa na deset, pa na pet, a na kraju mu reče: "Ne razumije Kur'an ko ga prouči za manje od tri dana".(Tirmizi, br. 2947., Ebu-Davud, br. 1390,1394. Nesai, 4/209-10. Ahmed, 2/164. i br. 6736. Hadis je sahih.

Dvojica ljudi su se sporili o nekom ajetu, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: "Ovako je objavljen", a zatim je rekao: "Kur'an je objavljen na sedam dijalekata".' (Muttefekun alejhi)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o dženetskim baščama, pa je rekao: "To su halke u kojima se Allah spominje". ( Tirmizi, br. 3505. Od Enesa b. Malika, a od Ebu-Hurejre, r.a., br. 3504. Umjesto rječi "sjednica" "mesdžidi", hadis je hasen (pouzdan).

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljem i najviše rangiranom djelu kod Allaha, pa je odgovorio: "Spominjanje Allaha". (Ahmed, br. 26977. Hakim, br. 1825. Ibn-Madže, br. 3791, od Ebu-Derdaa )


Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o brzom očekivanju odgovora na dovu, što, ustvari, sprječava primanje dove. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava kao razlog neprimanja dove, pa kaže: "Čovjek obično kaže: 'Molio sam, molio, ali mi nije primljena dova', pa se zbog toga razočara i prestane doviti". (Muslim)

Ebu-Bekr je zatražio od Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga nauči dovu koju će učiti u namazu, pa mu je rekao: "Reci: Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesira ve innehu la jegfiru-z-zunube illa Ente, fegfir li magfireten min indek werrhamni inneke ente-l-Gafuru Rahim. (Allahu Moj, ja sam se prema sebi mnogo ogriješio, a samo Ti grijehe opraštaš, pa mi oprosti oprostom od Sebe i smiluj mi se; uistinu si Ti Opraštač Svemilosni)". (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio je nekog beduina da kaže: "La ilahe illa-l-Allahu vahdehu la šerike lehu, Allahu Ekber kebira, vel Hamdulillahi kesira ve Subhanellahi Rabbil alemin, ve la havle ve la kuvete illa billahil Azizil Hakim" (Nema boga osim Allaha, Jedini je On, i nema sudruga. Allah je najveći i Allahu je hvala mnoga, i Slava je Allahu, Gospodaru svjetova, nema moći, niti snage osim kod Allaha, Moćnog i Mudroga), a beduin kaza: "Ovo je za mog Gospodara, a šta je za mene?" Uzvrati mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Reci: Allahummagfir li vverhamni wehdini werzukni we afini" (Allahu moj, oprosti mi i Smiluj mi se i uputi me i opskrbi me i zdravim me učini). Ove riječi ti vrijede i za dunjaluk i za ahiret". (Bilježi Muslim)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o dženetskim baščama, pa je rekao da su one džamije. Potom je upitan o uživanju i nasladama u džamiji, pa je rekao: "Uživanje u džamiji je izgovaranje riječi: subhanellah, vel-hamdulillah, ve la ilahe illallah vallahu ekber".(Bilježi Tirmizi)

Požalio se neki čovjek Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ne može pamtiti Kur'an. "Poduči me nečemu za što ću dobiti nagradu, Allahov Poslaniče". Izgovaraj: "Subhanallah wel Hamdu lillah we la illahe illallahu vallahu Ekber we la havle we la kuwete illa billah". Čovjek kaza: "Allahov Poslaniče, ovo je za Allaha, a šta je za mene?" Pa mu reče: "Allahumm-r-rhamni ve afini vehdini verzukni". Čovjek je prihvatio savjet, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ruka ovog čovjeka je ispunjena svakim dobrom." (Bilježi Ebu-Davud)

Prođe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokraj Ebu-Hurejre dok je on zasađivao voćku, pa mu reče: "Hoćeš li da te uputim na sađenje koje je bolje od tog? Subhanellah i ElhamduliUah i la ilahe illellahu i Allahu Ekber. Za svaku izgovorenu riječ imaš zasađeno drvo u Džennetu". (Bilježi Ibn-Madže)

