Šerijatska kazna za potvoru i uslovi njenog izvršenja

Čuvajući čast i dostojanstvo ljudi islam ustanovljava kaznu za potvoru, a ona je fizičkog oblika i iznosi osamdeset udaraca bičem paralelno sa odgojnom kaznom neprimanja svjedočenja. Uzvišeni kaže:


والذين يرمون المحصنات ثم لم يأتوا بأربعة شهداء فاجلدوهم ثمانين جلدة ولا تقبلوا لهمشهادة أبدا وأولئك هم الفاسقونإلا الذين تابوا من بعد ذلك وأصلحوا فإن الله غفور رحيم
 
“One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi Osim onih koji se i poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i Samilostan je!” (Suretun-Nur, ajet 4-5.)

Kazna za potvoru je uslovljena s devet tački: četiri kod onoga koji je potvorio: da bude punoljetan, razuman, neprisiljen i da ne bude otac potvorenog. Pet tačaka je vezano za potvorenog: da bude čestit, punoljetan, slobodan, razuman i musliman. Kod zahirija islam nije uslov za čestitost, pa ko potvori nemuslimanskog stanovnika islamske države bit će kažnjen. Dokaz im je da u pojam čestitosti ulaze muslimani i nevjernici. (Bidajetul-mudžtehidi, El-Mugni El-Muhalla.)


Ko čestitog optuži za blud i to posvjedoči, ali svjedočenje ne bude potpuno (četiri svjedoka) nad njim će se izvršiti šerijatska kazna od osamdeset udaraca bičem. Uzvišeni kaže: “Sa osamdeset udara biča izbičujte.” Ko svoju suprugu optuži za blud bit će kažnjen, osim ako donese dokaz, a on je četiri svjedoka. Tada će se nad njom izvšiti šerijatska kazna kamenovanja, ili će prokleti jedno drugo čime pada kazna za potvoru a među njima će doći do rastave braka zauvijek.

Kazna za potvoru potvrđuje se priznanjem ili svjedočenjem dvojice poštenih ljudi. Optužba za potvoru nekada može biti i obavezna, kao kad suprug zatekne suprugu u bludu i ona rodi dijete, te mu preovladava mišljenje da dijete nije njegovo zbog sličnosti sa drugim čovjekom. Mubah je optužiti suprugu za blud ako je to ona uistinu počinila, ali nije rodila dijete; i to kada ima nešto drugo što treba negirati kao da je njen blud općepoznat. Razvod braka je bolji, jer je to prikrivenije, a i njena optužba za blud vodi u širenje sramote ili u međusobno proklinjanje prema većini islamskih učenjaka.

Kazna za potvoru ne izvršava se u sljedećim slučajevima: oprostom, priznanjem potvorenog da je počinio blud, donošenjem dokaza ili međusobnim proklinjanjem supružnika. 

Allah najbolje zna.

Izbjegavanje klevetanja

Čast je najviša vrijednost čovjeka i od najvažnijih je stvari kojima se posvećuje posebna pažnja. Čast je jedna od pet nužnih postavki koje šerijat čuva i štiti. Šerijat zabranjuje narušavanje časti govorom ili djelom. Primjer za nasrtaj na čast govorom jeste potvora (kleveta).
Potvora za zinaluk (blud) ili homoseksualizam jedan je od najvećih grijeha. Uzvišeni kaže:

إن الذين يرمون المحصنات الغافلات المؤمنات لعنوا في الدنيا والآخرة ولهم عذاب عظيم
“Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna.” (Suretun-Nur, ajet 23.)

Ibn Kesir kaže: “Ovo je prijetnja od Uzvišenog Allaha onima koji optuže čestite i nevine žene za blud. Ovo je odgoj onome ko čuje nešto od ružna govora da ga ne širi i ne priča dalje. Uzvišeni kaže: 

إن الذين يحبون أن تشيع الفاحشة في الذين آمنوا لهم عذاب أليم في الدنيا والآخرة والله يعلم وأنتم لا تعلمون
“Oni koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.” (Suretun-Nur, ajet 19.)

tj. biraju ružan govor o njima: “Čeka teška kazna.”, tj. šerijatskom kaznom na ovom svijetu, a na Ahiretu patnjom.


