Mudre izreke i savjeti - Hasan el-Basri

Kada je čuo jednog kako proklinje: -Bože, uništi griješnike, Hasan je primijetio:
- Tada ćemo se osjećati usamljenim na putu i umanjiće se broj onih koji postupaju po vlastitom nahođenju.

Naša vjera je čvrsta, a istina je zaista teška. Čovjek je slab i nemoćan; zato neka se zaprti onoliko koliko može nositi. Jer ako se pretovari obavezama, strahovati je zbog mrzovolje i napuštanja poslova.

Bolest čisti tijelo kao što zekat čisti imetak. Tijelo koje ne zna za bolest je kao imetak koji se ne čisti zekatom: u njemu nema napretka.

Ispravno mišljenje i pobožnost najbolja su djela. Ko svoj život po njima uredi, sigurno je da će se spasiti. Svako drugi neka preispita svoje življenje. Ispravno mišljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrđavih djela. Ko se osloni na ispravno mišljenje, spasiće se, a ko ga zanemari, propašće.

Da nema zaborava, umnožili bi se fekihi (pravnici).

Čovjek po imenu Eban pripovijeda: "Ušao sam u džamiju u kojoj sam zatekao Hasana. Na moje pitanje da li je klanjao odgovorio je da nije.
"Ali čaršija je klanjala," primijetih. Na ove moje riječi Hasan reče:
- Ko će od čaršije uzimati vjeru?! Ako im roba dobro ide, odgode klanjanje namaza, a ako
ima slabu prođu, klanjaju prije namaskog vakta!


Čuvaj se troga, spriječićeš šejtanu prilaz:
-nikada se ne osamljuj s tuđom ženom pa makar govorio da je podučavaš Kur'anu;
-nikako ne idi vladaru makar govorio da mu naređuješ činjenje dobra, a zabranjuješ činjenje zla;
-ne sjedi sa novatorom u vjeri jer će ubaciti otrov u tvoje srce i tako ti pokvariti vjeru.

Traži slast u trome: u namazu, u učenju i razumijevanju Kur'ana i u zikru. Ako u tome nalaziš slast, idi i budi radostan! U protivnom, znaj da su tvoja vrata zatvorena, pa ih nastoj otvoriti!

Da nije smrti, bolesti i neimaštine, čovjek se ne bi nikada pokorio. Jer, čak i pored ovog troga, on je nestrpljiv.

Ljudi, mi smo, tako mi Allaha, stvoreni za vječnost, a ne za prolaznost. Mi se samo selimo iz kuće u kuću.

Ko poštiva i hvali novatora u vjeri, brz je u rušenju islama.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Kada neko hvali griješnog razvratnika, Allah džellešanuhu se na njega srdi."
Čuvajte se pobožnjaka koji je neznalica i učenjaka koji je razvratnik, ta oni su veliko iskušenje za svakog.

Čovječe, ne zavaravaj se tvrdnjom da je čovjek s onim koga voli. Nećeš biti s
dobročiniteljima sve dok ne budeš radio kao oni...

Ovaj narod će biti u dobru i pod Allahovim džellešanuhu okriljem sve dok dobri u njemu ne budu bili samilostivi prema zlikovcima , dok dobročinitelji ne budu veličali razvratnike i dok učeni ne budu težili upravljačima. Međutim, kada bude obratno, Allah džellešanuhu će od tog naroda dići svoju milost i zaštitu. Natovariće im na vrat zlikovce koji će ih stavljati na teške muke. A Allahova džellešanuhu kazna zaista je još žešća, a uz to je i vječna. Allah džellešanuhu će uliti kukavičluk u njihova srca.

Hasan Basri je vidio Neima ibn Ridvana kako oholo ide pa je rekao:
- Pogledajte ovoga: na svakom dijelu tijela vidi mu se Allahova džellešanuhu blagodat, ali i šejtanovo prokletstvo.

Allah džellešanuhu će na Sudnjem danu pitati vjernike za sve svoje darove i za svako dobro, a nevjernike će žestoko, ali pravedno, kazniti.

Čudno li je kako jezici opisuju, srca poznaju, a djela se od toga razlikuju!

Ko se upusti u sumnjiv posao, neće imati nagradu za ono što ga se ogovara.

Ko želi znati na čemu je, neka izmjeri svoja djela prema Kur'anu, pa će vidjeti šta dobiva a šta gubi.

Allah džellešanuhu se smilovao čovjeku koji izmjeri svoja djela prema Kur'anu, i kada vidi da se s njim podudaraju, zahvali Uzvišenom Allahu i zamoli ga za još veći uspjeh. A ako vidi da su mu djela suprotna od kur'anskog učenja, pokaje se i nastoji ih uskladiti.

Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka - tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!

Čovječe, želiš da se spominju tvoja dobra djela, a mrziš da se pročuju loša! Optužuješ drugog zbog sumnje, a posigurno znaš da su dva meleka zadužena za tvoje riječi i djela.

Pametan nastoji i dan i noć da što više dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se možda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.

Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.Dosta je propalih jer su bili zavarani time što se prema njima dobrodušno bilo.

Čuvajte se pohvale jer je ona ubistvo.

Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa je Poslanik rekao: "Upropastili ste ga! Jer da je pohvalu čuo, ne bi se više nikada spasio."

Najpreče je da budeš svoj gospodar, da jezik svoj drziš svezan i da ne povlađuješ pohotama tijela.

Jogunastoj životinji nije potrebnija uzda više nego tvom nefsu (strasti).

Čovječe, ne možeš promijeniti rok određenja, niti možeš izgubiti svoju nafaku, a ni uzeti nafaku drugome! Čemu onda mučno naprezanje i ubijanje duše?!

Najbolja je zlatna sredina u svemu.

Čovjek je stalno između troga:
-iskušenja koje dolazi
-blagodati koja prolazi i
-smrti koja sve odnosi.

Ko nije bio stavljen na kušnju, bio je prevaren.

Ko se borio protiv Istine, izgubio je.

Čovjek je stalna meta: iskušenjima, nesrećama ili smrti.

Čovječe, pripremi dobro ili nešto drugo, ali, znaj naćićeš ono što si pripremio. A odgodi što god želiš, ali znaj da nema povratka iako ćeš moliti da budeš vraćen na ovaj svijet.

Ko zapamti Zadnji čas, neka ne napušta svoj dom.

Šta je ovo: čujem šum, prijatelja ne vidim?!

Ko sebe pred svijetom kudi - hvali se; a loše je to što čini.

Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih, stradao bi čitav narod, da nije učenih, ljudi bi bili kao životinje; da nije vlasti, ljudi bi se m e đ u sobno uništili; da nije blesavih, svijet bi bio razrušen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo!

Tri najveće propasti su:
- vođa kome se pokoriš pa te zavede,
-susjed koji širi tvoje zlo, a sakrije tvoje dobro, i
-siromaštvo koje boli zadaje.

Ako primijetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu džellešanuhu i zatraži Njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.

Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje a izostavljali svoja djela, kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah džellešanuhu će na njih baciti prokletstvo i učiniti ih gluhim i slijepim.

Iskušenje je kazna koju Uzvišeni Allah šalje onda kad ljudi griješe iz inada.

Ljudi će biti kažnjeni ako ne budu zadovoljni sa Allahom džellešanuhu, a to nezadovoljstvo proističe iz njihovog potpunog nepoznavanja Uzvišenog Allaha ili iz Njegovog djelomičnog poznavanja od strane ljudi.

Izbjegavati glupa čovjeka je čin približavanja Uzvišenom Allahu.

Druženje s pametnim učvršćuje čovjekovu vjeru.

Vjernika poštivati spada u služenje Allahu džellešanuhu, a pomoć Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.

Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraća pogled.

Čuo sam Ebu Bekra ibn Abdillaha el-Muznija kako govori: "Budite uporni u radu, a ako vas spriječi nemoć, sustežite se makar od griješenja!"

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Na ovom svijetu ljudima nije dato veće dobro od čvrstog vjerovanja i dobrog zdravlja. Molite Allaha džellešanuhu da vam podari čvrsto uvjerenje i zdravlje u životu."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zaista je kazao veliku istinu, jer se čvrstim uvjerenjem u vjeri zadobiva Džennet, a udaljava se od Džehennema. Ko posjeduje čvrst iman, strpljiv je na neugodnostima i aktivan u vjerskim poslovima. A u zdravlju je veliko dobro.

Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmišlja pa je zato tužno zabrinut.

Koga njegov namaz ne spriječi od ružnih i hrđavih djela, udalji ga od Allaha dzellešanuhu i navuče na njega Njegovu srdžbu.

Ko pazi na svoje djelo, on je kao borac u ratu, samo što (ovaj posljednji) ima veću i bolju nagradu.

