Koja je bolest gora od škrtosti ?

Upitao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

Ko je vaš uglednik, o Beni-Seleme?" Oni rekoše: "Džad b. Qajs, samo što ga mi smatramo škrtim. Pa reče: "Koja je bolest gora od škrtosti?"

U drugoj predaji on kaže:
"Uglednik ne može biti škrt, vaš uglednik je bijele kovrđžave kose Bera' b. Ma'mur" (Taberani 19/81,82, i Buhari u Edebu 269)

Kada je neki beduin tražio da mu se udijeli na tako grub način da je pritijesnio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem uz jedno bodljikavo drvce (semure), tako da mu se i ogrtač za njega zakačio, Allahov Poslanik je odgovorio:

"Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da posjedujem deva kao što je broj ovog drveća, sigurno bih vam ih podijelio. Tako biste se uvjerili da nisam ni škrt, ni kukavica, ni lažac!"(Buhari 2821, Ahmed 4/82, Nesai 3688)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Najgore što može biti u čovjeka jeste jaka škrtost i jak strah (kukavičluk)." (Ahmed 2302, Ebu Davud 2511)

Također se u Sahihu nalaze riječi Džabira b. Abdullaha da je rekao Ebu-Bekru es-Siddiku:
"Ili ćeš mi dati, ili ćeš škrtarit od mene' . On mu reče: "Kažeš da škrtarim od tebe, pa koja je teža bolest, od škrtosti?" (Buhari 4383)


U Muslimovom Sahihu se prenosi od Selmana b. Rabi'e da je rekao;

"Rekao je Omer : 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izvršio podjelu.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče! Tako mi Allaha, drugi više zaslužuju ovo od njih!' On reče: 'Oni su mi dali da izaberu između grijeha i moje škrtosti, a ja nisam škrt.'"

Uzvišeni Allah kaže:

وَلَا يَحْسَبَنَّ الَّذِينَ يَبْخَلُونَ بِمَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ هُوَ خَيْرًا لَّهُم ۖ بَلْ هُوَ شَرٌّ لَّهُمْ ۖ سَيُطَوَّقُونَ مَا بَخِلُوا بِهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ
"Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih! Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili." (Ali Imran, 180.)

I kaže:

إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ مَن كَانَ مُخْتَالًا فَخُورًا الَّذِينَ يَبْخَلُونَ وَيَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبُخْلِ
'Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu; one koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti," (En-Nisa 36-37.}

I kaže;

وَمَا مَنَعَهُمْ أَن تُقْبَلَ مِنْهُمْ نَفَقَاتُهُمْ إِلَّا أَنَّهُمْ كَفَرُوا بِاللَّهِ وَبِرَسُولِهِ وَلَا يَأْتُونَ الصَّلَاةَ إِلَّا وَهُمْ كُسَالَىٰ وَلَا يُنفِقُونَ إِلَّا وَهُمْ كَارِهُونَ
"A prilozi njihovi neće biti prihvaćeni zato što u Allaha i Poslanika Njegovog ne vjeruju, što lijeno namaz obavljaju i što samo preko volje udjeljuju," (Et-Tevbe, 54.)

I kaže:

فَلَمَّا آتَاهُم مِّن فَضْلِهِ بَخِلُوا بِهِ وَتَوَلَّوا وَّهُم مُّعْرِضُونَ فَأَعْقَبَهُمْ نِفَاقًا فِي قُلُوبِهِمْ إِلَىٰ يَوْمِ يَلْقَوْنَهُ
"A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se - a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to licemjerstvo u srcima njihovim, sve do dana kada će pred Njega stati." (Et-Tevbe, 76-77.)

U drugom ajetu kaže:

وَمَن يَبْخَلْ فَإِنَّمَا يَبْخَلُ عَن نَّفْسِهِ
"Ko škrtari, na svoju štetu škrtari." (Muhammed, 38)

Kao i ajeti:

فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ الَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ الَّذِينَ هُمْ يُرَاءُونَ وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ
"Pa teško klanjačimal Onima koji su nemarni prema svome namazu, koji se samo pretvaraju, i nikome ništa u naruč ne daju." (El-Maun, 4,7;)

I ajet u kome Uzvišeni kaže:

وَالَّذِينَ يَكْنِزُونَ الذَّهَبَ وَالْفِضَّةَ وَلَا يُنفِقُونَهَا فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَبَشِّرْهُم بِعَذَابٍ أَلِيمٍ يَوْمَ يُحْمَىٰ عَلَيْهَا فِي نَارِ جَهَنَّمَ فَتُكْوَىٰ بِهَا جِبَاهُهُمْ وَجُنُوبُهُمْ وَظُهُورُهُمْ
"Onima koji zlato i srebro gomilaju, i ne troše ga na Allahovom putu, navijesti bolnu patnju. Na dan kad sa ono u džehennemskoj vatri bude usijalo, pa se njime i čela njihova, i slabine njihove, i leđa njihova, budu žigosala." (Et-Tevbe,34-35.)

