Fikhus-sunne 3 - Sejjid Sabik

Ovo je treća knjiga djela Fikhu-sunne, koje obuhvata fikhska pitanja poduprta dokazima iz Kur'ana, vjerodostojnog sunneta i konsenzusa islamskog ummeta, idžmaa. Pitanja koja se tiču svakog pojedinca izložena su na lahak i pristupačan način i to o raznim bitnim temama.

Knjiga 3 obrađuje sva fikhska pitanja vezana za sljedeće teme:
Hadž, Umra, Ženidba, Prava supružnika, Razvod braka.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni link: Download
ili posjeti

is where my documents live!

Osobine stanovnika Dženneta

وَأُزْلِفَتِ الْجَنَّةُ لِلْمُتَّقِينَ غَيْرَ بَعِيدٍ هَٰذَا مَا تُوعَدُونَ لِكُلِّ أَوَّابٍ حَفِيظٍ مَّنْ خَشِيَ الرَّحْمَٰنَ بِالْغَيْبِ وَجَاءَ بِقَلْبٍ مُّنِيبٍ

A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko – "Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. (Qaf, 31-33)


prva osobina: on je el-evvab, tj. onaj koji se nakon grijeha vraća pokornosti Allahu Uzvišenom i iz gafleta Allahovom veličanju.

Ubejd b. Umejr veli: "el-evvab (povratnik Allahu) jeste onaj koji se prisjeti svojih grijeha, pa za njih traži oprosta od Allaha Uzvišenog."

A Seid b. el-Musejjeb kaže: "To je onaj koji se kaje iza počinjenog grijeha, pa ako učini novi grijeh, opet obnovi svoje pokajanje";

druga osobina: on je el-hafiz tj. onaj koji se čuva i pazi.

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kaže: "Čuva i drži obaveze koje mu je Allah Uzvišeni povjerio i propisao“.

Katada o ovoj osobini kaže: "Pazi na Allahovo pravo i čuva Njegove blagodati koje mu je povjerio."


S obzirom da ljudska duša ima dvije težnje: težnju za postizanjem i težnju za suzdržavanjem, prva osobina nagrađenog Džennetom (el-evvab) odnosi se na težnju postizanja kako bi se nagrađeni povratio Allahu, pokornosti i zaslužio Allahovo zadovoljstvo, dok se druga osobina nagrađenog Džennetom (el-hafiz) odnosi na težnju za suzdržavanjem kako bi se nagrađeni suzdržao od grijeha i Allahovih zabrana.El-hafiz jeste onaj koji sputava svoju dušu od onoga što je Allah Uzvišeni zabranio. A el-evvab jeste onaj koji se posredstvom dobrih djela vraća Allahu Svevišnjem;

treća osobina: spomenuta je u riječima Uzvišenog: "koji se Milostivoga bojao, iako ga nije vidio" , a podrazumijeva priznavanje Allahove jednoće (tewhida), Njegovog gospodarstva, moći, sveobuhvatnog znanja i poznavanja svih pojedinosti stanja roba, kao što podrazumijeva priznavanje Allahovih objavljenih poslanica, Njegovih poslanika, zabrana i naredbi, Njegove nagrade, kazne i susreta s Njim. Bojažljivost od Milostivoga ne može se ostvariti ničim drugim osim uz prethodno pobrojano;

četvrta osobina: spomenuta je u riječima Uzvišenog: "... i koji je srce odano donio."

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, tumačeći ovaj ajet, veli: "Koji se prolazi onoga što je Allah zabranio, prihvata pokornost Allahu, voli Allaha Uzvišenog i Njemu žuri."

