Zikr

Najbolji zikr je la ilahe illallah, kako to prenose Tirmizi, ibn Ebi Dunja i drugi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Najbolji zikr je la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), a najbolja dova je Elhamdulillah (hvala Allahu). U Muveti i drugim zbirkama nalazi se hadis koji prenosi Talha ibn Abdullah ibn Kusejjir: „Najbolje šta sam rekao ja i vjerovjesnici prije mene je: La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej'in qadir“ (nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga Njemu pripada sva vlast i zahvala i on je taj koji sve može) ''.

Oni koji kažu da je ovo zikr običnih ljudi a da je zikr posebnih „Allah, Allah“ i da je zikr posebnih “Hu, Hu“ (On, On) su pogriješili. Njihov dokaz iz ajeta: „Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju“ (6:91) je nesumnjivo neispravan, jer je „Allah“ spomenuto u ovom ajetu kao odgovor na upitnu rečenicu, Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima?...Reci: „Allah“. (6:91), drugim riječima: Allah je Onaj koji je objavio knjigu koju je donio Musa. Allah je subjekat a predikat koji nije spomenut nagovješten je u prethodnoj upitnoj rečenici. Primjer ove vrste koji se koristi u uobičajnom govoru je kada te neko upita ko je tvoj komšija, ti odgovoriš: „Zejd“.

Samo izgovaranje imena Allah ili zamjenice On umjesto njega neće tvoriti smisaonu izjavu ili izreći kompletnu rečenicu, niti je to predmet vjerovanja ili nevjerovanja, naredbe ili zabrane. Niko od ispravnih prethodnika nije ovo rekao niti je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio to kao praksu. To nema nikakvog smisla nama samima niti podstiče neki koristan osjećaj. To je samo koncept a nije propozicija koja može biti dokazana ili opovrgnuta. Obzirom da se time ne izjavljuje ništa što bi imalo nekog smisla niti se priziva neki koristan osjećaj, ono je beznačajno. Šerijat sačinjavaju stvari koje su same po sebi značajne a ne stvari koje svoje značenje crpe iz nečeg drugog. Od onih koji su se upustili u ovu vrstu zikra neki su došli sa novotarijom (bidatom) a drugi su došli sa akidom vahdetul vudžuda.


Izgovarati samo „Hu“ (On) je daleko od Poslanikovog sunneta i duboko utonulo u novotariju. Oni koji govore „Ya Hu, Ya Hu!“, „O On, O On!“ ili slično tome, sama zamjenica se u ovim izrazima ne odnosi ni na što osim na ono što se pojavi u njihovim srcima a srce je nekad u pravu a nekad griješi. Autor „Fususa“ je napisao knjigu koja se zove „Kitab al-Hu“. Neki drugi opet tumače ajet, „A tumačenje njihovo zna samo Allah“ (3:7), u smislu da niko ne zna značenje Njegovog imena, t.j. al-Hu, osim Allaha. Svaki musliman i svako razumno biće će reći da je ovo tumačenje totalno neispravno.

Kur'anski ajeti: „I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti“ (73:8); „Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg“ (87:1); „Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi! (87:14-15); i „zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!“ (56:74); i drugi ajeti ne znače da mi trebamo izgovarati Allah, Allah. U nekim Sunnenima se nalazi hadis da je kada su objavljeni ajeti „zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!“, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem naredio ljudima:“Učite ovo kada činite sedždu." Stoga je on naredio da učimo subhane rabbijel 'azim (slavljen je moj veliki Gospodar) na ruku'u a subhane rabbijel e'ala (neka si slavljen moj najuzvišeniji Gospodaru) na sedždi. U Sahihima se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem govorio na ruku'u subhane rabbijel 'azim a na sedždi subhane rabbijel e'ala. Ovo je značenje njegovih riječi „Učite ovo kada činite ruku'u." ili „Učite ovo kada činite sedždu" i ovo je idžma muslimana.

Stoga moramo veličati božije ime ili uzvišeno ime izgovaranjem kompletne, smisaone rečenice. U sahihima se bilježi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Najbolje rečenice (kalam) poslije Kur'ana, a sve su one izvedene iz Kur'ana su četiri: Subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber“. U drugom hadisu se kaže: „Dvije rečenice (kalimah) lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.“

Takođe se u dva Sahiha bilježi hadis da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže la lahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej in kadir" (Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji druga nema. Njemu pripada vlast nad svačim i sva zahvalnost. On sve može), sto puta na dan Allah će ga sačuvati šejtana tog dana dok ne omrkne i niko na Sudnjem danu neće doći ni sa čim vrijednijim, osim onoga ko je to činio više od njega. A ko u toku dana kaže sto puta subhanallahi ve bi hamdihi, bit će mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo koliko morske pjene."
Svi zikrovi koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio u namazu, ezanu, hadždžu i na dva bajrama su isto tako kompletne rečenice. Pogledaj rečenice ezana: "Allah je najveći. Allah je najveći. Svjedočim da nema boga osim Allaha. Svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik.“ Zatim pogledaj zikr u namazu: Allah je najveći, slavljen je moj veliki Gospodar, neka si slavljen moj najuzvišeniji Gospodaru, Allah čuje onoga ko Mu zahvaljuje, Najljepša počast Allahu, blagoslovi i dobra. Pogledaj zikr na hadždžu: Odazivam ti se, Allahu, odazivam! i tako dalje. Svi zikrovi koje je Allah propisao su smisaone rečenice. Nikad nemamo samo Allahovo ime ili zamjenicu umjesto njega. Oni su što kažemo rečenice (kalimah) u jeziku kao što je rečeno u prethodno citiranom hadisu: „Dvije rečenice (kalimah) lahke na jeziku, teške na vagi i drage Svemilostivom jesu: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.“ U drugom hadisu je rečeno da su najbolje rečenice koje je pjesnik izrekao rečenice Lebida : „Sve osim Allaha je prolazno!“ Kur'an kaže: „Kako krupna „kalimah“ izlazi iz usta njihovih!“ (18:5) i „Kalimah Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde“ (6:115) Ovo su primjeri upotrebe kalimah u Kur'anu i hadisu kao i u jeziku arapa. Stalno, na svakom mjestu se odnosi na kompletnu rečenicu.