Od Ebu Hurejre, r.a, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Izbjegavajte sedam grijeha koji vode u vatru.’ Rekoše: ‘O Allahov Poslaniče, koji su to?’ Reče: ‘Pripisivanje Allahu druga, sihr (vračanje), ubistvo onih koje je Allah zabranio, jedenje kamate, jedenje imetka jetima (siročeta), bježanje s bojnog polja i potvora čestitih i nevinih.” (El-Buhari i Muslim)

Potvora čestitih se tretira kao zločin za koji se u islamu kažnjava. Potvora proizvodi mnogobrojne opasnosti u društvu. U vjerodostojnoj predaji stoji:

“Muslimanu je kod drugog muslimana zabranjen, njegov život, imetak i čast.” (Muslim)

O upozorenju na potvoru i klevetu muslimana Allah, dž.š., kaže:

والذين يؤذون المؤمنين والمؤمنات بغير ما اكتسبوا فقد احتملوا بهتانا وإثما مبينا
“A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.” (Suretul-Ahzab, ajet 58.)

Preče je prikriti grješnike koji javno ne čine razvrat, te ih savjetovati i prekoriti sve dok se ne pokaju. Prenosi imam Ahmed od Sevbana, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

“Ne uznemiravajte Allahove robove niti ih brukajte, niti tragajte za njihovim propustima. Onaj ko traga za propustima svoga brata muslimana Allah će njegov propust tražiti sve dok ga u vlastitoj kući ne obruka.”

Ovo ukazuje da islam nije vjera uhođenja, špijuniranja i traganja za tuđim propustima i mahanama, nego se sve ostavlja za Dan obračuna osim onoga vezanog za prava ljudi u životima i imecima kada je zabranjeno šutjeti. Onaj ko potvori, a zatim se iskreno pokaje atribut griješnika spada sa njega. Uzvišeni kaže:

إلا الذين تابوا من بعد ذلك وأصلحوا فإن الله غفور رحيم
“Osim onih koji se i poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!” (Suretun-Nur, ajet 5)

Obaveznost pokornosti nadređenima

Pokornost vođi, halifi i drugim nadređenima je obaveza prema Kur’anu i sunnetu. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
يا أيها الذين آمنوا أطيعوا الله وأطيعوا الرسول وأولي الأمر منكم
“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” (Nisa’, 59)

Rečeno je da su predstavnici vođe, učenjaci, kao i vođe izvidnica. U hadisu od Ebu Hurejre r.a, Poslanik ,s.a.v.s., kaže: “Ko mi se pokorava i Allahu se pokorava, a ko mi je neposlušan i Allahu je neposlušan. Ko se pokorava vođi - meni se pokorava, a ko se ne pokorava vođi - ni meni se ne pokorava.” (El-Buhari)
I hadis: “Slušajte i pokoravajte se i kad bi vam crni rob kao namjesnik bio postavljen, a glava mu kao crni suhi grozd.” (El-Buhari)

Pokornost je uslovljena u svemu što nije nepokornost Allahu dž.š.. Od Alije r.a, prenosi se da je Poslanik ,s.a.v.s., rekao: “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. Pokornost je u dobru (prema pravilima šerijata).” (El-Buhari, Muslim, Ebu Davud i En-Nesai)

Pokornost je uokvirena nesuprostavljanjem šerijatu. Od Ibn Omera , r.a, se prenosi da je Poslanik ,s.a.v.s., rekao:

“Na čovjeku muslimanu je da sluša i pokorava se, volio to ili mrzio, osim da mu se grijeh naredi. A ako mu se grijeh naredi - nema slušanja ni pokoravanja.” (Prenosi se u Sunnenima)


Šerijat sa svim pravilima nastoji ujediniti ljude, a odbaciti neslaganja koja su razlog cijepanja, slabljenja snage ummeta i vladavine neprijatelja, svejedno, radilo se o vojsci ili vođi muslimana. Zato, pokornost označava izvršavanje naredbe i pokornost masa vladaru kojem je predata vlast. U tome je mudrost i milost Allahova prema Svojim stvorenjima, jer nije ispravan ummet bez odgovorne vlasti koja ispravlja greške, upućuje zalutale, uči neznalice, liječi bolesne i hvata zločince; opravdavajući povjerenje, sudeći po pravdi i izvršavajući obavezu. U Sahihima se prenosi:

“Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku ,s.a.v.s., na poslušnost i pokornost u teškoćama i dobru, i u dobru i u zlu, na davanje prednosti drugima, da nećemo nepokorni nadređenima biti i da ćemo govoriti istinu gdje god bili ne bojeći se radi Allaha ničijeg prijekora.”