Upitaše Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako može neko od nas zaraditi svaki dan hiljadu sevapa?" "Neka prouči stotinu puta subhanallah, upisat će mu se hiljadu sevapa ili pobrisati hiljadu grijeha (malih grijeha)", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Bilježi Muslim)

Požalio se ashab Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je ujeo akrep (škorpija), a on za njega reče: "Da je pred nastupanje noći rekao: 'Euzu bi kelimatillahi tammati min šerri ma khalek (Tražim zaštitu u Allahovim savršenim riječima od zla što ga stvori), ne bi mu naudila". (Bilježi Muslim)

Zatraži čovjek od Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga nauči kako će tražiti zaštitu od zla, pa mu reče: "Allahumme inni euzu bike min šerri sem'i ve šerri basari ve šerri lisani we šerri kalbi, ve šerri menijji" (Allahu moj, utječem se Tebi od zla moga sluha i zla moga vida i zla mog jezika i zla mog srca i zla mog spolnog organa). (Bilježi Nesai)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je kako će donositi salavat na njega, pa je rekao: "AUahumme Salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, kema sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahim, Inneke Hamidu-m-Medžid. Ve barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, kema barekte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahim, Inneke Hamidu-m-Medžid" (Allahu Moj, spasi Muhammeda i rod Muhammedov, kao što si spasio Ibrahima i rod Ibrahimov. Uistinu si Ti Hvaljeni i Slavljeni. Allahu Moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov kao što si Blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov. Uistinu si Ti Hvaljen i Slavljen). (Muttefekun alejhi)

Mu'az b. Džebel se obratio Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Obavijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet i udaljiti od vatre!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Upitao si o nečemu što je veliko, ali je ipak lahko onome kome ga Allah lahkim učini: Robuj Allahu i ništa Mu ne pridružuj, i namaz obavljaj, zekat daji i ramazan posti i Kuću hodočasti". Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Hoćeš li da te uputim vratima svakog dobra?" "Dakako, Allahov Poslaniče", uzvrati Muaz. "Posti jer je post zaštita od vatre, daji sadaku jer sadaka gasi grijehe kao što voda gasi vatru i obavljaj namaz u gluho doba noći."
Zatim je rekao: "Hoćeš li da te obavijestim o okosnici vjere i vrhuncu svega? Islam je okosnica svega, stub islama je namaz, a njegov vrhunac je džihad na Allahovom putu". Potom nastavi: "Hoćeš li da te obavijestim o temelju svega nabrojanog? Dobro pazi na ovo!" (pokazao je na svoj jezik). Muaz je upitao: "Allahov Poslaniče, zar ćemo odgovarati i za ono čime govorimo?" Poslanik mu odgovori: "Jadna ti majka, Muaze, a šta drugo ljude u vatru baca do ono što su njihovi jezici zaradili?" Tirmizi, br. 2619. Ahmed, br. 21511. Ibn-Madže, br. 3973; Hadis je sahih (sasvim pouzdan).

Beduin je od Allahovoga Poslanika, sallallahu aiejhi ve sellem, tražio da ga uputi na djela koja će ga uvesti u Džennet, pa mu je Poslanik, sallallahu aiejhi ve sellem, odgovorio: "Robuj Allahu, ništa Mu ne pridružuj, obavljaj propisani namaz, daji obavezni zekat i posti ramazan". Beduin će na to: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, niti ću šta dodati na to, niti oduzeti". Kad ode beduin, Allahov Poslanik, sallallahu aiejhi ve sellem, reče ashabima: "Koga raduje da vidi stanovnika Dženneta, neka pogleda u ovog".' (Muttefekun aiejhi)

Neki čovjek je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu aiejhi ve sellem: "Uputi me na djelo koje će me uvesti u Džennet, a odaljiti od vatre", pa mu je odgovorio: "Robuj Allahu, ništa mu ne pridružuj, namaz obavljaj, zekat daji i rodbinske veze čuvaj. "