Čovječe, smatraš dozvoljenim ono što je zabranjeno, činiš nasilje i grijeh zavaravajući se pustim nadanjima da će ti Allah džellešanuhu oprostiti! Znaćeš ti ko je bio griješnik onog Dana kada ti ne budu koristili ni imetak ni sinovi, već samo srce čisto.

Ne uraditi grijeh bolje je nego učiniti pokajanje.

Čovječe, šta ti je! Griješiš i loša djela činiš, a pred tobom je dobro djelo koje također možeš učiniti.

Čovječe, čuvaj se velikih grijeha pa ćeš stalno biti u dobru. Grijeh će ti srce promijeniti, ono će postati crno i uništiće tvoje dobro.

Divni su bili ljudi od istine, kada je Omerov štap bio poštovaniji od Hadždžadžove sablje.

Na Sudnjem danu najviše će pomagati i pomoć traži t i čovjek kome je Uzvišeni Allah bio podario svoje dobro pa se on njime pomogao u griješenju prema Njemu.

Vjernik ostaje uvijek isti, bez obzira na vrijeme i situacije. On ostaje nesalomljiv u vje r i , s jednim istim licem i na jednom putu. A licemjer se mijenja prema vremenu i prilikama gledajući samo svoju korist, a ne ustručavajući se zakinuti drugoga.

Praksa vjernika potvrđuje istinitost njegovih riječi, njegov javni život potvrđuje privatni, a njegova prisutnost otkriva njegovu odsutnost.

Trojica se ne mogu nikako ogovoriti:
-javni razvratnik - griješnik, kada se želi ukazati na njegovu razvratnost.
-novator u vjeri, kada se ukazuje na njegovu novotariju, i
-vođa, vlastodržac nasilnik, kada se upozorava na njegovo nasilje.

Četvorica su bili istinski reformatori koji su obnovili život i popravili stanje ljudi na ovom
svijetu, a dvojica su bili sijači sumnje. Reformatori su:
1.Omer ibn el Hattab, radijallahu anhu, koji je na dan Es-Sekife, na prijedlog Ensarija: "Neka vladar bude od nas i vas", rekao: "O Ensarije! Zar ne znate da je Allalahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao da su imami (vođe, vladari) iz plemena Kurejš. Osim toga, vi znate, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, predvodio džemat po Poslanikovom naređenju. Pa ko je onda preči od njega da bude vladar muslimana?!" Ensarije su shvatili šta Omer smjera pa je Ebu
Bekr izabran za halifu. Da Omer nije u tim trenucima bio tako odlučan i mudar, svijet bi se razišao i podijelio oko izbora vladara muslimana i tako bi ostalo do Dana sudnjeg.

2.Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada je zatražio od muslimana mišljenje o odmetnicima od vjere, i kada su mu savjetovali da od odmetnika prihvati njihov namaz, a njih i njihovo odbijanje davanja zekata ostavi na miru, na što je on odgovorio: "Allaha mi, ako mi uskrate zekat koji su davali za života Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zaista ću povesti rat protiv njih." Da Ebu Bekr nije bio tako energičan,ljudi bi odbili davati zekat i tako bi ostalo sve do Sudnjeg dana.

3.Osman ibn Affan, radijallahu anhu, ujedinio je muslimane okupivši ih oko Kur'ana kada je bila zaprijetila opasnost da se raziđu u učenju na nekim mjestima u Allahovoj knjizi i da jedni druge zbog drugačijeg čitanja proglase nevjernicima. Da Osman nije to učinio i da nije okupio sve muslimane oko Mushafa, svijet bi se udaljio od Istine oskrnavivši Allahovu Knjigu, i tako bi ostalo do Sudnjega dana.

4.Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, poslije borbe sa stanovnicima Basre, dao je da se razdijeli ratna dobit. Kada su ga neki njegovi vojnici u čudu upitali: "A zar nam, vladaru vjernih, neće biti razdijeljeni sinovi i žene njihove?!", Alija je, odbivši odlučno njihov zahtjev, mudro upitao: "A kome bi u tom sluča j u pripala, kao ratna dobit, Aiša, "Majka vjernika", radijallahu anha?! Iz ovog se može izvesti dobar zaključak: da zarobljena djeca i žene u sukobu između muslimana ne spadaju u ratnu dobit i ne mogu se dijeliti... Da Hazreti Alija nije tako mudro postupio, muslimani ne bi znali kako treba postupiti sa zarobljenom djecom i ženama u eventualnom sukobu između njih.

A dvojica koji su sumnju posijali i svijet upropastili su Amr ibn el As i Mugire ibn Šu'be.

1.Amr ibn el-As je za vrijeme bitke na Siffinu predložio Muaviji da njegovi vojnici podignu Kur'an na koplja, kada su već bili pred porazom. Tako je došlo do sramne arbitraže čije će posljedice mučiti muslimane sve do Sudnjeg dana.

2.Mugire ibn Šu'be je sačekao nekoliko dana kada mu je Muavija javio da odmah dođe. Svoje kašnjenje pred Muavijom opravdao je riječima: "Bio sam započeo jedan važan posao i nisam ga želio ostaviti nedovršenim. Radio sam na tome da tvoj sin Jezid dođe za halifu poslije tebe." Čuvši te riječi, Muavija, sav radostan, reče: "Vrati se stanovnicima Kufe i okončaj započeto djelo!" Vrativši se, Mugire je o Muaviji izgovorio riječi koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne. Zahvaljujući tome, oni su Muavijine potomke prihvatili za halife, i hilafet je tako postao nasljedan. Da ovog nije bilo, muslimani bi se i dalje dogovarali u vezi sa izborom halife pa bi birali onoga koji ima sve potrebne kvalitete zavladara muslimana i tako bi ostalo do Sudnjeg dana.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: "Doći će vrijeme kada će se opskrba za život samo griješenjem moći pribavljati. Kada to vrijeme dođe, vjenčanje će biti pokuđeno i neženstvo dozvoljeno."

Prije vas su bili ljudi koji su, podijelivši sva svoja dobra kojih je bilo mnogo kao zrna pijeska, opet strahovali da im to neće biti kod Allaha džellešanuhu primljeno i da se neće moći spasiti. Oni su, naime, ozbiljno shvatali ono na čemu su bili.

Upitan da kaže nešto o Aliji ibn Ebi Talibu, radijallahu anhu, Hasan je odgovorio:
- Vallahi, bio je prava strijela Allahovih namjera, duhovni čovjek ovog naroda na vrhuncu njegove veličine i časti. Bio je vrlo bliska roda sa Allahovim Poslanikom. sallallahu alejhi ve selleme, otac Hasanov i Husejnov (unuka Allahova Poslanika), radijjallahu anhuma, i suprug časne Fatime (kćerke Poslanikove). Nije bespravno uzimao Allahov imetak niti se ikada s nemarom ponio prema ijednoj Allahovoj odredbi. Nije nikada osjećao dosadu kada se radilo o Allahovu Pravu. Kur'anu je pridavao značaj koji mu pripada: znao je šta mu je po njemu pravo a šta dužnost. Neka je Allah džellešanuhu zadovoljan njim i neka ga visoko uzdigne!

Čitaj dalje:

1. Odgoj i moralne vrline - Hasan el-Basri

Tevhid rububijjeta za sobom povlači tevhid uluhijjeta i dokaz je njemu

Nema nijednog roba koji je osjetio slast Kur'ana a da ne zna da tevhid rububijje za sobom povlači tevhid uluhijje, te da ih Kur'an (tj. mušrike) poziva i putem rububijjeta protiv njih donosi dokaze za uluhijjet.

Imam Šenkiti u Edvaul-bejanu kod riječi Uzvišenog: "Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu.", kaže: "Mnogo je primjera gdje se u Kur'anu protiv nevjernika navodi kao dokaz njihovo priznanje Allahova rububijjeta-tj. gospodarstva, što upućuje na obavezu priznanja Njegove jednoće u pogledu činjenja ibadeta. Zbog toga im se obraća upitno odričnim oblikom u pogledu tevhida rububijjeta, pa kada potvrde Njegov rububijjet onda im Allah ukazuje da njihovo priznanje rububijjeta iziskuje da On jedino zaslužuje da mu se čini ibadet. Otuda ih kori nijekajući njihov širk jer priznaju da je On jedino njihov Gospodar koji stvara opskrbljuje itd. Jer, onaj ko prizna da je On jedino Gospodar na njemu je obaveza priznati da On jedino i zaslužuje da se obožava, U tom kontekstu su sljedeći ajeti:

"Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid...", da bi na kraju ajeta rekli. ""Allah"! - reći će oni -, a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne bojite?" Pa pošto priznaju Njegov rububijjet onda ih On kori zbog toga što Mu širk čine pa kaže: "Pa zašto Ga se onda ne bojite?" Zatim riječi Uzvišenog: "Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?" "Allahova!' - odgovoriće, a ti reci; "Pa zašto onda ne dođete sebi?" Pa nakon što priznaju ukori ih negirajući njihov širk riječima: "Pa zašto onda ne dođete sebi?"