U drugoj predaji stoji:

“I da nećemo nepokorni nadređenima biti. Reče: ‘Osim da vidite otvoreno nevjerstvo za koji imate dokaz kod Allaha.”

Od Ibn Omera r.a, se prenosi da je rekao:
“Čuo sam Allahova Poslanik s.a.v.s., kako govori: “Ko umre odvojen od zajednice muslimana umro je paganskom smrću.”

Od Abdullaha ibn Omera prenosi se:
“Ko dâ prisegu vođi, a on mu pruži ruku i iskreno to učini, neka mu dâ ako može. Ako drugi vođa dođe suprotstavljajući mu se - ubijte ga.” (Muslim)

Od Ebu Hunejde Vaila ibn Hadžera r.a, prenosi se da je Seleme ibn Jezid el-Džafi upitao Poslanik ,s.a.v.s.,:
“Allahov Vjerovjesniče, šta misliš kada bi nam došli nadređeni koji bi tražili a ne bi davali naša prava, - šta tada naređuješ?” Poslanik ,s.a.v.s., se udalji od njega. Opet ga je upitao, a Poslanik ,s.a.v.s., reče: “Slušajte i pokoravajte se, oni će odgovarati za svoje postupke, a vi za svoje!” (Muslim)

Od Abdullaha ibn Mes’uda r.a, prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao:
“Poslije mene će biti borba za prestiž i djela koja ćete prezirati.’ Rekoše: ‘Allahov Polsaniče, šta nam naređuješ?’ Reče: ‘Izvršavajte prava drugih prema vama, a molite Allaha za svoja prava.” (Muttefekun alejhi)

Poslanik ,s.a.v.s., kaže:

“Kome bude postavljen namjesnik i vidi da on čini grijeh prema Allahu, neka prezire ono što (namjesnik) radi i neka ne napušta pokornost.” (Muslim)

Pokornost nadređenom i izbjegavanje opiranja je tačka razdvajanja ehlis-sunneta, haridžija i rafidija (šija). Onaj ko ustane na vladara bez ikakva opravdanja dozvoljeno ga je ubiti.

Postupci hadžije prvog dana Kurban-bajrama

Kada hadžija stigne na Minu sunnet je po redu činiti sljedeće radnje: baciti kamenčiće na Džemretul-Akabu, zaklati kurban za onog koji obavlja temettu’ i kiran, brijanje ili skraćivanje kose, tavaful-ifada, sa’j za temettu’, a za kiran i ifrad nema sa’ja poslije onog pri dolasku u Mekku. Nema smetnje neke od ovih spomenutih radnji učiniti prije ili kasnije. Prvi dan Kurban-bajrama je dan Velikog hadža. Nazvan je tako zbog mnogobrojnih radnji hadža koje se taj dan obavljaju.

Kamenčiće treba bacati jedan za drugim. Donijet će se tekbir sa svakim kamenčićem, a zatim se odmaknuti bez zastajkivanja. Poslije prvog bačenog kamenčića prekida se telbija. Poslije bacanja sunnet je zaklati kurban, ako ga ima, i to u bilo kojem dijelu Mine. Cijelo područje Harema je mjesto klanja. Zatim, obrijat će se ili skratiti kosa. Skraćivanje mora biti podjednako. Žena će od pletenica (ili repa) skratiti koliko su jagodice prstiju. Poslije će obaviti tavaful-ifadu, a poželjno je da tavaf bude poslije bacanja kamenčića, klanja i brijanja kose. Ako odgodi tavaf do noći nema zapreke. Dozvoljeno ga je obaviti nastupanjem ponoći prvog dana Kurban-bajrama. Ovo je mišljenje Eš-Šafiija, a zadnje vrijeme za ovaj tavaf, prema najispravnijem mišljenju, nije ograničeno. Kada ga god obavi ispravan je po mišljenju Ebu Kudame.( El-Mugni (na marginama je Eš-Šerhu-l-Kebir), 3/4759)