Potom Allah Uzvišeni spominje nagradu onoga koji se odlikuje ovim svojstvima:

ادْخُلُوهَا بِسَلَامٍ ۖ ذَٰلِكَ يَوْمُ الْخُلُودِ
"Uđite u nj, u miru, ovo je dan vječni! U njemu će imati što god zažele — a od Nas i više. (Qaf, 34)

Ibnul Kajjim

Al-Wala wal Bara - Muhammad Saeed al-Qahtani

Das Thema dieser Arbeit ist aus zwei Gründen von höchster Wichtigkeit: Erstens handelt es sich hier um einer der wichtigsten Fundamente des Islams, nämlich die Eigenschaften von al-Wala`wa`l-Bara`, die die zwei Hauptvoraussetzungen für den wahren Glauben sind: al-Wala` ist das Zeichen für wahre Liebe zu Allah,Seinen Propheten und Seinen Gläubigen; al-Bara` auf der anderen Seite ist der Ausdruck für Feindschaft und Hass gegenüber der Unwahrheit und seinen Anhängern.

Der Autor hat die verschiedenen Aspekte von al-Wala`und w`al-Bara` mit Zitaten, erklärenden Notizen und Kommentaren, Aussagen und Argumenten vieler Gelehrten untersucht. Außerdem hat er seine Aussagen mit zahlreichen Quranversen und authentischen Hadithüberlieferungen, mit Aussagen der Gefährten des Gesandten (ass) und den früheren, frommen muslimischen Gelehrten untermauert. Der Autor hat auch die Echtheit seiner Quellen überprüft, indem er alle Quranverse, Bücher mit den Aussagen des Propheten (ass) aufgezeichnet hat.

Sheikh Hamad Ben Ateeq, möge Allahs Barmherzigkeit auf ihm sein, sagte: In dem Buch Allahs ist kein Gesetz deutlicher und wichtiger, als das Gesetz von al-Wala`wa-`l-Bara` nach der Voraussetzung des Tauhids und dem Verbieten des Gegenteils. (An-Najaat wal Fakak, S.14)

Downloads:

Nestanak vjere

Prenosi se od Huzejfe da je uzeo bijele kamenčiće i stavio ih u svoju ruku a zatim rekao: „Uistinu, ova vjera svijetli poput ovih kamenčića“, a zatim je uzeo šaku zemlje i njome posuo po kamenčićima sve dok ih nije prekrila a potom je rekao: „Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, doći će narod koji će zatrpavati vjeru kao što sam zatrpao ove kamenčiće“.

Obavijestio nas je Muhammed b. Seid sa svojim lancem prenosilaca od Ebu Derda'a rekavši: „Da vam danas dođe Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi prepoznao ništa od onoga na čemu je bio on i njegovi ashabi osim namaza“. Evzai je rekao: „Šta tek da je Ebu Derda dočekao ovo vrijeme“?

Obavijestio nas je Sulejman b. Muhammed sa svojim lancem prenosilaca od Alije da je rekao:“ Naučite znanje bićete poznati po njemu, radite po njemu bićete njegovi sljedbenici, uistinu će poslije vas doći vrijeme u kojem će istinu poricati devet desetina njih“.

Obavijestio nas je Jahja sa svojim lancem od Ebu Sehla b. Malika od njegovog oca da je rekao: „Od vas ne znam ništa od onoga što sam vidio od ljudi, osim ezana za namaz“.

Pričao mi je Ibrahim b. Muhammed sa svojim lancem prenosilaca od Enesa, rekao je: „Od vas ništa ne znam od onoga što sam znao u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, osim vaših riječi la ilahe illallah“.


Obavijestio nas je Esed sa svojim lancem prenosilaca od El-Hasana, da je rekao: „Da čovjek dostigne prvu generaciju, a potom bude proživljen na Sudnjem danu, od islama ništa ne bi prepoznao. Rekao je: Svoju ruku je stavio na svoj obraz a potom rekao: "Osim ovog namaza. Zatim je rekao: Tako mi Allaha, onaj ko bude živio u ovom neznanju ili ne dostigne ovu generaciju ispravnih prethodnika pa vidi novotara da poziva u svoju novotariju i vidi druga da poziva u ovaj svijet pa ga Allah, dželle šanuhu, sačuva od toga i njegovo srce učini da osjeća simpatiju prema generaciji ispravnih prethodnika, pripovijeda njihova predanja i slijedi njihov put, imat će veliku nagradu za to. Zato, budite ovakvi, ako Allah, dželle šanuhu, bude htio“.

