Muslimova zbirka hadisa (sažetak)

Imam Muslim jedna je od najznačajnijih ličnosti u islamskoj historiji, posebno u oblasti hadisa. On je, uz imama El-Buharija, predstavljao neprobojni bedem slabim i apokrifnim hadisima i njihovom infiltriranju u hadisku znanost i tradiciju muslimana.
Njegova zbirka autentičnih hadisa je remek-djelo u islamskoj pisanoj riječi, te je uz Buharijin Sahih, kako se slažu svi učenjaci, najautentičnija knjiga nakon časnoga Kur'ana.
Ime Muslim b. el-Hadždžadž b. Muslim el-Kušejri en-Nejsaburi koristi večina učenjaka koji u svojim djelima spominju njegovu biografiju.'
Rođen je 204. a umro 261. godine u rodnom Nejsaburu.
Imam Muslim pokazao je Ijubav spram nauke veoma rano, što se posebno primječivalo u oblasti hadisa. U rodnom kraju redovno je prisustvovao kružocima hadisa koje su organizirali poznati učenjaci. Do četrnaeste godine slušao je predavanja učenjaka iz svog kraja a onda ga želja za hadisom odvodi na pučinu ogromnog okeana te znanosti.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

And here is the rest of it.

Buharijina zbirka hadisa (sažetak)

Džami’u-s-Sahih je Buharijino najznačajnije djelo i ujedno najznačajnije hadisko djelo u historiji islama uopće. To je prva zbirka nastala, isključivo, od vjerodostojnih hadisa. Nijedno hadisko djelo prije “Sahiha” nije bilo do kraja pouzdano, jer je u svakom od njih bilo i autentičnih i nepouzdanih predaja. To je prvo djelo koje je svaki musliman mogao čitati bez imalo bojazni da će naići na slabu ili apokrifnu predaju.

Zbirku sačinjava 600.000 hadisa a pisana je punih 16 godina, kako i sam Buharija ističe u jednoj predaji: Izabrao sam “Sahih” iz 600.000 hadisa. Pisao sam ga 16 godina i učinio sam ga dokazom između mene i Uzvišenog Allaha!
Nakon završetka tog djela Imam Buhari ga daje na recenziju najvećim hadiskim kritičarima tog vremena Ahmed b. Hanbelu, Jahja b. Me’inu i Ali b. el-Mediniju, koji su djelo ocijenili izuzetno vrijednim i imali primjedbe za samo četiri hadisa.
Treba napomenuti da Buharija, kako tvrdi Hatib el-Bagdadi, nije uvrstio sve vjerodostojne predaje u to djelo, plašeći se glomaznosti i želeći olakšati ljudima pristup hadisima Allahovog poslanika, s.a.w.s. On je u svoj “Sahih” uvrštavao samo najpouzdanije od pouzdanih predaja i time ga uspio izdići iznad svih hadiskih djela napisanih i prije i poslije njega.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!