Poentu koju hoću da napravim jeste da je propisani način spominjanja Allaha izreći kompletnu rečenicu koja se zove kalam ili kalimah u singularu-jednini. I ovo je taj zikr od kojeg ćemo imati koristi ili sa kojim ćemo zaraditi nagradu ili kaznu, približiti se Allahu, spoznati Ga, voljeti Ga, bojati Ga se, ili postignuti druge pohvalne islamske osobine. A što se tiče samog izgovaranje riječi „Allah“ ili „Hu“, nema nikakvog obrazloženja za to ili reći da je to zikr posebnih ljudi ili poznavalaca Boga. Naprotiv, to vodi raznim vrstama zabranjenih djela, lažnih predodžbi i zlih doživljaja .

Razgovori i prepiska sa upravljačima i susreti sa dobročiniteljima

Allah džellešanuhu je uzeo obavezu od vladara, zapovjednika i namjesnika da neće upravljati po vlastitom nahođenju, da će se Allaha a ne svijeta bojati i da Allahovom Riječju (Kur'anom) neće trgovati. Ko od njih ispuni dato obećanje - on se spasio, a ko ga prekrši - on je sam sebe upropastio. Ne gledajte udoban život i raskošno ruho u vladara, nego gledajte u način njihova kraja, u hrđav završetak!

Kad Allah, džellešanuhu, hoće nekom narodu dobro, On učini da njihovi vladari budu blagi i da državne prihode sakupljaju velikodušni. A kad On odluči propast nekom narodu, učini da na vlasti budu glupaci, a da prihode ubiru škrtice. Slušao sam od pojedinih drugova Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da u predznake Posljednjeg časa spada, između ostalog: prije Smaka svijeta upravitelji će biti razvratnici, ministri lašci, povjerenici izdajnici, učenjaci pokvarenjaci i komandanti nasilnici. Ja se zaista bojim da to nije ovo naše vrijeme.

Namjesnik u Basri En-Nasr ibn Amr jednog je dana rekao u Hasanovom prisustvu: "O oče Seidov, Allah džellešanuhu stvorio je ovaj svijet i učinio njegove ukrase i ljepote dozvoljenim Svojim robovima. Kur'an kaže: 'jedite i pijte, samo ne pretjerujte. Allah zaista ne voli one koji pretjeruju' (Kur'an, 7:31) i '... ko je zabranio Allahove ukrase koje je Allah za robove Svoje stvorio i lijepa jela? Reci: ona su za vjernika na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih', (Kur'an, 7:32), našto je Hasan rekao:


- Čovječe, boj se Allaha za svoje dobro! Bježi od pustih želja jer će te one upropastiti! Znaj da nikome nije dato nijedno dobro ovog ili onog svijeta samo zbog želje njegove.

Dvije su kuće u kojima se boravi. Ko bude dobra činio na ovom svijetu, imaće i onaj svijet, a i na ovom svijetu će naći ono što mu je određeno. A ko na dušu svoju zaboravi - izgubio je i ovaj i onaj svijet. Allah džellešanuhu je sebi odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, poslao ga s Objavom cijelom ljudskom rodu kao poslanika, iz milosti svoje, kao i svim stvorenjima svojim. Knjiga koju je on donio od Allaha džellešanuhu kazuje da je Allah džellešanuhu odredio svom Poslaniku rok na ovom svijetu, kao i svim ljudima.

Kur'an kaže: "Vi u Allahovu Poslaniku imate divan primjer." Nama je naređeno da uzmemo što nam Poslanik daje, da slijedimo Uputu, da idemo putem kojim je Poslanik išao i postupamo po Sunnetu njegovom. Što na tom putu postignemo, postigli smo zahvaljujući Allahu džellešanuhu koji nam je milost darovao, a dužni smo pokajati se za grijehe i tražiti oprost od Allaha za sve propuste. Samo to su vrata spasa. A u pustim željama nema ama baš nikakva dobra! Nema dobra ni kod onih koji žive samo od pustih želja i nadanja... U doba Poslanika, koji je među nama živio i djelovao, ljudi su govorili da vole Allaha džellešanuhu, pa je On objavio: "Reci: Ako volite Allaha, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! Allah je Svemoćan!" (Kur'an 3:31). Dakle, ljubav prema Allahu džellešanuhu se potvrđuje iskrenim slijeđenjem puta Njegova Poslanika. Ko pak ne slijedi put Allahova Poslanika, laže da voli Allaha džellešanuhu.