Pričao mi je Muhammed b. Abdullah sa svojim lancem prenosilaca od Mejmuna b. Mihrana, rekao je:“Da među vama bude proživljen čovjek od prethodnika (selefa) kod vas ne bi prepoznao osim ove kible“.

Obavijestio nas je Muhamed b. Kudama sa svojim lancem prenosilaca od Ummu Derda, da je rekla: „Kod mene je ušao Ebu Derda srdit pa sam mu rekla: Šta te rasrdilo? Rekao je: Tako mi Allaha, kod njih od vjere Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne vidim ništa osim što svi klanjaju“.

U drugoj verziji: „Da je čovjek naučio islam i o njemu se pobrinuo a zatim ga izgubio, ništa od njega ne bi prepoznao“.

Pričao nam je Ibrahim sa svojim lancem prenosilaca od Abdullaha b. Amra, rekao je: „Da dva čovjeka od prvih generacija ovog ummeta ostanu sa svojim mushafima u nekoj od ovih dolina, ljudima bi danas došli i ništa ne bi prepoznali od onoga na čemu su bili“.

Malik je rekao: Do mene je došlo da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, proučio:
اذا جاء نصر الله والفتح ورايت الناس يدخلون في دين الله افواجا„Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze“, (An-Nasr,1-2) a potom je rekao: „Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, uistinu, ljudi danas iz vjere izlaze u skupinama kao što su u nju ulazili u skupinama“.

Stani i razmisli, Allah ti se smilovao. Ako je ovako bilo u vrijeme tabi'ina u prisustvu posljednjih ashaba, kako da se tek musliman obmane mnoštvom, kako ga ono zbunjuje ili njime ne dokazuje protiv laži.

Preuzeto iz djela „Mufidul-mustefid fi kufri tarikit-tevhid“ („Priručnik korisniku o nevjerstvu ostavljača tevhida) šejha Muhammeda b. Abdulvehhaba.

Prelijepi savjeti al-Hattaba svome sinu

Ovo je malo poduži savjet Al-Hattaba ibn al-Mu`alla al-Mahzumija u kojem savjetuje svog sina tako lijepo i mudro. Preveo sam samo djelove za koje se nadam da će svima koristiti.

“… O sine moj, budi svjestan Allaha i budi mu pokoran. Kloni se Njegovih zabrana tako što ćeš slijediti Sunnet i znakove (na tom putu), sve dok se tvoji nedostaci ne isprave i oči ne budu smirene. Doista, Allahu ništa nije skriveno.

Zapisao sam neke osobine za tebe i nacrtao ti plan. Ako ga budeš upamtio, shvatio i slijedio, ispunit ćeš oči kraljeva, bićeš slijeđen od siromašnih i potrebnih, i uvijek će se u tebe polagati nade; superiorni, koji će uvijek biti tražen a ljudi će žuditi za onim što je kod tebe...

Budi poslušan svom ocu, od njega traži savjete, otvori svoje srce njemu i dobro obrati pažnju na ovo. Čuvaj se pretjeranog govora, smijanja i šaljenja, i čuvaj se omalovažavanja i potcjenjivanja svojih prijatelja jer to odnosi bliskost a umjesto nje stvara zlobu i neprijateljstvo. Uvijek budi dostojanstven i priseban ali ne dozvoli da ti se pripiše oholost niti da se bahatost i gordost dovode s tobom u vezu. I tvoje prijatelje i tvoje neprijatelje susreći sa licem dobra i zadovoljstva, odvraćaj od zla bez da ponižavaš sebe zbog njih niti da strahuješ od njih.