Uvjeti za izbor hadisa

S obzirom da Imam Buhari nigdje nije ostavio pisani trag o uvjetima kojih se pridržavao pri sastavljanju svog “Sahiha”, učenjaci su, analizirajući hadise koje sadrži zbirka, željeli utvrditi te uvjete. Tako su mnogi iz samog naziva zbirke uspjeli dati traženi odgovor. Naime, oni su iz potpunog imena:
El-Džami’u-s-sahihu-l-musnedu-l-muhtesaru min ehadisi Resulillahi we sunenihi we ejjamihi odgonetnuli da je Imam Buhari pri pisanju tog djela postavio sebi četiri temeljna uvjeta:
1. Po prvoj riječi u nazivu djela el-džami’u, koja ima značenje univerzalnog, sveobuhvatnog, zaključili su da je Imam Buhari želio uvrsitit hadise koji se odnose na cjelokupan život muslimana, pa je, zbog toga, navodio hadise o imanu, ibadetu, nauci, bračnom, nasljednom i kaznenom pravu, Poslanikovim (s.a.w.s.) fizičkim i moralnim karakteristikama, džihadu i ostalim životnim pitanjima ne želeći se ograničiti samo na fikhska pitanja kao što su uradili pojedini sakupljači hadiskih zbirki.
2. Po drugoj riječi es-sahih ustanovili su da je u to svoje djelo želio sabrati isključivo autentične hadise, želio se razlikovati od svojih prethodnika, koji su u svoje zbirke uvrštavali i autentične i slabe predaje. On je, tako, od 600.000 hadisa uvrstio samo one koji najviše zadovoljavaju precizna kriterije autentičnosti!
3. Iz treće riječi el-musnedu shvatili su da je želio sabrati samo one hadise sa potpunim senedima, iako smatraju da u tome nije baš bio previše dosljedan, s obzirom da je uvrstio jedan broj mu’allek i munkati’- predaja.
4. Iz četvrte riječi el-muhtesaru razumjeli su da je htio sačiniti sažetu zbirku hadisa. To su potkrijepili njegovom izjavom u kojoj kaže: U svoj sam “Džami’u-s-sahih” uvrstio isključivo vjerodostojne hadise, ali je takvih hadisa daleko više ostalo neuvrštenih, jer se pobojao da djelo ne bude preopširno!
Inače, što se tiče uvjeta pri sastavljanju tog djela, zanimljivo je mišljenje koje je iznio hafiz Ebu Bekr el-Hazimi. On kaže: Uvjeti za sahih su: 1.- da sened bude spojen, 2.- da ravija bude musliman, 3.- da bude iskren, 4.- da nije poznat po obmanama, 5.- da nije poznat po greškama, 6.- da je opisan svojstvima adaleta, 7.- da je precizan, 8.- da dobro zapamti ono što čuje, 9.- da je zdarvog rasuđivanja , 10.- da malo sumnja (u ono što pamti), i 11.- da je ispravne akide/vjerovanja.
Značajno je napomenuti da je pri izboru hadisa bio veoma strog i precizan, što se najbolje primjećuje u slučaju mu’an’an-predaja. Imam Buhari nije prihvatio ni jednu takvu predaju, bez obzira na pouzdanost i preciznost prenosilaca, sve dok nije ustanovio da je svaki prenosilac, pored toga što je vremenski dočekao svoga prethodnika, susreo se sa njim i direktno od njega čuo hadis. Po tome se Imam Buhari eksplicite razlikuje od Imama Muslima i drugih muhaddisa, koji uvjetuju samo da su dvojica prenosilaca bili suvremenici, ne uvjetujući da su hadis čuli jedan od drugog.


Broj hadisa

“Džami’u-s-sahih” sadrži ukupno 9.082 hadisa. Od tog broja 7.397 je muttesil-predaja, računajući i hadise koji su ponovljeni više puta. Međutim, bez ponovljenih, “Sahih” sadrži 2.761, a po nekima, 2.602 muttesil-predaje. Pored hadisa koji imaju spojen lanac prenosilaca, u tom djelu bilježi 1.341 mu’allek-hadis i 344 mutabe’a-predaje.
Te brojke ne odnose se na mewkuf-predaje, vezane za govor ashaba, niti na maktu’- predaje, koje tretiraju govor i izjave tabi’ina.

