Neke izreke Fudajl ibn Ijjada

Rekao je Fudajl ibn Ijjad, rahmetullahi alejhi:

„Šta će biti s vama kada doživite ljude koji ne razlikuju dobro od zla, vjernika od nevjernika, povjerljivog od prevaranta, niti neznalicu od učenog, niti naređuju dobro niti odvraćaju od zla.“(El Ibane el Kubra, Ibn Batta, 1/188)

„Kada se pojavi ogovaranje i nestane bratstva u ime Allaha, tada ćete biti poput stvari obloženih zlatom i srebrom, bezvrijedni iznutra a samo ćete izgledati dobro izvana. (Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija Tom 3 str.395)

“Vjernik je na dunjaluku uvijek tužan i zabrinut.Njegova je briga ono radi čega je došao na njega.Pa kao takav njegova je briga samo da nabavi ono što ćemu koristiti u povratku do njegove domovine.Zato se on neće nadmetati sa stanovnicima te zemlje u kojoj je on stranac nepovlašćena položaja među njima niti će ga nervirati njihova poniženja.“

„Ako možeš biti nepoznat, budi.Nije bitno što nisi poznat i nije bitno što nisi hvaljen.Nije bitno ako si prijekora vrijedan kod ljudi ako si hvale vrijedan kod Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog.“ (Bejheki, Zuhd Al-Kabîr str.100)

"Nema nijednog koji žudi za vlašću a da ne zavidi i čini nasilje, da ne istražuje mahane drugih ljudi i da ne prezire da se bilo ko drugi spominje po dobru."


Obaviješteni smo da je Ibrahim b. el-Eš'as rekao: "Upitao sam Fudajla b. 'Ijjada, rahmetullahi alejhi, o strpljenju na nedaćama, pa mi je odgovorio: 'Da ne širiš i ne razglašavaš.' Upitao sam ga o skromnosti, pa mi je odgovorio: 'Skromnost je zadovoljstvo i to je bogatstvo.' Upitao sam ga o pobožnosti, pa mi je rekao: 'Klonjenje zabranjenih stvari.' Upitao sam ga o poniznosti, pa mi je rekao: 'Da se pokoriš istini i prihvatiš je od koga god da je čuješ. Makar je čuo od najveće neznalice, obaveza ti je da je prihvatiš od njega.' Znao bi reći: 'Poduči svome znanju onoga koji ga ne poznaje, a ti se podučavaj kod onoga koji ima znanja. Ako tako postupiš, naučit ćeš ono što ne znaš i zapamtit ćeš ono što naučiš.'"

"Prvo od znanja je odazivanje njemu, zatim slušanje, zatim pamćenje, zatim rad, a zatim širenje."
"Saznali smo da će se na Sudnjem danu otpočeti s uobraženim i razvratnim učenjacima i poznavaocima Kurana prije onih koji su obožavali kumire!" Fudajl b. Ijjad je rekao: "Jer onaj koji zna nije isti kao onaj koji ne zna."
"Uistinu je siromaštvo i bogatstvo samo nakon polaganja računa pred Allahom, subhanehu ve te'ala", tj. tada će biti istinsko siromaštvo.

Fudajl ibn Ijjad upitao je nekog čovjeka:“koliko ti je godina?“Ovaj odgovori:“Šezdeset.“. Fudajl reče:“Šezdeset godina ti se krećeš ka tvojem Gospodaru, još malo pa ćeš stići.“On reče:“Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti“.Fudajl ga upita:“Znaš li značenje tog ajeta?“ To znači da sam ja Allahov rob i Njemu se vraćam.Ko shvati da je samo Allahov rob i da će Mu se sigurno vratiti,neka zna i to da će i zaustavljen biti.Ako bude zaustavljen bit će i upitan.Ako bude upitan ,ta nek se pripremi za odgovor.“Čovjek reče:“Kako da se pripremim?“Fudajl odgovori:“Lahko!Uljepšaj ibadetom ono što ti je od života ostalo,bit će ti oprošteno ono što ti je od njega prošlo.Ako propustiš ono što ti je od života preostalo,bit ćeš kažnjen i za ono što ti je od njega prošlo.“