Beduin je od Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da ga uputi na djelo koje će ga u uvesti Džennet, pa mu je odgovorio: "Iako si skratio govor i ustručavaš se zapitkivanja, kažem: 'Otpusti roba i oslobodi roba.' Beduin upita: 'Zar to nije isto?' Reče: 'Ne, da otpustiš roba znači da ga sam iz svog imetka pustiš, a osloboditi roba znači djelimično pomoći u oslobađanju. A zatim da daš njivu na obradu ili ovcu na mužu, sa obilnim mlijekom ili da plijen koji se uzima od neprijatelja, sve to podijeliš srodnicima. Ako to ne možeš nahrani gladnog, napoji žednog, naređuj dobro i zabranjuj loše. A ako i to ne možeš, čuvaj svoj jezik, osim da dobro govoriš".( Ahmed, br. 18173-4/7299 )

Neki čovjek je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta je islam?", pa mu je rekao: "Da srce tvoje bude pokorno Allahu i da muslimani budu mirni od tvoga jezika i ruke". Zatim ga je upitao: "Šta je najbolje u islamu?" "Iman", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Šta je iman?", upita taj čovjek. "Da vjeruješ u Allaha, i meleke, i Allahove objave, i Njegove poslanike, i proživljenje nakon smrti", odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "A koji vid imana je najbolji?" upita čovjek. "Hidžra", odgovori Poslanik. "Šta je hidžra?", upita čovjek. "Da napustiš zlo", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Koji vid hidžre je najbolji?", upita čovjek. "Džihad", odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Šta je džihad?", upita ovaj. "Da se boriš s nevjernicima kad ih sretneš", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Koji je džihad najbolji?", upita čovjek. "Kome konja zakolju i krv mu (borcu) proliju", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim dodade: "A poslije toga, dva su čina najbolja: hadždž bez grijeha ili i umra . (Bilježi Ahmed)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje je djelo najbolje?", pa je odgovorio: "Vjera u Allaha, potom džihad, potom hadždž bez grijeha; vrijednost ovih djela nad drugima je kao razdaljina između izlaska i zalaska Sunca". (Bilježi Ahmed)

Ashabi su raspravljali o tome koje je djelo najbolje, pa su neki rekli da je to gašenje žeđi hadžijama, drugi da je to gradnja Mesdžidu-l-Harama, treći da je to hadždž, dok neki rekoše da je to džihad na Allahovom putu, pa je Omer, r.a., o tome upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tim povodom je Uzvišeni Allah objavio sljedeći ajet: "Zar učiniste da je gašenje žeđi hadžijama i gradnja Mesdžidu-l-Harama poputonoga ko povjerova u Allaha i u Sudnji dan i bori se na Allahovome putu? Nisu jednaki kod Allaha, a Allah ne upućuje narod nasilni... a to su pobjednici" (Et-Tevbe, 19.-20.).'

Reče neki čovjek Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, posvjedočio sam da nema božanstva osim Allaha i da si ti uistinu Njegov Poslanik, i klanjam pet (propisanih) namaza), i dajem zekat na moj imetak, i postim mjesec ramazan". Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: "Ko umre radeći ovo, na Sudnjem danu bit će sa poslanicima, iskrenima i šehidima ovako (zatim je isprepleo prste), ukoliko ne bude neposlušan roditeljima".(Bilježi Ahmed)
Upitao je čovjek Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome koje je djelo najbolje, pa mu je rekao: "Da nahraniš siromaha i da selamiš koga poznaješ i koga ne poznaješ". (Muttefekun alejhi)

Ebu-Hurejre je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad te vidim, duša mi se smiri, a srce mi se obraduje; obavijesti me o tome od čega je sve stvoreno?" "Sve je stvoreno od vode". Zatim ga je upitao: "Obavijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet? "Širi selam, nahrani siromašnog, održavaj rodbinske veze, klanjaj noćni namaz dok svijet spava, ući ćeš u Džennet sa mirom." (Bilježi Ahmed)