Ako bi hadžija dao prednost tavaful-ifadi nad bacanjem kamenčića ispravno je i dovoljno, a ako ga odgodi za posljednje dane Kurban-bajrama ili čak poslije, nema smetnje i za to neće klati kurban.( El-Medžmu’u, En-Nevevi, 8/161)

Poslije tavafa onaj koji obavlja temettu’ obavit će sa’j, jer je njegov prvi sa’j bio samo umranski. Za kiran i ifrad obavezno se mora obaviti sa’j poslije tavaful-ifade, ako nisu obavili sa’j poslije tavaful-kuduma (tavaf pri dolasku u Mekku).

Tavaf i sa’j su dva sastavna dijela hadža (ruknovi). Allah , kaže:

“I neka oko Hrama drevnog obilaze.”, (Suretul-Hadždž, ajet 29)

i kaže:

“Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Ka’bu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prijestup ako krene oko njih.”( Suretul-Bekare, ajet 158)

Prvo razrješenje iz stega ihrama se dešava obavljanjem dvije od tri radnje: bacanjem kamenčića, brijanjem ili šišanjem kose i obavljanjem tavaful-ifade sa sa’jem (ako je dužan obaviti sa’j). Kada hadžija obavi dvije od tri spomenute radnje, sve mu je dozvoljeno osim spolnog općenja. Ako namjerno ili nenamjerno, prije ili naknadno, obavi jednu od ovih radnji nije griješan. Drugo razrješenje od ihramskih stega se okončava upotpunjavanjem treće radnje. Kada nju obavi sve mu je dozvoljeno, pa i spolni odnos. Klanje ne ulazi u uslove razrješenja iz stega ihrama.


*Boravak na Mini, bacanje kamenčića i zadnja tri dana Kurban-bajrama

Jedanaesti, dvanaesti i trinaesti dan zul-hidždžeta su tri posljednja dana Kurban-bajrama. Boravak na Mini po noći u tri zadnja dana je vadžib. Poslanik je to činio kao obred. On kaže:

“ Uzmite od mene vaše obrede (hadža).”

Ko ne nađe boravište na Mini i provede dio noći na njoj ostatak mu je dovoljan provesti drugdje u bilzini. Nema smetnje za to, ako Bog da.
Bacanje kamenčića na tri džemreta počinje sa jedanaestim danom poslije nastupanja podneva. Ako se kamenčići bace prije podneva dužnost ih je ponovo baciti. Isto se odnosi i na dvanaesti i trinaesti dan, osim, ako se požuri s napuštanjem Mekke. Svaki dan će početi bacanje od prvog džemreta, a to je malo džemre koje je u paraleli sa Mesdžidom El-Hif na Mini. Sa bacanjem kamenčića učit će se tekbir, stati prema Kibli i upućivati dove. Zatim, prići će se drugom tj. srednjem džemretu, stati i uputiti dove poslije bacanja; i na kraju će se prići zadnjem tj. velikom džemretu (Džemretul-Akaba), baciti kamenčiće i krenuti bez stajanja i upućivanja dove, povodeći se tako za praksom Poslanika ,El-Muveffek u El-Mugniju kaže: “ Ako jedan ili dva kamenčića budu nedostajala, nema smetnje, a ako više njih nedostaje to povlači sankcije.” Ako nedostaju tri kamenčića dužan je zaklati kurban, zato što se u jeziku tri smatra množinom. Ko izostavi bacanje kamenčića na sva tri džemreta u jednom danu dužan je zaklati kurban*, prema mišljenju Malika, Es-Sevrija, Eš-Šafiija, Ata’a, El-Evzaija i drugih.*( El-Medžmu’u; En-Nevevi)

Ako odgodi bacanje kamenčića do noći radi prijeke potrebe ili nemoći, neće ih bacati do sutra poslije podne, prema stavu Ebu Hanife i Ishaka. Eš-Šafii, Muhammed ibnul-Munzir i Ja’kub su mišljenja da će ih baciti noću zbog riječi Poslanika čovjeku koji je rekao:

“Bacio sam kamenčiće poslije akšama.” “Baci ih nema smetnje.” – odgovori Poslanik .( Prenosi El-Buhari objašnjavajući značenja pojma noć i razilaženje učenjaka u tome)