“Dvije stvari čine srce tvrdim, pretjeran govor i pretjerano uzimanje hrane.“

„Allah ima meleke koji tragaju za halkama zikra. Zato pogledaj s kime ćeš sjediti. Neka to ne bude sa novotarom, jer Allah ne gleda u novotare. Znak licemjerja je da čovjek ustane i sjedne sa novotarom. Sreo sam odabrane ljude, a svi su bili sljedbenici Sunneta, koji su zabranjivali druženje sa sljedbenicima novotarija.“ (Hilajetu evlija, 104/8)

"Suština jednostavnog življenja jeste biti zadovoljan Allahom, Uzvišenim, Moćnim."
"Onaj ko je zadovoljan jeste onaj ko živi jednostavno, a on je bogat. Onaj ko ima pravu vjeru, ko ima povjerenja u Allaha u svim svojim poslovima zadovoljan je onim što mu je Allah osigurao, te ostane neprivržen stvorenjima iz straha i nade, i takvim djelovanjem shvati da je potraga za ovosvjetskim bezvrijedna, postigao je korisnost jednostavnoga. On je najbogatiji među ljudima, čak i ako ne posjeduje nijednu stvar na ovom svijetu."

Prenosi se od Bišra ibn Harisa da je rekao:“Jednom sam bio sa Fudajl ibn Ijjadom u Mekki, sjedio je s nama do ponoći a zatim je izašao i tavafio do jutra.Rekoh:“O Ebu Alija! Zar nećeš spavati? Odgovori mi:“Teško tebi! Ima li ikoga koji čuje spominjanje vatre a da zatim osjeti potrebu da spava?".

„Duše su vojske sastavljene. One koje se upoznaju i spoje se. One koje se ne poznaju, raziđu se. Nije moguće da se sljedbenik Sunneta druži sa sljedbenikom novotarije, osim iz licemjerja.“(El Ibane el Kubra, Ibn Batta, 456/2; Lalikai, 138/1)

“Allah prima samo ona djela koja su ispravna i iskrena"Ako djelo bude iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno, niti će biti primljeno ako bude ispravno, a ne bude iskreno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno učinjeno djelo znači, učinjeno u ime Allaha, a ispravno, urađeno po sunnetu Allahova Poslanika." (Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija Tom 8 str.95)

Kur'anski metod u potvrđivanju Allahove jednoće u pogledu stvaranja

Kur'anska metoda u pogledu potvrđivanja Stvoritelja i Njegove jednoće je takva metoda koja ide usporedo sa zdravom ljudskom prirodom i normalnom pameću. A sve to putem obznane jasnih i vjerodostojnih dokaza koje prihvata ljudski razum i pred kojima se predaju protivnici. Od njih su:

1. Opšte je poznato da svaka pojava ima svog uzročnika ili izvršitelja. Ovo je opšte poznata stvar putem fitre-ljudske naravi. Čak kada bi neko udario dijete a da ga ono ne vidi dijete bi upitalo: "Ko me je udario?" Kada bi mu odgovorili da ga nije niko udario njegov razum ne bi prihvatio da se udarac desio bez uzročnika. Kada bi mu rekli da ga je neki čovjek udario ono bi plakalo sve dok mu ne bi bilo uzvraćeno istom mjerom. Otuda Uzvišeni kaže:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ
«Zar su oni iz ništa, bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili? (Tur, 35)

Ova podjela je ograničena, Allah, Azze ve Dželle, je spominje putem negacijskog upitnika kako bi ukazao da su ove postavke nužno poznate i da ih niko ne može zanijekati. Riječi: «Zar su stvoreni iz ništa» tj., zar su stvoreni bez Stvoritelja koji ih je stvorio ili su sami sebe stvorili? Obje ove stvari su netačne. Biva jasno da oni imaju stvoritelja koji ih je stvorio a to je Allah, Azze ve Dželle. Ne postoji drugi stvoritelj pored Njega. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

هَٰذَا خَلْقُ اللَّهِ فَأَرُونِي مَاذَا خَلَقَ الَّذِينَ مِنْ دُونِهِ ۚ بَلِ الظَّالِمُونَ فِي ضَلَالٍ مُبِينٍ
«To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.» (Lukman, 11)