Klasifikacija hadisa

Imam Buhari svoj “Sahih” podijelio je na 97 poglavlja/kitaba, poglavlja je podijelio na manje dijelove/babove, kojih ima 3.730, a po nekima 3.450. Poglavlja je klasificirao prema fikhskim temama, tako da je svoju zbirku započeo poglavljem o početku Objave, zatim o imanu, nastavio poglavljem o znanju, čišćenju, abdestu, gusulu, menstruaciji, tejemmumu, namazu, džumi, dženazi, zekjatu, hadždžu, postu itd., da bi djelo završio poglavljem o tewhidu/monoteizmu. Ne samo da je izuzetno dobro poznavao hadis, već i u samom citiranju teksta i lanca prenosilaca hadisa i njegovoj klasifikaciji po poglavljima jasno se primjećuje i njegova genijalna oštroumnost u fikhskom promišljanju. Uz to, pored hadisa, on navodi i brojne izjave ashaba i tabi’ina i, tako, na nov i sasvim argumentiran način pokazuje svoju genijalnu sklonost i ka islamskom pravu.
Nakon analiziranja njegovih šerijatsko-pravnih rješenja, stiče se dojam da je Imam Buhari, uz to što je bio hadiski genije, bio i izuzetan mudžtehid, koji je na temelju hadisa i izreka ashaba i tabi’ina donosio sopstvena rješenja u fikhskoj oblasti.
Imam Newewi, u prilog tome, zaključuje da Buhariji nije bilo premca u istančanosti u izvlačenju fikhskih zaključaka iz određenih hadisa. Tako se s pravom može reći da njegov “Sahih” ne predstavlja samo vrhunsko hadisko, nego i vrhunsko šerijatsko-pravno djelo, a uz to je i svojevrstan komentar hadisa koje ta zbirka sadrži.

Kritika hadisa i prenosilaca u “Sahihu”

Hadiski kritičari su uvijek savjesno i sasvim preciznim mjerilima provjeravali svako hadisko djelo. Posebna pažnja bila je pridavana baš navedenom djelu. Bez obzira na brižljivu pažnju samog Buharije i precizne kriterije koje je koristio u pisanju tog djela, hadiski kritičari su, imali primjedbi.
Primjedbe su se odnosile na nešto manje od 80 hadisa, a kritički se osvrnuli i na 80 ravija u “Sahihu”. Kada je u pitanju, na primjer, Sahih Imama Muslima, kritički su se osvrnuli na 130 hadisa i kritikovali 160 ravija.
Neki, poput Ibn Džewzija, idu dotle da čak jedan hadis iz njegovog “Sahiha” smatraju apokrifnim, što su kasnija istraživanja i precizna provjeravanja Sujutija, a posebno Ibn Hadžera el-Askalanija opovrgla i argumentirano ustanovila da nema u tom djelu nijedne slabe predaje, a o apokrifnoj da se i ne govori.

DJELA U VEZI SA “SAHIHOM”

Nijedno djelo, izuzev Kur’ana, nije bilo u žiži interesiranja učenjaka svih profila, kao što je ta zbirka autentičnih hadisa. To će nam najbolje ilustrirati zasebno djelo Muhammeda Isama el-Hasenija u kome je spomenuo djela nastala kao rezultat svestranog izučavanja “Džami’u-s-sahiha”. On navodi 375 knjiga koje tretiraju to djelo, bilo da se radi o komentarima ili skraćenim verzijama tog djela. Uz to, uz naziv djela, donosi biografiju autora i najosnovnije podatke o svakom od tih djela.

Komentari

Veliki broj hadiskih stručnjaka komentirao je Buharijin Sahih. Samo u IV hidžretskom stoljeću, na primjer, to je učinilo 12 velikih hafiza hadisa, među kojima su bili Ibn el-Ahrem (umro 344.), Ibn Adijj (umro 365.), Ed-Darekutni (umro 385.), El-Hattabi (umro 388.) i drugi. Znatan broj znamanitih hadiskih stručnjaka komentirao je tu hadisku zbirku od njenog nastanka do današnjih dana, pa se može slobodno reći da brojni komentari na njegovo djelo predstavljaju svojevrsnu hadisku enciklopediju!
Ipak, svojom ozbiljnošću, preciznošću i korisnošću ističu se tri komentara koji se danas najviše i koriste u naučnim krugovima. To su:
1.- Fethu-l-bari, Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852.),
2.- Umdetu-l-kari Bedruddina el-Ajnija (umro 855.) i
3.- Iršadu-s-sari Ahmeda el-Kastalanija (umro 922.god.)