Čovječe, boj se Allaha za svoje dobro. Tako mi Allaha, vidio sam one koji su prije tebe bili na tvom položaju. I oni su izlazili na minber kao što ti izlaziš. I njihove pratnje su bile ogromne, a haljine su im se, od silne oholosti, vukle po zemlji. Željeli su se pokazati moćnim pred svijetom pa su gradili i oblačili se natječući se. Ali su, jednog dana, sa položaja svojih iznenada ščepani bili i odjednom im je bilo uzalud sve što su od dobara ovog svijeta brižljivo sakupljali. Na kraju su bili privedeni Stvoritelju i Gospodaru svom, gdje su im pokazana djela njihova. A teško njima na Dan kada će im jasno biti da su sami sebe teško obmanuli! Teško njima i na "Dan kada će čovjek i od brata svoga pobjeći, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje, i sinova svojih. Toga dana svaki će čovjek samo o sebi brigu brinuti."

O namjesniče, boj se iznad svega Allaha džellešanuhu, jer se ti već sada razlikuješ od ljudi Upute i Sunneta, kako u privatnom tako i u javnom životu svom. Zanosiš se pustim željama i tražiš ispriku svaku. Ali znaj dvije su grupe ljudi: oni koji traže ovaj i oni koji traže onaj svijet. Tako mi Allaha, onaj koji traži onaj svijet našao ga je i smirio se, a onaj koji traga za ovim svijetom nigdje ga ne nalazi; on se od silnog traganja umorio i pred skorom je propašću.

Ti se čuvaj da te ne ražalosti traženje prolaznog a ostavljanje vječnog, pa da budeš od onih koji će se strašno kajati. Zaista je mudro rečeno: "Dosta je čovjeku vjerolomstva što će vjerolomnicima povjerenik biti i u zlodjelima im njihovim pomagati!" Jednom siromašnom čovjeku je prigovoreno: "Zašto ne odeš upravitelju pa da ti neko dobro podari?", našto je on odgovorio: "Molim Allaha džellešanuhu da me sačuva od svega što Njemu drago nije! Da umrem kao vjernik makar bez ičeg, draže mi je nego da umrem kao licemjer pa makar tijela ogromnog."

Kad je Omer ibn Hubejje postavljen za namjesnika u Iraku, pozvao je Hasana i Eš-Ša'bija i rekao im: "Allah veliki vam stanje popravio! Meni je halifa Jezid ibn Abdilmelik knjigu tešku spremio, u čijoj primjeni je propast moja. Bojim se, ako se u tome pokorim, da će me stići kazna Allahova, a ako se pak ne pokorim, da će me stići srdžba Jezidova od koje se nikad neću izbaviti. Šta mi vi savjetujete da činim?" Hasan se okrene Ša'biju i reče: "Odgovori čovjeku!" Ganut namjesnikovim riječima, Eš-Šabi mu stane povlađivati i brzo govor završi. Namjesnik je želio i Hasanovo mišljenje čuti. Poslije dugog oklijevanja Hasan reče:

- Ja kažem da ti se, tako mi Allaha, približio silazak Allahova meleka, osora gruba, koji bez pogovora izvršava naređenja Njegova. On će te ščepati i iz prostrane palače tvoje u mračan i tijesan grob će te strpati! Tada ti, o namjesniče, Abdulmelikov sin neće moći pomoći! Međutim, ja se nadam da će tebe Allah džellešanuhu sačuvati od Jezida, ali sam posve siguran da tebe Jezid neće moći spasiti od kazne Allahove. Zato se ti Allaha boj! Pokornost Jezidu može navući na tebe srdžbu Allahovu, pa kud ćeš onda?! Ja te samo podsjećam na ono čime te Allah zastrašuje kad kaže: "Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati." (Kur'an, 14:14) Ako budeš bio pokoran Allahu džellešanuhu, spasićeš se od Jezidova zla, a ako pak budeš bio drug Jezidov u griješenju, Allah džellešanuhu će te ostaviti Jezidu i onda kada ti on neće moći nimalo pomoći. Ovdje je Ibn Hubejje zaplakao. Kasnije je Hasana obilato nagradio, a Eš-Ša'bija bez dara ostavio. Vrativši se svojim slušateljima u džamiji, Eš Ša'bi je rekao: - Ljudi, ko može dati prednost Allahu džellešanuhu nad stvorenjima Njegovim, neka to učini! Ibn Hubejje je tražio moje i Hasanovo mišljenje. Tako mi Allaha, Hasan nije znao ništa što i ja nisam znao, ali ja sam nastojao udovoljiti duši namjesnikovoj pa sam i govor tako podesio. Želio sam imati njegovu naklonost, pa me je Allah kaznio i od milosti Svoje udaljio. A Hasan je na Allahovoj strani bio, pa ga je On još više Sebi približio, a i Ibn Hubejje ga je iznad mene uzdigao i obilato nagradio.

Izlazeći jednom od Ibn Hubejja, Hasan je na njegovim vratima zatekao grupu učenjaka kako stoje, pa im se obratio riječima: - Šta vas je dovelo da čekate ovdje, dabogda Allah ne umnožio vašu skupinu! Želite ući ovim šugavcima?! Tako mi Allaha, vaše druženje nije druženje s dobročiniteljima, niti je vaše sjedenje sjedenje s dobrima. Raziđite se zato odavde! Dabogda vaše duše bile od tjelesa vaših odvojene i ne dao Bog da vam sličnih bude među muslimanima! Obukli ste se i zasukali haljine, glave obrijali i surmu podvukli pa ste najgora skupina postali... Osramotili ste učene, Allah više nikada ne sastavio vašu skupinu! Da ste se ustegli od onog što je u vladara, oni bi težili onom što je u vas. Međutim, vi ste bili pohlepni za onim što je u rukama njihovim, pa njima vaše znanje nije više interesantno... Mislim da ste upravo vi oni koje je Allah džellešanuhu udaljio od svoje milosti.