Budi umjeren u svim stvarima, jer uistinu, svako dobro leži u umjerenosti. Umanji svoj govor, širi selam, hodaj sa snagom i svrhom a ne vuci svoje noge i ne tegli svoju odjeću...Ne gledaj tamo-amo, okrećući se previše i ne zaustavljaj se kod grupe ljudi koji su se okupili. Ne čini pijacu mjestom na kojem visiš i ne uzimaj dućane kao mjesta za sjedenje i priču. Nemoj se stalno svađati i raspravljati sa budalama; ukoliko govoriš budi sažet i kratak a ako se šališ drži se granica.

Neka tvoje sjedenje bude smireno i neka tvoj govor bude podijeljen (t.j. pusti i druge da govore). Pripiši lijepe riječi onima koji su ih tebi rekli, bez pokazivanja čuđenja, i ne traži stalno da ti se ponavljaju pitanja... Ne pričaj previše o zadivljenosti tvojom djecom, ženom, tvojim konjem ili mačem, i čuvaj se oslanjanja na tvoje snove, jer ukuliko si zapanjen njima, glupi će iskazati svoju želju za njima i izmisliće ti snove za tebe a zatim iskompromitirati tvoju inteligenciju...

Ne uči tvoju porodicu i druge mimo njih kako da broje tvoje pare jer ukoliko vide da posjeduješ malo, postat ćeš ponižen kod njih a ako vide da posjeduješ puno, nećeš biti u stanju da im ugodiš i da ih zadovoljiš...

Ako uđeš u raspravu, imaj poštovanja i ne pokazuj neznanje. Izbjegavaj žurbu, razmisli o tvojim dokazima i tačkama argumentacije...Ako se neko prema tebi ponese kao neznalica, pređi preko toga, i samo govori kada te prođe srdžba... Čuvaj svoju čast i odagnaj svako pretjerivanje od sebe. Ako te vladar približi sebi, čuvaj ga se, a ako pokaže oduševljenje tvojim prisustvom ne osjećaj se sigurnim od njega, jer on iznenada može promjeniti svoj odnos prema tebi.

Kada obećaš nešto, ispuni ga, a kada govoriš, govori samo istinu. Biraj najljepše riječi kada govoriš a ako prenosiš nešto što si čuo, pripiši te riječi onome ko ih je izrekao... Istinljubivost je ukras a laži su poniženje. Istina koja dovede do posrnuća čovjeka ima bolje posljedice po njega od laži koja ga sačuva. Oponašaj ljude od vrlina i razumjevanja pa ćeš uskoro biti od njih.

Znaj da je svaka osoba tamo gdje sama sebe postavi a svakom će radniku njegov rad biti pripisan. Čovjek se poznaje po svojim bliskim prijateljima, pa se čuvaj loše braće, jer oni izdaju onoga ko se s njima druži i ožaloste ga....Dvije su vrste braće: Oni koji su s tobom u teškim i zlim vremenima i oni koji su s tobom u lahkim i dobrim vremenima. Zato čuvaj onog prijatelja koji je uz tebe za vrijeme nedaća a napusti onoga koji je s tobom samo u vremenu blagostanja, jer su takvi najgori neprijatelji.

Ko god slijedi svoje strasti one će ga odvesti u propast. Ne budi iznenađen ljudima naprasite naravi i ne omalovažavaj one koji su fiziči nejaki jer suština čovjeka leži u dvije komponente: njegovom srcu i njegovom jeziku,

Čuvaj se mita čak i ako si u neprijateljskoj državi. Ne rasipaj svoju čast na onoga ko je ispod tebe i ne dopusti da ti tvoje bogatstvo bude vrijednije od tvoje časti. Ne povećavaj svoj govor tako da postane mučan i tegoban ljudima. Budi nasmijan prema onima koji sjede s tobom i onome koji te sretne...

O sine moj, čovjekova žena je njegovo sredstvo ka smirenosti i nema uspješnog života u stalnom prepiranju s njom. Pa ako želiš oženiti ženu, raspitaj se o njenoj porodici, jer usitinu lijepi korijeni donose najslađe plodove. I znaj da se žene dosta razlikuju jedna od druge kao što se prsti na ruci razlikuju jedan od drugog...