U El-Mugniju stoji: “ Ako odgodi bacanje jednog dana za drugi dan, ili sva bacanja odgodi za zadnji dan Kurban-bajrama, ostavio je sunnet i nema nikakve sankcije, osim što će po redu bacati (kako je i zakasnio). Ako prođu dani bajrama i sunce zađe a bacanje je izostavio neće ga naknadno obavljati, ali mu je dužnost zaklati kurban.” Ko ode sa obreda hadža prije bacanja kamenčića dužan je dati iskup, a griješan je ako se ne vrati. Uzvišeni kaže:

“I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.”( Suretul-Bekare, ajet 203)

Dozvoljeno je opunomoćiti drugoga za bacanje kamenčića, ako se radi o djeci, bolesnima, nemoćnima, trudnicama itd. Koga zalazak sunca zatekne trećeg dana Kurban-bajrama, dok je još u Mekki, ostat će do sutrašnjeg dana sve dok ne baci kamenčiće i ne ode s drugima.

Dozvoljene igre, natjecanje i gađanje

Musliman ima potrebu za dozvoljenom razonodom kojom ojačava tijelo, obnavlja živahnost, a od duše otklanja zamor od teškog posla. Zamjena za nedozvoljenu zabavu je zabava koju islam dozvoljava. Evo nekih primjera:

1. Utrka. Prenosi se da se Vjerovjesnik ,s.a.v.s., takmičio sa svojom suprugom Aišom , r.a, više puta. Aiša , r.a, kaže:
“Utrkivao se sa mnom Allahov Poslanik ,s.a.v.s., , pa sam ga prestigla. Prošlo je vremena dok se nisam udebljala kada se ponovo sa mnom utrkivao i onda me on prestigao i rekao: ‘Ovo je za onaj put (tj. jedan za jedan).’(Ahmed i Ebu Davud)

2. Hrvanje. Prenosi se da se Poslanik ,s.a.v.s., hrvao sa čovjekom po imenu Rukane više puta; što sve ukazuje da takmičenje ili hrvanje ne narušava dostojanstvo čovjeka, niti se kosi sa godinama starosti. Ovo hrvanje nije bilo poput današnjeg poznatog okrutnog hrvanja koje nekada odvede protivnika u smrt.

3. Streljaštvo. Prenosi se od Vjerovjesnika ,s.a.v.s., da je prošao pokraj ashaba koji su gađali strijelama i rekao im:
“ Gađajte i ja sam sa vama.” ( Ebu Davud)
Streljaštvo je jedna od najpohvalnijih igara koja muslimana priprema za džihad shodno riječima Uzvišenog:
وأعدوا لهم ما استطعتم من قوة
“I protiv njih pripremite koliko god možete snage …” (Enfal, 60)
Poslanik ,s.a.v.s., je protumačio snagu streljaštvom, jer je to bilo uobičajeno u njegovo doba. Spomenutim se dokazuje pravna šerijatska utemeljenost obučavanja.


4. Lov
U dozvoljenu razonodu spada i lov na kopnu i moru. Iz ovoga se izuzimaju oni koji su u ihramima hadža ili umre i oni koji su u Haremi-Šerifu. Nije dozvoljeno loviti ili ubijati iz igre, pa makar se radilo o vrapcima. O tome postoje šerijatski tekstovi zabrane.

5. Plivanje. Od pohvalnih psihičkih tj. sportskih aktivnosti je i učenje plivanja kao korisnog sredstva za borbu na Allahovom putu na moru.
6. Igra sa porodicom
Pomoć čestitosti jeste i igra čovjeka s vlastitom porodicom. Poslanik ,s.a.v.s., kaže:
“ Sve što nije Allahov spomen (zikr) jeste zabava ili zaborav, osim u četiri slučaja: streljaštvo, dresiranje konja, igra sa porodicom i učenje plivanja.” (Et-Taberani)

7. Ljuljačke za djecu. U Sahihul-Buhariji prenosi se u hadisu Aiše , r.a, da je govorila:
“…,a ja sam na ljuljački sa prijateljicama.”