Zatim dalje kaže:

"Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?" "Allah!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto se onda ne bojite?" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima: "Pa zašto se onda ne bojite?"

U ovom kontekstu je i sljedeći ajet:

"Upitaj: "U čijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?" "Od Allaha!" - odgovoriće, pa kada su priznali ukorio ih je riječima: "Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?"

Zatim Njegove riječi: "Reci ko je Gospodar nebesa i Zemlje: "Reci Allah!" Nakon što su priznali On ih je ukorio niječući njihov širk riječima: "Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?"

Zatim sljedeći ajet: "A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio - sigurno bi rekli: "Allah" Nakon Što su priznali ukorio ih je riječima: "Pa kuda se onda odmećete".

Zatim sljedeći ajet: "A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno će reći: "Allah!" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima: "A ti reci; "Hvala Allahu!" ali većina njih ne shvaća."

Zatim Njegove riječi: "A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Nakon što priznaju On ih ukori niječući njihov širk riječima : "A ti reci: "Hvaljen neka je Allah!' - samo što većina njih ne zna."

I Njegove riječi: "Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo."

Nema sumnje da je odgovor pored kojeg nikako ne postoji drugi odgovor, da je Allah jedino u mogućnosti da stvori nebesa i Zemlju i ono što je spomenuto sa njima i da je On bolji od predmeta koji nisu ništa u mogućnosti stvoriti. Pošto to moraju priznati, On ih ukori niječući njihov širk riječima:

"Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego većina njih u neznanju Živi."...

I mnogo je drugih ajeta koji govore o ovoj temi. Zbog toga smo spominjali i na drugim mjestima da sva mjesta koja se vežu za tevhid rububijje dolaze u upitno potvrdnom obliku. Njima se želi postići njihovo priznanje da bi poslije uslijedio prijekor i negacija na to priznanje, jer onaj ko prizna rububijjet to priznanje ga obavezuje na nužno priznanje uluhijjeta.

Primjer toga su Njegove riječi: "Zar u pogledu Allaha ima sumnje?"

Kao i Njegove riječi: "Zar mimo Allaha da želim drugog gospodara?" Završen citat.

Imam Taberi u pogledu riječi Uzvišenog:

"Reci: "Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, molite? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite." (El-Ahkaf, 4),

Kaže: "Allah, dželle še'nuhu, kaže reci o Muhammede mušricima od tvog naroda: 'Kažite Mi šta su vaša božanstva i kipovi koje obožavate stvorili od Zemlje, pa da vam to posluži kao dokaz i povod za njihovo obožavanje; moj Gospodar je stvorio čitavu Zemlju i to je moj dokaz što Mu činim ibadet i što priznajem Njegov uluhijjet. On je Zemlju stvorio iz ničega.

Zatim Njegove riječi: "I da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allah, molite?" To jest, o ljudi da li vaša božanstva, koja obožavate, imaju udjela sa Allahom u (stvaranju) sedam nebesa, tako da vam to može biti dokaz i razlog za njihovo obožavanje. Ono što je dokaz mog obožavanja samo Allaha Jedinog je to što je On jedini bez sudruga stvorio nebesa.

Zatim kaže: "Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove." To jest, donesite mi knjigu, ako je posjedujete, koja je objavljena prije ovog Kur'ana koji je objavljen meni, od božanstava i kipova koje obožavate a da u njoj stoji da su ta božanstva stvorila neki dio Zemlje ili da su Allahovi saučesnici u stvaranju nebesa, kako bi vam to poslužilo kao dokaz u njihovom obožavanju. Ako su oni saučesnici u stvaranju nebesa i zemlje onda je opravdano njihovo saucesništvo u ibadetu i onda je na vama obaveza da im zahvaljujete i imaju pravo kod vas da im služite i hizmetite. Jasno je da oni nemaju udjela u svemu tome i da ne zaslužuju da im se čini ibadet." Završen citat.

Ibn Kesir u pogledu riječi Uzvišenog:

"0 ljudi obožavajte svoga Gospodara koji vas je stvorio, do riječi, zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekara, 22),

Kaže: "Znači da je On njihov Stvoritelj, Opskrbitelj i Vladar njihovih kuća i njihovih stanovnika, zbog toga zaslužuje da On jedini bude obožavan i da mu se niko ne smatra ravnim." Završen citat.

Begavi u pogledu riječi Uzvišenog: "Obožavajte", kaže: "To jest obožavajte samo Njega.

Ibn Abbas kaže da sve što se navodi u Kur'anu od riječi ibadet-tj. obožavanje znači tevhid. "Zato ne činite druge svjesno Allahu ravnim.", tj nemojte ih obožavati kao što se Allah obožava. On je jedini stvoritelj ovih stvari." Završen citat.

Ibn Tejmijje kaže: "Ovaj tevhid (tevhid uluhijjeta) predstavlja razliku između mušrika i muvehida-jednobožaca, na osnovu njega se dobiva nagrada ili kazna kako na ovom tako i na onom svijetu. Onaj ko ne dođe s njim biće mušrik koji će vječno ostati u vatri. Allah neće oprostiti da mu se čini širk a oprostit će što je mimo toga kome hoće. A što se tiče tevhida rububijjeta, njega su priznali mušrici a pored Allaha su obožavali druge i voljeli ih kao što se Allah voli, otuda je taj tevhid (rububijje) dokaz protiv njih. Ako je Allah Gospodar svega, Njegov Vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj zašto onda obožavaju druge pored Njega a koji ne mogu ni stvoriti ni opskrbiti niti mogu dati niti uskratiti. Naprotiv, i oni su robovi i stvorenja, ne mogu pomoći, naštetiti, ne raspolažu životom niti sa smrću niti mogu koga proživiti." ( Medžmu'fetava, 14/38.) Završen citat.

Ibn Kajjim kaže: "Ilahijjet u kojeg su pozivali poslanici svoje narode - u jednoću svog Gospodara (tevhid) - se ogleda u činjenju ibadeta samo Njemu. Ova vrsta za sobom povlači tevhid rububijje, koji su priznavali mušrici, a što je Allah naveo kao dokaz protiv njih. Priznanje tevhida rububijjeta za sobom povlači priznanje tevhida ilahijje." (Igasetul-Jehfan, 2/1354. Dar ma'rife, Bejrut) Završen citat.

Muhammed b. Abdulvehab kaže: "Allah, dželle še'nuhu, je njihovo priznanje tevhida rububijje naveo kao dokaz neispravnosti njihova pravca (u vjerovanju). Jer, ako On jedini svime upravlja a drugi mimo Njega ne posjeduju ni koliko iznosi trun, kako onda da, i pored pomenutog priznanja, (istovremeno) Njega obožavaju i da obožavaju druge uz Njega?" (Kitab resail šahsijje min tarih Nedžd, str 432) Završen citat.

Ovo su navodi uleme iz kojih se vidi da tevhid rububijje za sobom povlači tevhid uluhijje te da je njega Kur'an naveo kao dokaz protiv mušrika. Kao što je vjerovanje da gospodarstvo pripada nekom drugom pored Njega neispravno isto se može reći i za uluhijjet. Opće je poznato da priznanje rububijjeta sadrži priznanje da smo mi robovi.

Riječ rabb-gospodar je izvedena iz ar. riječi terbijje što znači odgoj. Odgoj podrazumjeva zakon tj. naredbe i zabrane, halal i haram. Taj zakon za sobom povlači dostavljanje tj. vjerovanje u poslanike. Rububijjet za sobom, također, povlači pokornost i izražavanje jednoće ovom Gospodaru kroz ibadet i obraćanje samo Njemu Jedinom. Sve ovo je sadržano u riječima Uzvišenog: "Zar ja nisam vaš Gospodar?"

Ovdje ima jedna opaska na koju je ukazao šejh Muhammed Abdulvehhab pa kaže: "Znaj da uluhijjet i rububijjet dolaze nekada spojeno a nekada razdvojeno,(1) kao što stoji u riječima Uzvišenog: "Reci utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi". Ovo je poput izreke "Gospodar svjetova i Bog poslanika (ar. Rabbul alemine ve Ilahul murselin). Ako ovo znamo, onda možemo reći da pitanje koje će čovjeku postaviti dva meleka u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar?" znači u stvari: "Ko je tvoj Bog kojeg si obožavao?" Jer, rububijjet koji su već priznali mušrici nema potrebe da zbog njega budu ispitivani i iskušavani.

Zatim Njegove riječi:

"Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" (El-Hadždž, 40)

Kao i Njegove riječi:

"Reci: "Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha?" (El-En'am, 164)

Zatim u suri Fussilet kaže:

"Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome." (Fussilet, 30)

Rububijjet koji se spominje na ovim mjestima ustvari znači uluhijjet a nije njegova druga polovica, kao što je to slučaj na drugim mjestima (u Kur'anu). Zato ovo s pažnjom prostudiraj."( Tarihul-Nedžd, str 259) Završen citat.

