Obožavaoci kaburova ne potpadaju pod naziv muslimana

"Suština ove naše mes'ele je činjenje ibadeta Jedinom Allahu, Koji nema sudruga, i negiranje ibadeta drugima mimo Njega, te da onaj ko bude obožavao pored Allaha drugog takav je počinio veliki širk koji izvodi iz mileta. To je temelj temelja zbog kojeg je Allah poslao poslanike i spustio knjige, te je nad ljudima putem Poslanika i Kur'ana iznesen dokaz. Naći ćeš da je to stav imama u pogledu tog temelja, kada se radi o tekfiru onog ko Allahu širk učini; da se od takvog traži pokajanje, u protivnom se ubija.Oni ne spominju podučavanje (ta'rif) u pogledu mes'ela usula (osnova) već spominuju ta'rif u manje poznatim mes'elama čiji dokazi ponekad mogu biti nepoznati nekim muslimanima. Kao što su mes'ele u kojima se suprotstavljaju neki novotari, kao što su kaderije i murdžije, ili kao što je mes'ela sarfa i 'atfa. Pa kako da podučavaju obožavaoce kaburova kada oni nisu muslimani, niti potpadaju pod pojam islama???

A da li pored širka opstaje djelo ???

Uzvišeni Allah kaže: "...i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući." I kaže: "A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio." I kaže: "Allah neće oprostiti da mu se drug pripisuje." I kaže: "A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili." Kao i drugi ajeti u tom kontekstu.


Iz ovog ubjeđenja (akide) proizilazi drugo prljavo ubjeđenje, a to je da nad ovim ummetom nije uspostavljen dokaz dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i objavom Kur'ana. Allahu se utječemo od zlog shvatanja i poimanja. Pripadnici fetre do kojih nije doprla poslanica po idžma'u se ne nazivaju muslimanima, niti se za njih traži oprost. Učenjaci se u pogledu kažnjavanja istih na ahiretu razilaze...

Ibn Kajjim je potvrdio kufr mukallida koji slijede svoje šejhove u mes'elama koje se dotiču kufra, ako imaju mogućnosti da tragaju za istinom i da je spoznaju i da se u tom kontekstu poduče i kvalificiraju. A onaj ko nema mogućnosti da se poduči i da spozna ono sa čim su došli poslanici, po njemu takvi spadaju pod kategoriju pripadnika fetre - onih do kojih nije doprla da'va poslanika. Obje kategorije se ne mogu proglasiti muslimanima niti ulaze u naziv muslimana, čak i kod onih koji neke od njih ne tekfire. Govor o tome će doći. Širk i ime širka se na njih odnosi.

Šta ostaje od islama ako se negira njegov temelj i njegov osnovni postulat, tj. šehadeta la ilahe illallah, šta u tom slučaju ostaje od islama i njegova naziva???

Također, razmisli o onome što je rekao šejh Abdullatif, u navodu od Ibn Kajjima, da je ovakav (džahil koji počini širk) u najboljem slučaju na stepenu pripadnika fetre, koji su umrli prije poslanstva i do kojih nije doprla da'va nekog od poslanika. Da bi rekao: "Obje vrste ne možemo okarakterisati kao muslimane, niti se mogu podvesti pod naziv muslimana, čak ni kod onih koji neke od njih ne tekfire. Na ovakve se odnosi naziv širka. Šta ostaje od islama uz negiranje njegova temelja i velikog pravila šehadeta la ilahe illallah?..."

Na str 163, nakon što je naveo govor Ibn Kajjima o pripadnicima fetre iz njegove knjige Tarikul hidžretejn, šejh Abdurrahman b. Hasen je zatim rekao: "Zastani i dobro razmisli o ovom obrazloženju. Šejh, Allah mu se smilovao, nije nikoga izuzeo osim onoga ko i pored upornog nastojanja i traženja nije u mogućnosti spoznati istinu. Ovo je vrsta na koju se odnosi govor Šejhul-islama i Ibn Kajjima kao i govor drugih muhakkika (verifikatora) poput njih. A što se tiče Irakija i njegove braće, oni su prikazali govor šejha da on ne tekfiri džahila (u pogledu tevhida), te kako on smatra da je džahil u tom pogledu opravdan, a govor o tome su uljepšali. Po tom pitanju nisu pravili razlike, a ovu šubhu su uzeli kao štit kojim su odbijali kur'anske ajete i Poslanikove hadise, te podviknuše na Allahove robove muvehhide, kao što se to desilo njihovim prethodnicima od strane obožavaoca kaburova i mušrika. Allahu ćemo se svi vratiti i on će presuditi među svojim robovima u onome oko čega su se razilazili... I tako do kraja onog što je spomenuo šejh, Allah mu se smilovao."

Zato dobro razmisli, ako si od onih koji traže istinu s dokazom a boriš se protiv batila. I na kraju, neka je salavat na Muhammeda vjerovjesnika, na njegovu porodicu i sve ashabe.'

"Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. - A Allah dobro vidi robove Svoje." (Ali-Imran, 20)

Ajet je Poslanika i njegove sljedbenike opisao narazdvojivim svojstvom s kojim se razlikuju od ostalih nevjerničkih naroda, a to je pokornost Allahu. Svi se mufessiri slažu, bez razilaženja, da pomenuta pokornost Allahu znači iskreno činjenje ibadeta Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, i odricanje od svega što se obožava mimo Allaha.

Ovdje se postavlja pitanje da li je onaj ko obožava druge mimo Allaha pokoran Allahu? Ako bi rekli da, onda to predstavlja širk i izlazak iz vjere. Ako bi rekli ne, onda pitamo da li je ovaj mušrik koji nije pokoran i iskren prema Allahu od sljedbenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme???

Poslanikova djeca

Prvo dijete Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je El-Kasim. Po njemu je i nazivan Ebu Kasim (Kasimov otac). Umro je još dok je bio dijete. Neki kažu da je živio do perioda kad je mogao uzjahati jahalicu.

Potom se rodila Zejneb. Postoji mišljenje da je ona starija od Kasima. Poslije nje se rodila Rukajja, zatim Ummu Kulsum,pa Fatima. Za svaku od njih je rečeno da je starija od druge dvije. Prenosi se od Ibn Abbasa da je Rukajja najstarija, a Ummu Kulsum najmlađa.

Zatim mu se rodio Abdullah. Postoji razilaženje oko mišljenja da li je rođen prije ili poslije poslanstva. Većina učenjaka smatra tačnijim podatak da je rođen poslije poslanstva. Također je sporno da li su Et-Tajjib i Et-Tahir njegova dva nadimka ili su to druga dva djeteta? Ispravno je da su to njegova dva nadimka, a Allah najbolje zna. Sva ova djeca su od Hatidže i nije imao djece sa drugim suprugama.

U Medini, osme godine po hidžri, prilježnica Marija Koptkinja mu je rodila sina Ibrahima. Na muštuluk mu je došao njegov štićenik Rafi', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je za nagradu poklonio roba. Dijete je umrlo još kao dojenče. Učenjaci se razilaze oko toga da li mu je klanjao dženazu ili ne. Sva njegova djeca su umrla prije njega, osim Fatime, koja je umrla šest mjeseci nakon njegove smrti.


Buhari bilježi (8/103) hadis od Aiše, r.a., da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,pozva Fatimu pa joj nešto prišapnu i ona zaplaka, a zatim joj opet nešto prišapnu, pa se ona nasmija. Aiša, r.a., kaže: 'Mi smo je poslije upitali šta joj je rekao, a ona reče: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,saopćio mi je da će preseliti na ahiret u ovoj svojoj bolesti, pa sam zaplakala. A zatim mi je saopćio da ću ja biti prva iz porodice koja će otići za njim, pa sam se od dragosti nasmijala." U Buharinoj verziji (6/462) stoji da joj je rekao: "Zar nisi zadovoljna da budeš prvakinja žena u Džennetu ili žena vjernica", pa se zbog toga nasmijala. Muslim bilježi (1759) i (54) hadis od Aiše, r.a. u kojem se kaže: "...i živjela je poslije Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šest mjeseci."

Allah ju je zbog njenog sabura i strpljivosti uzdigao na stepene kojim je nadmašila sve žene svijeta. Fatima se smatra njegovom najboljom kćerkom, a neki učenjaci smatraju da je ona najbolja od svih žena, neki to kažu za njenu majku Hatidžu, a neki za Aišu, međutim, većina smatra da se treba suzdržati kod tog pitanja.

'O vjernici, brinite se o sebi...

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنْفُسَكُمْ ۖ لَا يَضُرُّكُمْ مَنْ ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ
'O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao.'" (El-Maide, 105.)

Bilježi se u Sunenu Ebu Davuda, Ibn Madže i Tirmizija od Ebu Salebija da je bio upitan: "Šta kažeš za ovaj ajet 'O vjernici, brinite se o sebi...” pa je rekao : "Pitao sam o njemu stručnjaka, tj. Ibn Abbasa pa mi je rekao: 'Tako mi Allaha, pitao sam o njemu Poslanika, alejhis-selam, pa je rekao: 'Naređujte dobro i sprečavajte zlo sve dok ne vidite da se škrtost obožava, strasti slijede, dunjaluku daje prednost i da je svako svojim mišljenjem zadivljen. Tada se brini samo o sebi i okani se svjetine." (Hasen,El-kabidune’alel džemri,Ibn Redžeb)

Abdullah ibn Amr kaže: "Sjedjeli smo kod Poslanika, alejhis-selam, kada je govorio o smutnji, pa nam je rekao: 'Kada vidite ljude kako zanemaruju svoje ugovore i kada im pomanjka povjerenja i kada budu ovako (pa je isprepleo svoje prste).' Ja mu rekoh: 'Kako da se ponašam tada, dabogda me Allah učinio tebi najprečim?' On odgovori: 'Drži se svoje kuće, pazi na svoj jezik, radi ono što znaš da je dobro a kloni se onoga što znaš da je loše i brini se samo o sebi i okani se običnog svijeta."(Ebu Davud,4343)

Prenosi se da su neki od ashaba o ajetu: "O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao..." (El-Maide, 105) rekli: "Još njegovo značenje nije došlo, ono će doći neposredno pred Sudnji dan."


Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Kada se vaša srca i mišljenja raziđu, i kada se podijelite u grupe mnoge, i kada se međusobno sukobite, neka se čovjek sam sebi obrati. To je tumačenje ovog ajeta." Ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: "Ovaj se ajet odnosi na one poslije nas. Kada budu govorili, njihov se govor neće prihvatati."

Džubejr ibn Nufejr prenosi da su neki od ashaba govorili: "Kada vidiš kako ljudi škrtare, slijepo strast slijede, i kada svako bude impresioniran svojim razmišljanjem, onda povedi brigu o sebi. Neće ti naškoditi onaj koji je zalutao ako si ti na Pravom putu."

Mekhul, rahimehullah, kaže: "Njegovo značenje još nije došlo. Kada se savjetodavac prestravi a savjetovani odbije bilo kakav savjet, povedi brigu o sebi. Neće ti naškoditi onaj koji je zalutao ako si ti na Pravom putu." Sve spomenuto odnosi se na one koji nisu u mogućnosti naređivati dobro ili se boje posljedica koje mogu proisteći iz toga. Takvom čovjeku to nije obaveza. Izjava Ibn Omera jasno govori da ukoliko opommjač shvati da se njegovo opominjanje neće prihvatiti, dužnost naređivanja dobra i preporučivanja zla spada s njega. A o tome je preneseno predanje i od Ahmeda. Imam Evzai, rahimehullah, rekao je: "Upozoravaj onog za koga smatraš da će to prihvatiti od tebe.“

O moralu i moralnom ponašanju - Ibn Hazm

Nastoj stalno da budeš okarakterisan kao ispravan, a čuvaj se da budeš okarakterisan kao lukav, pa da se drugi ustručavaju od tebe, što ti može samo štetiti ili te potpuno dotući. Privikavaj sebe na ono što mrziš pa će te manje brinuti kada te to snađe, a ni samo privikavanje nije ti ništa štetilo. A kada te to što voliš, na šta nisi ni računao, zadesi, mnogostruko će se povećati tvoja radost.

Kada se brige nagomilaju sve postaje nevažno. Vjerolomni izvršava ono što mu se ograniči, a pouzdani je prevaren ako mu se nešto ograniči.

Istinski je sretan na ovom svijetu onaj koga vrijeme nije natjeralo da isproba svoje prijatelje. Ne razmišljaj o onome koji te uznemirava, jer ako ti napreduješ, on propada i tada ti je sama tvoja sreća dovoljna. A ako pak gubiš, onda te i tako sve uznemirava.

Blago onom ko je vlastite mane upoznao bolje nego što su mu ih upoznali drugi.

Trpljenje grubosti dijeli se na troje:
— trpljenje onog koji ima moć nad tobom, a ti nemaš moći nad njim,
— trpljenje onog nad kojim ti imaš moć, a on nema nikakve moći nad tobom, i
— trpljenje onog nad kojim ti nemaš nikakve moći niti on ima moć nad tobom.

U prvom slučaju riječ je o poniženju i omalovažavanju i to ne spada u vrlinu. Ispravno je ostaviti i napustiti sve ono od čega se strahuje i šta se neće moći otrpjeti.


U drugom slučaju riječ je o vrlini i dobročinstvu; to je u stvari blagost koja spada u vrline i resi samo odličnjake.

Otrpljenje u trećem slučaju dijeli se na dvoje:

— otrpljenje grubosti koja je rezultat pogreške i kada je počinilac svjestan njezine ružnoće pa se istinski pokaje zbog toga. Ovdje je bolje otrpjeti, štaviše to je dužnost. U stvari i ovdje je riječ o blagosti, i otrpljenje grubosti onoga koji dovoljno sebe ne poznaje pa misli da je to njegovo pravo i zato se ne kaje za ono što je učinio ili čini. Poniženje je otrpjeti ovo prvo za onog koji to trpi, a propast za ono radi čega se trpi. Jer se ono time povećava. A bilo bi glupo tome se suprotstavljati. Jedino što je ispravno jest staviti do znanja počiniocu toga da mu se moglo uspješno oduprijeti, ali da se tome nije pribjeglo samo iz razloga što se to smatralo isuviše niskim, i ništa više. Odgovor prostaka, pak, bio bi da se pribjegne primjerenoj osveti i kazni. Ko sjedi u društvu s drugima ne može ga mimoići ni briga koja mu dušu peče, za šta će se kajati na drugom svijetu. On ne može izbjeći ni srdžbu koja mu nagriza jetru, a ni poniženje koje umnogome mijenja njegovo osnovno stremljenje. A šta tek reći za onoga koji se sa njima druži stalno kao da je jedan od njih. Dostojanstvo, rahatluk, radost i spas su u osami od svijeta. Postupaj u tome sa njima kao sa vatrom: grij se njome, ali ne ulazi u nju.