Mustahredži

To su djela u kojima su autori naveli iste hadise koji se nalaze u “Sahihu”, ali sa savim drugim senedima, što je zbirku učinilo još argumentiranijom. Veliki broj takvih djela napisan je u prošlosti. Izdvojit ćemo najpoznatije:
- Mustahredž, Ebu Bekra el-Isma’ilija (umro 371.),
- Mustahredž, Ebu Nu’ajma el-Isbahanija (umro 430.),
- Mustahredž, Ebu Bekra el-Berkanija (umro 425.).
- Mustahredž, Ebu Zerra el-Herewija, (umro 434.) Mustedrek - zbirke
To su djela u kojima su autori naveli hadise koji ispunjavaju uvjete Imama Buharija u odabiranju hadisa, ali ih on nije uvrstio u svoj “Sahih”. Najpoznatije zbirke te vrste su:
- Mustedrek, Hakima en-Nejsaburija (umro 405.),
- Mustedre, Ed-Darekutnija (umro 385.) i
- Mustedrek, Ebu Zerra el-Herewija (umro 434.).

Atrafi

To su djela u kojima su hadiski stručnjaci spomenuli samo određene dijelove hadisa na temelju kojih se može pronaći kompletan hadis. Poznata su, između brojnih, sljedeća djela:
- Atrafu-s-sahihajn, Ebu Mes’uda ed-Dimiškija (umro 401.),
- Atrafu-s-sahihajn, Ebu Nu’ajma el-Asbehanija (umro 430.) i
- Atrafu-s-sahihajn, Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852.).

Sulasijati

Ovdje se radi o hadisima u čijim se senedima između Buharije i Poslanika (s.a.w.s.) nalaze samo trojica prenosilaca. Njegova zbirka sadrži 22 takva hadisa. Hadiski stručnjaci posebno su se osvrnuli na spomenute hadise, tako da je nastalo oko desetak značajnih djela u kojima se navedeni hadisi komentiraju. Najznačajnija su:

- Šerhu sulasijati-l-Buhari, El-Bermawi (umro 831.),
- Šerhu sulasijati-l-Buhari, Er-Rumi (umro 939.) i
- Ta’liku ala sulasijati-l-Buhari, Ali el-Kari (1014.).

Medžmu’ati

To su djela u kojima su objedinjeni hadisi iz više zbirki. Uglavnom, to je sinteza dva Sahiha - Buharijinog i Muslimovog. Takvih dijela ima mnogo a najpoznatija su:
- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, Ebu Bekra el-Džewzeki (umro 388.),
- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, El-Humejdi (umro 488.) i
- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, El-Munziri.

Skraćene verzije

Brojni su autori skratili njegov “Sahih” i ostavili samo one hadise koji se ne ponavaljaju. Najpoznatije skraćene verzije ove zbirke su:
- Muhtesar, Džemaluddin el-Kurtubi (umro 656.),
- Muhtesar, Bedruddin el-Halebi (umro 789.) i
- Muhtesar, Husejn ez-Zubejdi (umro 893.).
Na te i druge skraćene verzije napisani su, takođe, brojni komentari.