Ovo su riječi znanog alima koji poznaje ciljeve i postulate Kur'ana. U tom kontekstu se tumače i riječi Uzvišenog: "Zar ja nisam vaš Gospodar?" Tj. 'Zar ja nisam vaš Bog kojeg treba obožavati?' Na ovo jasno i precizno upućuje i hadis koji se prenosi u dva Sahiha u pogledu čovjeka od stanovnika vatre kojem će se reći: "Kada bi imao dolinu zlata da li bi se otkupio njome?" "Da", odgovorite on. Pa će mu Gospodar reći: "Ja sam od tebe tražio ono što je manje od toga, još dok si bio u Ademovoj kičmi, da Mi širk ne činiš, pa si odbio i širk učinio."

Hafiz kaže da je Ijad rekao da to upućuje na riječi Uzvišenog: "Kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo." Ovo je misak koji je uzet protiv njih u Ademovoj kičmi. Ko ga ispoštuje, nakon što se pojavi na dunjaluku, on je mu'min (2), a ko ga ne ispoštuje on je kafir. Značenje hadisa bi bilo: "To sam tražio od tebe kada sam od tebe uzimao misak-ugovor, pa kada sam te izveo na dunjaluk ti si to odbio a činio si Mi širk."( Fethul-bari, kitab «Rikak», 11/411) Završen citat.

Tekst hadisa jasno upućuje da se ugovor koji je uzet od Ademova potomstva odnosi na tevhid i na ostavljanje širka u uluhijjetu i rububijjetu zbog uopćenosti riječi Uzvišenog u hadisu: "Da Mi ne činiš širk."

Sve prethodno što smo naveli je dovoljno za pobijanje pomenute šubhe. A ko dobro izuči Kur'an odmah će na prvi pogled uočiti njenu neispravnost i neosnovanost.

(1) Šejh Muhammed Ibn Abdulvehhab ovim želi da kaže da je primjer uluhijjeta i rububijjeta
poput primjera imana i islama, tj. ukoliko se spomenu zajedno u istom kontekstu onda riječ
Rabb znači Gospodar a riječ Ilah - Onaj koji se obožava. (Op.rec.)
(2) Poznato je da onaj ko prizna samo tevhid Er-rububijje time ne postaje mu'min. S toga, iz riječi Hafiza: "Ko ga (tj. misak) ispoštuje nakon što se pojavi na dunjaluku on je mu'min" se shvata da je misak uzet u tevhidu Er-rububijje koji nužno iziskuje tevhid el-uluhijje.

Pokrivanje lica žene - obavezno ili ne ?

Svaki Poslanik je svoj poziv započinjao pozivom u tewhid.Kao što je Uzvišeni rekao o Hudovom narodu kada im je rekao: "Obožavajte Allaha.Vi drugog boga osim Njega nemate." (Al-A’raf,65)

Kada je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao Muaza u Jemen, rekao mu je : "Ti ćeš, uistinu, doći narodu od ehli-kitabija, pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude svjedočenje da nema boga osim Allaha - u drugom predanju stoji: "...da iskažu Allahovu Jednoću.“

Poziv koji je bio na našim prostorima ogledao se u primjeni vanjštinskih znakova islama poput brade,pantalona,nikaba i sl.Na toj osnovi su se gradila prijateljstva i ta pitanja su se potencirala.Tako da imamo ljude kojima se dopada njihov odraz u ogledalu a koji nisu naučili i shvatili Allahovo pravo kod njih a to je da se samo On obožava i da mu se ne čini širk te da se prijateljuje i voli na toj osnovi.Dakle, daje se prednost vanjštini a ne suštini kao što je Ibnul Qajjim lijepo izrekao u Nunijji:

"A čudno je i to što su novotari onima govorili,
koji su sa predajama i Kur'anom dolazili,
„vi ste tako haridžijama slični“ a oni su,
pojavnog se uhvatili a suštinu su zanemarili."

To je išlo do te mjere da su se sestre koje ne nose nikab smatrale griješnicama a njihovi muževi fasicima tako da su mnogi prihvatali taj propis radi ljudi a ne radi Allaha, kako bi bili poštovani a ne omalovažavani i potcijenjivani.Heh,obzirom da nisam oženjen a i da me nešto posebno ne zanima mišljenje ljudi o meni mogu nepristrasno gledati na pitanje nikaba,da ili ne,obavezno ili pohvalno i ovo nije s ciljem razjašnjenja mes’ele nego da se malo pogleda i druga strana.Pa da krenemo...


قال القاضي عياض :
" قال العلماء: لا يجب على المرأة أن تستر وجهها في طريقها،وإنما ذلك سنة مستحبة لها، ويجب على الرجل غض البصر في جميع الأحوال".

• Rekao je Kadi 'Ijad: “ Rekli su učenjaci: „Nije obaveza ženi da pokriva lice na ulici, zaista je to za nju pohvalni sunnet, a muškarcima je obaveza da obaraju pogled u svim situacijama.”


• Rekao je Ibn Kudame El-Makdisi El-Hanbeli: „Potreba zahtijeva otkrivanje lica prilikom prodaje i kupovine, i ruku radi uzimanja i davanja.”

قال ابن ابي شيبة :حدثنا زياد بن الربيع عن صالح الدهان عن جابر بن زيد عن ابن عباس : * ( ولا يبدين زينتهن ) * قال : الكف ورقعة الوجه .
• Rekao je Ibn Ebi Šejbe, rahimehullah u svom Musannefu: „ Pričao nam Zijad ibn Er-Rebia da je on prenio od Saliha Ed-Dehhana a on od Džabira ibn Zejda a on od Ibn Abbasa r.a. da je za ajet (“i neka ne pokazuju ukrase svoje osim ono što je spoljašnje”) rekao: „Šaka i lice“. Svi u lancu ove predaje su pouzdani. Zijada ibn Er-Rebia su Ibn Adijj i Ebu Dawud ocijenili vjerodostojnim. Za Saliha Ed-Dehhana Jahja ibn Mein kaze da je pouzdan, takođe ga i Ibn Hibban spominje među povjerljivim. Džabir ibn Zejd je od poznatih i povjerljivih tabi’ina, koji su poznati po prenošenju od Ibn Abbasa i od njega prenose i dvojica šejhova ( Buhari i Muslim). Za njega je Ibn Abbas rekao da je od učenjaka u Allahovoj knjizi. Da se ovim ajetom aludira na lice i ruke prenesene su i druge predaje od Ibn Abbasa r.a., ali sa slabim lancem prenosilaca. Ashabi od kojih se još mimo Ibn Abbasa prenosi da se time misli na lice i ruke su: Aiša, Enes i Ibn 'Umer radijallahu'anhum edžme'in.

قال ابن القطان :
" وقد قدمنا أنه جائز للمرأة إبداء وجهها وكفيها، فالنظر إلى ذلك جائز، لكن بشرط أن لا يخاف الفتنة، وأن لا يقصد اللذة، وأما إذا قصد اللذة، فلا نزاع في التحريم".
• Rekao je Ibn El-Kattan: „Već smo spomenuli da je dozvoljeno ženi da pokaže svoje lice i ruke, i pogled u to je dozvoljen pod uvjetom da ne postoji bojazan od iskušenja i da ne namjerava time naslađivanje a ako time želi da se naslađuje, nema nikakva spora da je haram.”

قال ابن مفلح الحنبلي :
" قولنا وقول جماعة من الشافعية وغيرهم: إن النظر إلى الأجنبية من غير شهوة ولا خلوة، فلا ينبغي الإنكار عليهن إذا كشفن عن وجوههن في الطريق" .

• Rekao je Ibn Muflih: „Govor nas (hanbelija) i govor Šafija i drugih je da je dozvoljen pogled u strankinju bez strasti i bez osamljivanja i ne treba im se prigovarati ako otkriju svoja lica na ulici.” Rekao je Ibn El-Kajjim da pod nebeskim svodom nema niko učeniji u mezhebu imama Ahmeda od Ibn Mufliha.

قال الشوكاني:
" والحاصل: أن المرأة تبدي من مواضع الزينة ما تدعو الحاجة إليه الحاجة عند مزاولة الأشياء والبيع والشراء والشهادة، فيكون ذلك مستثنى من عموم النهي عن إبداء مواضع الزينة وهذا على ما يدل على أن الوجه والكفين مما يستثنى"
• Rekao je Imam Ševkani: „Žena otkriva one ukrasne dijelove koje zahtijeva potreba; potreba za obavljanjem nekih radnji kao što su prodaja, kupovina i svjedočenje, pa su time izuzeti iz općenitosti zabrane o pokazivanju ukrasnih djelova i ovo upućuje na to da su lice i ruke od onoga što je izuzeto.“

قال الشيخ علاءالدين المرداوي الحنبلي:
" الصحيح من المذهب أن الوجه ليس من العورة".
• Rekao je šejh Alauddin El-Merdavi El-Hanbeli: „Ispravno je u mezhebu (imama Ahmeda) da lice nije avret.”

