Tri vrste (načina) obavljanja hadža i telbija

Hadžija ima slobodan izbor vrste hadža – temettu’a, ifrada i kirana. Najbolji je temettu’. Temettu’ znači dati umri prednost nad hadžem u mjesecima hadža, zatim obaviti hadž poslije umre. Ifrad znači striktno zanijjetiti samo hadž. Kiran znači da se umra i hadž zajedno zanijjete, ili, da se zanijjeti samo umra i naknadno doda hadž prije početka umranskog tavafa. Ko želi ifrad ili kiran, a sa sobom nije poveo hedj (žrtvenu životinju), dozvoljeno mu je da od hadža načini umru. Obavit će tavaf i sa’j, skratiti kosu i riješiti se ihramskih stega. Tako je postao onaj koji obavlja temettu’ hadž, a dokaz je predaja da je Poslanik naredio je svojim ashabima , r.a, koji su počeli sa ifradom i kiranom da se riješe stega ihrama i učine ih umrom. (El-Buhari i Muslim)

Onaj ko povede hedj sa sobom nije mu dozvoljeno izaći iz stega ihrama, jer je Poslanik , naredio svojim ashabima koji su poveli hedj da ostanu u ihramima dok hedj “ne stigne na svoje mjesto” tj. dok ne dočeka prvi dan Kurban-bajrama. Sunnet je muhrimu (onome ko je u ihramu) da što više uči telbiju od samog uspinjanja na prijevozno sredstvo. Muškarac će podići glas pri telbiji, a žena stišati toliko da samo sama sebe čuje. Telbija glasi: Lebbejkallahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike leke. “Odazivam Ti se moj Allahu, odazivam Ti se; Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se! Doista zahvala, blagodat i vlast Tebi pripadaju, Ti sudruga nemaš!”


Telbiju je potebno donositi prilikom ulaska i silaska na putu do Mekke, kada se čuje da je drugi uče, iza propisanih fard-namaza, kada se pokrije glava iz zaborava. Onaj koji obavlja temettu’ hadž prekinut će sa telbijom pri otpočinjanju umranskog tavafa. Oni koji čine ifrad i kiran prekinut će s telbijom prilikom bacanja kamenčića na prvi dan Kurban-bajrama.

Halid ibn Velid, radijallahu anhu - A. I. Ekrem

Halid je bio komandant koji je u svakoj situaciji znao odabrati najbolje rješenje. Svojom briljantnom taktikom bezizlazne situacije je pretvarao u pobjede.” Allahova Sablja” je bila toliko dosjetljiva i brza da je naprosto zbunjivala njegove neprijatelje, a fascinirala prijatelje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: »Rat je varka!" Ovaj hadis, mudru izreku našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Halid je sprovodio u praksu. Bio je nenadmašan u pripremanju i primjeni ratnih varki, ali, kada bi se i sam našao u klopci, znao se iz nje izvući.
Knjiga „Halid ibn Velid" je napisana perom profesionalnog vojnika, general-majora A. I. Ekrema. Ovaj pakistanski vojni stručnjak utrošio je pet godina pišući ovo izuzetno vrijedno djelo. Lično je obišao sva mjesta kuda je pohodila "Allahova Sablja", od Libanona, Sirije, Jordana, Iraka i Saudijske Arabije. Obzirom da nam je sve bitke i vojne pojedinosti, kroz ovu knjigu, prikazao vojni stručnjak imamo osjećaj, dok je čitamo, da se i sami nalazimo u spomenutim situacijama

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

El-Ubudijje - Šejhul-islam Ibn Tejmijje

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, i neka je Njegov salavat i selam na najčasnijeg među vjerovjesnicima i poslanicima, na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve ashabe, a zatim; Djelo 'Robovanje' od Šejhu-l-Islama uglednog Imama Ahmeda b. Abdu-l-Halima b. Abdu-s-Selama b. Tejmijje El-Haranija, koji je bio imam i veliki borac, strpljivi učenjak i aktivista da je Allahova milost na njega. On je poznati imam i nema ni jedne osobe da joj je nepoznat, njegova znamenitost je dovoljna tako da se o njemu ne treba previše govoriti. On je veliki imam koji je uzdigao put i vjerovanje ehli sunneta i džema'ata u vremenu kada je postojala prijetnja da mu se zatru tragovi, a od njegovog znanja su se mnogi okoristili u toku njegovog života kao i poslije njegove smrti.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Šejtanove zamke - Ibn Qajjim el-Džewzijje

Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramatičara je Ebu 'Abdillah, Šemsuddin Muhammed b. Ebi Bekr b. Ejjub b. Sa'd b. Hariz b. Mekki Zejnuddin ez-Zur'i, iz Damaska, hanbelija. Poznatiji je kao Ibn Qajjim el-Dževzijje.Ibn Qajjim je imao hrabro srce i široko znanje. Dobro je poznavao nauku o moralu (ahlaq) i fikh prvih generacija muslimana. Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na hanbelijskom mezhebu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadetima. Davao je fetve. Bio je pobožan i privržen islamu. Pokazivao je veliko zanimanje za šeriat. U tefsiru nije imao premca. U usul-i dinu je dostigao vrhunac. Što se tiče hadisa, njegovih značenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn Qajjim je u to polje ušao do detalja. Dostigao je visok stepen u fikhu, metodologiji fikha (usul) i arapskoj gramatici. Proučavao je arapski jezik, književnost i druge discipline.U svim tada¬šnjim disciplinama je dostigao zavidan stepen.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

On je Prvi i Poslednji - هو الأول والآخر

(5) Allah oduvijek postoji, bez početka je, zauvijek je, bez svršetka je.
(6) Neće propasti niti će nestati.
(7) Biva samo ono što On hoće.

Objašnjenje:

El-Kadim - (Allah oduvijek postoji). Ne spada u Allahova imena kojima je Sebe nazvao. Njime se aludira da Uzvišenom Allahu nije prethodilo ništa, kao i to da je On bez početka, da je zauvijek i da je bez svršetka. Ovo značenje je sadržano u ajetu:
هو الأول والآخر
On je Prvi i Poslednji. (El-Hadid, 3.)

Onaj ko je prvi, nema prije sebe nikoga i ništa, a ko je posljednji, poslije njega nema nikoga i ništa drugo. Ovaj ajet je tako objasnio Resulullah sallallahu alejhi ve sellem.

(6) Neće propasti niti će nestati.
To je kao što Uzvišeni Allah kaže:

كل من عليها فان
ويبقى وجه ربك ذو الجلال والإكرام
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog. (Er-Rahman, 26.-27.)


كل شيء هالك إلا وجهه
Sve će osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.)

Uzvišeni Allah je Svoja stvorenja učinio prolaznim, a Sam je vječan. On ih usmrćuje, a Sam je besmrtan. Uzvišeni Allah je Posljednji, neće nestati i kada sve nestane.
I biva samo ono što On hoće. Uzvišeni Allah je moćan da uradi sve što želi. Stoga kaže:
ولكن الله يفعل ما يريد
Ali, Allah radi ono što On želi (El-Bekare, 253.)

Ako Allah želi neku stvar, stvorit će je i protiv volje svih Svojih stvorenja, a ako je ne želi ni sva stvorenja neće biti u stanju da je načine.
Ovim se iskazuje univerzalna Allahova volja koja se ne remeti. Svako dobro ili zlo u ovoj vasioni, uistinu se događa s Njegovim htijenjem i s Njegovom voljom. Njegova se volja ne može nadjačati. Što On hoće biva, a što On neće, neće ni biti. Dokazi o tome su mnogobrojni.

(8) Mašta Ga ne može dokučiti niti razum pojmiti.
(9) Ne sliči stvorenjima.
(10) Živ je, ne umire, postojan je, ne spava.

Objašnjenje:

Uzvišenog Allaha niko od Njegovih stvorenja ne može obuhvatiti svojim znanjem, kao što kaže Uzvišeni Allah:
ولا يحيطون به علما
Oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti (Ta-ha, 110.)