Iskušenja Imama Buharija

Kada je Imam Buhari stigao u Nejsabur, poznati učenjak Muhammed b. Jahja ez-Zuheli podsticao je ljude da ga idu slušati i preuzimati znanje od njega. Međutim, kada je Ez-Zuheli vidio kakvu popularnost uživa Imam Buhari u narodu, počeo mu je sve više zavidjeti, pa je to kulminiralo ubacivanjem smutnje između Buharije i naroda. Toliko je Ez-Zuheli radio protiv Buharije podvalama, lažima i smutnjama, da je, nažalost, uspio odvojiti sve učenjake toga vremena u Nejsaburu od ovog Imama. Jedini je Imam Muslim ostao uz Buhariju kada su ga svi napustili!
Buharija je bio prinuđen napustiti Nejsabur i uputiti se u svoje rodno mjesto.
Međutim, napuštanje Nejsabura nije mu donijelo smiraj. Zavist je toliko bila jaka da je Ez-Zuhelija napisao pismo namjesniku Buhare Halid b. Ahmedu ez-Zuheliju u kome je optužio Buhariju da je oponent sunnetu, na što je namjesnik to pročitao pred građanima Buhare, tražeći od njih da ga napuste i ne slušaju. Građani Buhare odbijaju takav prijedlog gradonačelnika, a nakon čega on naređuje Imamu da napusti to mjesto, što Buhari i čini.
Druga verzija, kako bilježe El-Bagdadi, Es-Subki, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer, govori o obraćanju namjesnika Buhare Halid b. Ahmeda ez-Zuhelija Imamu Buhariji, kada od njega zahtijeva da dođe na njegov dvor i da mu tamo tumači “Sahih” i “Tarih”. Buharija dostojanstveno odgovara da bi to bilo poniženje za znanje i nauku. Znanje se ne nosi na vrata vladara, nego kome treba znanje, taj dolazi u džamiju ili u drugo mjesto gdje se znanje širi i tamo ga preuzima. To je, po njima, bio razlog njegovog protjerivanja.
Iz ova dva velika iskušenja Imama Buharija izvlačimo velike pouke:
1. - Zavist će permanentno biti prisutna među ulemom. Kada je to osjetio najveći muhaddis svih vremena, šta onda očekivati danas?!
2. - Ukoliko se učenjak podanički ne odnosi spram vlasti, doživljava velike neprijatnosti. Imam Buhari kristalno jasno je pokazao kako se treba odnositi spram vladajućih struktura koje bi htjele da im učenjaci služe u dnevnopolitičke svrhe. Taj postupak Imama Buharija dijametralno je suprotan praksi mnogih današnjih “učenjaka” koji se sve više penju u naučnim krugovima, što su bliži vladajućoj hijerarhiji i što se više podanički odnose spram njih!

Njegova smrt

Više autora naglašavaju da je Allah Uzvišeni primao dove ovog islamskog velikana. Kada je bio protjeran iz Nejsabura, zatim iz Buhare, a onda stigao u Hartenk, u blizini Semerkanda, gdje je imao rodbinu, on je nakon noćnog namaza, zamolio Allaha Plemenitog da mu uzme dušu, naglasivši da je smrt bolja od fesada koji vlada u vladajućim i naučnim strukturama toga vremena, tako da nije prošao ni mjesec dana, kako tvrdi Abdul-Kuddus es-Semerkandi, a on je preselio u bolji, vječni svijet!
Hatib el-Bagdadi, Es-Subki, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer bilježe izjavu Et-Tawawisija koji kaže: Sanjao sam Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) kako stoji u društvu svojih ashaba. Nazvao sam mu selam, pa nakon što mi je on odvratio, upitao sam ga: “Koga čekaš, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Čekam Muhammeda b. Isma’ila el-Buharija!” Nakon nekoliko dana saznao sam da je Imam Buhari umro i to upravo onog momenta kada sam ja sanjao taj san! Ebu Mensur, čovjek kod koga je Imam Buhari bio smješten tih posljednjih dana svoga života, kaže, da kada je ukopan, svi su osjetili da njegov kabur miriše mirisom miska! Svi su se čudili tome, čak i oni koji su mu zavidjeli za vrijeme njegovog života i činili mu neprijateljstva, tako da se na njihovim licima primjećivalo kajanje i griža savjesti!
Inače, Imam Buhari umro je u subotu, u noći uoči ramazanskog Bajrama 256.god. po Hidžri. U času smrti nedostajalo mu je 13 dana da napuni 62 godine života!