قُلْ أَرَأَيْتُمْ مَا تَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ أَرُونِي مَاذَا خَلَقُوا مِنَ الْأَرْضِ أَمْ لَهُمْ شِرْكٌ فِي السَّمَاوَاتِ
«Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni koje vi, pored Allaha, prizivate?» (Ahkaf, 4)

أَمْ جَعَلُوا لِلَّهِ شُرَكَاءَ خَلَقُوا كَخَلْقِهِ فَتَشَابَهَ الْخَلْقُ عَلَيْهِمْ ۚ قُلِ اللَّهُ خَالِقُ كُلِّ شَيْءٍ وَهُوَ الْوَاحِدُ الْقَهَّارُ
«.. ili, zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično?" Reci: Allah je stvoritelj svega i On je Jedni i Svemoćni."» (Rad, 16)

وَالَّذِينَ يَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ لَا يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَهُمْ يُخْلَقُونَ
«A oni kojima se oni, umjesto Allahu, mole - ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;» (Nahl, 20)

I pored ovog izazova od strane Allaha koji se stalno ponavlja u Kuranu niko nije prizivao da je nešto stvorio. Čak nije ni pokušao tako nešto pripisati sebi a kamoli potvrditi. Tako da biva jasno da je Allah, Azze ve Dželle, jedini stvoritelj koji nema sudruga.

2. Kompletno uređenje svijeta i upravljanje njime. Ovo je najveći dokaz da je onaj koji upravlja jedan jedini bog i Gospodar koji nema sudruga ni suparnika. Uzvišeni kaže:

مَا اتَّخَذَ اللَّهُ مِنْ وَلَدٍ وَمَا كَانَ مَعَهُ مِنْ إِلَٰهٍ ۚ إِذًا لَذَهَبَ كُلُّ إِلَٰهٍ بِمَا خَلَقَ وَلَعَلَا بَعْضُهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ ۚ سُبْحَانَ اللَّهِ عَمَّا يَصِفُونَ
«Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose;» (Mu'minun, 91)

Istinski bog mora stvarati i činiti stvari. Da pored Njega, Subhanehu ve Te'ala, ima drugi bog koji mu je suparnik u vlasti, onda bi i on stvarao i činio određene radnje. U tom slučaju drugo božanstvo bi nastojalo da se osamostali u pogledu vladavine i božanstva. Pa ako to ne bi moglo onda bi nastojalo da uzme dio vlasti i stvaranja kao što se dunjalučki vladari osamostaljuju kako bi bili nezavisni. Tako bi došlo do podjele i desila bi se jedna od tri stvari:

a) Jedan drugog bi pokorio i sam bi upravljao mimo onog drugog;
b) ili bi se svaki od njih odvojio od onog drugog u pogledu vlasti i stvaranja;
c) ili bi bili pod vlašću jednog vladara koji bi njima upravljao kako želi tako da bi on bio istinsko božanstvo a oni njegovi robovi. U svijetu po ovom pitanju nije došlo do podjele niti do nereda što ukazuje da je onaj koji upravlja svemirom i svim stvorenjima jedan i da nema suparnika i protivnika.

3. Pokoravanja stvorenja tako da svako od njih obavlja svoje dužnosti i zaduženja. Ne postoji stvorenje u svemiru koje odbija da izvrši svoju zadaću i funkciju za koju je zaduženo u svemiru. Ovo je Musa naveo kao dokaz faraonu. O tome Uzvišeni kaže:

قَالَ فَمَنْ رَبُّكُمَا يَا مُوسَىٰ قَالَ رَبُّنَا الَّذِي أَعْطَىٰ كُلَّ شَيْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَىٰ
«"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?" - upita faraon. - "Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo'.'» (Ta ha, 49-50)

Tj., naš Gospodar je onaj koji je stvorio sva stvorenja i svakom stvorenju dao njegov izgled koji mu dolikuje i odgovara u pogledu veličine tijela i ostalih svojstava a zatim je svako stvorenje uputio da radi ono zbog čega je stvoreno. Ova uputa se naziva uputa nadahnuća i ukazanja. To je potpuna uputa koja se može vidjeti kod svih stvorenja. Tako ćeš vidjeti da svako stvorenje teži ka onom zbog čega je stvoreno od pribavljanja koristi i otklanjanja eventualnih šteta od sebe. Tako je čak Allah, Azze ve Dželle, dao i stoci ono pomoću čega će sebi pribaviti koristi i od sebe odagnati štetu i čime će ostvariti svoju zadaću u životu. Ovo je poput riječi Uzvišenog:

الَّذِي أَحْسَنَ كُلَّ شَيْءٍ خَلَقَهُ ۖ وَبَدَأَ خَلْقَ الْإِنْسَانِ مِنْ طِينٍ ثُمَّ جَعَلَ نَسْلَهُ مِنْ سُلَالَةٍ مِنْ مَاءٍ مَهِينٍ ثُمَّ سَوَّاهُ وَنَفَخَ فِيهِ مِنْ رُوحِهِ ۖ وَجَعَلَ لَكُمُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ ۚ قَلِيلًا مَا تَشْكُرُونَ
«Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove oblici i život mu udahne, - i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!» (Sedžda, 7)

Onaj koji je stvorio sva stvorenja i dao im lijep izgled čiju ljepotu ne mogu dosegnuti razumi, i uputio ih na korisne stvar, je istinski Gospodar. Nijekanje Njega predstavlja nijekanje najvećih stvari koje postoje u kosmosu, a to bi predstavljalo oholost i javno laganje. Allah, Azze ve Dželle, je svakoj stvari dao izgled i oblik koji mu je potreban na ovom svijetu a zatim ga je uputio na koji način da se okoristi time. Nema sumnje da je svakoj vrsti dao oblik i lik koji mu odgovara shodno njegovim funkcijama. Svakom mušku i žensku je dao odgovarajući izgled koji odgovara njegovoj vrsti zbog razmnožavanja i ujedinjavanja i povezivanja. Svakom organu je dao odgovarajući oblik kako bi se njima mogla postići korist za koju je namijenjen. U tome je kategorički dokaz da je On, Subhanehu ve Te'ala, Gospodar svega i da jedino On zaslužuje da mu se upražnjava ibadet mimo ostalih.

Pjesnik kaže: U svakoj stvari je znak koji ukazuje da je On jedan.

Liječenje duša - Ibn Hazm

Ebu Muhammed ibn Ali ibn Ahmed ibn Seid ibn Hazm, šerijatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže:

-Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činim pribježište Uzvišenom priznajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće!

Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolesti duša njihovih.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Sveobuhvatni pokazatelj znanja i njegove blagodati – Ibn Abdul-Berr

Knjiga: Sveobuhvatni pokazatelj znanja i njegove blagodati – Ibn Abdul-Berr
Naslov originala: جامع بيان العلم وفضله
Autor: ابن عبد البر
Broj stranica: 458

Allah je rekao:
وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ لَتُبَيِّنُنَّهُ لِلنَّاسِ وَلَا تَكْتُمُونَهُ
"A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti...' (Ali Imran, 187)

Allahov Poslanik je rekao: "Ko bude upitan o znanju pa ga skrije, doći će na Sudnji dan zauzdan uzdama od vatre. „ (Ebu Davud (3658), Tirmizi (2649), Ibn Madže (261).)

Kaže ibn Abdul-Berr : „Neki ljudi su o ovome što smo upitani i što smo spomenuli u ovoj knjizi skupili poglavlja i da sam ih smatrao dovoljnim, ukazao bih na njih. Međutim, vidio sam da je svaki od njih skupio ono što je poznavao, pamtio, bojao se zaborava i ono s čime bi volio da se upozna onaj koji traga za znanjem. Kada bi učenjaci bili nemarni u skupljanju vijesti, razlikovanju predaja, kada bi ostavili spominjanje svakog predanja u poglavlju kojem pripada, svake vrste znanja pod vrstom kojoj pripada, nestalo bi mudrosti, znanje bi se zapostavilo i zagubilo, iako se dosta znanja zbog nepažnje i male brige za njim, zbog bavljenja dunjalukom i opijenosti njime, već zagubilo. Ali, Allah će za ovo znanje sačuvati ljude, makar ih bilo i malo. Oni će, iz Allahove dobrote i blagodati, poučavati narod osnovama znanja i ukazivati na njegove ogranke. I ljudi će biti na dobru sve dok postoji barem jedan među njima koji će poučavati druge, jer znanje će, doista, nestati sa nestankom učenjaka, kao što Allahov Poslanik i kaže. Značenje ovog i sličnog naći ćeš u ovoj knjizi, ako Allah da. A snaga i moć pripadaju Allahu. On mi je dovoljan i divan li je zaštitnik.“

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

O sljedbenici Knjige...