Allaha ne može niko svojom maštom dokučiti niti razumom pojmiti, niti Ga može zamisliti i predstaviti.
Niko od Njegovih stvorenja ne zna kakav je On i Njegov Zat (Biće). Allah ne sliči nikome od Svojih stvorenja ni u Svom Zatu (Biću), ni u Svojim imenima i svojstvima (atributima), a ni u Svojim djelima. Slavljen neka je On i Uzvišen!
Ništa nije kao On. Uzvišeni Allah je Živ, ne umire, kao što kaže:

وتوكل على الحي الذي لا يموت
Ti se pouzdaj u Živog koji ne umire. (El-Furkan, 58.)

Zatim Allah kaže:
كل من عليها فان
ويبقى وجه ربك ذو الجلال والإكرام
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvog, Veličanstvenog i Plemenitog. (Er-Rahman, 26.-27.)

كل شيء هالك إلا وجهه
Sve će, osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.)

Uzvišeni Allah živi, ne može Ga smrt zateći. On je Vječni, budan, ne obuzima ga drijemež ni san. Da nije tako, poremetila bi se ravnoteža u cijelom kosmosu. On savršeno kontrolira sve stvari u Svom vlasništvu, Slavljen i Uzvišen neka je On! Ovo je odgovor svima onima koji Uzvišenog Allaha porede sa Njegovim stvorenjima i time postaju nevjernici.

(11) Allah stvara i nema potrebe za stvorenim. On daje opskrbu bez truda i poteškoće.
(12) On usmrćuje bez straha. On proživljuje bez umora i truda.

Objašnjenje:

Uzvišeni Allah nije stvorio stvorenja zato što su Mu ona potrebna, niti iz Svoje želje da Mu ona u nečemu pomažu. Naprotiv, stvorio ih je da Ga obožavaju.
Uzvišeni Allah kaže:

وما خلقت الجن والإنس إلا ليعبدون
A džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju (ibadet čine). (Ez-Zarijat,56.)

Uzvišeni Allah daje opskrbu svim Svojim stvorenjima, ljudima i džinnima, pticama i zvijerima kao i ostalim mimo njih, vjernicima i nevjernicima. Svakom od njih daje ono što od Njega traži, a da to ne umanjuje ništa od onoga što ima u Svom vlasništvu. On posjeduje ključeve nebesa i Zemlje. On je Slavljeni i Uzvišeni Allah. On uzima duše (usmrćuje) svojim stvorenjima bez bojazni

الله يتوفى الأنفس حين موتها
Allah uzima duše u času njihove smrti (Ez-Zumer, 42.)

لا معقب لحكمه
Niko ne može presudu Njegovu pobiti. (Er-Ra'd, 41.)

A Uzvišeni Allah kaže:

لا يسأل عما يفعل وهم يسألون
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. (El-Enbija', 23.)

Allah će proživjeti mrtve na Sudnjem danu.

زعم الذين كفروا أن لن يبعثوا قل بلى وربي لتبعثن ثم لتنبؤن بما عملتم وذلك على الله يسير
Nevjernici tvrde da neće biti proživljeni. Reci: "Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti proživljeni, pa o onom što ste radili,doista, biti obaviještenu" - a to je Allahu lahko. (Et-Tegabun, 7.)

ربنا إنك جامع الناس ليوم لا ريب فيه
Gospodam naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. (Ali 'Imran, 9.)

Uzvišeni Allah će proživjeti ljude na Sudnjem danu, nakon njihove smrti i to Mu neće biti teško. Onaj koji oživljuje zemlju nakon njenog mrtvila (neplodnosti), vodom pomoću koje raste biljni svijet, moćan je da oživi i umrle ljude:

كذلك نخرج الموتى لعلكم تذكرون
Isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se! (El-A'raf, 57.)

Onaj koji ih je stvorio prvi puta, moćan je da ih po drugi put oživi. To je Uzvišenom Allahu lakše nego što vi to zamišljate.