Tri vrste (načina) obavljanja hadža i telbija

Hadžija ima slobodan izbor vrste hadža – temettu’a, ifrada i kirana. Najbolji je temettu’. Temettu’ znači dati umri prednost nad hadžem u mjesecima hadža, zatim obaviti hadž poslije umre. Ifrad znači striktno zanijjetiti samo hadž. Kiran znači da se umra i hadž zajedno zanijjete, ili, da se zanijjeti samo umra i naknadno doda hadž prije početka umranskog tavafa. Ko želi ifrad ili kiran, a sa sobom nije poveo hedj (žrtvenu životinju), dozvoljeno mu je da od hadža načini umru. Obavit će tavaf i sa’j, skratiti kosu i riješiti se ihramskih stega. Tako je postao onaj koji obavlja temettu’ hadž, a dokaz je predaja da je Poslanik naredio je svojim ashabima , r.a, koji su počeli sa ifradom i kiranom da se riješe stega ihrama i učine ih umrom. (El-Buhari i Muslim)

Onaj ko povede hedj sa sobom nije mu dozvoljeno izaći iz stega ihrama, jer je Poslanik , naredio svojim ashabima koji su poveli hedj da ostanu u ihramima dok hedj “ne stigne na svoje mjesto” tj. dok ne dočeka prvi dan Kurban-bajrama. Sunnet je muhrimu (onome ko je u ihramu) da što više uči telbiju od samog uspinjanja na prijevozno sredstvo. Muškarac će podići glas pri telbiji, a žena stišati toliko da samo sama sebe čuje. Telbija glasi: Lebbejkallahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike leke. “Odazivam Ti se moj Allahu, odazivam Ti se; Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se! Doista zahvala, blagodat i vlast Tebi pripadaju, Ti sudruga nemaš!”


Telbiju je potebno donositi prilikom ulaska i silaska na putu do Mekke, kada se čuje da je drugi uče, iza propisanih fard-namaza, kada se pokrije glava iz zaborava. Onaj koji obavlja temettu’ hadž prekinut će sa telbijom pri otpočinjanju umranskog tavafa. Oni koji čine ifrad i kiran prekinut će s telbijom prilikom bacanja kamenčića na prvi dan Kurban-bajrama.

Halid ibn Velid, radijallahu anhu - A. I. Ekrem

Halid je bio komandant koji je u svakoj situaciji znao odabrati najbolje rješenje. Svojom briljantnom taktikom bezizlazne situacije je pretvarao u pobjede.” Allahova Sablja” je bila toliko dosjetljiva i brza da je naprosto zbunjivala njegove neprijatelje, a fascinirala prijatelje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: »Rat je varka!" Ovaj hadis, mudru izreku našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Halid je sprovodio u praksu. Bio je nenadmašan u pripremanju i primjeni ratnih varki, ali, kada bi se i sam našao u klopci, znao se iz nje izvući.
Knjiga „Halid ibn Velid" je napisana perom profesionalnog vojnika, general-majora A. I. Ekrema. Ovaj pakistanski vojni stručnjak utrošio je pet godina pišući ovo izuzetno vrijedno djelo. Lično je obišao sva mjesta kuda je pohodila "Allahova Sablja", od Libanona, Sirije, Jordana, Iraka i Saudijske Arabije. Obzirom da nam je sve bitke i vojne pojedinosti, kroz ovu knjigu, prikazao vojni stručnjak imamo osjećaj, dok je čitamo, da se i sami nalazimo u spomenutim situacijama

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

El-Ubudijje - Šejhul-islam Ibn Tejmijje

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, i neka je Njegov salavat i selam na najčasnijeg među vjerovjesnicima i poslanicima, na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve ashabe, a zatim; Djelo 'Robovanje' od Šejhu-l-Islama uglednog Imama Ahmeda b. Abdu-l-Halima b. Abdu-s-Selama b. Tejmijje El-Haranija, koji je bio imam i veliki borac, strpljivi učenjak i aktivista da je Allahova milost na njega. On je poznati imam i nema ni jedne osobe da joj je nepoznat, njegova znamenitost je dovoljna tako da se o njemu ne treba previše govoriti. On je veliki imam koji je uzdigao put i vjerovanje ehli sunneta i džema'ata u vremenu kada je postojala prijetnja da mu se zatru tragovi, a od njegovog znanja su se mnogi okoristili u toku njegovog života kao i poslije njegove smrti.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Šejtanove zamke - Ibn Qajjim el-Džewzijje

Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramatičara je Ebu 'Abdillah, Šemsuddin Muhammed b. Ebi Bekr b. Ejjub b. Sa'd b. Hariz b. Mekki Zejnuddin ez-Zur'i, iz Damaska, hanbelija. Poznatiji je kao Ibn Qajjim el-Dževzijje.Ibn Qajjim je imao hrabro srce i široko znanje. Dobro je poznavao nauku o moralu (ahlaq) i fikh prvih generacija muslimana. Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na hanbelijskom mezhebu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadetima. Davao je fetve. Bio je pobožan i privržen islamu. Pokazivao je veliko zanimanje za šeriat. U tefsiru nije imao premca. U usul-i dinu je dostigao vrhunac. Što se tiče hadisa, njegovih značenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn Qajjim je u to polje ušao do detalja. Dostigao je visok stepen u fikhu, metodologiji fikha (usul) i arapskoj gramatici. Proučavao je arapski jezik, književnost i druge discipline.U svim tada¬šnjim disciplinama je dostigao zavidan stepen.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

On je Prvi i Poslednji - هو الأول والآخر

(5) Allah oduvijek postoji, bez početka je, zauvijek je, bez svršetka je.
(6) Neće propasti niti će nestati.
(7) Biva samo ono što On hoće.

Objašnjenje:

El-Kadim - (Allah oduvijek postoji). Ne spada u Allahova imena kojima je Sebe nazvao. Njime se aludira da Uzvišenom Allahu nije prethodilo ništa, kao i to da je On bez početka, da je zauvijek i da je bez svršetka. Ovo značenje je sadržano u ajetu:
هو الأول والآخر
On je Prvi i Poslednji. (El-Hadid, 3.)

Onaj ko je prvi, nema prije sebe nikoga i ništa, a ko je posljednji, poslije njega nema nikoga i ništa drugo. Ovaj ajet je tako objasnio Resulullah sallallahu alejhi ve sellem.

(6) Neće propasti niti će nestati.
To je kao što Uzvišeni Allah kaže:

كل من عليها فان
ويبقى وجه ربك ذو الجلال والإكرام
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog. (Er-Rahman, 26.-27.)


كل شيء هالك إلا وجهه
Sve će osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.)

Uzvišeni Allah je Svoja stvorenja učinio prolaznim, a Sam je vječan. On ih usmrćuje, a Sam je besmrtan. Uzvišeni Allah je Posljednji, neće nestati i kada sve nestane.
I biva samo ono što On hoće. Uzvišeni Allah je moćan da uradi sve što želi. Stoga kaže:
ولكن الله يفعل ما يريد
Ali, Allah radi ono što On želi (El-Bekare, 253.)

Ako Allah želi neku stvar, stvorit će je i protiv volje svih Svojih stvorenja, a ako je ne želi ni sva stvorenja neće biti u stanju da je načine.
Ovim se iskazuje univerzalna Allahova volja koja se ne remeti. Svako dobro ili zlo u ovoj vasioni, uistinu se događa s Njegovim htijenjem i s Njegovom voljom. Njegova se volja ne može nadjačati. Što On hoće biva, a što On neće, neće ni biti. Dokazi o tome su mnogobrojni.

(8) Mašta Ga ne može dokučiti niti razum pojmiti.
(9) Ne sliči stvorenjima.
(10) Živ je, ne umire, postojan je, ne spava.

Objašnjenje:

Uzvišenog Allaha niko od Njegovih stvorenja ne može obuhvatiti svojim znanjem, kao što kaže Uzvišeni Allah:
ولا يحيطون به علما
Oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti (Ta-ha, 110.)