Zatim nastavlja da opisuje različite tipove žena koje NEĆU prevesti! Lol, iako je bilo vrlo zanimljivo i smješno čitati. :-)

On zatim završava svoj savjet rekavši:

„...O sine moj, neka te Allah učini od onih koji slijede uputu, koji postignu bogobojaznost, koji se klone onoga što izaziva Allahovu srdžbu i onih koji teže Allahovom zadovoljstvu. Tebe prepuštam Allahu nakon što ja odem i On je za tebe zadužen. Nema snage i moći osim sa Allahom, Uzvišenim i Veličanstvenim, neka je salavat i selam na Poslanika upute i njegovu porodicu“.

روضة العقلاء - بن حبان
[Rawdat al-'Uqala' - Ibn Hibban]

Zavist – uništi je prije nego ona uništi tebe

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ne mrzite jedan drugog, ne zavidite jedan drugom i ne okrećite leđa jedni drugima, već o Allahovi robovi, budite braća!“

Ebu Hatim: „Razumna osoba se mora kloniti zavisti po svaku cijenu , jer uistinu i najmanji vid ljubomore predstavlja nezadovoljstvo Allahovom odredbom i željenje suprotnog od onoga što je Uzvišeni Allah odredio Svojim robovima, da bi nakon toga srce zavidnika bilo prekriveno željom da određena blagodat bude uklonjena od muslimana. Duša zavidnika nikad neće naći mir i njegovo tijelo nikad neće biti spokojno sve dok ne vidi da je blagodat uklonjena od njegovog brata. Ali kako je to moguće? Kako je moguće da Odredba (kader) pomogne zavidnika i ono što je u njegovoj duši?“

Muhammad ibn Ishak je izrekao stihove:

Oprosti onom koji ti zavidi, na blogodati koja ti je ukazana
Uistinu, dostojanstvo je lijepo, ali sa njim dolazi zavist
Ukoliko mi zavide, pa ja ih ne krivim
I prije mene su bili dobri ljudi kojima se zavidilo

Ono što je kod mene ostat će, a i ono što je kod njih ostat će
Većina nas je umrla, u žudnji za sadašnjosti

Ja sam onaj kojeg su našli (da bi mi zavidili), u svojim srcima
Ne uzdižem se iznad njih, niti to želim.


Omer ibn al-Hattab: „Nikome nije data neka blagodat od Allaha a da nećeš naći nekoga ko mu zavidi zbog nje. Pa i kad bi osoba bila prava poput strijele opet bi sigurno našao nekog da je kritikuje, a riječ ne donosi nikakvu štetu ukoliko nema nikog ko bi se zabavljao njome“.

Ibn Sirin: “Nikad nisam nekome zavidio na nečemu dunjalučkom, jer ukoliko je od stavnika Dženneta, kako mu mogu zaviditi na nekoj dunjalučkoj stvari kad je on na putu ka Džennetu?A ako je od stanovnika Vatre, kako mu mogu zaviditi na dunjalučkoj stvari kad je on na putu ka Džehennemu?

Abu Hatim: Zavist je osobina ljudi niskog karaktera a njeno ostavljanje je osobina odličnjaka. Svaki plamen se može ugasiti osim plamena zavisti. Zavist rađa pakost i mržnju a to je osnova zla. Ko god krije zlo u svom srcu, posijat će gorku voćku, njen rast će rezultirati srdžbom a plod će biti kajanje. Hased (ljubomora, zavist) je ime koje dobija onaj koji želi da određena blagodat bude otklonjena od nekoga i data njemu, a što se tiče onoga koji vidi dobro kod svog brata i poželi da postigne isto, bez želje da bude otklonjeno od njegova brata, onda to nije hased koji je prijekora vrijedan i zabranjen.

Ebu Džafer je jednom rekao Muaviji ibn Ebi Sufjanu: „Kako su brzo ljudi došli da te vide prilkom tvog dolaska u Medinu!“. Vođa pravovjernih (Muavija) reče:

Doista se plemenit čovjek suočava sa mnogo zavidnika
Ali nećeš naći da iko zavidi prezrenom.