Zaključak:

Uzvišeni Allah je zaista Prvi i Posljednji, Živi i Vječni. On radi sve što hoće. Ljudi Ga svojim znanjem ne mogu obuhvatiti. Ne obuzima Ga ni drijemež ni san. On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

Poslanikov savjet ibn Abbasu

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslaniika, alejhis-selam, pa mi reče: "Mladiću, podučiću te nekim riječima: "Pazi Allaha, Allah će te čuvati; pazi Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci. Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice." (Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen-sahih)

U drugim predanjima osim Tirmizijinog stoji: "Pazi Allaha pa ćeš Ga imati stalno pri ruci. Sjeti se Allaha kad si u obilju, Allah će te se sjetiti kad si u oskudici. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi." ( Tirmizi, 2516 )

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "Pazi na Allaha..." znače da se pazi na Njegove granice i prava, naredbe i zabrane.
Čuvanje toga se postiže zaustavljanjem kod Njegovih naredbi, zabrana i granica, tj. ne zanemarujući ono što je naredio i dozvolio, a ne radeći ono što je zabranio. Ko bude tako postupio on je onda jedan od onih koji čuvaju Njegove granice i koje je Allah u Kur'anu pohvalio i rekao za njih:

هذا ما توعدون لكل أواب حفيظ
من خشي الرحمن بالغيب وجاء بقلب منيب
"Ovo je ono što vam je obećano, svakome onom koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio." ( Kaf, 32.-33 )


Ovdje je značenje riječi hafiz protumačeno kao onaj koji čuva Allahove naredbe, koji se čuva svojih grijeha i koji se kaje zbog njih.

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Allah će te čuvati..." znače to da onaj ko bude čuvao Allahove granice i prava, Allah će ga čuvati jer je nagrada sukladna vrsti djela, kako je to Allah i rekao:
وأوفوا بعهدي أوف بعهدكم
"...i ispunite zavjet koji ste Mi dali, ispunit ću i Ja svoj koji sam vam dao..." (El-Bekare, 40.)
إن تنصروا الله ينصركم
"...ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći..." (Muhammed, 7.)

Uzvišeni Allah čuva Svog roba na dva načina.
Kao prvo, čuva mu njegove ovosvjetske interese kao što su: čuvanje njegova zdravlja, djece, porodice i imetka. Uzvišeni kaže:

له معقبات من بين يديه ومن خلفه يحفظونه من أمر الله
"Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovom naređenju ga čuvaju..." (Er-Rad, 11.)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, u komenatru ovog ajeta kaže: "To su meleki koji po Allahovom naređenjem čuvaju čovjeka, ali kada dođe kader, određenje, oni ga napuštaju."

Mudžahid, rahimehullah, rekao je: "Svakog čovjeka čuva melek dok spava i kad je budan, i to od džina, ljudi i životinja. Šta god se čovjeku približi, melek mu se obraća riječima: "Bježi!", osim onoga što je Allah odredio da ga zadesi."

Bilježe imam Ahmed, Ebu Davud i Nesai hadis od Ibn Omera u kojem on kaže: "Nikada Allahov Poslanik, alejhis-selam, nije izostavljao ovu dovu, učio bi je stalno i ujutro i uvečer: "Allahu moj, molim Te poštedi me na ovom i budućem svijetu; Allahu moj, pomozi me u vjeri i stvarima ovog svijeta, a poštedi me zla u porodici i imetku; Allahu moj, prekrij moje mahane i sačuvaj me svakog straha; daj mi Tvoju zaštitu ispred i iza mene, s moje desne i lijeve strane, a i iznad mene; utječem se Tvojoj veličini i moći da ne budem mučki ubijen odozdo ispod sebe." ( Ebu Davud, 5074., En-Nesa'i, 8/282 )

Ko bude pazio na Allaha u svojoj mladosti i snazi, Allah će njega čuvati kad ostari i onemoća i omogućit će mu da uživa u svome sluhu, vidu, moći, snazi i razumu.
Moguće je da Allah zbog pobožnosti nekog čovjeka sačuva nakon njegove smrti njegovu porodicu. O tome se u Kuranu kaže:

وكان أبوهما صالحا
"A otac im je bio dobar čovjek." (El-Kehf, 82.)

Spomenuta dva dječaka sačuvana su zbog dobrote i pobožnosti njihova oca.