قال أبو جعفر الطحاوي :
" أبيح للناس أن ينظروا إلى ما ليس بمحرم عليهم من النساء، إلى وجوههن وأكفهن، وحرم ذلك من أزواج النبي صلى الله عليه وسلم، وهو قول أبي حنيفة وأبي يوسف ومحمد" .

• Rekao je Tahavija: „Dozvoljeno je ljudima da gledaju u ono što im nije zabranjeno kod žena, njihova lica i ruke, a to im je zabranjeno prema Poslanikovim ženama i to je govor Ebu Hanife, Ebu Jusufa i Muhammeda.”

قال الزمخشري :
" لا بأس بإبداء ما كان ظاهراً منها، كالخاتم والكحل والخضاب" .

• Rekao je Zamahšeri: „Nema smetnje u pokazivanju onoga što je spoljašnje kod nje, kao što su prsten, surma i kna ( koja se stavlja na ruke).”

قال البغوي في شرح السنة :
" ولا يجوز للرجل أن ينظر إلى شيء منها إلا الوجه والكفين، إلا عند خوف الفتنة" .

• Rekao je El-Begavi: „ I nije dozvoljeno čovjeku da gleda u išta kod nje (žene strankinje) izuzev lica i ruku ako se ne boji iskušenja. ”

قال ابن القدامة المقدسي في المغني: قال مالك‏,‏ والأوزاعي والشافعي‏:‏ جميع المرأة عورة إلا وجهها وكفيها وما سوى ذلك يجب ستره في الصلاة لأن ابن عباس قال في قوله تعالى‏:‏ ‏{‏ولا يبدين زينتهن إلا ما ظهر منها‏}‏ قال‏:‏ الوجه والكفين ولأن النبي - صلى الله عليه وسلم- ‏(‏نهى المحرمة عن لبس القفازين والنقاب‏)‏ ولو كان الوجه والكفان عورة لما حرم سترهما‏,‏ ولأن الحاجة تدعو إلى كشف الوجه للبيع والشراء والكفين للأخذ والإعطاء.
• U Mugniji stoji: „Rekli su Malik, Evzaija i Šafija: „Žena je sva avret osim njenog lica i ruku, a ono što je mimo toga obaveza je pokriti u namazu jer je Ibn Abbas r.a. rekao o riječima Uzvišenog ( “i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje”) da su to lice i šake i zbog toga što je Vjerovjesnik zabranio ženi u ihramu da oblači rukavice i nikab, a da su lice i šake avret ne bi zabranio da se pokriju a i potreba zahtijeva otkrivanje lica prilikom prodaje i kupovine, i ruku radi uzimanja i davanja.”

قال ابن رسلان من شرح " سنن الترمذي" :
يجوز نظر الأجنبية عند أمن الفتنة" .

• Rekao je Ibn Rislan: „Dozvoljeno je gledati u strankinju ako se sigurno od fitne.”

قال مالك بن أنس :
" لا بأس أن تأكل المرأة مع غير ذي محرم "
وقال: وقد تأكل المرأة مع زوجها ومع غيره ممن يؤاكله".
• Rekao je imam Malik: „Nema smetnje da žena jede sa nekim ko joj nije mahrem.“ I rekao je: „Žena jede sa svojim mužem i sa drugima koji jedu sa njim.“

قال ابن عبد البر :
" وجائز أن ينظر إلى يديها ووجهها كل من نظر إليها لغير ريبة ولا مكروه…".

• Rekao je Ibn Abdilberr : „ Dozvoljeno je da gleda u njene ruke i lice svakome ko gleda u nju, bez ikakve bojazni ili pokuđenosti.”

قال الطبري: وأولـى الأقوال فـي ذلك بـالصواب: قول من قال: عُنِـي بذلك الوجهُ والكفـان, يدخـل فـي ذلك إذا كان كذلك: الكحل, والـخاتـم, والسّوار, والـخِضاب.
وإنـما قلنا ذلك أولـى الأقوال فـي ذلك بـالتأويـل, لإجماع الـجميع علـى أن علـى كلّ مصلّ أن يستر عورته فـي صلاته, وأن الـمرأة أن تكشف وجهها وكفـيها فـي صلاتها, وأن علـيها أن تستر ما عدا ذلك من بدنها إلا ما رُوي عن النبـيّ صلى الله عليه وسلم أنه أبـاح لها أن تبديَه من ذراعها إلـى قدر النصف. فإذ كان ذلك من جميعهم إجماعا, كان معلوما بذلك أن لها أن تبدي من بدنها ما لـم يكن عورة كما ذلك للرجال لأن ما لـم يكن عورة فغير حرام إظهاره. وإذا كان لها إظهار ذلك, كان معلوما أنه مـما استثناه الله تعالـى ذكره بقوله: إلاّ ما ظَهَرَ مِنْها, لأن كل ذلك ظاهر منها.
• Rekao je Ibn Džerir et-Taberi u komentaru riječi Uzvišenog “ izuzev onoga što je spoljašnje “: “Najpreče je da bude ispravan govor onih koji kažu da se time aludira na lice i šake, takođe u to ulazi surma, prsten, narukvica i kna. Rekli smo da je to preči govor s objašnjenjem, jer konsenzus je na tome da je svaki klanjač obavezan da pokrije avret u namazu, a žena otkriva svoje lice i ruke u namazu, a mimo toga dužna je da od svog tijela pokrije sve osim onoga što se prenosi od Vjerovjesnika ,sallallahu alejhi we sellem, da je dozvoljeno da joj se otkrije do pola podlaktice. Pa ako je konsenzus svih na tome, onda je razumljivo da može da pokaže od svog tijela ono što nije avret takođe i pred muškarcima, jer ono što nije avret nije haram da se pokaže, a ako joj je dozvoljeno da to pokaže, onda je nesumnjivo to ono što je izuzeo Allah, Uzvišen neka je Njegov spomen, kada je rekao: “osim onoga što je spoljašnje kod nje”, jer je sve to kod nje spoljašnje.”

قال ابن ابي شيبة في مصنفه: حدثنا شبابة بن سوار قال نا هشام بن الغاز قال نا نافع قال ابن عمر : الزينة الظاهرة : الوجه والكفان .

• Rekao je Ibn Ebi Šejbe rahimehullah: “Obavjestio nas je Šebabe bin Sevvar, da je njih obavjestio Hišam bin el-Gaz, koji je rekao da je njih obavjestio Nafi'a, da je Abdullah bin 'Umer, radijjalahu anhu, rekao: “Spoljašnji ukrasi su lice i šake.” Sebabu bin Sevvara je Ibn Hadžer ocjenio vjerodostojnim, Zehebi ga spominje među hafizima koji su prenosili hadise, a Ibn Hibban ga smatra osrednjim u hadisu.Hišama bin el-Gaza su Ibn Hadžer i Zehebi ocijenili vjerodostojnim, Zehebi kaže da je istinoljubiv i pobožan.Na ovu temu je preneseno mnogo predaja od ashaba i tabi’ina, koje uz ove vjerodostojne predaje bez sumnje jačaju jedna drugu.

• Od Fadla bin Abbasa r.a., se prenosi da je žena iz Has’ama tražila fetvu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, na oprosnom hadždžu na dan klanja kurbana, dok je on jahao iza Allahovog Poslanika a bio ja lijep čovjek, te je Fadl uzeo da gleda u nju a i ona u njega, a bila je lijepa žena, pa je Allahov Poslanik uzeo Fadla za vilicu i okrenuo njegovo lice na stranu. U drugom rivajetu spominje kako mu je Poslanik tri puta okretao glavu od nje, a on nije prestajao. Takođe se prenosi da je Ibn Abbas nakon toga rekao: “O Allahov Poslaniče, zašto si okrenuo lice svoga amidžića? Na to mu Poslanik reče: “Vidio sam momka i djevojku, pa nisam htio da ih prepustim šejtanu.” Ovaj događaj bilježe Buharija, Muslim, Tirmizi i Dija sa nešto različitim verzijama.
Da je lice avret Poslanik , sallallahu alejhi we sellem, bi joj naredio da ga pokrije zbog prisutnosti ljudi, a da joj je lice bilo pokriveno, Ibn Abbas ne bi znao da li je lijepa ili ružna.

Ako bi neko rekao: Možda je taj događaj bio prije naredbe o pokrivanju! Reći ćemo mu: Taj događaj se desio na Oprosnom hadždžu desete godine po hidžri, kako je preneseno u vjerodostojnim predajama, a pokrivanje žena je propisano treće, pete ili šeste godine po hidžri.

Ako bi rekao: Možda je ta žena bila u ihramu! Reći ćemo mu: Nije bila u ihramu, jer je takođe vjerodostojno preneseno da se to desilo na dan klanja kurbana, kada se hadžije oslobađaju ihrama.