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَىٰ كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلَّا نَعْبُدَ إِلَّا اللَّهَ وَلَا نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلَا يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِنْ دُونِ اللَّهِ ۚ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَقُولُوا اشْهَدُوا بِأَنَّا مُسْلِمُونَ
"Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da samo Allaha obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali Imran, 64)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَا تَغْلُوا فِي دِينِكُمْ وَلَا تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ إِلَّا الْحَقَّ ۚ إِنَّمَا الْمَسِيحُ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ رَسُولُ اللَّهِ وَكَلِمَتُهُ أَلْقَاهَا إِلَىٰ مَرْيَمَ وَرُوحٌ مِنْهُ ۖ فَآمِنُوا بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ ۖ وَلَا تَقُولُوا ثَلَاثَةٌ ۚ انْتَهُوا خَيْرًا لَكُمْ ۚ إِنَّمَا اللَّهُ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ ۖ سُبْحَانَهُ أَنْ يَكُونَ لَهُ وَلَدٌ ۘ لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۗ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ وَكِيلًا
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok. (An-Nisa',171)


يَا أَهْلَ الْكِتَابِ قَدْ جَاءَكُمْ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمْ كَثِيرًا مِمَّا كُنْتُمْ تُخْفُونَ مِنَ الْكِتَابِ وَيَعْفُو عَنْ كَثِيرٍ ۚ قَدْ جَاءَكُمْ مِنَ اللَّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُبِينٌ يَهْدِي بِهِ اللَّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلَامِ وَيُخْرِجُهُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِهِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ
O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (El-Ma'ide,15,16)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَكْفُرُونَ بِآيَاتِ اللَّهِ وَأَنْتُمْ تَشْهَدُونَ
O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate? (Ali Imran, 70)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَسْتُمْ عَلَىٰ شَيْءٍ حَتَّىٰ تُقِيمُوا التَّوْرَاةَ وَالْإِنْجِيلَ وَمَا أُنْزِلَ إِلَيْكُمْ مِنْ رَبِّكُمْ ۗ وَلَيَزِيدَنَّ كَثِيرًا مِنْهُمْ مَا أُنْزِلَ إِلَيْكَ مِنْ رَبِّكَ طُغْيَانًا وَكُفْرًا ۖ فَلَا تَأْسَ عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš." A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje. (El-Ma'ide,68)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَلْبِسُونَ الْحَقَّ بِالْبَاطِلِ وَتَكْتُمُونَ الْحَقَّ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ
O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete? (Ali Imran, 71)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَكْفُرُونَ بِآيَاتِ اللَّهِ وَاللَّهُ شَهِيدٌ عَلَىٰ مَا تَعْمَلُونَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete kada je Allah svjedok svega što radite?"(Ali Imran, 98)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تُحَاجُّونَ فِي إِبْرَاهِيمَ وَمَا أُنْزِلَتِ التَّوْرَاةُ وَالْإِنْجِيلُ إِلَّا مِنْ بَعْدِهِ ۚ أَفَلَا تَعْقِلُونَ
O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? (Ali Imran, 65)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَصُدُّونَ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ مَنْ آمَنَ تَبْغُونَهَا عِوَجًا وَأَنْتُمْ شُهَدَاءُ ۗ وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, nastojeći da je krivom prikažete, a znate da je istina? – A Allah motri na ono što radite!" (Ali Imran, 99)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ هَلْ تَنْقِمُونَ مِنَّا إِلَّا أَنْ آمَنَّا بِاللَّهِ وَمَا أُنْزِلَ إِلَيْنَا وَمَا أُنْزِلَ مِنْ قَبْلُ وَأَنَّ أَكْثَرَكُمْ فَاسِقُونَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije – a većina ste grješnici?" (El-Ma'ide,59)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَا تَغْلُوا فِي دِينِكُمْ غَيْرَ الْحَقِّ وَلَا تَتَّبِعُوا أَهْوَاءَ قَوْمٍ قَدْ ضَلُّوا مِنْ قَبْلُ وَأَضَلُّوا كَثِيرًا وَضَلُّوا عَنْ سَوَاءِ السَّبِيلِ
Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!" (El-Ma'ide,77)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ قَدْ جَاءَكُمْ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمْ عَلَىٰ فَتْرَةٍ مِنَ الرُّسُلِ أَنْ تَقُولُوا مَا جَاءَنَا مِنْ بَشِيرٍ وَلَا نَذِيرٍ ۖ فَقَدْ جَاءَكُمْ بَشِيرٌ وَنَذِيرٌ ۗ وَاللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš – nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika – da vam objasni, da ne biste rekli: "Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!" Pa, došao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. – A Allah sve može. (El-Ma'ide,19)