Nasuprot tome, ko ne pazi na svoga Gospodara, Allah će mu uskratiti Svoju zaštitu te će ga šteta i zlo pogađati od onih za koje se nadao dobru, od svojih najbližih, tj. od svoje porodice.
Neko od prethodnika rekao je: "Ja kad počinim grijeh prema Allahu, to osjetim na ponašanju svog sluge i jahalice."

Drugi oblik Allahove zaštite (čuvanja) je najčasniji oblik, kada Uzvišeni Svom robu čuva vjeru i iman. U njegovu životu čuva ga od sumnji koje zavode i zabranjenih strasti. Čuva mu vjeru na samrti i usmrti ga u imanu.
U dva Sahiha bilježi se od El-Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, naredio da prije spavanja kaže: "Ako mi dušu uzmeš, smiluj joj se, a ako je poštediš, sačuvaj je kao što Svoje dobre robove čuvaš." ( Buhari, 11/125-126 )

Kada bi Poslanik, alejhis-selam, ispraćao na put nekoga, govorio bi: "Prepuštam tvoju vjeru, emanet i ishod tvojih djela Allahu.." ( Hakim, 1/610. )
Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ko ostavi nešto Allahu u emanet, On će ga sačuvati." Bilježe ga Nesai i drugi.

Rezime svega toga jeste to da Uzvišeni Allah čuva vjernika koji se brine i vodi računa o granicama svoje vjere. Allah se također postavlja između takvog čovjeka i onog što mu može naškoditi i otrgnuti ga od islama različitim vrstama zaštite. Kao što je bio slučaj s Jusufom, alejhis-selam:

كذلك لنصرف عنه السوء والفحشاء إنه من عبادنا المخلصين
"...da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob." (Jusuf, 24.)

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Pazi na Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci...", a u drugom predanju stoji: Imat ćeš Ga ispred sebe, tj. da onaj koji čuva Allahove granice i pazi na Njegova prava u svakoj situaciji naći će Allaha pored sebe gdje god krenuo, bit će obuhvaćen Njegovom pažnjom, pomoći, čuvanjem, i uvijek će ga na istinu navoditi i na Pravi put usmjeravati.

إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
"Allah je zaista s onima koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine." (En-Nahl, 128.)

Katada, radijallahu anhu, rekao je: "Ko se boji Allaha, ta Allah je s njim, a ko postigne da On bude s njim, ta s njim je nepobjediva skupina i Čuvar Koji ne spava i Upućivač koji ne zastranjuje."

Jedan od selefa napisao je pismo svom bratu u kojem je stajalo: "Ako je Allah s tobom, čega se onda bojiš!? A ako je On protiv tebe, u čiju se onda pomoć uzdaš!?"

O ovoj vrsti Božije prisutnosti i bliskosti govori se i u ajetu o Musau i Harunu:
قال لا تخافا إنني معكما أسمع وأرى
"Ne bojte se", reče On, "Ja sam s vama, Ja sve čujem i sve vidim." (Ta Ha, 46.)

To je ona ista Božja bliskost i prisutnost kojom je Vjero vjesnik, alejhis-selam, tješio Ebu Bekra, radijallahu anhu, dok su bili u pećini: "Sta misliš o dvojici, a Allah s njima treći?" Buhari, 7/8. i Muslim, 2381

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...znaj za Allaha kad si u obilju, Allah će znati za tebe kad si u oskudici..." znače to da ako se čovjek boji Allaha i ispunjava obaveze prema Njemu u stanju obilja, takvog vjernika Uzvišeni neće ostaviti kada se nađe u oskudici i dobrim će mu uzvratiti njegovu pokornost, dok je bio u stanju obilja. Prema tome, ko se bude bojao Allaha i pokoravao Mu se u dobru, Allah će mu to na najljepši način uzvratiti i pomoći mu kada mu bude najteže.

Bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ko želi da mu Allah usliša dovu u nevolji neka puno moli Allaha kada je u obilju." ( Tirmizi, 3382 )

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha..." uzete su iz ajeta:

إياك نعبد وإياك نستعين
"Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo..." (El-Fatiha, 4.)