Nemoj omalovažavati ništa od sutrašnjeg posla, a olakšaćeš ga ako ga uradiš danas. Jer od malih poslova nagomilaju se veliki poslovi, koji se tada otmu kontroli i na kraju sve propadne. I ne omalovažavaj ništa čime bi želio da učiniš teškom svoju vagu na Dan oživljenja, a to ćeš postići ako posao odmah uradiš. Ako to bude bilo i neznatno, odbiće od tebe dosta toga što bi te, ako bi se nagomilalo, moglo odvesti u Džehennem. ...

Bol, siromaštvo, nesreću i strah može osjetiti samo onaj koji ih je iskusio u životu, a nikako onaj koji je to izvana posmatrao. Ružnoću pogrešnog mišljenja, sramote i grijeha sagledava samo onaj koji ih je posmatrao izvana, a nikako onaj koji se u njima nalazi. Blagodat sigurnosti, zdravlja i bogatstva upoznao je samo onaj koji na njih gleda sa strane, nikako onaj koji tu blagodat uživa. Vrijednost ispravnog mišljenja, vrlina i rad za onaj svijet istinski poznaje onaj čije su to osobine, nikako onaj čije to nisu kvalitete. Varalicu će prvi početi izbjegavati onaj za koga je on prevaru izvršio. Prema svjedoku koji je lažno svjedočio prvi će osjetiti odvratnost onaj za čiji hater je lažno svjedočio. Prostitutka će nisko pasti najprije u očima onoga koji je sa njom blud počinio.

Nismo vidjeli da se išta što se bilo jednom poremetilo vratilo u prvobitno stanje osim uz veliki napor , a kamoli da to bude slučaj sa mozgom koga razara opijanje svake noći. Razum koji čovjeku prikazuje lijepim to što ga se uništava svake noći mora biti predmet sumnje.

Razumni može biti nesretan sa svojim razmišljanjima, a nemoguće je da glupi bude sretan u svojim razmišljanjima. Nema ničega štetnijeg po vladara od mnoštva besposličara koji kruže okolo njega. Vladar koji je pametan i razborit zabaviće ih onim čime im neće nepravdu nanijeti. Ako to ne učini, oni će njega zabaviti onim čime će mu nasilje učiniti. Jer blizina njegovih neprijatelja je pogubna za njega.

Pretjerivanje u potrebi jednog određenog načina odijevanja, namrgođenosti i uozbiljenja samo su zastori kojima svoje neznanje prikrivaju neznalice kojima je ovaj svijet učvrstio pozicije. Pouzdaj se u vjernika makar i ne bio tvoje vjere, a nipošto se ne pouzdaj i u lakomislenog čovjeka makar se predstavljao da je od sljedbenika tvoje vjere. Ko se sa omalovažavanjem odnosi prema Allahovim džellešanuhu zabranama, ne povjeravaj mu ništa do čega ti je stalo.

Uvjerio sam se da je više onih koji se združuju svojim dušama nego onih koji se udružuju sa svojim imecima. Razlog tome leži u samoj ljudskoj prirodi. Duša teži da bude u blizini sebi slične, dok tijelo osjeća teret u blizini sebi sličnog. Dokaz za to je taj što čovjek požuruje pokopati tijelo svoga prijatelja kada umre dok istovremeno žali zbog rastanka od njegove duše, makar tijelo još bilo pred njim.

Nisam našao da je išta primamljivije za čovjeka da se uhvati u zamku od ove dvije Iblisove izreke koje je stavio na jezik svojih zagovarača:
Prvo, tražiti ispriku za onoga koji je uradio neko zlo uz obrazloženje da je to isto neko prije njega uradio.
Drugo, olahko prelaziti preko zla koje je neko uradio danas jer je to isto uradio i juče.

Dijeliti od imetka onaj dio koji je vjerom određen je dužnost. A dijeliti višak preko potrebnih životnih sredstava je dokaz izdašnosti. Altruizam u dijeljenju hrane bez koje bi se moglo preživjeti je vrlina.

Uskraćivanje dijeljenja onoga što je vjerom određeno je haram. A uskraćivati višak hrane drugima je znak škrtosti i tvrdičluka. Uskraćivanje pak onoga što nije dužnost podijeliti i bez čega bi se moglo živjeti je znak pohlepe.

Uskraćivati sebi ili porodici hranu ili njezin dio je vid škrtosti, poroka i grijeha.

Izdašnost u onom u čemu si bio nepravedan ili si ga bespravno prisvojio predstavlja ponovno činjenje nasilja. Za to slijedi ukor, a ne zahvalnost, jer ti u stvari dijeliš imetak drugoga, a ne svoj vlastiti.