Ne psujte vrijeme!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se psuje vrijeme i rekao:

فإن الله هو الدهر
"Allah je uistinu vrijeme."

U drugom se hadisu kaže:"Uzvišeni Allah je rekao:

يؤذيني ابن آدم يسب الدهر ، وأنا الدهر بيدي الأمر ، أقلب الليل والنهار
'Čovjek me uznemirava sa psovanjem vremena, jer Ja sam vrijeme. U Mojim rukama su stvari. Ja mijenjam noć i dan.'" Buhari (13/389), Muslim (2246), Ebu Davud (5274) i Ahmed (2/238,272)

U trećem se hadisu kaže:

لا يقل أحدكم يا خيبة الدهر
"Neka niko od vas ne govori: 'Loša li vremena.'" Buhari (10/465, 466), Muslim (2246), Muvetta (2/984), i Ahmed (2/259,272,275, 318)

U toj zabrani kriju se tri velike opasnosti. Prva opasnost jeste što se psuje ono što ne zaslužuje to, jer vrijeme je jedno od Allahovih potčinjenih stvorenja, koje se pokorava Njegovim zakonima i koje mu je ponizno. Prema tome, onoga ko psuje vrijeme preče je prezirati i psovati.


Druga opasnost jeste ta što ta psovka u sebi sadržava širk, jer onaj ko psuje vrijeme on ga psuje zbog toga što misli da mu ono donosi štetu i korist. Pored toga, psovač je u isto vrijeme i nasilnik, jer čini štetu onome ko je ne zaslužuje, dao je nečemu nešto što ga ne zaslužuje, uzdigao je nešto što to ne zaslužuje, zabranio je nekomu ko ne zaslužuje da mu se to zabrani. Vrijeme je kod onih koji ga psuju najveći nasilnik. Psovačka obilježja tih nasilnika izdajnika veoma su mnogobrojna. Tako su mnoge neznalice izričiti u njegovu proklinjanju i ponižavanju.

Treća opasnost psovanja vremena jeste ta što se ta njihova psovka odnosi na Onog koji je stvorio vremenske prilike, jer da u tome istina slijedi njihove strasti, nestalo bi nebesa i Zemlje. Pa npr. ako vrijeme bude u skladu s njihovim strastima i željama, onda ga hvale i uzdižu. Međutim, treba znati da je Gospodar vremena taj koji daje i zabranjuje, koji diže i spušta, ponizuje i uzvisuje. U svemu tome, vrijeme nema nikakvog utjecaja. Prema tome, njihovo psovanje vremena jeste ustvari psovanje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu., i zbog toga psovanje vremena uznemiruje Uzvišenog Allaha.

Bilježi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah je rekao: 'Uznemiruje me čovjek sa psovanjem vremena, jer Ja sam vrijeme.'" Znači, psovanje vremena oscilira između dvije mogućnosti, a jedna od njih mora se odnositi na onog ko ga psuje. Prva je da onaj ko psuje vrijeme ustvari psuje Allaha, a druga je da on s tom psovkom čini širk, jer ako je uvjeren da vrijeme zajedno s Allahom ima utjecaja na život, onda je ustvari mušrik (politeista), a ako je uvjeren da samo Allah daje vrijeme, pa i pored toga psuje onoga ko je dao vrijeme, onda je on ustvari opsovao Allaha.

Preuzeto iz djela (زاد المعاد - ابن قيم الجوزية ) - Zadu-l-me’ad – Ibn Kajjim el-Dževzijje

Primjenjivanje zakona koji nisu pomenuti u Kur'ānu i sunnetu

Šejh eš-Šenqītī je rekao:

Može se primjetiti da moramo razdvojiti između ljudski načinjenih sistema implementacije (primjene) koja sadrži kufr u Stvoritelja nebesa i zemlje i sistema koji to ne sadrži.

Ovo može biti objašnjeno opisivanjem sistema da su oni od dvije vrste: administrativni i legislativni.