Tražiti od Allaha znači moliti Ga i konstantno upućivati Mu dove, a dova je ibadet, kako prenosi od Poslanika Numan ibn Bešir, radijallahu anhu, pri čemu je proučio ovaj ajet:

وقال ربكم ادعوني أستجب لكم
"Gospodar je vaš rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!..." (El-Mu'min, 60.)
Bilježe ga imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madža.

Ovo dovoljno govori da samo Uzvišenog Allaha treba moliti, za pomoć i svoje potrebe.
Što se tiče traženja, pa Allah je naredio da tražimo od Njega i rekao "...i Allaha iz obilja Njegova molite..." (En-Nisa, 32.)
U Tirmizijinom Sunenu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko ne moli Allaha, Allah se na njega ljuti." ( Tirmizi, 3373. )

Inače, puno je vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju da se od ljudi traži.
Ebu Bekr, Ebu Zerr i Sevban, radijallahu anhum, priložili su čak i prisegu Poslaniku, alejhis-selam, da neće nikada ništa od ljudi tražiti.Kada bi nekom od njih spao bič ili devin povodac, ni od koga ne bi tražili da im ga doda.

Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je:
"Uzvišeni Allah, kaže: "Ima li nekog ko Me moli, pa da mu molitvu uslišam; ima li nekog ko od Mene traži pa da mu potrebu ispunim; ima li nekog ko Me moli za oprost svojih grijeha pa da mu oprostim!" ( Buhari, 3/29. i Muslim, 858.)

Što se tiče potpomaganja samo Uzvišenom Allahom i nikom više, to je zbog toga što čovjek nije u stanju da sam od sebe otkloni štetu ili sam sebi pribavi korist. To mu može pomoći samo Uzvišeni Allah. Koga Allah pomogne, on je potpomognut, a koga zanemari, on je ostavljen i apsolutno bespomoćan.

Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je: "Drži se onoga što će ti koristiti, potpomogni se Allahom i ne gubi nadu." (Muslim, 2264)
Ko se ne pomaže Allahom već nekim drugim, Allah će ga njemu prepustiti i on će definitivno bespomoćan ostati.
Hasan el-Basri pisao je Omeru ibn Abdulazizu: "Ne traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha pa da te On prepusti njemu!"

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...osušila su se pera za ono što je određeno...", a u drugom predanju kaže se: "Podigla su se pera i osušile su se stranice" Puno ajeta i hadisa govore o ovom značenju. Primjera radi:

ما أصاب من مصيبة في الأرض ولا في أنفسكم إلا في كتاب من قبل أن نبرأها
"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego Što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko." (El-Hadid, 22.)

U Muslimovom Sahihu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Zaista je Allah upisao određenja svih stvorenja i to pedeset hiljada godina prije stvaranje nebesa i Zemlje."'
U istom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Prema čemu se treba ravnati u djelima, prema onome čija je tinta već osušena i što je već određeno ili ka onom što nam sutra dolazi!?" Poslanik odgovori: "Ne, već prema onome u čemu su se pera osušila i gdje je određenje već ispunjeno." Čovjek ponovo upita: "Pa zašto onda uopće djelovati?" Poslanik mu reče: "Radite i djelujte, ta svima je olakšano ono zbog čega su stvoreni.'"
Bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi od Ubade ibn Samita, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Prvo što je Allah stvorio jeste pero, te mu je nakon toga rekao: "Piši!" U tom trenutku je to pero upisalo sve ono što će se desiti do Sudnjega dana"' Muslim, 2653. Muslim, 2648. Ebu Davud, 4700

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada bi se čitav umet sakupio da ti učini neku korist, ne bi ti je donijeli osim onoliko koliko ti je Allah već propisao. A kada bi se čitav umet sakupio da ti u nečemu nanesu štetu, ne bi ti naštetili osim onoliko koliko ti je to već Allah odredio..."
Kur'an to i spominje:

قل لن يصيبنا إلا ما كتب الله لنا
"Reci: 'Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi...'" (Et~Tewbe, 51.)
قل لو كنتم في بيوتكم لبرز الذين كتب عليهم القتل إلى مضاجعهم
"Reci: 'Čak i da ste u svojim kućama bili, smrt bi stigla one kojima je suđena čak i u njihovim krevetima,..'" (Ali-lmran, 154.)
Bilježi Ahmed od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Sve ima svoju bit i smisao, a čovjek neće dostići suštinu imana sve dok ne shvati da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo, nije ga moglo zadesiti." Ahmed, 6/441
Riječi Poslanikove: "Znaj da je u strpljenju nad teškoćama veliki hajr" znače da u svakoj bolnoj i određenoj nesreći koja zadesi čovjeka, ako se strpi u njoj, u tom će strpljenju imati veliki hajr.