8. Utrka konja i deva ima posebne uslove. Pohvalna sportska aktivnost koja vodi ostvarenju ciljeva borbe i džihada jeste utrka konja i deva prema hadisu:
“Nema takmičenja osim u papcima, strijelama i kopitama.” (Ahmed)
Utrkivanje je dozvoljeno sunnetom i koncenzusom učenjaka. Utrka može biti bez naknade i ona je apsolutno dozvoljena ili sa naknadom, što nije dozvoljeno, osim u utrci konja, deva ili u streljaštvu.

Uslovi su sljedeći:
a) da se pouzdano odrede i vizuelno znaju sredstva jahanja ili strijelci,
b) da sredstva utrke budu jedinstvena kao i streljačko naoružanje,
c) odrediti razdaljinu utrke prema običaju,
d) da je naknada poznata, dozvoljeno ju je odmah ili kasnije dati,
e) izbjegavati svaku slutnju hazarda (opklade) tj. da naknada bude data od jedne strane koja se natječe. Ako je naknada (tj. nagrada) data od vlasti, tj. vođe islamske države ili kakvog namjesnika, dozvoljeno je bez razilaženja, makar nagrada bila izdvojena iz državnih sredstava. U tome je opća korist i podstrek na obuku za džihad i korist muslimana. Ako bi neko drugi dao nagradu ne bi bilo smetnje pod uslovom da bude iz njegovog imetka.

Ako je naknada na teret učesnika uslov je da bude isključivo samo od jednog od njih prema mišljenju Ebu Hanife, Eš-Šafiija i Ahmeda. Ako obostrano ulože nije dozvoljeno, jer je to kocka, a svaki od njih može dobiti ili izgubiti. Neki učenjaci odobravaju kulturna takmičenja, pa makar i s naknadom smatrajući da je to širenje islamskog znanja džihad.

Dozvoljena su takmičenja i natjecanja, ali bez ikakve naknade kao što su utrke jedrilica, ptica i drugih životinja. U ovo ulazi i takmičenje u trčanju koje se smatra korisnim sportom za tijelo, zatim sva natjecanja u fizičkoj spremnosti, ali bez opklade, otkrivanja stidnih dijelova tijela, nedozvoljenog miješanja muškaraca i žena, i drugih prekršaja i neprijateljstava, izostavljanja Allahova spomena, namaza itd. Prenosi se vjerodostojno od Poslanika ,s.a.v.s., da je prošao pored dvije osobe koje su se smjenjivale u nošenju velikog kamena, a on nije na to reagovao. Natjecanje u igri tavle i šaha je hazard i apsolutno zabranjeno. El-Kurtubi kaže: “Nema razilaženja u dozvoljenosti utrke konja i drugih jahalica, takmičenja u trčanju, streljaštvu i rukovanju oružjem čime se obučava za ratovanje.” Ako se povede utrka među različitim vrstama životinja nije dozvoljeno. Ako čovjek kaže drugom: “Ispali ovu strijelu i ako pogodiš imaš nagradu.”, dozvoljeno je i smatra se nagrađivanjem. A ako mu kaže: “Ako pogodiš tebi je dirhem, a ako ne pogodiš dat ćeš mi dirhem- nije dozvoljeno, jer je to kocka.( El-Mugni, 11/55)
Allah najbolje zna.

Zabranjene igre i zabave

Islam nastoji sačuvati i iskoristiti vrijeme muslimana u korisne svrhe. Islam poziva na svestran i plodonosan rad i udobnost koja daje duševni smiraj. U korist pokornosti Allahu, s.w.t., islam zabranjuje igre i zabave suprotne šerijatu. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

وإذا رأوا تجارة أو لهوا انفضوا إليها وتركوك قائما قل ما عند الله خير من اللهو ومن التجارة
“Ali kada oni kakvu robu trgovačku ili veselje ugledaju, pohrle mu i tebe ostave sama da stojiš. Reci: Ono što je u Allaha bolje je i od veselja i od trgovine.”( Džumua, 11) i:

ومن الناس من يشتري لهو الحديث ليضل عن سبيل الله بغير علم ويتخذها هزوا
” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali.”( Lukman, 6)
Zabranjene igre su:

1. Kocka i lutrija, što se u islamu sve zajednički naziva hazardom. Ove igre su haram prema koncenzusu ispravnih prethodnika. Hazard je plodno tlo za neprijateljstvo i mržnju. Kockar je prisiljen prodati samog sebe, svoju porodicu i vjeru, a Allahu se utječemo od toga. Sam poziv na kocku zahtijeva iskup. Zarada od kocke bez sumnje je haram, svejedno radilo se o novcu, klađenju na utakmice i sl., što se sve zasniva na sreći i slučajnosti. Da bi pojasnio veličinu zabrane hazarda Allah, s.w.t., ga navodi u kontekstu sa vinom. On kaže:
إنما يريد الشيطان أن يوقع بينكم العداوة والبغضاء في الخمر والميسر ويصدكم عن ذكر الله وعن الصلاة فهل أنتم منتهون
“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?”( Maide, 91)
Strelice kojima se u pagansko doba kockalo, danas su postale lutrija koja isto tako spada u hazard.


2. Igre tavle (nerd) i šaha. U hadisu Sulejmana ibn Burejde u Sahihu Muslimu od njegova oca , r.a, prenosi se da je Poslanik ,s.a.v.s., rekao:

“Ko igra nerdešir kao da je svoju ruku umazao svinjskim mesom i krvlju.”

Nerd je danas poznat kao tavla (stolna igra). Hanefije nerdu priključuju i šah za koji kažu da je mekruh-tahrimen. Prioritetno mišljenje je da su šah i tavla haram prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Ibnul-Kajjim u “Knjizi viteštva” kada spominje zabranu vina i kocke kaže: “ Takođe, igre koje zabavljaju, a nemaju koristi kao što su tavla, šah i sl., što sve odvodi od spomena Allaha, s.w.t., i obavljanja namaza.” Ibn Kudame je iznio dokaze i ništavnosti tavle i spomenuo u El-Mugniju njihovu zabranu. El-Bejheki u Šuabul-imanu kaže: “Općenito rečeno, igra nerda i šaha na imetak je haram, prema koncenzusu. O igri bez ulaganja novca postoji razilaženje, ali je kod mene zabrana prioritetnija.”- zatim je dugo govorio o ovoj tematici. Koncenzus o zabrani takođe prenosi i El-Kurtubi u svom tefsiru.

3. U zabranjeno spadaju klubovi i kockarnice u kojima se, pored ostalog, prodaje i nudi alkohol. Ovo su sve zabranjene igre i razonode u islamu.
Ovdje ulaze i sportske igre kojima se propušta namaz, igre koje vode naprijateljstvu i mržnji, igre u kojima se miješaju muškarci i žene, na kojima se pije alkohol, otkrivaju stidna mjesta. Islamska pravna formula kaže: Sve što vodi u haram i samo postaje haram.

4. Sredstva informisanja koja neprestano emituju program ne obraćajući pažnju na namaske vaktove, niti daju napomenu na njih. Takođe, sredstva informisanja koja prikazuju griješenje, slike žena i seksualne požude. Ako se ustroje ova sredstva i ograniče moralnim zakonima i upotrijebe za poziv u islam, podučavanje i odgoj, za dozvoljene stvari kao što su vijesti i sl., onda su ta sredstva dobra. Naročito, ako ih nadgleda pravedna islamska vlast, a ne komercijalne ustanove kao što je to slučaj u nekim tzv. islamskim i svim neislamskim državama. Propis i stav prema nečemu se temelji na izloženom, a ne na sredstvu kojim se dotično izlaže.

5. Igre u kojima se pije alkohol, udara u bubnjeve i svira muzika. Poslanik ,s.a.v.s., obavještava:
“Ljudi iz mog ummeta će sigurno piti vino nazivajući ga različitim imenima. Nad glavama će im se svirati instrumentima i pjevat će im pjevačice. Allah će dati da ih zemlje proguta i pretvoriće ih u majmune i svinje.”( Ibn Madže, Et-Taberani, El-Bejheki i Ibn Hibban u Sahihu)

6. Od zabranjenih zabava je i laž u vidu glume u teatru i filmovima s ciljem nasmijavanja ljudi. Poslanik ,s.a.v.s., kaže: “Teško onome koji govori i laže da bi ljude nasmijao! Teško njemu! Teško njemu! Teško njemu!”( Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Hakim,hasen)

7. Svaka razonoda koja zove ka još većoj razonodi, ubacuje neprijateljstvo i mržnju među igrače i odvraća od spomena Allaha i obavljanja namaza, na istom je stepenu kao i pijenje alkohola i najpreča da bude haram prema El-Kurtubiju koji ovo prenosi u svom tefsiru. Ibn Tejmijje kaže: “Sve što zabavlja i zaokuplja od Allahove naredbe, zabranjeno je, iako u osnovi nije haram.”