Davanje prava drugima koja im zakonski pripadaju ne spada u izdašnost, jer to je dužnost.
Hrabrost je žrtvovanje za vjeru ili porodicu ili ugnjetavanog susjeda, zatim za obespravljenog najamnika, pravednu odbranu imetka, obraza i ostalih prava, svejedno radilo se o nekolicini ili mnoštvu nasilnika. Jer otrpljenje nasilja u ovome što smo spomenuli je dokaz kukavičluka i slabosti.

Trošenje duše za neko od ovosvjetskih dobara je lakoumnost i glupost. Još je gluplji onaj koji svoju dušu troši u osporavanju prava i dužnosti koje pripadaju tebi ili drugima. A gluplji od svih nabrojanih su oni koje sam imao priliku upoznati, a koji ne znaju u šta sebe troše, tako da se jednom bore za Amra protiv Zejda, a drugi put za Zejda protiv Amra, ponekad u istom danu, izlažući se tako vlastitim propastima i to bez ikakva smisla. Takvi na kraju završe u Džehennemu ili nekoj sramoti. Na takve je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada je rekao: „Doći će vrijeme kada onaj koji ubija neće znati u ime čega to čini, niti će poginuli znati u ime čega je poginuo".

Čestitost je da oboriš svoj pogled, a sve druge udove čuvaš od tijela koje ti je zabranjeno (haram). Sve drugo je blud... Pravičnost je da daš ono što si dužan dati, a uzmeš ono što ti pripada. Nepravda je da uzmeš svoje pravo, a drugome uskratiš njegovo pravo. Plemenitost je da dobrovoljno podijeliš ono što ti pripada, a da pređeš preko svoga prava koje je drugi prisvojio, a kadar si da ga povratiš. Vrlina je općenitiji, a izdašnost uži pojam. Tako je blagost vrlina, a nije izdašnost. Vrlina je dužnost kada joj se pridoda dobrovoljnost.

Jedan čas nemarnosti upropasti vježbanje koje je trajalo čitavu godinu. Pogreška pojedinca u procjeni stvari bolja je od ispravnog stava nejedinstvene zajednice. Jer pogreška pojedinca može se ispraviti, a ispravni stav podijeljene zajednice pomaže održavanju takvog stanja, a u tome leži propast.

Neki tvrde da je loše mišljenje apsolutno sramota, a nije tako. Tako je samo u slučaju kada dotičnoga odvodi u ono što vjera ne dozvoljava ili je ružno sa stanovišta uobičajenog prava. U protivnom, to je odlučnost, a odlučnost je vrlina. Neko je nekoga bio ukorio zbog upropaštavanja imetka pa mu je ovaj rekao: „Ja od imetka rasipam samo onaj dio čije bi čuvanje štetilo mojoj vjeri ili moralu ili duši. Ja smatram da je čuvanje ovoga troga makar bilo i neznatno uzvišenije kao nadomjestak za ono što je propalo od imetka, makar to iznosilo koliko Sunce može obasjati". Najbolja Allahova džellešanuhu blagodat koju je podario čovjeku jest da mu je u njegovu prirodu usadio pravičnost i ljubav prema njoj i istinu i njezino cijenjenje iznad svega ostaloga.

U manu ljubavi prema zikru spada da dotični upropasti svoja djela ako mu je namjera bila da se po zikru pročuje. Skoro da je to vid širka, jer nije iskreno u ime Allaha džellešanuhu. Ovaj nedostatak briše ostale vrline jer dotični ne čini dobro iz ljubavi prema dobru nego da bi se time pročuo.

Najviše te ukorio onaj koji te pohvalio za ono što nemaš pri sebi, jer je time ukazao na tvoj nedostatak. Najviše te pak pohvalio onaj koji te kudio zbog onog čega ti nemaš pri sebi, jer je time ukazao na tvoju vrlinu. On se time osvetio samom sebi jer je, u stvari, htio da zaniječe i ospori tvoju vrlinu, koju je na kraju sam objelodanio.

Kada bi onaj sa manom bio svjestan svoje mane, bio bi savršen (bez mane). A nijedan stvor nije bez mane. Zato je sretan onaj čije su mane neznatne ili skrivene.

Najčešće bude ono što ti ne misliš. Stoga je dokaz razumnosti pripremiti se za ono što se očekuje. Neka je uzvišen Onaj koji je tako uredio stvari da bi pokazao čovjeku njegovu nemoć i stalnu potrebu za njegovim Stvoriteljem — Allahom džellešanuhu!

Salaat Time - Namaska vremena

إِنَّ الصَّلَاةَ كَانَتْ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ كِتَابًا مَوْقُوتًا
"A vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.“ (An-Nisa’,103)

Salaat time je besplatan multifunkcionalni program koji služi za proračunavanje namaskih vremena za pet propisanih namaza kao i određivanje pravca kible bilo gdje u svijetu.Nakon instalacije,program se smješta u system tray i uvijek je dostupan. Kada nastupi vrijeme za određeni namaz oglasi se ezan i/ili prikaže se obavještenje da je nastupilo vrijeme za namaz.