Kaderijske sekte i sud o njima

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Jahje b. Ja'mera da je rekao: "Prvi koji je raspravljao o kaderu, u Basri, bijaše Ma'bed Džuheni, pa smo se ja i Humejd b. Abdurrahman Humejri uputili na umru ili na hađždž, te rekosmo: "Ako sretnemo nekog od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitačemo ga o onome što ovi govore o kaderu. Bi nam suđeno da sretnemo Abdullaha ibn Omera ibnul Hattaba... Rekao sam: 'O Ebu Abdurrahmane, među nama su se pojavili ljudi koji uče Kur'an i slijede (nejasno) znanje.' Pa je spomenuo da oni misle kako nema kedera i da stvari nisu određene. Pa reče Abdullah ibn Omer: "Kad ih susretneš obavjesti ih da se ja njih odričem i da se oni mene odriču, reče. Tako mi Onog s kojim se zaklinje Abdullah ibn Omer, kada bi neko od njih imao zlata koliko brdo Uhud, te da ga udjeli, Allah mu to ne bi primio, sve dok ne povjeruje u kader. Zatim je spomenuo hadis o Džibrilu."

Nevevi kaže: "Kadi Ijad kaže: 'Ar izraz "jetekarra'a" znači da su kod traženja znanja bukvalno tražili njegovo dno, tj. da su slijedili nejasno u tom pogledu. Otuda izraz "tekarra'a fil-kelam" znači da neko govori čudan i nejasan govor. U rivajetu Ebu Ja'le Mevsilija se kaže "jetefekkahune" tj. proučavaju vjersko znanje, to je vanjština njegova govora, a zatim je spomenuo njihovu stvar, to jest, spomenuo je Ibn Ja'mer stanje ovih, pa ih je opisao kako se trude u traženju i proučavanju znanja i kako mu posvećuju pažnju. Njegove riječi: "Pa je spomenuo da oni misle kako nema kedaera i da stvari nisu određene." Ar izraz u hadis "unuf znači isto što i "muste'nef, tj. da stvari počinju sada iz početka i da im nije prethodio kader i Allahovo znanje, već, po njima, (Allah) o nekoj stvari sazna tek nakon njenog dešavanja. Već smo govorili o njihovom pokvarenom mezhebu. Ovakav stav zastupaju fanatične kaderije, inače ovo nije stav svih kaderija. Riječi Ibn Omera: "Kad ih susretneš obavjesti ih da se ja njih odričem i da se oni mene odriču." Ovaj govor Ibn Omera vanjštinom upućuje da ih je on smatrao kafirima. Kadi Ijad kaže: "Ovo su prve kaderije koje su nijekale prethođenje Allahova znanja onome što će se desiti. Onaj ko tako govori je kafir i oko toga nema razilaženja." Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/150


Ibn Tejmijje kaže: "Što se tiče činjenice da su stvari i događaji bili poznati Allahu prije njihova dešavanja to je istina u koju nema sumnje.
Također, činjenica je da su bile zapisane kod njega ili kod Njegovih meleka, kao što na to upućuje Kitab, sunnet i predanja. Ovo znanje i knjiga (zapisana djela) je kader kojeg niječe većina kaderija i misle da Allah ne zna za djela robova osim nakon što se dese. Oni su nevjernici koje su protekfirili imami Šafija, Ahmed i drugi." Medžmu' fetava, 2/152.