U pogledu administrativnih sistema koji imaju za cilj organizovanje stvari i činjenje da se oni nesmetano organizuju na način koji ne ide protiv šerī'ata – u ovome nema ništa pogrešno i loše, i ni jedan od ashāba i onih koji su došli poslije njih ovome nije prigovorio. 'Umer, Allāh bio zadovoljan njime, je radio mnoge stvari ove prirode koje nisu činjene u vrijeme Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, kao što je zapisivanje ili bilježenje imena vojnika u registru (u bilježnici), da bi se zabilježilo ko je bio prisutan a ko je bio odsutan, čak iako Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, to nije učinio, i on nije znao da Ka'b ibn Mālik nije bio prisutan za vrijeme pohoda na Tebūk, sve dok nije stigao na Tebūk. Slično tome, 'Umer, Allāh bio zadovoljan njime, je kupio kuću Sawfān ibn Umejje u Mekki i pretvorio je u zatvor, čak iako ni Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, niti Ebu Bekr nisu utemeljili zatvor.


Ovakve administrativne stvari kojima se želi učiniti da se stvari nesmetano odvijaju (da se njima nešto olakša) i koje ne idu protiv šerī'ata, kao što je organizovanje poslovnih sastanaka i organizovanje stvari poslova na način koji ne ide protiv šerī'ata je vrsta ljudski načinjenih sistemā koji su u redu i ne idu protiv osnovnih principa šerī'ata, koji ima za cilj da vodi brigu o javnom interesu.

Ali, u slučaju zakonodavnih sistema koji idu protiv zakona Stvoritelja nebesa i zemlje, obraćajući se njima za sud, oni sadrže kufr (nevjerstvo) u Stvoritelja nebesa i zemlje, kao što je tvrđenje da davanje prednosti muškome nad ženskome u stvarima naslijeđa nije fer i da bi se njima trebali dati isti djelovi, ili izjavljivanje da je višeženstvo oblik nepravde, ili da je talāq (razvod) nepravedan spram žena, ili otkidanje šake itd., da su to barbarska djela koja ne mogu opravdano biti učinjena nikome, itd., itd.

Zato, sprovođenje ove vrste sistema da se njima vlada ljudskim životima, imecima, čašću, rodom (porijeklom), umovima i vjerom – sadrži kufr (nevjerstvo) u Stvoritelja nebesa i zemlje i pobunu protiv božanskog sistema, koji je postavljen od strane Onoga Koji je stvorio sve ljude i Koji najbolje zna šta je u njihovom interesu.

Slavljen neka je On i uzvišen, i daleko i visoko od toga da postoje bilo kakvi drugi zakonodavci pored Njega.

أَمْ لَهُمْ شُرَكَاءُ شَرَعُوا لَهُمْ مِنَ الدِّينِ مَا لَمْ يَأْذَنْ بِهِ اللَّهُ ۚ وَلَوْلَا كَلِمَةُ الْفَصْلِ لَقُضِيَ بَيْنَهُمْ ۗ وَإِنَّ الظَّالِمِينَ لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

''Ili oni imaju partnere sa Allāhom koja su njima propisali od vjere stvari koje Allāh nije naredio? A da nije riječi koja je već rečena, stvari bi već bile završene među njima. A zālime zaista čeka bolna kazna''. (Šura, 21)

قُلْ أَرَأَيْتُمْ مَا أَنْزَلَ اللَّهُ لَكُمْ مِنْ رِزْقٍ فَجَعَلْتُمْ مِنْهُ حَرَامًا وَحَلَالًا قُلْ آللَّهُ أَذِنَ لَكُمْ ۖ أَمْ عَلَى اللَّهِ تَفْتَرُونَ

''Reci: 'Kažite vi meni: Zašto jednu hranu koju vam Allāh daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?' Reci: 'Da li vam je prosuđivanje o tome Allāh prepustio ili o Allāhu laži iznosite?' " (Junus, 59)

Šejh Muhammed Emīn eš-Šenqītī - ''Adwā'ul-bejān'' 4.tom, 93. str.

Osobine licemjera (1 dio)

Kukavičluk i zloslutnja

Licemjeri su kukavice i boje se preokreta koje vrijeme donosi i zastrašuju ljude time i misle da svaka teškoća pogađa direktno njih.Kao što kaže Uzvišeni:

يَحْسَبُونَ كُلَّ صَيْحَةٍ عَلَيْهِمْ
„i misle da je svaki povik protiv njih“. (Al-Munaafiqoon,4)

I kaže Uzvišeni:

لَوْ يَجِدُونَ مَلْجَأً أَوْ مَغَارَاتٍ أَوْ مُدَّخَلًا لَوَلَّوْا إِلَيْهِ وَهُمْ يَجْمَحُونَ وَيَحْلِفُونَ بِاللَّهِ إِنَّهُمْ لَمِنْكُمْ وَمَا هُمْ مِنْكُمْ وَلَٰكِنَّهُمْ قَوْمٌ يَفْرَقُونَ
“Oni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a oni nisu vaši, nego su narod kukavički. Kada bi našli kakvo skrovište ili kakve pećine ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili.“ (At-Tawba,56,57)