Požalio se neki čovjek Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu je srce kruto, pa mu je Poslanik rekao: "Ako želiš da tvoje srce omekša, nahrani siromaha i pomiluj jetima po glavi". ( Taberani, "Mekarim". Buhari, "Šuabu-l-Iman" )

Upitan je Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje je djelo najbolje?", pa je odgovorio: "Oduljivanje na noćnom namazu". Onda ga upitaše o najboljoj sadaki, pa je rekao: "Sadaka onog ko malo posjeduje". "Potom ga upitaše o najboljoj hidžri, pa je odgovorio: "Ko napusti što je Allah zabranio". Onda ga upitaše o najboljem džihadu, pa im je rekao: "Da se boriš s mušricima svojim imetkom i životom". Potom ga upitaše: "Koja je smrt najčasnija?", pa im je odgovorio: "Kome se krv prolije i konj prekolje"." (Bilježi Ebu-Davud)

Upitaše Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome koje je djelo najbolje, pa im je odgovorio: "Vjera bez sumnje, džihad bez prevare i hadždž bez grijeha".

Upita Ebu-Zerr Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako ću davati sadaku kad nemam imetka?", a on mu odgovori: "Sadaka je i izgovaranje tekbira i Subhanallah i Elhamdulillah i La ilahe illallah i Estagfirullah, i da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, i da ukloniš trnje s puta i kost i kamen, i da pomogneš slijepom i pojasniš gluhom i nijemom, i pomogneš ljudima da nađu šta traže, i da pritekneš u pomoć onome ko se nađe u situaciji da mu se pomogne, i da svom snagom braniš nemoćnoga, sve je to sadaka. I za općenje sa suprugom imaš nagradu". Ebu-Zerr upita: "Kako ću imati nagradu za udovoljavanje svojoj strasti?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Kad bi imao dijete, pa da ti umre, bi li se nadao od Allaha nagradi?" Ebu-Zerr odgovori potvrdno, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: "Jesi li ga ti stvorio?" "Ne, nego ga Allah stvorio", odgovori Ebu-Zerr. "Jesi li ga ti uputio?", opet će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Ne, nego ga Allah uputio", odgovori Ebu-Zerr. "Jesi li ga ti opskrbio?", upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Ne, nego ga Allah opskrbio", odgovori Ebu-Zerr. "E, tako je i sa spolnim općenjem. Posij sjeme u halalu i čuvaj ga od harama. Allah će ga oživjeti, a ako htjedne, umrtvit će ga. U svakom slučaju, tebi pripada nagrada." (Bilježi Ahmed)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: "Ko je od vas danas zapostio?" Ebu-Bekr odgovori: "Ja sam". "Ko je od vas ispratio dženazu?" Opet će Ebu-Bekr: "Ja, Poslanice". "A ko je od vas nahranio siromaha?" "Ja", reče Ebu-Bekr. "A ko je obišao bolesnika?" "Ja, "Allahov Poslanice", opet će Ebu-Bekr. "Kod koga se sastanu ova djela, ući će u Džennet." (Bilježi Muslim)
Upita Ebu-Zerr Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome koji učini kakav hajr, pa ga ljudi zbog toga hvale. "To je nagovještaj ahiretskog uspjeha vjernika." (Bilježi Muslim)

Pitao je Ukbe Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljim djelima, pa mu reče:"Održavaj odnose s onim ko ih je prekinuo, dadni onome ko tebi ne daje i pređi preko nepravde koja ti je učinjena". (Bilježi Ahmed)

Upitao je neki čovjek Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako ću znati kad sam dobro učinio, a kad sam učinio loše?" Poslanik mu odgovori: "Ako tvoje komšije kažu da si dobro uradio, onda budi siguran da si dobro uradio. A ako kažu da si loše učinio, onda budi siguran da si loše učinio" ( Ahmed, 9/402. Ibn-Madže, br. 4223. Ibn-Hibban, br. 526 )