Ovo su najzanimljivije mogućnosti koje nudi salaat time:

• mogućnost odabira različitog ezana za svaki namaz ili korištenje vlastitog
• grafički prikaz pravca kible
• prikaz vremena do nastupanja slijedećeg namaza – odn. preostalo vrijeme
• dnevna,mjesečna i godišnja vaktija
• uporedni prikaz (side-by-side) hidžretskog i gregorijanskog kalendara
• prikaz važnijih datuma iz islamske istorije poput raznih bitaka ili dana koje je pohvalno postiti
• konverzija hidžretskog datuma u gregorijanski i obrnuto
• printanje mjesečne vaktije u hidžretskom i/ili gregorijanskom formatu
• slušanje odabranih kur'anskih sura i ajeta
• prikaz mjesečeve faze
• odabir lokacije iz velike baze podataka
• mogućnost promjene izgleda i boje prema vlastitim željama
i još mnogo drugih opcija

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

Habil i Kabil (Kain i Abel) - Prvi zločin na Zemlji

"I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: 'Sigurno ću te ubiti!' — 'Allah prima samo od onih koji su dobri' — reče onaj. 'I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.' I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teško meni!' — povika on — 'zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!' I pokaja se." (El-Ma'ide, 27-31)

Prenosi Es-Sadi od Ebu-Malika i Ebu-Salih od Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda i drugih ashaba, Allah bio zadovoljan svima njima, da je Adem, a. s., vjenčavao muško rođeno u jednom porodu sa ženskom koje je rođeno u drugom porodu. Stoga se pretpostavlja da je Habil trebao oženiti Kabilovu sestru koja je bila bolja i ljepša od svih ostalih žena. Istovremeno ju je Kabil želio zadržati za sebe. Adem, a.s., mu je zapovijedio da dozvoli Habilu da se njome oženi, ali je on to odbio. Potom je Adem, a. s., naredio obojici (i Habilu i Kabilu) da prinesu kurban Uzvišenom Allahu. U međuvremenu, Adem, a. s., je krenuo prema Meki da obavi hadž. Malo prije polaska, Adem, a. s., je pokušao emanet o svojoj djeci povjeriti nebesima, Zemlji i, konačno, planinama, ali su svi oni odbili ponijeti tu (tešku) dužnost. Na to je Kabil prihvatio emanet i, nakon što je Adem, a. s., otišao, on i Habil su prinijeli kurban AIlahu. Habil je prinio ugojenu kozu, dok je Kabil prinio snop lošeg bilja. Zatim se spustila vatra sa neba i uzela kurban ponuđen od Habila, a netaknutim ostavila kurban Kabilov. Kabil je poplavio od ljutnje i kazao svome bratu: "Ja ću tebe ubiti da ne oženiš moju sestru." Habil reče: "Allah prima samo od onih koji su dobri."


Abdullah ibn Amr, r. a., je kazao: "Allaha mi! Ubijeni (tj. Habil) bio je snažniji (od ubice, Kabila), ali je odbio podići ruku na svoga brata zbog svoje pobožnosti i bogobojaznosti."

Ebu-Dža'fer El-Bakir navodi da je Adem, a.s., bio prisutan kada su njih dvojica ponudili svoje kurbane. Nakon što je Habilov kurban bio primljen, Kabil je rekao svome ocu, Ademu, a. s.: "Primljena je samo od njega zato što si se obratio Allahu u njegovu korist!" I, on je tajno pripremao da učini nešto protiv svoga brata, Jednog dana Habil je kasnio i Adem, a. s., je poslao Kabila da ga potraži. Dvojica braće su se susrela i Kabil reče: "Tvoj kurban je bio primljen, a moj nije." Habil reče: "Allah prima samo od onih koji su dobri." Kabil se razbjesnio i udario brata željeznim štapom te Habil smjesta pade mrtav.

Kaže se: Kabil je ubio Habila bacivši kamen na njegovu glavu dok je ovaj spavao. Također se kaže: Kabil je silovito davio Habila i tukao ga do smrti, kao što to čine zvijeri. Habilove riječi, kada Kabil prijeti da ga ubije: "I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova." (El-Ma'ide, 28) ukazuju na njegov izuzetan moral i etiku, njegovu bogobojaznost i savršenu pobožnost, tako da ne može nauditi svome bratu, za razliku od odvratnog djela koje je njegov brat namjeravao počiniti.

Vezano za ovo, Ebu-Bekr, r. a., prenosi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Kada se dvojica muslimana sukobe jedan protiv drugoga, i jedan među njima napadne oružjem svoga brata, obojica odlaze u Džehennem." Ahnef (jedan od prenosilaca) je rekao: "ja sam rekao, ili je bilo rečeno: 'Allahov Poslaniče! Jasno je za onoga koji je ubio, ali šta je sa ubijenim (zašto on mora biti bačen u Džehennem)?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'I on je također namjeravao da ubije svoga druga.'"

"Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike." (El-Ma'ide, 29.), tj. ja ne namjeravam da se borim protiv tebe, iako sam mnogo jači i čvršći nego što si ti, nego "ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh", tj. ti ćeš nositi grijeh moga ubistva zajedno sa svojim predašnjim grijesima.

Imam Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi prenose od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa njegovu izjavu o iskušenju Osmana ibn Affana: "Ja svjedočim da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Uskoro će doći period meteža u kojem će onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji stoji, a onaj koji stoji će biti bolji od onoga koji hoda, a onaj koji hoda će biti bolji od onoga koji žuri.' Neko je kazao: 'Allahov Poslaniče, šta misliš o onome koji uđe u moju kuću i podigne svoju ruku da me ubije?' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Budi poput Ademovog sina (Habil).'" Prenosi se u drugoj verziji od Ibn-Mirdevejha, od Huzejfe ibn El-Jemana, da je rekao: "Budi poput boljeg od dvojice Ademovih sinova."

Imam Ahmed prenosi od Mu'avije i Veki'a njihove riječi: "Prenio nam je El-A'maš od Abdullaha ibn Murreta, od Mesruka, od Abdullaha ibn Mes'uda, r. a. da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve seliem, rekao: 'Nijedno ljudsko biće nije ubijeno ili (nepravedno) usmrćeno, a da dio odgovornosti za taj zločin ne snosi prvi Ademov sin koji je otpočeo sa ubijanjem na Zemlji.'" (Ahmed u Musnedu)

Uzvišeni Allah kaže: "Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teško meni!' — povika on — 'zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!' I pokaja se." (El-Ma'ide, 31.)

Neki komentatori kažu: "Nakon što je Kabil ubio svoga brata, nosio ga je na svojim leđima cijelu godinu dana (ne znajući šta da učini sa bratovim tijelom)."

Drugi kažu: "Nosio ga je na svojim leđima stotinu godina, dok Uzvišeni Allah nije poslao dvije vrane koje su se borile jedna protiv druge. Jedna od njih je bila ubijena. Vrana ubica je grebala zemlju da sakrije tijelo mrtve vrane. Vidjevši je da to čini, Kabil reče: 'Teško meni! Zar ja nisam u stanju da učinim kao ova vrana i da sakrijem mrtvo tijelo svoga brata?' Zatim, on je zakopao tijelo svoga mrtvoga brata i prekrio ga zemljom."

Historičari navode: "Adema, a.s„ je srce zaboljelo i osjećao je veliku žalost za svojim mrtvim sinom, Habilom."

Mudžahid kaže: "Kabil je bio kažnjen ubrzo nakon toga. Istoga dana, u kojem je ubio brata Habila, njegova noga je zavezana za njegovu butnu kost, a njegovo lice je silom usmjereno prema sunčevom disku, kao jedan vid kazne za ono šta je učinio svome bratu."

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ni za jedan grijeh kazna ne stiže tako brzo na ovome svijetu, po-red onoga što je za njegovog počinioca pripremljeno na vječnom, kao za nasilje i prekidanje rodbinskih veza."

Imam Ebu-Dža'fer je spomenuo u svome Tarihu (Historiji) prenoseći od nekoliko osoba koje su kazale: "Hava je rodila četrdesetero djece u dvadeset porođaja." Ibn-Ishak je naveo isto i spomenuo precizno njihova imena. Kako bilo, ništa nije pouzdano o njihovim imenima i broju. Jedino Allah zna njihov tačan broj!

Drugi kažu: "Bilo je stotinu i dvadeset porođaja, u svakom je rođeno jedno muško i jedno žensko dijete. Među njima su prvi bili Kabil i njegova sestra Kelima, a posljednji su bili Abdu-l-Mugis i njegova sestra Ummu-l-Mugis. Potom se broj ljudi povećao i oni su se raširili Zemljom."

Uzvišeni Allah kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I AIlaha se bojte — s imenom čijim jedni druge molite — i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa', 1)

Historičari navode: Adem, a. s., nije umro dok nije vidio od svoga potomstva i izdanka četiri stotine hiljada osoba, a Allah najbolje zna.

Uzvišeni Allah kaže: "On je Taj Koji vas od jednoga čovjeka stvara — a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili AIlaha, Gospodara svoga: 'Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista zahvalni!' I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednačili druge s Njim u onome što im On daje — a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" (El-A'raf, 189.-190.)

Prvi put se spominje Adem, a.s. da privuče pažnju učača Kur'ana, a sljedeći spomen odnosi se na cijeli ljudski rod. Ovo je učinjeno na način spominjanja ljudskog roda nakon spominjanja njihovog praoca. Uzvišeni Allah kaže: "Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo." (El-Muminun, 12.-13.); i. "Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili." (El-Mulk, 5) Ovdje je dobro poznato da "svjetlice" nisu ukrasna svjetla, nego On iz jednine ili jedne osobe izvodi cijelu vrstu.