Bitka za tevhid

Allah, dželle šanuhu, stvorio je čovjeka i odredio mu njegovu zadaću. Uzvišeni kaže:

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنْسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ
„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.“( Ez-Zarijat, 56)

وَاعْبُدُوا اللَّهَ وَلَا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا
„I Allaha obožavajte i ništa Mu ne pridružujte.“ (En-Nisa, 36.)

Od toga stvaranja Iblis, leanehullahu, ispoljava neprijateljstvo prema Ademu i njegovim potomcima. Sam je sebi stavio u obavezu da će Ademove potomke zavesti osim Allahovih iskrenih robova. Od tog momenta je počela bitka između istine i laži, između prijatelja Milostivog i prijatelja šejtana. Šejtan je od metoda primjenio koliko je mogao radi zavođenja Ademovih potomaka i ukrašavanja im laži, te je mnoge od njih u zabludu odveo.

Allah je Ademovim potomcima stavio u obavezu da ne obožavaju šejtana jer je on njihov jasni neprijatelj. Poslao im je Svoje poslanike da ih obraduju i opomenu kako ljudi nakon poslanika ne bi imali nikakva dokaza protiv Allaha. Allahovi poslanici su se smjenjivali i dolazili jedan za drugim, a imali su samo jednu zadaću: Da ljudi obožavaju samo Allaha, Jedinog, Koji sudruga nema. Allah, dželle šanuhu, kaže:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ قَبْلِكَ مِنْ رَسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ
„Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!'“ (El-Enbija, 25)


وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَسُولًا أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ
„Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allaha obožavajte, a taguta se klonite!“ (En-Nahl, 36.)

Najbolji odabranici su nosili baklju tevhida pozivajući svoje narode u obožavanje samo Allaha, da nemaju drugog boga osim Njega, sve dok nije došao red na uglednika Ademovog potomstva, Muhammeda sina Abdullahovog, sallallahu alejhi ve sellem. On je pečat karavane poslanika, koja je čovječanstvu osvijetlila njegov put ka Allahu. Allah, dželle šanuhu, nam je vjeru usavršio, Svoju blagodat prema nama upotpunio i zadovoljan je da nam islam bude vjera.

Odabranik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa do čovjek. Umro je i ostavio ummet na jasnom putu, čija je noć kao njegov dan i sa njega ne skreće osim stradalnik.

Međutim, bitka između šejtana i Ademovog potomstva još nije okončana. Naime, ona je duga i teška bitka u kojoj laž biva ukrašena onim što Ademovi potomci vole, pa je sljedbenici šejtanovi slijede a štićenici Milostivog ostavljaju. Međutim, ostavljanje laži od strane sljedbenika istine nije dovoljno, jer, tu je i velika obaveza stavljena njima na teret, a ona glasi: DOSTAVLJANJE. Ta, oni su sljedbenici poslanika. Allahovi poslanici su dostavili a i naš je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio i uklonio prepreke, jezikom i sabljom. Teška obaveza je ostala na onima poslije njega, na vjernicima u njegovo poslanstvo. Ostavio im je ono čega ako se budu držali nikada neće zalutati: Allahovu Knjigu i njegov sunnet.