A ako bi rekao: Možda je bila robinja! Reći cemo mu: Takođe je vjerodostojno preneseno da je ta žena došla da pita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li može da obavi hadždž za svog starog i iznemoglog oca koji ne može da se održava na jahalici, iz čega se jasno vidi da nije bila robinja.

Rekao je Ibn Bettal: “U hadisu je dokaz za obaranje pogleda ukoliko se boji iskušenja, a iz toga se zaključuje da nije zabranjeno ukoliko se sigurno od fitne.”

عن أنس بن مالك رضي الله عنه قال كن إماء عمر رضى الله تعالى عنه يخدمننا كاشفات عن شعورهن تضرب ثديهن قال الشيخ والآثار عن عمر بن الخطاب رضى الله تعالى عنه في ذلك صحيحة وإنها تدل على أن رأسها ورقبتها وما يظهر منها في حال المحنة ليس بعورة.

Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, udario robinju od Enesove porodice kada ju je vidio pokrivene glave i rekao joj: Otkrij svoju glavu i ne oponašaj slobodne žene.

Rekao je Ebu Kilabe: Omer ibn el-Hattab ne bi puštao robinju da se pokriva za vrijeme svog hilafeta i govorio bi: Pokrivanje je za slobodne žene.

Bilježi Bejheki predaju od Enesa bin Malika da je rekao: “Robinje ‘Umera su nas služile otkrivenih kosa koje su im padale na grudi.” Rekao je Bejheki: Predaje od ‘Umera bin el-Hattaba koje govore na ovu temu su vjerodostojne i ukazuju na to da njena glava (robinje), vrat i ono što se pokazuje od nje u stanju iskušenja nije avret.”

HEZEKIJEL - EZEKIEL

Nama je poznat po citatu Ezekiel 25:17:
'The path of the righteous man is beset on all sides with the iniquities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he who in the name of charity and good will shepherds the weak through the valley of darkness, for he is truly his brother's keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon those with great vengeance and with furious anger those who attempt to poison and destroy my brothers. And you will know that my name is the Lord when I lay my vengeance upon thee.'
U prijevodu:
„Put pravedna čovjeka sa svih strana napada nepravda sebičnih i tirana. Blagoslovljen bio onaj koji u ime milosrđa i dobrote nemoćne vodi kroz doline mračne. Jer on je čuvar brata svoga i nalaznik djece izgubljene. Tako ću se strašno osvetiti kaznama jarosnim onima što braću moju otrovati i uništiti pokušaju. I kad im se osvetim, znat će da sam ja Jahve!“ (hebr. Jahve – Onaj koji sve oživljava; المحيى - Al-Muhyi – Onaj koji oživljava je jedno od 99 Allahovih imena koje se spominje u surama 7:158, 15:23, 30:50, 57:2.

يُحْيِي وَيُمِيتُ “On život i smrt daje” (57:2.)

Uzvišeni Allah kaže:

أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ خَرَجُوا مِنْ دِيَارِهِمْ وَهُمْ أُلُوفٌ حَذَرَ الْمَوْتِ فَقَالَ لَهُمُ اللَّهُ مُوتُوا ثُمَّ أَحْيَاهُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَذُو فَضْلٍ عَلَى النَّاسِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَشْكُرُونَ
Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!", a poslije ih je oživio. Allah je, zaista dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje! (El-Bekare, 243.)


Muhammed ibn Ishak prenosi od Wehba ibn Munebbiha, da je Kalib ibn Jofna, kada je nakon Jošu'a umirao, za svog nasljednika među Izraelćanima odredio Hezekijela ibn Buzija ibn el-Adžuza, a to je, kako je do nas doprlo, onaj što je činio dovu ljudima koje Allah spominje u Kur'anu.

“Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade.“"

Ibn Ishak kaže: "Pobjegli su od kuge i sklonili se na jednoj uzvišici gdje im je Allah naredio da pomru, pa su svi do jednog pomrli. Životinje nisu prilazile njihovim tijelima. Nakon dugo vremena pored njih je naišao Hezekijel alejhi selam, zastao i zamislio se nad njima. Iznenada je čuo glas: "Bi li volio da vidiš kako ih Allah oživljava?" Odgovorio je da bi, pa mu je naređeno da pozove kosti da se oblože mesom i da se živci međusobno spoje. To je po Allahovom naređenju i uradio, pa su se ljudi uspravili, svi složno izgovarajući tekbir.

Esbat prenosi od Es-Sudejja, on od Ebu Malika, on od Ebu Saliha, on od Ibn Abbasa, a Murre od ibn Mes'uda i od još nekih ashaba, da su u pogledu riječi Uzvišenog:

Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade.

Allah im je rekao: 'Pomrite!", a poslije ih je oživio rekli: "Jedno naselje prema Wasiti, po imenu Dawwurdan, zadesila je kuga, pa je većina njegovog stanovništva pobjegla i nastanila se van grada. Većina onih koji su ostali u naselju su pomrli, a ostali su ostali živi, tako da ih sve ukupno nije puno pomrlo. Kada je kuga prošla, u naselje su se vratili oni koji su bili pobjegli, pa su im oni koji su bili ostali, rekli: "Ovi su bili odlučniji od nas! Da smo i mi postupili kao oni, svi bismo preživjeli. Zato ćemo, ako se kuga ponovo pojavi, i mi izaći s njima!" Kada se ona ponovo pojavila, svi su pobjegli, a bilo ih je trideset i nekoliko hiljada i nastanili se u jednoj prostranoj dolini. Jedan melek s vrha, a drugi sa dna doline povikase: "Pomrite!", pa su pomrli i tijela su im tu ostala sve dok pored njih nije naišao vjero vjesnik po imenu Hezekijel, koji je, kad ih je ugledao, zastao i zamislio se nad njima, skupljajući usne i savijajući prste. Allah mu je u tom momentu objavio: "Bi li da ti pokažem kako ih oživljavam?" "Bih", odgovorio je.

Zapravo, on je upravo bio razmišljao kako je Allah moćan nad njima. Zatim mu je rečeno: "Pozovi ih!", pa je povikao: "O kosti, Allah vam naređuje da se sastavite." Na to su se kosti počele sastavljati dok nije došla svaka na svoje mjesto i formirale kosture. Zatim mu Allah naredi da poviče: "O kosti, Allah vam naređuje da se obložite mesom." Na to su se one zaodjele u meso i odjeću u kojoj su pomrli, a po tijelima je kružila krv. Zatim mu je ponovo rečeno da ih zovne, pa ih je pozvao: "O tijela, Allah vam naređuje da ustanete!", pa su se uspravila." (Bilježi et-Taberi u svom Tarihu 1/448/Mearif)

Esbat kaže: "Mensur prenosi od Mudžahida da su tijela kada su oživljena, rekla: - Slava i hvala pripada samo Tebi, Gospodaru. Nema boga osim Tebe! Zatim su se proživljeni vratili svojim sunarodnjacima svjesni da su bili umrli. Na licima im je bila mrtvačka boja. Svaka odjeća koju bi obukli, brzo bi se habala. Tako je bilo sve dok nisu pomrli, kada im je za to došao određeni rok."

Od Ibn Abbasa se u jednoj predaji prenosi da ih je bilo četiri, a u drugoj osam hiljada. Od Ebu Saliha se prenosi da ih je bilo devet hiljada, dok se u trećoj predaji od Ibn Abbasa kaže da ih je bilo četrdeset hiljada.

Od Se'ida ibn Abdulaziza se prenosi da su oni bili stanovnici Ezreata.

Ibn Džurejdž navodi da je Ata' rekao: "Ovo je samo jasan primjer." Tj. jasan primjer iz koga se izvodi da'se od sudbine ne može pobjeći. Međutim, stav većine učenjaka je da se ovo ipak desilo stoje i ispravnije.

Buharija, Muslim i Imami Ahmed navode od Ez-Zuhrije, on od Abdulhamida ibn Abdurrahmana ibn Zejda ibn el-Hattaba, on od Abdullaha ibn el-Harisa ibn Newfela, a on od Abdullaha ibn Abbasa, daje Omer ibn el-Hattab jednom krenuo prema Šamu, pa kada je došao do Serga, sreo se sa emirima (komandantima) vojske, Ebu Ubejdetom ibn el-Džerrahom i njegovim drugovima, pa su ga obavijestili da se kuga pojavila u Šamu.

Zatim se citira njegov razgovor sa muhadžirima i ensarijama i njihovo neslaganje o kugi. Zatimje Omeru prišao Abdurrahman ibn Awf, koji je zauzet nekim poslom zakasnio, pa mu rekao: "I ja o tome nešto znam. Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: - Ako se (kuga) pojavi u vašem mjestu, nemojte ga, ako ste se u njemu zatekli, napuštati i bježati, a ako čujete da se u drugom mjestu pojavila, nemojte tamo ići" Omer se tada zahvalio Allahu i otišao.