Adem, a.s., je otac čovječanstva. Stvoren je Allahovom Rukom. Allah je udahnuo od Svoga Duha u njega, On je učinio da se meleki poklone pred njim, On ga je podučio imenima svih stvari i On je učinio da se nastani u Njegovom prostranom Džennetu.

Ibn-Hibban prenosi u svome Sahihu od Ebu-Zerra da je rekao: "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, koliko je bilo Allahovih vjerovjesnika?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Stotinu dvadeset i četiri hiljade.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, koliko je bilo poslanika među njima?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Tri stotine i trinaest, veliki broj!' Kazao sam: 'O Allahov Poslaniče, ko je bio prvi među njima?' On, sallallahu 'alejhi vesellem,je rekao: 'Adem.' Kazao sam: 'O Allahov poslaniče! Da li je on bio poslanik upućen sa Objavom?' On, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Da, Uzvišeni Allah ga je stvorio Svojom Rukom, zatim je udahnuo od Svoga Duha u njega, a zatim ga je On oblikovao (na odgovarajući način).'"
U hadisu o Noćnom putovanju (Isra) koji se može naći u dva Sahiha (Buharije i Muslima), poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Kapija je bila otvorena i mi smo prešli preko najbližeg neba. Tamo smo vidjeli čovjeka koji sjedi sa narodom sa svoje desne strane i narodom sa svoje lijeve strane. Kada bi pogledao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogledao na lijevu stranu, zaplakao bi. Zatim je rekao: 'Dobrodošao, o časni vjerovjesniče i pobožni sine!' Pitao sam Džebra'ila: 'Ko je on?' Odgovorio je: 'On je Adem, a narod sa njegove desne i lijeve strane su duše njegovih potomaka. Oni sa njegove desne strane su stanovnici Dženneta, a oni sa njegove lijeve strane su stanovnici Džehennema, pa, kada pogleda na desnu stranu, on se nasmije, a, kada pogleda na lijevu stranu, zaplače.'" (Buhari i Muslim)

Poslanikov hadis: "Zatim, prošao sam pokraj Jusufa i našao sam da mu je data polovina ljepote" učenjaci objašnjavaju tako da to znači da mu je data polovina ljepote koja je darovana Ademu, a.s. Svakako, to je vrlo prikladno i ubjedljivo. Jer, Uzvišeni Allah je stvorio Adema, a. s., oblikovao ga Svojom Rukom i udahnuo od Svoga Duha u njega. Zbog toga ga je Uzvišeni Allah zasigurno stvorio boljim od svih stvari.

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera i Abdullaha ibn Amra da, kada je Uzvišeni Allah stvorio Džennet, meleki su rekli: "Gospodaru naš! Učini ovo za nas, jer si za čovječanstvo stvorio dunjaluk u kojem će jesti i piti." Uzvišeni Allah je rekao: "Tako Mi Moje slave i uzvišenosti, ja neću izjednačiti između pobožnih koje Sam stvorio Svojom Rukom i onih za koje kad sam rekao: 'Budite!' oni postaše!"

Ebu-Hurejre, r. a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Allah je stvorio Adema visine šezdeset lakata a onda mu rekao :"Idi i nazovi selam toj grupi meleka,pa saslušaj čime će ti otpozdraviti,(jer će to biti) tvoj pozdrav i pozdrav tvog potomstva".On im je rekao:
-Es-selamu alejkum.
-Es-selamu alejke ve rahmetullah-odgovorili su oni,ponovivši"ve rahmetullah" još jednom.
Svako ko uđe u Džennet bit će u obliku Adema,no ljudi su se sve do sada malo-pomalo smanjivali."(Buharija,1399)

Mudžize Muhammeda a.s. - Ibn Kesir

اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَانْشَقَّ الْقَمَرُ وَإِنْ يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُسْتَمِرٌّ
Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! – a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!" (Al-Qamar,1-2)

Ova knjiga, "Mu'džize Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem" je sažetak poznate Ibn-Kesirove knjige "El-Bidaje ve-n-Nihaje". Mu'džize Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabilježene su u poglavlju "Znakovi poslanstva". Ova knjiga je duhovna hrana za čitaoca muslimana, a uz to je i veza između njegova i života našega Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ona pojašnjava veličanstveni aspekt karaktera, pomognut beskonačnom Božijom moći, koju priznaje čitav univerzum. Iz ovih razloga, uočavamo da se sve stvoreno podredilo njemu, uz Allahovu volju i dopuštenje, bez obzira koji put ili način ono odabralo. Drveće ga je slijedilo, kamenje se zahvaljivalo i veličalo Uzvišenog Allaha u njegovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, ruci, planine su komunicirale sa njim, ptice i zvijeri su razgovarale sa njim, džini su mu se potčinjavali, šejtani su padali kao pogođeni kada bi čuli njegovo ime. Mnogobrojne su mu'džize koje govore o njemu. Ove mu'džize su zbunjivale njegove savremenike, a njihov veliki utjecaj je evidentan u ušutkavanju onih koji su osporavali njegovo poslanstvo, dok su istovremeno bile utjeha vjernicima.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!