Hadždžadž je sebi sagradio kuću u Vasitu i pozvao Hasana da je pogleda. Učinivši to, on reče:
- Hvala Allahu! Upravljači uistinu sebe moćnim vide, a mi se svakog dana učimo na njihovim primjerima i pouke crpimo. Jedni od njih palače podižu, postelje ukrašavaju, odjeću uljepšavaju i svitu svoju veličaju. A onda oko njih počnu muhe pohlepno kružiti, i zaljubljenici u Vatru, i hrđave pristaše, kojima se oni potom hvale: "Pogledajte šta sam napravio!"

Vidjeli smo, o zavarani! Razvratnik si i svima si na nebesima odvratan, a i oni na Zemlji te proklinju! Prolaznu kuću si sagradio rušeći kuću vječnu. Uobražen si bio u kući obmane, zato ćeš biti ponižen u kući radosti vječne! Zatim je napustio kuću Hadždžadžovu učeći: "Allah je uzeo obavezu od učenih da će oni sigurno ljudima Kur'an objašnjavati i da neće ništa kriti." Čuvši šta je sve Hasan rekao, Hadždžadž se jako naljutio sakupivši zatim stanovnike Šama, ovim riječima im se obrati:

"Zar me nije u prisustvu vašem izgrdio dok ste vi šutjeli, o robovi stanovnika Basre?!" Pa su po naređenju Hadždžadžovom priveli Hasana, koji je mičući usnama u sebi šaptao. On ga upita: "Stani, oče Seidov! Zar nisi poštivao to što sam ja namjesnik, već si o meni tako govorio ?!" Na to mu je Hasan mirno odgovorio:

- Neka ti se Allah džellešanuhu smiluje, namjesniče! Onaj koji te zastraši da bi te sačuvao, milostiviji ti je i više te voli i poštuje od onoga koji ti se ulaguje ubjeđujući te da ćeš biti spašen. A vidjećeš ko ti je bio prijatelj kada strah ugledaš.

Moja namjera nije bila to što ti je prvo naum palo kad si čuo šta sam rekao i šta sada misliš. U tvojoj ruci je sada dvoje: oprost i kazna. Učini ono što ti je primjerenije i čega si dostojniji, i pouzdaj se u Allaha, koji je dovoljan i tebi i meni. Divan je Allah - Stvoritelj i Gospodar naš! Hadždžadž se postidio svojih riječi i zamolivši Hasana da mu oprosti, počast mu je ukazao i darove dao. Kada je Adijj ibn Erta naimenovan za namjesnika Basre, odlučio je povjeriti sudstvo Hasanu. Saznavši to, Hasan je pobjegao i sklonivši se na sigurno mjesto, ovo namjesniku poručio:

- Onaj koji nešto mrzi, namjesniče, nije dostojan obavljati ga i ne može ga valjano obavljati ako bi to morao činiti. Onaj koji to radi bez istinskog motiva i istinske namjere zaslužuje da mu se ne pomogne. U mogućnosti si da na položaj koji nudiš meni postaviš ljude koji su ga dostojniji pa je preče da njima amanet povjeriš, koji će oni bolje od mene čuvati. Jer nema nikakva dobra u traženju pomoći onoga koji smatra da mu nije dužnost primiti amanet koji mu se želi povjeriti. Zato, namjesniče, oslobodi me obaveze koju mi želiš silom nametnuti, Allah tebe oslobodio i dobro ti svako dao zato što si me na miru ostavio! Allah, doista, neće uskratiti nagradu onom koji čini dobra djela...

Hasan el Basri

Učestvovanje žena u džihadu - šerijatski propis

Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, kaže:

"Sedam je uvjeta da bi džihad bio obavezan određenoj osobi: da je musliman, punoljetan, umno zdrav, muškarac, fizički zdrav i da može sebi to priuštiti finansijski. Što se tiče uvijeta da je musliman, punoljetan i umno zdrav, to su osnovni uvijeti za sve islamske dužnosti, jer se nevjerniku ne može vjerovati u džihadu, maloumna osoba ne može ići u džihad a dijete je fizički slabo. Ibn Omer je rekao: „Došao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan bitke na Uhudu kao četrnaestogodišnjak pa mi nije dozvolio da učestvujem u borbi.“(Buharija, Muslim)... Uvjet da se radi o muškarcu se postavlja zbog predaje koju prenosi Aiša, radijallahu anha u kojoj je rekla: “O Allahov poslaniče, da li je džihad dužnost žena?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: “Jeste, džihad u kojem nema ratovanja - hadždž i umra.“ Dodatni razlog je zbog toga što su žene (fizički) slabe."(Al-Mugni, 9/163)

Al-Sarhasije rekao u „Šerh al-Sijar al-Kebir“ (1/184): Poglavlje o učešću žena u borbi zajedno sa muškarcima i njihovo prisustvo u ratu: Rekao je: “Ne volimo da se žene bore zajedno sa muškarcima u ratu zbog toga što žene nemaju dobru fizičku pripremljenost za borbu, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:„Ovaj nije bio borac“ (rekao je kad je vidio ubijenu ženu na bojnom polju). Isto tako, kada žena učestvuje u borbi, muslimani mogu biti izloženi sramoti i mušrici bi se mogli obradovati tome i to bi mogao biti uzrok da povećaju svoju nadu da će pobijediti muslimane, jer mogu pomisliti da su muslimani slabi i da su morali dovesti žene da se bore pa će reći: “Potrebna im je pomoć žena da bi se protiv nas borili“. Tako da to treba izbjegavati. Iz ovog razloga se ne preporučuje da žene učestvuju dirktno u borbi ali ukoliko muslimani nemaju drugog izbora i primorani su na to zbog toga što je obaveza odbiti napad nevjernika sa svim onim što muslimani imaju na raspolaganju, tada biva dozvoljeno, štaviše postaje obavezno. Kazivanje o Hunejnu se koristi kao dokaz za to."