Muhammad ibn Husejn je izrecitovao:

Bili su zavidni na blagodati kada se pojavila
Pa su je obasuli sa pokvarenim izjavama i lažimaAli kada Allah podari blagodat
Riječi zavidnika joj ne mogu naštetiti.

Abu Hatim: Ne može se biti sigurno od zavidnika osim držanjem podalje od njega, jer što više on gleda u ono što je tebi dato nad njim, to u njemu sve više povećava potištenost i zavist kao i imanje lošeg mišljenja o Allahu. Uistinu, zavidnik ti ne zavidi zato što si ti loš ili zbog neke izdaje sa tvoje strane, već ti zavidi iz razloga što nije zadovoljan sa Odredbom (kaderom). Kao što je al-Utbi rekao:

Stalno razmišljam o tome kakvu sam ti nepravdu učinio, ali ne vidim
Nikakav loš postupak sa moje strane, naprotiv, pokazao si se zavidnim.

Abu Hatim: Najgora odjeća za čovjeka je al-hased (zavist) jer ona rađa žalost i tugu a to je bolest za koju nema lijeka. Zavidnika najprije stigne nesreća, zar nisi vidio Iblisa? Zavidio je Ademu toliko da mu je ta zavist donijela nesreću sve dok nije postao proklet nakon što je bio ugledan. Čovjeku je lahko odobrovoljiti svakog srditog na ovom svijetu osim zavidnika, jer uistinu, on ne može biti zadovoljan sve dok se ne ukloni blagodat na kojoj zavidi.

Neki mudri ljudi su imali običaj reći: “Četri vrste ljudi su skloni depresiji: Čovjek naprasite naravi, čovjek koga izjeda zavist, čovjek koji se druži sa rječitim čovjekom koji je učen u književnosti a on sam, niti je rječit niti učen, i mudar čovjek kojeg njegov narod omalovažava i ponižava“.

Svaka ptica svome jatu leti...

Imam Buharija bilježi u svom Sahihu da je Aiša, radijallahu anha rekla: „Čula sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao 'Duše su regrutovana vojska. One koje se međusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju raziđu se'.

Ibn Hadžer je u komentaru ovog hadisa rekao: „Što se tiče riječi 'Duše su regrutovana vojska...', al Hattabi je rekao 'Ovo se može odnositi na njihovu sličnost u pogledu dobra i zla, čestitosti ili pokvarenosti. Dobri ljudi su naklonjeni drugim dobrim ljudima a isto tako su zli ljudi naklonjeni drugim zlim ljudima. Duše osjećaju srodnost prema drugima shodno prirodi u kojoj su stvorene, dobroj ili zloj naravi. Ukoliko su duše slične prirode, one će se slagati u suprotnom će biti u lošim odnosima. Ovo isto tako može upućivati na početak stvaranja u carstvu gajba, kao što se prenosi, da su duše stvorene prije tijela i susretale su jedna drugu izražavajući svoj pesimizam o budućnosti. Kada su duše nastanile tijela, one su u stanju prepoznati jedna drugu iz prošlosti i biti u prijateljskim odnosima ili ne, bazirano na njihovom prijašnjem iskustvu“.

Ebu Hatim: „Razlog zbog čega među ljudima vlada sloga i harmonija - nakon odredbe – leži u prepoznavanju dvaju duša, a isto tako njihova nesloga i razdvojenost leži u averziji jedne prema drugoj. Stoga, ako se dvije duše prepoznaju osjetiće prisnost i srodnost među sobom a ako među njima vlada averzija osjetiće netrepeljivost i razdvojenost“.


Mudžahid je rekao: „Ibn Abbas je vidio čovjeka i rekao, 'Uistinu me voli', upitali su ga 'Kako znaš'?, reče 'Zbog toga što ja njega volim, a vojske su poput regrutovane vojske. One koje se međusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju raziđu se“.