Kada je preplašen, licemjer gleda kao da smrt lebdi nad njim a kada se strah povuče, hvali se svojom hrabrošću.O tome Uzvišeni kaže:

فَإِذَا جَاءَ الْخَوْفُ رَأَيْتَهُمْ يَنْظُرُونَ إِلَيْكَ تَدُورُ أَعْيُنُهُمْ كَالَّذِي يُغْشَىٰ عَلَيْهِ مِنَ الْمَوْتِ ۖ فَإِذَا ذَهَبَ الْخَوْفُ سَلَقُوكُمْ بِأَلْسِنَةٍ حِدَادٍ أَشِحَّةً عَلَى الْخَيْرِ ۚ أُولَٰئِكَ لَمْ يُؤْمِنُوا فَأَحْبَطَ اللَّهُ أَعْمَالَهُمْ ۚ وَكَانَ ذَٰلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرًا
“A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lahko.”(Al-Ahzab,19)


Licemjeri žele da muslimani pate a ukoliko Allah muslimanima da pobijedu onda ih uvjeravaju da su bili s njima, u njihovim redovima.

الَّذِينَ يَتَرَبَّصُونَ بِكُمْ فَإِنْ كَانَ لَكُمْ فَتْحٌ مِنَ اللَّهِ قَالُوا أَلَمْ نَكُنْ مَعَكُمْ وَإِنْ كَانَ لِلْكَافِرِينَ نَصِيبٌ قَالُوا أَلَمْ نَسْتَحْوِذْ عَلَيْكُمْ وَنَمْنَعْكُمْ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ ۚ فَاللَّهُ يَحْكُمُ بَيْنَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۗ وَلَنْ يَجْعَلَ اللَّهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا
“one koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas?" A ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.” (An-Nisa’,141)وَمِنَ الْأَعْرَابِ مَنْ يَتَّخِذُ مَا يُنْفِقُ مَغْرَمًا وَيَتَرَبَّصُ بِكُمُ الدَّوَائِرَ ۚ عَلَيْهِمْ دَائِرَةُ السَّوْءِ ۗ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
“Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom. I jedva čekaju da vas nesreća stigne – neka njih pogodi nesreća! A Allah sve čuje i sve zna.”(At-Tawba,91)

Vole nevjernike a preziru muslimane

Umjesto da iskazuju ljubav prema muslimanima, licemjeri prijateljuju sa nevjernicima.Kaže Uzvišeni:

الَّذِينَ يَتَّخِذُونَ الْكَافِرِينَ أَوْلِيَاءَ مِنْ دُونِ الْمُؤْمِنِينَ ۚ أَيَبْتَغُونَ عِنْدَهُمُ الْعِزَّةَ فَإِنَّ الْعِزَّةَ لِلَّهِ جَمِيعًا بَشِّرِ الْمُنَافِقِينَ بِأَنَّ لَهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا
“Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?” (An-Nisa,137,138)أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ تَوَلَّوْا قَوْمًا غَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مَا هُمْ مِنْكُمْ وَلَا مِنْهُمْ وَيَحْلِفُونَ عَلَى الْكَذِبِ وَهُمْ يَعْلَمُونَأَعَدَّ اللَّهُ لَهُمْ عَذَابًا شَدِيدًا ۖ إِنَّهُمْ سَاءَ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
“Zar ne vidiš one koji prijateljuju s ljudima na koje se Allah rasrdio? Oni nisu ni vaši ni njihovi, a još se svjesno krivo zaklinju. Allah je njima pripremio tešku patnju, jer je, zaista, ružno ono što rade.” (Al-Mujaadila,14,15)يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا بِطَانَةً مِنْ دُونِكُمْ لَا يَأْلُونَكُمْ خَبَالًا وَدُّوا مَا عَنِتُّمْ قَدْ بَدَتِ الْبَغْضَاءُ مِنْ أَفْوَاهِهِمْ وَمَا تُخْفِي صُدُورُهُمْ أَكْبَرُ ۚ قَدْ بَيَّنَّا لَكُمُ الْآيَاتِ ۖ إِنْ كُنْتُمْ تَعْقِلُونَ
هَا أَنْتُمْ أُولَاءِ تُحِبُّونَهُمْ وَلَا يُحِبُّونَكُمْ وَتُؤْمِنُونَ بِالْكِتَابِ كُلِّهِ وَإِذَا لَقُوكُمْ قَالُوا آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْا عَضُّوا عَلَيْكُمُ الْأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ ۚ قُلْ مُوتُوا بِغَيْظِكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ
“O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: "Vjerujemo!" – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: "Umrite od muke!" – Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.“ (Alu Imran,118,119)