Imam Ahmed navodi: "Hadždžadž i Jezid el-Mufti su nam pričali, da su čuli od Ibn Ebi Zi'ba, on od Ez-Zuhrije, on od Salima, a on od Abdullaha ibn Amira ibn Rebi'a, da je Abdurrahman ibn Awf ispričao Omeru, dok je bio u Šamu, da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"Ovom bolešću su već kažnjavani narodi prije vas. Zato kada čujete da se pojavila u nekom mjestu, ne idite u njega, a ako čujete da se pojavila u mjestu u kome ste vi, nemojte iz njega izlaziti i bježati." On zatim kaže: "Na to se Omer vratio iz Sama." Hadis sličan ovom navode i Buharija i Muslim od Malika, a on od Ez-Zuhrije.

Ibn Ishak kaže: "Ne zna se koliko je Hezekijel živio među Izraelćanimi Kada je Hezekijel umro, Izraelcani su zaboravili na zavjet dat Allahu, pa su počeli činiti velike grijehe, između ostalog i obožavati kipove. Jedan od kipova, kojeg su obožavali, bio je kip "Bal". Zatim im je Allah poslao Ilijasi ibn Jasina ibn Fenhasa ibn el-Ajzara ibn Haruna ibn 'Imrana.

Muhammed ibn Ishak navodi da je čuo, da je Wehb ibn Munebbih rekac "Zatim im je, nakon Ilijasa, poslan bio El-Jese' ibn Uhtub."

O razumu i rahatluku - Ibn Hazm el-Endelusi

To znači ne voditi brigu o govoru ljudi nego se posvetiti Allahovom džellešanuhu govoru. U tome je sva razumnost i sav rahatluk.

Ko misli da se može spasiti od napada drugih ljudi i njihovog korenja — lud je. A ko usmjeri, svoj pogled i uvježba svoj duh da traži smiraj u dostizanju istine, pa iako mu u početku to bude pričinjavalo bol, njegova radost zbog tog njihovog korenja biće veća i jača nego da ga hvale. Jer on zna da njihovo hvaljenje, i ako bude umjesno, kada dopre do njega čini ga umišljenim i tako poništi njegove vrline. A ako to hvaljenje ne bude zaslužio i on se opet bude tome veselio, onda se on zadovoljava i raduje laži, što je velika mana.


Što se pak tiče njegova korenja od strane drugih, pa ako ono bude bilo umjesno i dopre do njega, možda da to bude razlogom da se počne kloniti onoga za što ga se kori, što je velika sreća koju može ne priželjkivati samo onaj koji je manjkav. A ako pak to njihovo korenje ne bude bilo s razlogom, ali se on strpi, onda će, uz blagost i otrpljenje, imati dodatnu vrlinu, a biće i na još većem dobitku jer ubire dobra koja proističu iz toga što ga se kori bespravno. Za ta dobra će imati nagradu na Dan konačnog obračuna, kada mu to bude najpotrebnije bilo, pogotovo jer se nije za to trudio niti opterećivao svoju dušu. Ovo je velika sreća koju samo lud može ne željeti.


Međutim, ako do njega ne bude dopiraio to što ga drugi hvale, onda je isto za njega govorili oni ili šutjeli. Ali nije tako kada je riječ o korenju, jer on je na dobitku u tom slučaju bez obzira da li njihovo korenje dopiralo do njega ili ne. Da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije rekao za lijepu pohvalu: „To je brza radost vjerniku", trebalo bi da razumni više teži da bude neopravdano karan nego da bude opravdano hvaljen. Ali spomenuta Poslanikova izreka kaže da radost treba da bude zbog istine, a ne zbog neistine i zato je potrebno radovati se onome zbog čega se hvali, a nikako zbog samog čina hvaljenja. Vrline, mane, pokornosti i griješenje svaka duša ili odbija ili se prijatno osjeća u družbi sa njima. Sretan je onaj čija duša osjeća radost u druženju s vrlinama i pokornostima izbjegavajući niskosti i griješenja. Nesretan je pak onaj čija duša se naslađuje u druženju s manama i grijesima udaljavajući se od vrlina i pokornosti.

A u svemu ovom se ogleda samo Allahovo džellešanuhu djelo i čuvanje. Onaj koji traži onaj svijet sličan je melekima, dok je onaj koji traži zlo sličan šejtanima. Onaj koji traži slavu i vlast sličan je zvjerima, dok je onaj koji traži užitke sličan životinjama. Onaj koji traga za bogatstvom radi samog bogatstva, a ne da bi ga trošio u naređene i dobrotvorne hajrate pao je vrlo nisko tako da ga se ni sa hajvanom ne može usporediti. On je prije sličan larvama u špiljama na nepristupačnim mjestima od kojih nijedna životinja nema koristi. Razumni se nikada ne veseli svojstvu u kojem ga nadmašuje neka zvijer ili druga životinja ili ono što nema dušu. Jer on se raduje samo prestižu u vrlini kojom ga je Allah džellešanuhu učinio različitim od zvijeri, drugih životinja i stvari, to jest podario mu razumnost po kojoj se on pridružuje melekima.

Onaj koji se raduje svojoj hrabrosti koju ne troši u ono što je Allah odredio trebalo bi da zna da je tigar neustrašiviji od njega i da su lav, vuk i slon hrabriji od njega. Onaj koji se raduje vlastitoj tjelesnoj snazi neka zna da su mazga, vo i slon po tjelesnoj snazi jači od njega. Onaj koji se raduje svojoj sposobnosti da nosi teške tovare neka zna da je u tome magarac sposobniji od njega. Onaj koji se raduje vlastitoj brzini neka zna da su pas i zec brži od njega. Onaj koji se raduje ljepoti svoga glasa trebalo bi da zna da ima dosta ptica koje imaju ljepši glas od njegova te da su zvuci frule umiljatiji i razdraganiji od njegova glasa. Pa čemu onda taj ponos i ta radost zbog nečega u čemu ga nadmašuju druge životinje.

Ali onaj čija je razboritost jaka, znanje veliko i djelo dobro, neka se tome raduje! Jer u tome ga nadmašuju samo meleki i najbolji od ljudi. Allahove džellešanuhu riječi: „A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu svoju od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno" sadrže u sebi sve vrline. Jer ukrotiti strast za kojom duša teži znači odbiti je od njezine srdite i strastvene prirode koje obje spadaju pod strast. Stoga je potrebno upotrijebiti dušu tako da izražava ono što ona jest, a po čemu se razlikuje čovjek od ostalih životinja, insekata i zvijeri.

Riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, upućene kao odgovor onome koji ga je pitao za savjet: „Ne srdi se!", kao i njegov izričit zahtjev da se drugome želi ono što se želi samome sebi, sadrže također sve vrline. Jer njegova zabrana da se čovjek srdi znači u stvari: uskratiti duši koja posjeduje sposobnost srdžbe tu njezinu strast, dok njegov zahtjev da se želi drugome ono što se želi sebi znači u stvari: ukrotiti u duši njezin strastveni nagon, s jedne strane, i učvrstiti u njoj pravičnost koja jest osnovna svrha anorganske duše.

Nastaviće se ...

Mudre izreke i savjeti - Ibn Hazm el-Endelusi

"Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan" [100:6]

Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّ الْإِنْسَانَ لِرَبِّهِ لَكَنُودٌ

Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (Al-Adiyat, 6)

Ibn Abbas,Mudžahid i Katade kažu: To je nevjernik i poricatelj Allahovih blagodati.”

El-Hasen kaže: “To je onaj koji broji nedaće a zaboravlja blagodati.”

Ebu Ubejde kaže: "Kod njega je malo dobra.”

Arapi kažu el-kenud za zemlju bez biljaka ili za zemlju iz koje ne nikne ništa korisno.

Ibn Abbas,radijjallahu anhu, kaže: “El-Kenud je čovjek kojeg jedan loš postupak prema njemu učinio da zaboravi mnoštvo dobrih postupaka”.