Putevi postizanja i povećanja imana

Iman je savršenstvo roba i putem njega se podižu njegovi stepeni na dunjaluku i Ahiretu. To je razlog i put svakog dobra, ubrzanog i odgođenog. Ne može se postići, ojačati i usavršiti osim spoznajom šta se od njega uzima. Postiže se, ojačava i povećava mnogim stvarima, a od njih su:

Prvo: Poznavanje Allahovih Uzvišenih lijepih imena koja se navode u Kur’anu i Sunnetu, nastojanje da se shvate njihova značenja, da se putem njih čini ibadet Allahu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:

وَلِلَّهِ الْأَسْمَاءُ الْحُسْنَىٰ فَادْعُوهُ بِهَا ۖ وَذَرُوا الَّذِينَ يُلْحِدُونَ فِي أَسْمَائِهِ ۚ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
„Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili onako će biti kažnjeni! “ (El-Araf,180)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Allah ima devedeset devet imena, stotinu manje jedno. Ko ih nauči ući će u Džennet.“ (Buhari, Muslim)

Tj., ko ih memoriše, shvati njihova značenja i bude uvjeren u njih. Ko putem njih bude činio Allahu ibadete ući će u Džennet. Tako se zna da je to najveći izvor imana, sredstvo njegovog postizanja, ojačavanja i čvrstine. Spoznaja Allahovih, Azze ve Dželle, imena je osnova imana, a obuhvata tri vrste tevhida: rububijjet, uluhijjet i el-esmaus-siffat. Ove vrste su okosnica, temelj i vrhunac imana. Kada god rob poveća spoznaju o Allahovim Uzvišenim imenima i svojstvima, poveća se i njegov iman. Njegovo uvjerenje postane jače. Vjernik treba uložiti krajnji trud i potencijale u spoznaji Allahovih imena i svojstava, bez upoređivanja Allaha sa nekim, negiranja nekih Njegovih imena ili svojstava, njihovog prilagođavanja ili iskrivljavanja.


Drugo: Razmišljanje o Kur’anu općenito. Onaj koji razmišlja o Kur’anu neprestano će se okorištavati kur’anskim znanostima i spoznajama, čime će uvećati svoj iman.

Također, isto će doživjeti kada pogleda njegov poredak i čvrstinu i da Kur’an sam sebe potvrđuje, da je sa sobom u saglasnosti i da u njemu nema oprečnosti i razilaženja. Kada to učini uvjerit će se da je od Allaha, a ovo je jedna od najvećih stvari koje ojačavaju iman.

Treće: Poznavanje Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa koji pozivaju na znanje o vjerovanju i djelovanju. Sve su to stvari kojima se postiže i ojačava iman.Što je veća spoznaja roba o Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veći je njegov iman i uvjerenje.

Četvrto: Poznavanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih visokih moralnih osobina i savršenih epiteta.Ko ga uistinu spozna neće posumnjati u njegovu istinoljubivost i istinitost onoga s čime je došao u vidu Kur’ana i ispravne Vjere.

Peto: Razmišljanje o kosmosu. Tj., razmišljanje o stvaranju nebesa i zemlje i različitih stvorenja koja se nalaze na njima. Gledanje u samoga čovjeka i njegove osobine. To je veoma jak motiv za vjerovanje, jer se u ovim postojećim stvarima pokazuje veličina stvaranja koja ukazuje na moć Stvoritelja i Njegovu veličinu, te ljepote, uređenost i čvrstinu koja zbunjuje razume.

Također, treba gledati u ovisnost svih stvorenja i njihovu potrebu za Gospodarom u svim domenima njihovog života. Ta stvorenja ne mogu biti neovisna o njima koliko je treptaj oka. To kod roba iziskuje potpunu poniznost, mnoštvo dova, predanost i pokornost Allahu, Azze ve Dželle, u pridobijanju onoga za čime je potreban u vidu koristi svoje vjere i dunjaluka i odvraćanjem štete u pogledu njegove vjere i dunjaluka. To također uzrokuje čvrsto pouzdanje u Gospodara, potpuno povjerenje u Njegovo obećanje i veoma veliku želju za Njegovim dobrima.

Na ovaj način se ostvaruje i jača iman. Također, treba da razmišlja o mnoštvu Allahovih općenitih i posebnih blagodati bez kojih nijedno stvorenje ne može ni koliko je treptaj oka.