Na kraju ovog kazivanja se kaže: “Umm Sulejm bint Milhan, koja se borila taj dan sa suknom stegnutim oko stomaka reče: “O Allahov Poslaniče, šta misiš o ovim ljudima koji su pobjegli od tebe i iznevjerili te? Nemoj im oprostiti ako ti Allah da vlast nad njima.“ On, sallallahu alejhi ve sellem reče: “O Umm Sulejm, Allahov oprost je neizmjeran“. Ona je ponovila opet tri puta i svaki put bi joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , rekao: „Allahov oprost je neizmjeran“.

U „al-Maghazi“ se bilježi da je rekla: “O Allahov Poslaniče, zar nećemo ubiti one koji su pobjegli (sa bojnog polja) kao što smo ubili mušrike ?“ On, sallallahu alejhi ve sellem reče: “Allahov oprost je neizmjeran“.

Koja veća potreba da se žene bore može biti od ovog događaja kada su muškarci pobjegli i napustili Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ? Ovo jasno pokazuje da nema ničeg lošeg da se žene bore kada je to neophodno jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije spriječio žene da se bore u takvoj situaciji ali se ne prenosi da je dozvolio ženama da se bore u drugim situacijama mimo ove. Nema smetnje da starije žene budu prisutne za vrijeme rata kako bi se brinule o ranjenim, donosile vodu i kuhale hranu za vojnike ukoliko je to neophodno zbog hadisa ‘Abdullaha ibn Qarata al-Azdija koji kaže: “Ženski svijet od Halida ibn Velida i od ashaba su imale svoje rukave zasukane, donoseći vodu mudžahidima i recitovale ohrabrujuću poeziju kada se on borio sa Bizantijcima." Pod ovim se misli na starije žene zbog toga što mladim ženama nije dozvoljeno da izlaze iz straha od fitne a starije žene se mogu brinuti o potrebama u takvim situacijama. Prenosi se i da je Umm Muta' koja je bila prisutna sa Allahovim Poslanikom na Hajberu, rekla: “Vidjela sam Aslam (jedno od arapskih plemena) kada su se žalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na poteškoće sa kojim se suočavaju i on im je preporučio da vode džihad i oni su to uradili. Vidjela sam Aslam kako su prvi stigli do utvrde i sunce nije zašlo taj dan dok nam Allah nije omogućio da je zauzmemo."Ovo jasno pokazuje da je ona taj dan izašla sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem i on joj to nije zabranio. Iz ovoga vidimo da nema nikakve smetnje da starije žene izađu da pomognu mudžahide radeći stvari koje im odgovaraju. We billahi tewfik!

Rečeno je u Khiššaf al-Qina’ (3/26): „Ženama nije dozvoljeno (da vode džihad) zato što su one izvor iskušenja kao i zbog toga što nisu kvalifikovane za borbu zbog njihove prirodne sklonosti ka slabosti i kukavičluku i zbog toga što niko ne može garantovati da ih neprijatelj neće zarobiti i smatrati da mu je dozvoljeno da s njima radi ono što je Allah zabranio. Neki učenjaci su rekli: “Osim žene vladara ili zapovjednika koja može biti prisutna kako bi zadovoljila njegove potrebe zbog postupka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili starija žena ukoliko postoji potreba poput napajanja trupa i zbrinjavanje ranjenih jer je al-Rubajji’ bint Mu’awwiz rekla: „Izlazile smo u borbu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, donosile vodu i služile im, nosile smo ranjene i ubijene u Medinu.“ Bilježi Buharija. Sličnu predaju prenosi Enes a bilježi Muslim. Razlog tome je što zbog borbe muškarcima može biti odvraćena pažnja od ovih stvari tako da je ovo vid pomoći muslimanima i podrška njima u borbi.

Sve ovo se odnosi na džihad u slučajevima kada neprijatelj ne prodre u muslimansku zemlju a kada se radi o invaziji na muslimansku zemlju tada džihad postaje obavezan za svaku sposobnu osobu, bio muškarac ili žena i ženi je tada dozvoljeno da ide u borbu čak i bez pristanka njenog muža.