Kaderijske sekte

Također je rekao: "Oko toga raspravljaju (tj. oko imana u kader) fanatične kaderije. Oni misle da prethodenje znanja sprečava naređivanje i zabranjivanje, tako da su se podijelili u dvije stranke. Jedna skupina priznaje naredbe i zabrane, nagradu i kaznu, ali niječu da je tome predhodio Allahov kada i kader i pisanje djela. Ovi su se pojavili na kraju perioda ashaba. Kada su ashabi čuli za tu njihovu novotariju, odrekli su ih se, kao i oni (kaderije) njih. Na njihovu zabludu su odgovorili: Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah, Vasile ibn Eska'a. Imami Malik, Šafija i Ahmed su protekfirili ove koji niječu Allahovo praiskonsko znanje.

Druga grupa kaderija potvrđuje prethođenje Allahova znanja i Njegovo pisanje djela, ali misle da je to dovoljno u pogledu naredbi, zabrana i djela, te da nema potrebe za djelima. Već, po njima, kome je određen Džennet ući će u njega bez djela, a kome bude određen Džehennem ući će u njega bez obzira na djela. Ovi ne predstavljaju malobrojnu skupinu od onih koji govorkaju o vjeri, ovako nešto govore mnogi džahili između ljudi. Oni su na većem stepenu nevjerstva i još više zalutali od onih prethodnih, jer, njihov govor podrazumjeva nijekanje naredbi i zabrana, halala i harama, nagrade i kazne. Ovi su na puno većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova,

Što se tiće većine kaderija oni potvrđuju Allahovo prethodno znanje i zapisanost djela, ali niječu da je Allah stvorio djela robova i niječu htijenje robova (kainat). Njima se suprostavijaju kaderije mudžbire -(džebrije), koji tvrde da rob nema moći niti istinskog htjenja, niti je on istinski činioc svojih djela. Svi ovi su zalutali novotari. A najgori od ovih su oni koju su učinili stvaranje djela i htjenje stvorenja zaštitom (opravdanjem) od naredbi i zabrana, kao što je slučaj sa mušricima koji su rekli: "Mnogobošci će govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Ovi su na većem stepenu nevjerstva od Židova i kršćana. Njihov govor za sobom povlači nijekanje svega sa čim su došli svi poslanici, od naredbi i zabrana." Medžmu' fetava 8/288-289

Novotarije nisu na istom stepenu

Iz ovog citata možemo zaključiti da sve novotarije nisu na istom stepenu. Novotari nekada toliko zastrane u tom pogledu tako da to dostigne stepen jasnog nevjerstva, a ponekad zastanu na stepenu novotarskog čina koji bi mogao odvest u kufr. Zato, kada učenjaci govore o propisima novotara moraju tačno odrediti razlog propisa o kojem govore, tj. da li je djelo dostiglo stepen jasnog kufra ili je na stepenu novotarije koja vodi u kufr. Također, možeš primjetiti da nijekanje Allahova praiskonskog znanja, kada'a i kadera, nad naredbama i zabranama, predstavlja kufr oko kojeg nema razilaženja, te da je za one koji to potvrđuju ali su ubjeđenja da se na to treba osloniti i da nema potrebe poštovati naredbe i zabrane i činiti djela i da po njima ulazak u Džennet i Vatru nije vezan za djela, propis za ovakve je da su oni kafiri džahili koji su na većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova. Ovi nisu skupina medu muslimanskim skupinama. Oni koji kader navode kao dokaz, nad djelima i sudbinom, takvi su žešćeg nevjerstva od kršćana i Židova, jer kršćani i Židovi vjeruju u neke naredbe i zabrane a neke nijecu, za razliku od ovih koji niječu sve naredbe i zabrane i nebeske zakone.
Što se tiče skupine koja priznaje Allahovo praiskonsko znanje i knjigu ali niječu stvaranje djela robova i volju stvorenja ovakvi su zalutali novotari. Oko njihovog tekfirenja postoji poznato razilaženje među ulemom. Komentarišući hadis Džibrila Ibni Redžeb kaže: "Zbog ove rečenice (tj. imana u kader) Ibn Omer prenosi ovaj hadis kao dokaz protiv onih koji niječu kader i koji misle da stvari nisu određene, tj. da im prije njihova dešavanja nije prethodio Allahov kader. Ibn Omer je zauzeo žestok stav u pogledu njih, odrekao ih se i obavjestio da se od njih neće primiti djela bez imana u kader...

.