Licemjeri se raduju kada sljedbenike istine zadesi nesreća, a ljubomorni su i padaju u depresiju kada ih zadesi kakvo dobro .Kaže Uzvišeni:

إِنْ تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِنْ تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُوا بِهَا ۖ وَإِنْ تَصْبِرُوا وَتَتَّقُوا لَا يَضُرُّكُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا ۗ إِنَّ اللَّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطٌ
“Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.” (Alu Imran,120)
إِنْ تُصِبْكَ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ ۖ وَإِنْ تُصِبْكَ مُصِيبَةٌ يَقُولُوا قَدْ أَخَذْنَا أَمْرَنَا مِنْ قَبْلُ وَيَتَوَلَّوْا وَهُمْ فَرِحُونَ
“Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća, oni govore: "Mi smo i ranije bili oprezni" – i odlaze veseli.“ (At-Tawba,50)

Ali,Uzvišeni Allah kaže:

قُلْ لَنْ يُصِيبَنَا إِلَّا مَا كَتَبَ اللَّهُ لَنَا هُوَ مَوْلَانَا ۚ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ
“Reci: "Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš." I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (At-Tawba,51)
قُلْ هَلْ تَرَبَّصُونَ بِنَا إِلَّا إِحْدَى الْحُسْنَيَيْنِ ۖ وَنَحْنُ نَتَرَبَّصُ بِكُمْ أَنْ يُصِيبَكُمُ اللَّهُ بِعَذَابٍ مِنْ عِنْدِهِ أَوْ بِأَيْدِينَا ۖ فَتَرَبَّصُوا إِنَّا مَعَكُمْ مُتَرَبِّصُونَ
“Reci: "Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra? A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte, i mi ćemo s vama čekati." .(At-Tawba,52)

Drže se po strani kada su muslimani u neprilikama a u blagostanju su s njima.

وَإِنَّ مِنْكُمْ لَمَنْ لَيُبَطِّئَنَّ فَإِنْ أَصَابَتْكُمْ مُصِيبَةٌ قَالَ قَدْ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيَّ إِذْ لَمْ أَكُنْ مَعَهُمْ شَهِيدًا وَلَئِنْ أَصَابَكُمْ فَضْلٌ مِنَ اللَّهِ لَيَقُولَنَّ كَأَنْ لَمْ تَكُنْ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُ مَوَدَّةٌ يَا لَيْتَنِي كُنْتُ مَعَهُمْ فَأَفُوزَ فَوْزًا عَظِيمًا
“Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će, ako doživite poraz, reći: "Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima nisam bio!" A ako vam Allah dâ pobjedu, on će sigurno reći – kao da je između vas i njega bilo nekakvo prijateljstvo: "Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!" (An-Nisa’,72,73)

Ukoliko nekoga zadesi kakva nedaća zbog pridržavanja islama, licemjeri to pripisuju Allahovoj kazni, ali to je iskušenje kojim Allah razotkriva iskrenog od lašca.

وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ فَإِذَا أُوذِيَ فِي اللَّهِ جَعَلَ فِتْنَةَ النَّاسِ كَعَذَابِ اللَّهِ وَلَئِنْ جَاءَ نَصْرٌ مِنْ رَبِّكَ لَيَقُولُنَّ إِنَّا كُنَّا مَعَكُمْ ۚ أَوَلَيْسَ اللَّهُ بِأَعْلَمَ بِمَا فِي صُدُورِ الْعَالَمِينَ وَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْمُنَافِقِينَ
“Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim? Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.” (Al-Ankaboot,10,11)

Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao...

Hafiz Ismail ibn Omer ibn Kesir, rahimehullah (umro 774 h.g.)

U svom predivnom tefsiru 'Tefsirul Kur'anil azim', kod riječi Uzvišenog:

مَنْ كَفَرَ بِاللَّهِ مِنْ بَعْدِ إِيمَانِهِ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ وَلَٰكِنْ مَنْ شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِنَ اللَّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ طَبَعَ اللَّهُ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ وَسَمْعِهِمْ وَأَبْصَارِهِمْ ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ لَا جَرَمَ أَنَّهُمْ فِي الْآخِرَةِ هُمُ الْخَاسِرُونَ

«Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni; oni će, nema sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni.» (Nahl, 106-109)