Al-Kasani al-Hanefi je rekao: “A u vremenima opšte mobilizacije, kada neprijatelj izvede invaziju na muslimanku zemlju, onda to postaje pojedinačna obaveza (fard ‘ajn) za svakog muslimana koji je u mogućnosti da se bori, zbog Allahovih riječi:
انفِرُوا خِفَافًا وَثِقَالًا
Krećite u boj, bili slabi (bili bolesni, stari i siromašni) ili snažni (bili zdravi, mladi i bogati) (Tewba, 41)

Rečeno je da su ovi ajeti objavljeni u pogledu opšte mobilizacije.
مَا كَانَ لِأَهْلِ الْمَدِينَةِ وَمَنْ حَوْلَهُم مِّنَ الْأَعْرَابِ أَن يَتَخَلَّفُوا عَن رَّسُولِ اللَّهِ وَلَا يَرْغَبُوا بِأَنفُسِهِمْ عَن نَّفْسِهِ
Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave...(Tewba, 120)

(Iz Bada’i’ al-Sana’i’, 7/98)

Nešto slično ovome je rečeno u „Šerh al-Sagir“, jednoj od Malikijskih knjiga (2/274) da ukoliko neprijatelj napadne muslimansku zemlju onda džihad postaje pojedinačna obaveza svakog muslimana, muškarca i žene.

Zaključak:

Džihad u osnovi nije obavezan ženama osim u slučaju nužde poput one kada kafiri napadnu muslimansku zemlju. U tom slučaju džihad postaje obavezan ženama u skladu sa njihovim mogućnostima a ukoliko žena nije u stanju da se bori nije joj obaveza jer Allah kaže:
لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih... (Beqara, 286)

A Allah najbolje zna!

Razlika između hamda i šukra

Hamd (حمد) znači hvaliti nekoga, spominjati njegove dobre osobine i djela, nezavisno od toga da li je učinio neko dobro osobi koja je hvali ili ne. Šukr (شكر), s druge strane, znači iskazivanje zahvalnosti nekome za učinjeno dobro od strane osobe koja mu zahvaljuje. Stoga hamd ima šire značenje od šukra jer se čini zbog dobrih osobina koje neko posjeduje kao i iz zahvalnosti za učinjeno dobro koje čini datoj osobi. Allah se hvali zbog svojih lijepih svojstava i uzvišenih osobina koje posjeduje kao i zbog dobra koje je stvorio na dunjaluku ili će stvoriti na ahiretu. On je rekao:

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَجَعَلَ الظُّلُمَاتِ وَالنُّورَ
„Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao.“ (El-En'am, 1)

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ وَلَهُ الْحَمْدُ فِي الْآخِرَةِ
„Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu!“ (Saba, 1)

الْحَمْدُ لِلَّهِ فَاطِرِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ جَاعِلِ الْمَلَائِكَةِ رُسُلًا أُولِي أَجْنِحَةٍ مَّثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ ۚ يَزِيدُ فِي الْخَلْقِ مَا يَشَاءُ
„Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće.“ (Fatir, 1)


Šukr, s druge strane, je samo zbog dobra koje neko čini, i stoga je više ograničen, ali može biti iskazan srcem, jezikom i djelom. Jedan arapski pjesnik je rekao:

„Tvoje dobročinstvo je pokrenulu tri moja organa, Moje ruke, moj jezik i moje srce.“

Zbog toga Uzvišeni Allah kaže:

اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا
"Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" (Saba, 13)

Hamd se čini srcem i jezikom i sa ovog aspekta je šukr obuhvatniji od hamda čak iako su razlozi za hamd obuhvatniji od onih za šukr. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Hvala (el-hamdu), je glava zahvalnosti (el-šukr), a Allahu nije zahvalan rob koji Ga ne hvali!“ (Abdurrezzak, Bejheki)

U Sahihima se bilježi predaja u kojoj se kaže:

"Allah je zadovoljan Svojim robom koji pojede zalogaj, pa Mu zahvali, i popije gutljaj, pa Mu zahvali" (Muslim, 2734 – 89)

(11:133-4 مجموع فتاوى)

Reci: "Gospodar moj naređuje – pravednost.“ (7:29)

Harun ibn Antara prenosi od svog oca da je Ibn Abbas, radijallahu anhu rekao:

Upitao je Musa, alejhi selam Uzvišenog Allaha:

“Gospodaru moj, ko su najdraži ljudi Tebi?“

Allah mu reče: „Oni koji Me se sjećaju i ne zaboravljaju Me.“

Musa upita ponovo: „A ko su najučeniji ljudi?“

Allah mu reče: „ Oni koji nastoje da nauče od drugih i tako povećaju svoje znanje o stvarima koje im ukazuju na pravi put i koje ih čuvaju da upadnu u zamku.“

Musa po treći put upita: „A ko su najmudriji ljudi?“

Allah mu odgovori: „Oni koji sebi sude istom mjerom sa kojom sude drugima, i sude drugima istom mjerom sa kojom sude sebi.“ (مجموع فتاوى ابن تيمية, 10:84-6)

وَيْلٌ لِّلْمُطَفِّفِينَ الَّذِينَ إِذَا اكْتَالُوا عَلَى النَّاسِ يَسْتَوْفُونَ وَإِذَا كَالُوهُمْ أَو وَّزَنُوهُمْ يُخْسِرُونَ
Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. (83:1-3)


يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ لِلَّهِ شُهَدَاءَ بِالْقِسْطِ ۖ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (5:8)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ
شُهَدَاءَ لِلَّهِ وَلَوْ عَلَىٰ أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالْأَقْرَبِينَ ۚ إِن يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقِيرًا فَاللَّهُ أَوْلَىٰ بِهِمَا ۖ فَلَا تَتَّبِعُوا الْهَوَىٰ أَن تَعْدِلُوا ۚ وَإِن تَلْوُوا أَوْ تُعْرِضُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite. (4:135)

قُلْ أَمَرَ رَبِّي بِالْقِسْطِ
Reci: "Gospodar moj naređuje – pravednost.“ (7:29)