Allaha ne može niko svojom maštom dokučiti niti razumom pojmiti, niti Ga može zamisliti i predstaviti.
Niko od Njegovih stvorenja ne zna kakav je On i Njegov Zat (Biće). Allah ne sliči nikome od Svojih stvorenja ni u Svom Zatu (Biću), ni u Svojim imenima i svojstvima (atributima), a ni u Svojim djelima. Slavljen neka je On i Uzvišen!
Ništa nije kao On. Uzvišeni Allah je Živ, ne umire, kao što kaže:

وتوكل على الحي الذي لا يموت
Ti se pouzdaj u Živog koji ne umire. (El-Furkan, 58.)

Zatim Allah kaže:
كل من عليها فان
ويبقى وجه ربك ذو الجلال والإكرام
Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvog, Veličanstvenog i Plemenitog. (Er-Rahman, 26.-27.)

كل شيء هالك إلا وجهه
Sve će, osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.)

Uzvišeni Allah živi, ne može Ga smrt zateći. On je Vječni, budan, ne obuzima ga drijemež ni san. Da nije tako, poremetila bi se ravnoteža u cijelom kosmosu. On savršeno kontrolira sve stvari u Svom vlasništvu, Slavljen i Uzvišen neka je On! Ovo je odgovor svima onima koji Uzvišenog Allaha porede sa Njegovim stvorenjima i time postaju nevjernici.

(11) Allah stvara i nema potrebe za stvorenim. On daje opskrbu bez truda i poteškoće.
(12) On usmrćuje bez straha. On proživljuje bez umora i truda.

Objašnjenje:

Uzvišeni Allah nije stvorio stvorenja zato što su Mu ona potrebna, niti iz Svoje želje da Mu ona u nečemu pomažu. Naprotiv, stvorio ih je da Ga obožavaju.
Uzvišeni Allah kaže:

وما خلقت الجن والإنس إلا ليعبدون
A džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju (ibadet čine). (Ez-Zarijat,56.)

Uzvišeni Allah daje opskrbu svim Svojim stvorenjima, ljudima i džinnima, pticama i zvijerima kao i ostalim mimo njih, vjernicima i nevjernicima. Svakom od njih daje ono što od Njega traži, a da to ne umanjuje ništa od onoga što ima u Svom vlasništvu. On posjeduje ključeve nebesa i Zemlje. On je Slavljeni i Uzvišeni Allah. On uzima duše (usmrćuje) svojim stvorenjima bez bojazni

الله يتوفى الأنفس حين موتها
Allah uzima duše u času njihove smrti (Ez-Zumer, 42.)

لا معقب لحكمه
Niko ne može presudu Njegovu pobiti. (Er-Ra'd, 41.)

A Uzvišeni Allah kaže:

لا يسأل عما يفعل وهم يسألون
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. (El-Enbija', 23.)

Allah će proživjeti mrtve na Sudnjem danu.

زعم الذين كفروا أن لن يبعثوا قل بلى وربي لتبعثن ثم لتنبؤن بما عملتم وذلك على الله يسير
Nevjernici tvrde da neće biti proživljeni. Reci: "Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti proživljeni, pa o onom što ste radili,doista, biti obaviještenu" - a to je Allahu lahko. (Et-Tegabun, 7.)

ربنا إنك جامع الناس ليوم لا ريب فيه
Gospodam naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. (Ali 'Imran, 9.)

Uzvišeni Allah će proživjeti ljude na Sudnjem danu, nakon njihove smrti i to Mu neće biti teško. Onaj koji oživljuje zemlju nakon njenog mrtvila (neplodnosti), vodom pomoću koje raste biljni svijet, moćan je da oživi i umrle ljude:

كذلك نخرج الموتى لعلكم تذكرون
Isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se! (El-A'raf, 57.)

Onaj koji ih je stvorio prvi puta, moćan je da ih po drugi put oživi. To je Uzvišenom Allahu lakše nego što vi to zamišljate.

Zaključak:

Uzvišeni Allah je zaista Prvi i Posljednji, Živi i Vječni. On radi sve što hoće. Ljudi Ga svojim znanjem ne mogu obuhvatiti. Ne obuzima Ga ni drijemež ni san. On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.