Šesto: Mnogo spominjanje Allaha, Azze ve Dželle, u svakom vremenu i upućivanje dove koja je ibadet. Spominjanje Allaha zasađuje drvo vjerovanja u srcu, napaja ga i jača. Što više rob spominje Allaha, poveća se i njegov iman. Spominjanje Allaha biva u svim okolnostima, jezikom, srcem, djelom, stanjem. Čovjek će imati udio u imanu prema veličini njegovog udjela u ovom spomenu.

Sedmo: Poznavanje prefinjenosti Islama. Vjera Islam je čitava prefinjena. Njegovo vjerovanje je najispravnije, najistinitije i najkorisnije, sistem ponašanja je najljepši, a djela i propisi su također najljepši i najpravedniji. Ovim pogledom Allah uljepšava vjerovanje u srcu roba i čini mu ga voljenim. Tako će pronaći slast imana, a njegova nutrina se uljepšati temeljima vjerovanja, njegovom suštinom, a njegova vanjština djelima imana.

Osmo: Ulaganje truda za lijepo izvršavanje ibadeta Allahu, Azze ve Dželle, i činjenje dobra Njegovim stvorenjima. Čovjek će se truditi u ibadetu Allahu kao da Ga gleda. Ako to nije kadar učiniti predočit će sebi da ga Allah gleda. Trudit će se da upotpuni i usavrši djela, a isto je i sa činjenjem dobra prema ljudima, govorom, djelom, imetkom, ugledom, različitim koristima.Kada se bude lijepo odnosio prema ibedetu Stvoritelja činit će dobro i prema Njegovim stvorenjima i ustrajat će u tome snažnim vjerovanjem i uvjerenjem. To ga dovodi na stepen istinskog uvjerenja koji je najveći stepen uvjerenja. Osjetit će slast pokornosti, naći plod lijepog ophođenja a to je potpuni iman.

Deveto: Da se čovjek okiti osobinama vjernika kao što je skrušenost u namazu i prisutnost srca u njemu, davanje zekata, udaljavanje od besposlica, a to je govor u kome nema dobra kao i svako djelo u kome nema dobra. Zapravo, musliman će govoriti i činiti dobro, a ostavljati zlo i u govoru i u djelu. Nema sumnje da sve to povećava iman i ojačava ga. Također, sustezat će se od razvrata, nastojati ispuniti emanete i ugovore. Čuvanje ovih stvari je jedan od znakova imana.

Deseto: Poziv ka Allahu i Njegovoj vjeri, međusobno savjetovanje istinom i strpljivošću. Poziv u temelje vjere i pridržavanje uz njegova pravila, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla. Tako će rob upotpuniti sebe i upotpunjavati druge.

Jedanaesto: Udaljavanje od ogranaka nevjerstva i licemjerstva, očitog griješništva i nepokornosti. Da bi se iman ostvario neophodno je činiti sve povode koji ga ojačavaju i uvećavaju, ali je i pored toga neophodno odstraniti zapreke i prepreke, a one su ostavljanje nepokornosti i pokajanje za one koje su se već desile.Čuvanje svih tjelesnih udova od zabranjenih stvari. Borba protiv smutnji, sumnji koja nastoji opovrgnuti i oslabiti znanje o vjerovanju, kao i borba protiv strasti koje slabe htijenja i vjerovanja.

Dvanaesto: Približavanje Allahu dobrovoljnim djelima nakon obaveznih, i davanje prednosti onome što Allah voli, nad svim onim što je mimo Njega prilikom naleta strasti.

Trinaesto: Osamljivanje sa Allahom prilikom Njegovog spuštanja radi sašaptavanja, čitanje Njegovog govora, prisustvo srcem, ponašanje u skladu sa adabima ispravnoga obožavanja pred Njim, a zatim završetak toga traženjem oprosta i pokajanjem.

Četrnaesto: Druženje sa istinoljubivim i iskrenim učenjacima, te uzimanje najljepših plodova njihovog govora, kao što se uzimaju najljepše voćke.

Preuzeto iz knjige ’’Svjetlost imana i tame nifaka’’ - dr. Seid el-Kahtani