وَأَقْسِطُوا ۖ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ
i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. (49:9)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.'' (Muslim)

Ideja materijalističkog načina poimanja života i njegova štetnost

Pod ovim se podrazumjeva da čovjekova energija i misao budu usmjereni na pribavljanje ovodunjalučkih užitaka i da sva njegova djela budu ka tome usmjerena te da uopšte ne razmišlja o svom završetku niti da se priprema za onaj svijet. Ta ideja čovjeka udaljava od pomisli da je Uzvišeni Allah ovaj dunjaluk učinio njivom na kojoj će saditi ono što će mu biti potrebno na ahiretu, te da je Allah dunjaluk učinio kućom djela a ahiret kućom nagrade. Zato onaj ko iskoristi ovaj svijet za činjenje dobrih djela profitirat će na oba svijeta, a ko ne iskoristi dunjaluk izgubit će ahiret. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَىٰ حَرْفٍ ۖ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ ۖ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انْقَلَبَ عَلَىٰ وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةَ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
«Ima ljudi koji Allahu robuju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet.» (Hadž, 11)

Uzvišeni Allah, nije ovaj dunjaluk stvorio iz zabave već ga je stvorio s velikom mudrošću. Uzvišeni kaže:

الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا
«Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.» (Mulk, 2)

-I kaže:

إِنَّا جَعَلْنَا مَا عَلَى الْأَرْضِ زِينَةً لَهَا لِنَبْلُوَهُمْ أَيُّهُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا
«Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,» (Kehf, 7)


Allah, Azze ve Dželle, je na ovom svijetu stvorio trenutna uživanja, i vanjske ukrase od imetka, djece, ugleda, vlasti i drugih užitaka koje ne zna niko osim Allaha.

Neki ljudi, a takvih je većina, se ograniče samo na ta vanjska uživanja koja im pruža ovaj svijet. S druge strane ne koriste ovaj dunjaluk da na njemu zarade za ono što slijedi poslije toga. Čak šta više neki možda niječu život koji dolazi poslije ovog dunjaluka. O takvima Uzvišeni kaže:

وَقَالُوا إِنْ هِيَ إِلَّا حَيَاتُنَا الدُّنْيَا وَمَا نَحْنُ بِمَبْعُوثِينَ
«i rekli bi: "Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!"» (En'am, 29)

Uzvišeni Allah prijeti onima kojima je ovo svrha života pa kaže:

إِنَّ الَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَاءَنَا وَرَضُوا بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّوا بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَأُولَٰئِكَ مَأْوَاهُمُ النَّارُ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
«Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni - prebivalište njihovo biće džehennem, zbog onoga što su radili.» (Junus, 7-8)

-I kaže:

مَنْ كَانَ يُرِيدُ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَالَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لَا يُبْخَسُونَمَنْ كَانَ يُرِيدُ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَالَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لَا يُبْخَسُونَ
«Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.» (Hud, 15-16)

Ova prijetnja se odnosi na sljedbenike ove ideje i ovakvog načina poimanja života bez obzira da li se radi o onima koji rade djela ahireta a time žele dunjaluk kao što su munafici koji se pretvaraju pri činjenju djela ili da se radi o kafirima koji ne vjeruju u proživljenje i polaganje računa kao što je stanje džahila i pokreta i poredaka kao što su ateizam, kapitalizam, komunizam i drugi. Njihov pogled na ovaj svijet se svodi na životinjsko poimanje, čak su na nižem stepenu od životinja. Jer su oni svoju pamet, svoju snagu, energiju i svoje vrijeme podčinili onome što neće ostati njima a ne rade za svoj završetak koji ih čeka a koji je neizbježan. Životinje nemaju završetka za koji bi radile niti pameti s kojom bi razmišljale. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

أَمْ تَحْسَبُ أَنَّ أَكْثَرَهُمْ يَسْمَعُونَ أَوْ يَعْقِلُونَ ۚ إِنْ هُمْ إِلَّا كَالْأَنْعَامِ ۖ بَلْ هُمْ أَضَلُّ سَبِيلًا
«Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s pravog puta skrenuli.» (Furkan, 44)

Sljedbenike ove ideje Allah je okarakterisao kao neznalice pa kaže:

يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ الْآخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ
«oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.» (Rum, 7).

Iako su stručnjaci u stvarima industrije i proizvodnje raznih tehničkih stvari ipak su džahili-neznalice i ne zaslužuju da se oslove kao učeni jer je njihovo znanje ograničeno samo na vanjštinu ovog svijeta. Ovo znanje se smatra manjkavim i njegov vlasnik ne zaslužuje da se oslovi ovim plemenitim epitetom tj., da je učenjak ili znalac.

Kad se kaže ulema-učenjaci ili znalci to se odnosi na one koji su prije svega spoznali Allaha Uzvišenog i koji Ga se boje. Kao što Uzvišeni kaže:

إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ
«A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni.» (Fatir, 28)

Pripadnik ove ideje je bio i Karun o kojem Allah govori u Kur'anu te kako mu je bio dat veliki imetak. O tome Allah, Subhanehu ve Te'ala, kaže:

فَخَرَجَ عَلَىٰ قَوْمِهِ فِي زِينَتِهِ ۖ قَالَ الَّذِينَ يُرِيدُونَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا يَا لَيْتَ لَنَا مِثْلَ مَا أُوتِيَ قَارُونُ إِنَّهُ لَذُو حَظٍّ عَظِيموَقَالَ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ وَيْلَكُمْ ثَوَابُ اللَّهِ خَيْرٌ لِمَنْ آمَنَ وَعَمِلَ صَالِحًا وَلَا يُلَقَّاهَا إِلَّا الصَّابِرُونَ ٍ
«I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!" govorili su oni koji su čeznuli za životm na ovom svijetu, - "on je, uistinu, presrećan" - "Teško vama!' - govorili su učeni -, "onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena!'» (Kasas, 79)

Shodno materijalističkom poimanju života njegov narod je želio da ima ono što i on ima govoreći pri tome kako mu je dato veliko dobro i kako je on zaista srećan. Upravo je ovo danas stanje nevjerničkih država od onoga što su uznapredovali u tehnici i industriji. Muslimani slabog imana sa divljenjem gledaju prema njima a ne gledaju u ono na čemu su od kufra i razvrata, i na loš završetak koji ih čeka ako umru na tome. U toj slabosti počnu ih veličati i poštivati i oponašati njihov ahlak i loše običaje. A ne oponašaju ih u čestitosti, pripremanju snage i vojske te napretka i izuma na polju nauke i tehnike. A Uzvišeni kaže:

وَأَعِدُّوا لَهُمْ مَا اسْتَطَعْتُمْ مِنْ قُوَّةٍ وَمِنْ رِبَاطِ الْخَيْلِ تُرْهِبُونَ بِهِ عَدُوَّ اللَّهِ وَعَدُوَّكُمْ
«I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje,» (Enfal, 60)

Ispravno poimanje ovog svijeta.

Pod tim se podrazumjeva da čovjek ovaj svijet, imetak, snagu i vlast uzme kao sredstvo kojim bi se pomogao u radu za ahiret. U osnovi ne preziru se ukrasi i naslade dunjaluka već se ukor i pokuda po tom pitanju odnose na robovo djelovanje na njemu. Dunjaluk predstavlja most preko kojeg se prelazi na ahiret. Sa dunjaluka se uzima ahiretska opskrba. Najljepši živor koji će postići stanovnici Dženneta je plod onoga što su posijali na dunjaluku. Dunjaluk je kuća džihada, namaza, posta, udjeljivanja na Allahovom putu i mjesto takmičenja i natjecanja u dobrim djelima. Allah, Subhanehu ve Te'ala, za stanovnike Dženneta kaže:

كُلُوا وَاشْرَبُوا هَنِيئًا بِمَا أَسْلَفْتُمْ فِي الْأَيَّامِ الْخَالِيَةِ
«Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!» (Hakka, 24)

Kunut dova Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu

اللهم إنا نستعينك ونستغفرك ولا نكفرك ، ونؤمن بك ونخلع من يفجرك ، اللهم إياك نعبد ، ولك نصلي ونسجد ، وإليك نسعى ونحفد ، نرجو رحمتك ونخشى عذابك ، إن عذابك الجد بالكفار ملحق اللهم عذب الكفرة الذين يصدون عن سبيلك ، ويكذبون رسلك ، ويقاتلون أولياءك اللهم اغفر للمؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات ، وأصلح ذات بينهم ، وألف بين قلوبهم ، واجعل في قلوبهم الإيمان والحكمة ، وثبتهم على ملة رسولك صلى الله عليه وسلم ، وأوزعهم أن يوفوا بعهدك الذي عاهدتهم عليه ، وانصرهم على عدوك وعدوهم إله الحق واجعلنا منهم
(الأذكار ، للنووي)

"Allahumme inna nesteinuke, ve nestagfiruke, ve la nukeffiruke, ve nu'minu bike, ve nahleu men jefdžuruk. Allahumme ijjake nabudu, ve leke nusalli ve nesdžud, ve ilejke nes'a ve nahfid. Nerdžu rahmeteke ve nahša azabeke, inne azabekel-džidde bilkuffari mulhik. Allahumme azzibil-keferetellezine jesuddune an sebilike, ve jukezzibune rusulek, ve jukatilune evlijaek. Allahummagfir lilmu'minine vel-mu'minat vel-muslimine vel-muslimat, ve aslih zate bejnihim, ve ellif bejne kulubihim, vedžal li kuliibihimul-imane vel-hikmete ve sebbithum ala milleti Resulillahi sallallahu alejhi ve sellem, ve evzi'hum en jufu bi ahdikellezi ahedtehum alejhi, vensurhum ala aduvvike ve aduvvihim, ilahel-hakki vedžalna minhum"

"Allahu naš, mi od Tebe pomoć tražimo i za oprost Te molimo. Ne niječemo Te i u Tebe vjerujemo, a onih koji prema Tebi griješe klonimo se. Allahu naš, samo Tebe obožavamo, samo Tebi se klanjamo i na sedždu padamo. Tebi hitamo i Tebi služimo. Tvojoj milosti se nadamo i kazne se bojimo, jer Tvoja će strašna kazna neminovno nevjernike stići. Allahu naš, kazni nevjernike koji odvraćaju od Tvoga puta, koji Tvoje poslanike u laž utjeruju i koji se protiv Tvojih miljenika bore. Allahu naš, oprosti vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama i popravi njihove međuodnose, ujedini njihova srca i obasjaj njihova srca vjerom i mudrošću. Učvrsti ih u vjeri Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pomozi im da ispune obećanje koje si od njih uzeo. Pomozi ih protiv Svojih i njihovih neprijatelja. Bože Istine, učini da i mi budemo među njima.“ (El-Nevevi u djelu El-Ezkar)