Uzvišeni Allah je čovjeka obasuo mnogobrojnim blagodatima što naglašava i kur'anski ajet:

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَأَنْزَلَ مِنَ السَّمَاءِ مَاءً فَأَخْرَجَ بِهِ مِنَ الثَّمَرَاتِ رِزْقًا لَكُمْ ۖ وَسَخَّرَ لَكُمُ الْفُلْكَ لِتَجْرِيَ فِي الْبَحْرِ بِأَمْرِهِ ۖ وَسَخَّرَ لَكُمُ الْأَنْهَارَ
وَسَخَّرَ لَكُمُ الشَّمْسَ وَالْقَمَرَ دَائِبَيْنِ ۖ وَسَخَّرَ لَكُمُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ
وَآتَاكُمْ مِنْ كُلِّ مَا سَأَلْتُمُوهُ ۚ وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَتَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا ۗ إِنَّ الْإِنْسَانَ لَظَلُومٌ كَفَّارٌ

“Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom; i daje vam svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan. ( Ibrahim,32-34 )

وَاللَّهُ أَخْرَجَكُمْ مِنْ بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ لَا تَعْلَمُونَ شَيْئًا وَجَعَلَ لَكُمُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ ۙ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (Nahl, 78)

Čovjek se nikad ne može odužiti Allahu na blagodatima.To je pojašnjeno u riječima Uzvišenog:

ثُمَّ لَتُسْأَلُنَّ يَوْمَئِذٍ عَنِ النَّعِيمِ

„zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno!“ (At-Takatur, 8)

Ovaj ajet ukazuje da će rob biti pitan za blagodati koje su mu darovane, da li je bio zahvalan na njima ili nije.Svaki čovjek je dužan da iskaže zahvalnost za svaku blagodat koju mu je Allah darovao, poput zdravlja, razuma, opskrbe i drugih blagodati.Čovjek treba znati da, kada bi se sva njegova dobra djela sakupila da ona ne bi mogla otplatiti ili pokriti blagodati koje mu je Allah dao.Stoga bi osoba zaslužila kaznu.

Tirmizi bilježi od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

”Prva stvar od blagodati za koju će rob biti upitan na Sudnjem danu jeste:”Zar ti nismo dali zdravo tijelo ??? Zar ti nismo dali hladnu vodu da piješ ??? (Hadis je ocjenjen sahihom od ibn Hibbana,Hakima a imam Zehebi se složio sa njima)

Khara'iti u Kitabu al šukr prenosi od Abdullaha ibn Amra da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Bit će pozvan rob na Sudnjem danu i stajaće ispred Allaha , Uzvišenog i Veličanstvenog, pa će Allah reći melecima:“Pogledajte na djela mog roba i na blagodati koje sam mu dao, pa će meleci pogledati i reći:“Ona čak ne mogu izjednačiti jednu blagodat koju si mu darovao.“ Zatim će Allah reći:“Pogledajte u njegova dobra i loša djela i naći će ih izjednačenim pa će reći:“O moj robe, prihvatio sam tvoja dobra djela a oprostio tvoja loša .To je moja blagodat koju ti darujem.

Muslim u svom Sahihu bilježi hadis od Ebu Hurejre, , da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Ispravno postupajte ili približno tome radite. Znajte da niko neće biti spašen zbog svojih djela ". Prisutni su upitali: "Pa zar ni ti, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je, : "Čak ni ja, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću i dobročinstvom ". (Buhari, 6.463; Muslim, 2.816.)

Taberani prenosi od Ibn Omera da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Biće dovedena osoba na sudnjem danu sa tolikim djelima koja bi opteretila brdo kad bi se na njeg stavila.Tada će se pokazati samo jedna blagodat od Allahovih blagodati i gotovo da bi izbrisala sva ta djela kad ga Allah ne bi obasuo svojom milošću.“

Nema sumnje da je blagodat upute i vjere najveća blagodat koju rob može imati, jer od te blagodati ovisi njegova sreća na oba svijeta.

كَمَا أَرْسَلْنَا فِيكُمْ رَسُولًا مِنْكُمْ يَتْلُو عَلَيْكُمْ آيَاتِنَا وَيُزَكِّيكُمْ وَيُعَلِّمُكُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُعَلِّمُكُمْ مَا لَمْ تَكُونُوا تَعْلَمُونَ
فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ

“Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!” (Al-Baqara,151-152)

U ovom ajetu se spominje poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., te čišćenje od poroka i prljavštine, prelazak iz širka u tevhid - ispovijedanje Allahove jednoće, poučavanje Knjizi i mudrosti (tj. Kur’anu i sunnetu).

Ibn Kesir kaže: “Zbog ovoga je Allah, dž.š., uputio vjernike na priznanje ove blagodati uz Njegovo spominjanje i zahvalu. On kaže:

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ

“Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte nezahvalni biti!”

Od Zejda ibn Eslema se prenosi da je Musa, a.s., rekao: “Gospodaru moj, kako ću ti zahvaljivati!’ Allah mu je rekao: ‘Sjećaj Me se i ne zaboravljaj Me, jer kada Me se sjetiš i zahvalit ćeš Mi. Ako Me zaboraviš onda si Mi nezahvalnik.”

Za Nuha a.s., kaže Allah dž.š.:

إِنَّهُ كَانَ عَبْدًا شَكُورًا

“ On je doista, bio rob zahvalni." (El-Isra', 3)

Kazujući o Ibrahimu, alejhis-selam, Svevišnji ga hvali i ističe njegovu zahvalnost na Allahovim blagodatima, pa kaže:

إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتًا لِلَّهِ حَنِيفًا وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ
شَاكِرًا لِأَنْعُمِهِ ۚ اجْتَبَاهُ وَهَدَاهُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ

“Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim. On ga je odabrao i na Pravi put ga uputio.” (En-Nahl, 120.-121).


Sulejman a.s, je rekao:

وَقَالَ رَبِّ أَوْزِعْنِي أَنْ أَشْكُرَ نِعْمَتَكَ الَّتِي أَنْعَمْتَ عَلَيَّ وَعَلَىٰ وَالِدَيَّ وَأَنْ أَعْمَلَ صَالِحًا تَرْضَاهُ وَأَدْخِلْنِي بِرَحْمَتِكَ فِي عِبَادِكَ الصَّالِحِينَ

„Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!" (En-Neml, 19)



Govoreći o Lukmanu, Uzvišeni kaže:

وَلَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ لِلَّهِ ۚ وَمَنْ يَشْكُرْ فَإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ ۖ وَمَنْ كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ حَمِيدٌ

"A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan." (Lukman, 12)

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko dugo stajao na kijamu u noćnom namazu da bi mu noge znale oteći. Pa kada je upitan zašto to čini kad su mu oprošteni i raniji i kasniji grijesi, on je odgovorio: «A zar da ne budem rob zahvalni!»

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao: “Čuvajte Allahove blagodati tako što ćete na njima zahvaljivati.”

Ibn Ebi Dunja prenosi da je Alija ibn Ebi Talib jednom čovjeku iz Hemedana rekao:

“Blagodat se produžava zahvalnošću. Što se više zahvaljuje, blagodat je veća. Blagodat i zahvalnost idu jedna s drugom. Allah neće prestati da povećava blagodat sve dok rob ne prestane zahvaljivati.” Uzvišeni Allah je rekao:

وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِنْ شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِنْ كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ

''A kada je Gospodar tvoj objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.'' (Ibrahim, 7)

Allah neće kazniti one koji su zahvalni i koji vjeruju:

مَا يَفْعَلُ اللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِنْ شَكَرْتُمْ وَآمَنْتُمْ ۚ وَكَانَ اللَّهُ شَاكِرًا عَلِيمًا

“Allah vas neće kažnjavati, ako budete zahvalni i ako budete vjerovali.” (En-Nisa', 147.)

Bilježi Muslim u svome Sahihu da je Poslanik, sallallalhu alejhi ve sellem, rekao:

“Allah je zadovoljan sa Svojim robom koji zahvali Allahu na zalogaju koji pojede, i koji zahvali Allahu na gutljaju koji popije.”

A u predaji koju bilježi imam Bejheki se kaže:

"Isticanje Allahovih blagodati je znak šukra, a ne isticati ih znak je kufra, ko nije zadovoljan sa malo nije ni sa puno, ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu dž.š."

Imam Hakim bilježi predaju:

"Malo imetka na kom se zahvaljuje, bolje je nego puno imetka na kom se ne zahvaljuje."

Ibn Madže bilježi da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

”Efdaluz-zikri elhamdulillah" - "Najbolji zikr je el-hamdulillah."

Hisnul muslim - Dove iz Qur'ana i sunneta

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.

ادْعُوا رَبَّكُمْ تَضَرُّعًا وَخُفْيَةً ۚ إِنَّهُ لَا يُحِبُّ الْمُعْتَدِينَ
وَلَا تُفْسِدُوا فِي الْأَرْضِ بَعْدَ إِصْلَاحِهَا وَادْعُوهُ خَوْفًا وَطَمَعًا ۚ إِنَّ رَحْمَتَ اللَّهِ قَرِيبٌ مِنَ الْمُحْسِنِينَ
Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.

Numan ibn Bešir prenosi da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao:“Dova je ibadet“* a zatim je proučio:

وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ ۚ إِنَّ الَّذِينَ يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِي سَيَدْخُلُونَ جَهَنَّمَ دَاخِرِينَ
Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi." (Gafir,60)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao:”Nema ništa časnije kod Uzvišenog Allaha od dove” (Tirmizi ,3370)

Također, Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao:”Ko ne bude molio od Allaha,Allah će se rasrditi na njega.“ (Tirmizi ,3373)

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

*Hadis bilježe Ebu Davud,1479 i Tirmizi ,2969