Ibn Kesir kaže: «Allah nas obavještava o onome ko nakon imana i upute uradi kufr, otvori prsa kufru i smiri se uz njega. Allah se na njih rasrdio zbog njihova znanja o imanu nakon kojeg je uslijedilo skretanje od njega. Njima na ahiretu pripada teška kazna jer su dali prednost ovom svijetu nad ahiretom, te su uradili ono što su uradili od riddeta zbog dunjaluka. Što se tiče riječi Allaha: 'Osim onoga ko bude prisiljen a srce mu ostane smireno u imanu'. Ovo je izuzetak po pitanju onoga ko izgovori riječi kufra svojim jezikom i poistovjeti se sa mušricima zbog prisile, ali njegovo, srce odbija ono što izgovara jezik i ostaje smireno u vjerovanju u Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem»


Salih ibn Mehdi el-Mukbili, rahimehullah (umro 1108 h.g.)

U "Hašiji" na djelo "El-Bahru ez-Zehhar" El-Mukbili kaže: «Vanjština riječi Uzvišenog: «Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika,» Nahl, 106, ukazuje na kufr onoga ko izgovori riječi kufra pa makar i nevjerovao u njihovo značenje. Uzvišeni je izuzeo samo prisiljenog a nema prisile u djelima srca. Ko zanevjeruje svojim srcem - bez obzira bio prisiljen ili ne - nevjernik je. Ko zanevjeruje jezikom, a prisiljen je, nije nevjernik. To je taj kojeg ajet izuzima. Ukoliko nije prisiljen onda je nevjernik jer on ostaje nakon izuzetka i nakon pojašnjenja onoga ko učini kufr srcem, a to je najveći kufr. Zato se posebno spominje na početku govora radi potvrde kao da želi reći: Ali potpuni kufr jeste kufr srca. Na osnovu ovoga postaje jasno ukoliko riječ samo po sebi nije kufr izuzetak u takvoj situaciji ne bi imao nikakva značenja, jer je nemoguće izuzeti prisilu na kufr srcem kojeg je nemoguće prisiliti. Na osnovu ovoga je takođe jasna i greška onoga ko kaže: Ukoliko žena učini kufr da bi se odvojila od svoga muža nije otpadnik jer svoja prsa nije otvorila kufru.» (El-Mennar fil muhtar, 2/408-409)

Muhammed ibn Abdul-Vehhab Et-Temimi, rahimehullah (umro 1206 h.g.)

Kaže Muhammed ibn Abdul-Vehhab, kako stoji u Tarihu ibn Gannama: «Kaže Uzvišeni govoreći o Ammaru ibn Jasiru i njemu sličnim: «Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» Nahl 106-107. Uzvišeni nije izuzeo osim onoga ko bude prisiljen pod uvjetom da njegovo srce ostane smireno u imanu. Čovjek ne može biti prisiljen u akidi već u riječima i djelima. Uzvišeni jasno spominje da je onaj ko uradi ili izgovori riječi kufra nevjernik osim ako bude prisiljen i to pod pomenutim uvjetom (tj. da srce ostane smireno u imanu. op.).» (Tarihu ibn Gannam, 344 str.)

I kaže šejh: Riječi Uzvišenog: «Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri,» Nahl, 106. Allah nije opravdao nikoga osim onoga ko bude prisiljen a njegovo srce ostane smireno u imanu. Mimo toga (tj. ako kufr uradi mimo prisile) čovjek postaje nevjernik bez obzira uradio to iz straha, laskanja, škrtosti za svojom zemljom, imetkom, familijom ili rodbinom, ili pak to uradio u šali i tome sličnim ciljevima.

Ajet sa dva aspekta ukazuje na pomenutu stvar:

- Prvi: Uzvišeni kaže: «osim onoga ko bude prisiljen» tako da je izuzeo samo onoga ko je prisiljen. A poznato je da čovjek može biti prisiljen na riječi ili djelo a što se ubjeđenja srca tiče tu niko nikog ne može prisiliti.

- Drugi: Uzvišeni kaže: «Zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu». Uzvišeni pojašnjava da sebeb-uzrok pomenutog kufra i kazne nije bilo ubjeđenje, džehl, mržnja prema vjeri ili ljubav prema kufru, već dunjalučki udio kojem su oni dali prednost nad vjerom. A Allah, Subhanehu ve Te'ala, najbolje zna. Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe."» (Risalu Kešfu eš-šubuhat, 114-115 str.)

Komentar: Govor šejha je ovdje jako jasan da onaj ko dobrovoljno, bez prisile, uradi kufr postaje nevjernik i otpadnik, pa makar to učinio zbog nečeg od dunjalučkih dobara i makar nevjerovao svojim srcem u ono što je uradio ili izgovorio svojim jezikom.