Ibn al Dževzi je rekao: „Ono što možemo naučiti iz ovog hadisa jeste da, kada osoba osjeća odbojnost prema nekome ko je poznat po čestitosti i dobru, treba pokušati da nađe uzrok tome, kako bi se potrudio da od sebe otkloni nešto nepoželjno. To važi i u obrnutnom slučaju (kada osoba voli nekoga ko je poznat po zlu)“.

Ebu Hatim: „Najveći znak koji ukazuje kakav je neko u svom svakodnevnom životu se može vidjeti po tome s kim prijateljuje a s kim neprijateljuje, jer je čovjek na vjeri svog prijatelja a svaka ptica svome jatu leti. Nikad nisam vidio da nešto ukazuje više na nešto drugo, čak više nego što dim ukazuje na vatru, kao što sam vidio da prijatelj ukazuje na stvarnost svog prijatelja“.

Al Kurtubi je rekao: „Iako su sve one duše, razlikuju se po raznim osnovama, tako osoba osjeća sklonost ka jednoj vrsti i slagaće se s njom zbog posebnih osobina koje su im zajedničke. Stoga primjećujemo da različite vrste ljudi budu sa onima s kojima su srodne a udaljuju se od onih ljudi koji pripadaju drugoj vrsti. Možemo takođe primjetiti da svaka data grupa ili tip ljudi se mogu slagati sa jednom ili osjećati odbojnost prema drugoj a to je shodno stvarima ili osobinama na kojima počiva osnova ljubavi i mržnje".

Prenosi se da je Katada u pogledu ajeta,

إِلاَّ مَن رَّحِمَ رَبُّكَ وَلِذَلِكَ خَلَقَهُمْ
osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. [Hud: 119]

Rekao je: „Stvorio ih je za milost i pokornost. Što se tiče ljudi pokornosti, njihova srca i želje su ujedinjena čak iako su daleko jedni od drugih a što se tiče ljudi nepokornosti, njihova srca su u zavadi čak iako su zbliženi i žive zajedno“.

Ebu Hatim: „Pametni izbjegava druženje sa sumnjivim i drži se podalje od onih čija je vjera upitna jer ljudi upoznaju svakog onog koji se druži s njima a ko proživi život s nekim završi zajedno s njim. Čovjek ne prijateljuje osim sa onim ko je poput njega ili njegove naravi (t.j. karaktera). Ako čovjek među ljudima ne pronađe nekog s kim bi prijateljovao, on traži onoga čije će ga prijateljstvo ukrasiti i čije ga poznanstvo neće sramotiti. Ukoliko vidi dobro kod njega, on ga spominje a ako vidi loše kod njega, sakrije ga, a ako ga prešuti on će biti prvi koji će mu o njemu reći, a ako bude nešto zatraženo od njega, on će dati.

Uistinu, među ljudima ima onih koje kada bi ih čovjek vidio, zadivio bi se a ako bi ih bolje upoznao njegovo divljenje bi se još više povećalo. Takođe, među ljudima ima i onih koji osjete averziju prema drugom samim viđenjem a njegovo upoznavanje bi u njemu samo povećalo neprijateljstvo. Njihovo slaganje je zbog slaganje njihovih duša nekoć, a njihova averzija je zbog averzije između njihovih duša.
Ukoliko se dvije duše zbliže a zatim budu prisiljene na rastanak životnim tokom bez ikakvog ružnog događaja među njima ili zbog smrti, onda to biva šokantna smrt i ogroman bol. Nikad nije bio momenat tako duge žalosti, tako velikog gubitka, trajne sjete, duboke tuge i oplakivanja više od trenutka kada se dva brata ili voljeni razdvoje. Niko nije osjetio gorči okus od onog kada se dva bliska prijatelja rastanu i kada se sve završi.

Čudim se onome koji pruža svoju desnu ruku
Svom voljenom na rastanku i požuruje u tome!Osjetio sam se slabo i nemoćan da kažem zbogom kada sam ga vidio
Moje srce se rukovalo s njim dok je moje oko plakalo.