Propisi ihrama

Ko stigne do jednog od pet mikata sa namjerom da obavi hadž ili umru, dužnost mu je propisno obući ihram na samom mikatu. Ko obuče ihram prije mikata, nema smetnje ali je bolje da to bude na samom mikatu prema praksi Poslanika , Ako pređe mikat bez ihrama dužnost mu se vratiti i obući ihrame, u protivnom obavezan je iskupiti se klanjem kurbana. Onaj ko bez namjere obavljanja hadža pređe mikat, a zatim odluči učinit hadž ili umru obući će ihrame na onome mjestu gdje je to i odlučio ne prelazeći isto mjesto. Mikati su Zul-Hulejfa (Abar Ali) za Medinjane, El-Džuhfa ( u blizini Rabiga) za Šamlije, Egipat i zemlje Magriba, Jelemlem (Es-Sa’dijje) za Jemence, Karnul-Menzil (Es-Sejl) za Nedždlije, te Zatu Irk za stanovnike istoka i Iračane. Ovo su mikati za stanovnike spomenutih područja i za sve one koji preko ovih mikata prođu s namjerom obavljanja hadža ili umre. Ko je unutar mikata obući će ihram u svojoj kući, osim stanovnika Mekke koji izlaze van područja Mekke (na tzv. el-hall) radi oblačenja ihrama, i to isključivo za umru.

Ihram za hadž nije ispravan osim u poznatim mjesecima hadža, a oni su: ševval, zul-ka’de i deset prvih dana zul-hidždžeta. Ko dođe ili pređe mikat želeći obaviti hadž treba skinuti šivenu odjeću i obući gornji i donji dio ihrama. Poželjno je da bude čist i bijele boje. Onaj ko nema odjeću ihrama skinut će svoju odjeću i omotati je oko prsa. Donji dio odjeće (čakšire ili široke pantalone) će ostaviti na sebi i početi sa obavljanjem obreda. Ako u međuvremenu nađe ihrame skinut će šivenu odjeću i obući ih. Žena će obući svoju šivenu odjeću. Ako je u hajzu ili nifasu obući će ihram i početi s obredima kao i ostale hadžije, s tim što neće obavljati tavaf oko Ka’be sve dok joj hajz i nifas ne prestanu i dok se ne okupa.

Sunnet je onome ko želi obući ihram okupati se, očistiti, namirisati glavu i bradu, ali ne i odjeću ihrama. Isto tako, sunnet je da samo oblačenje ihrama treba biti poslije propisanog farz namaza ili nafile.

Ihram označava namjeru ulaska u obrede. Sunnet je jezikom izgovoriti nijjet ihrama. Kada onaj koji želi obaviti temettu’ hadž zanijjeti u mjesecima hadža, srcem će zanijjetiti, a jezikom izgovoriti: Lebbejke umreten mutemetti’an bihâ ilel-hadždži. “Odazivam Ti se (Allahu) umrom do obavljanja hadža.”

Isto se odnosi na onoga koji obavlja kiran, ifrad, umru, koji izvršava bedeluk i onog koji dobrovoljno obavlja hadž za drugu osobu. Pohvalno je da kod ihrama kaže “riječi uslovljavanja”: Fe in habesenije habisun fe mehallī hajsu habeseni. “Pa ako budem spriječen, moje mjesto je gdje sam i spriječen.”

Ako izgovori ove riječi, a zatim mu se nešto ispriječi na putu do Ka’be riješio se obreda hadža i nema više nikakvih dužnosti (ili sankcija). Ko ihram zanijjeti bez određivanja vrste hadža ispravno je, i takav hadž će pretvoriti u bilo koju vrstu hadža. Onaj ko obavlja temettu’ može dodati nijjet hadža na umru i nastaviti sa kiranom. Žena koja dobije hajz, a već je započela obred hadža, dodat će nijjet umre i tako preći na kiran, ako već nije obavila umranski tavaf.