O džennetskim ljepotama

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ušao sam u Džennet i vidio kuću ", ili je rekao: "Ušao sam u Džennet i vidio dvorac, pa sam upitao čiji je, na šta mi je odgovoreno: 'Omera b. el-Hattaba.' Htio sam ući u njega, ali sam se sjetio koliko si ljubomoran." Omer, radijallahu anhu, zaplaka i reče: "O Allahov Poslaniče,zar na tebe da budem ljubomoran!" El-Buhari (5526 i 7024) i Muslim (2394).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svevišnji je Allah rekao: 'Pripremio sam Svojim dobrim robovima ono što niko nije vidio, niti je iko za takvo nešto čuo, niti je ma kome naumpalo.' A potvrdu za to imate u Allahovim riječima:
فَلَا تَعْلَمُ نَفْسٌ مَا أُخْفِيَ لَهُمْ مِنْ قُرَّةِ أَعْيُنٍ جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
'I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju. (Sedžda, 17.)" El-Buhari (7498) i Muslim (2824).

On prenosi sljedeći hadis: 'Ko uđe u Džennet uživat će u njemu, a nikakvu teškoću neće osjetiti; njihova odjeća neće se habati niti će mladost prolaziti. " Muslim (2836)

On kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Prva skupina koja uđe u Džennet blistat će kao mjesec u noći uštapa, a oni koji poslije njih uđu blistat će kao najsjajnija zvijezda na nebu. U Džennetu neće obavljati fiziološke potrebe, niti će pljuvati, niti će sliniti.Njihovi će češljevi biti od zlata, znoj će biti misk, kadionice od alojevog drveta, žene će biti krupnooke ljepotice, izgledat će istovjetno i bit će visoki šezdeset lakata, kao njihov otac Adem. El-Buhari (3327) i Muslim (2834).


On prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Prostor u Džennetu koji zauzme luk vredniji je od onoga što obasja sunce i nad čim zađe. " El-Buhari (2793).

El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, govori daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Musa je upitao Allaha: 'Koji je najniži stupanj u Džennetu?' Allah mu odgovori: 'Najniži stupanj u Džennetu imat će čovjek koji će do Dženneta doći nakon što dženetlije već uđu u Džennet. Bit će mu rečeno: 'Uđi u Džennet!' On će upitati: 'Gospodaru, kako ću ući kad su se ljudi već smjestili i uzeli ono što im pripada!' Bit će mu postavljeno pitanje: 'Da li ćeš biti zadovoljan ako dobiješ koliko je imao neki dunjalučki vladar?' On će odgovoriti: 'Hoću, Gospodaru, bit ću zadovoljan.' Allah će mu reći: 'Imat ćeš to, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko.' Pa će čovjek, kad Allah to peti put kaže, povikati: 'Zadovoljan sam, Gospodaru!' Međutim, Allah će mu reći: 'Imat ćeš deseterostruko više, imat ćeš sve što poželiš i što očima tvojim radost pričinjava!' Čovjek će naposljetku povikati: 'Zadovoljan sam, Gospodaru!'' A onda je Musa upitao: 'Gospodaru, koji je onda najviši stupanj u Džennetu?' Allah mu odgovori: Najviši stupanj imat će oni koje sam za Sebe odabrao, počasti za njih Svojom rukom stvorio i zapečatio ih: niko ih nije vidio, niti je iko za njih čuo, niti je ma kome moglo naumpasti.' Potvrdu za to imate u Allahovim riječima: 'I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.' (Sedžda, 17.) " Muslim (189).

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Ja, uistinu, znam koji će čovjek posljednji izaći iz Džehennema i posljednji ući u Džennet. Čovjek je to koji će iz Vatre izaći pužući. Svevišnji će mu Allah reći: 'Uđi u Džennet!' Otići će do njegovih vrata, pa će mu se učiniti da se Džennet ispunio, te će se vratiti i reći: 'Gospodaru, Džennet je pun!' Svevišnji Allah opet će mu reći: 'Uđi u Džennet!' On će opet otići do njegovih vrata, pa će mu se opet učiniti da se ispunio, te će se vratiti i reći: 'Gospodaru, Džennet je pun!' Svevišnji Allah opet će mu reći: 'Uđi u Džennet! U njemu ćeš imati koliko dunjaluk i deseterostruko toliko.' Čovjek će upitati: 'Zar me ismijavaš'", ili je rekao: "Čovjek će upitati: 'Zar mi se smiješ a Ti si Vladar!'" Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kaže: "Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: nasmiješio se toliko da su se ukazali njegovi očnjaci. Govorilo se: 'Taj će čovjek imati najniži stupanj u Džennetu.'" El-Buhari (6571 i 7511) i Muslim (186).

Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista u Džennetu postoji trg na koji će dženetlije odlaziti svakog petka, pa će puhnuti sjeverni povjetarac u njihova lica i odjeću, i oni će postati još ljepši i otmjeniji. Kad se vrate svojim porodicama, ljepši i otmjeniji, one će reći: 'Allaha nam, vratili ste se još ljepši i otmjeniji!' A oni će njima uzvratiti: 'I vi ste, Allaha nam, još ljepši i otmjeniji! Muslim (2833).


Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Vjernik će u Džennetu imati šator od zrna šupljeg bisera, a njegova će dužina biti šezdeset milja; u njemu će imati porodice koje će obilaziti, a one neće vidjeti jedni druge. " El-Buhari (4879) i Muslim (2838).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govori da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista u Džennetu postoji stablo čiji je hlad širok stotinu godina jahanja. " El-Buhari (3225 i 4881) i Muslim (2826).

On prenosi daje Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Najniži stupanj u Džennetu imat će čovjek kojem će Allah reći: 'Samo poželi!' I on će poželjeti mnogo, mnogo, pa će ga Allah upitati: 'Jesi li poželio?' 'Jesam', odgovorit će. Na to će mu Allah reći: 'Imat ćeš sve što si poželio, i još toliko. Muslim (182 i 301)

On je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana u prisustvu nekog beduina ispričao sljedeće: 'Jedan će džennetlija zatražiti od Allaha da se bavi poljoprivredom. Allah će ga upitati: 'Zar nemaš sve što poželiš?' 'Imam, ali volim poljoprivredu', odgovorit će. I odmah će posijati, pa će sjeme koliko traje treptaj oka niknuti, uspraviti se i prispjeti za žetvu, a plod će biti veličine brda. I Svevišnji će Allah reći: 'Evo ti, čovječe! Ništa te ne može zasititi.'' Beduin reče: 'To vam može biti samo kurejšija ili ensarija, jer oni se bave poljoprivredom, a mi se njome ne bavimo.' A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo se nasmiješi na te riječi." El-Buhari (519)

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah će pozvati džennetlije: 'O džennetlije!' 'Odazivamo Ti se, naš Gospodaru, uvijek smo ti na raspolaganju, svako je dobro u Tvojim rukama!', reći će. 'Jeste li zadovoljni?', upitat će ih Allah. 'Zašto da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, kad si nam dao ono što nisi dao nijednom Svom stvorenju!', odgovorit će oni. Allah će ih upitati: 'Želite li da vam dam nešto bolje od onoga što ste dobili?' Oni će odgovoriti: 'Gospodaru, a šta je bolje od ovog!' Allah će im reći: 'Dopustit ću vam Svoje zadovoljstvo i nikad se na vas neću rasrditi. El-Buhari (7518) i Muslim (2829).

Suhejb, radijallahu anhu, kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Pošto džennetlije uđu u Džennet, Svevišnji Allah upitat će ih: 'Želite li više od toga?' 'Zar lica naša nisi svijetlim učinio! Zar nas u Džennet nisi uveo! Zar nas od Vatre nisi spasio!', reći će. I tada će biti podignut zastor, i biti će im draže gledanje u svog Svevišnjeg Gospodara od svega onoga što su dobili. " Muslim (181).

Tirmizijina zbirka hadisa – Knjiga 4

Najznačajnije djelo koje je Tirmizija ostavio iza sebe jeste, bez ikakve sumnje, njegov Džami'-Sunen. To je njegova poznata zbirka hadisa koja je uvrštena među šest najpouzdanijih hadiskih zbirki, poznatih pod zajedničkim nazivom "El-Kutubu-s-sitte".Neki je po važnosti u hadiskoj nauci stavljaju na treće mjesto, odmah iza Buharijina i Muslimova Sahiha.

Tirmizijina zbirka hadisa je , bez sumnje, jedna od najljepših, a istodobno i najkorinijih hadiskih zbirki. Autor je nastojao da u njoj uglavnom zabilježi kratke i jezgrovite hadise u kojima su sadržani oni propisi i pitanja sa kojima se čovjek kroz život svakodnevno susreće. Tirmizija ih je na jedan dosta zanimljiv i koristan način razvrstao po poglavljima. Ibn Esir u djelu Džamiu-l-Usul kaže: "Tirmizijin Sahih (tj. Džami-Sunen) jest najljepša i najkorisnija hadiska zbirka. Ustrojena je na izuzetno lijep način i ima najmanje ponovljenih hadisa."

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!