Neka dani prolaze...

دع الأيام تفعل ما تشاء *** وطب نفسا إذا حكم القضاء

Pusti dane da prolaze i donose ono što hoće,

i ostani postojan kada se suočiš s Odredbom.

ولا تجزع لحادثة الليالي *** فما لحوادث الدنيا بقاء

Ne boj se onoga što se dešava noću,

jer događaji ovoga svijeta neće potrajati.

وكن رجلا على الأهوال جلدا *** وشيمتك السماحة والوفاء

I budi čovjek, odlučan kada se susretne s nedaćama,

i neka tvoja ćud bude dobra i iskrena.

وإن كثرت عيوبك في البرايا *** وسرك أن يكون لها غطاء

A ako tvoje mane postanu prevelike u očima ljudi,

i poželiš da budu skrivene.

يغطى بالسماحة كل عيب *** وكم عيب يغطيه السخاء

Onda znaj da dobrota prekriva sve nedostatke,

a koliko je samo nedostataka skriveno dobrotom?

ولا حزن يدوم ولا سرور *** ولا بؤس عليك ولا رخاء

nijedna tuga ne traje vječno a ni sreća,

i ti nećeš biti ostavljen u siromaštvu niti bilo kakvom bogatstvu.

ولا ترج السماحة من بخيل *** فما في النار للظمآن ماء

Velikodušnost se ne očekuje od škrtog,

jer se u vatri ne nalazi voda za žednog.

ورزقك ليس ينقصه التأني *** وليس يزيد في الرزق العناء

Tvoja opskrba neće biti umanjena odugovlačenjem života,

niti može biti povećana tvojim požurivanjem.

إذا ما كنت ذا قلب قنوع *** فأنت ومالك الدنيا سواء

Ako u svom srcu posjeduješ zadovoljstvo,

onda ste ti i onaj koji posjeduje cijeli svijet jednaki.

ومن نزلت بساحته المنايا *** فلا أرض تقيه ولا سماء
A onome nad čijim se horizontom nadvila smrt,
nijedna  zemlja  ne može pružiti utočište, niti ijedno nebo.

وأرض الله واسعة ولكن *** إذا نزل القضا ضاق الفضاء
Uistinu, Allahova Zemlja je, bez sumnje, prostrana,
ali kada se Odredba spusti, svijet postane tijesan.

دع الأيام تغدر كل حين *** ولا يغني عن الموت الدواء
Neka dani budu ti koji će te iznevjeriti svo vrijeme,
jer nijedan lijek ne može biti od koristi onome koji će umrijeti.

Imam Šafija

Za usamljenost na putu lijek je u neosvrtanju...

Pošto tragalac na Pravom putu traži nešto sa čega je većina ljudi skrenula i želi kročiti stazom na kojoj je vrlo malo putnika, a duše ne vole samoću već uživaju u društvu, Uzvišeni Allah je ukazao na saputnike na ovom Putu, a to su oni:

أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ ۚ وَحَسُنَ أُولَٰئِكَ رَفِيقًا

«kojima je Allah milost Svoju darovao, vjerovjesnici, i pravednici, i šehidi, i dobri ljudi. A kako će oni divni drugovi biti» (En- Nisa, 69.).

Tako je On spomenuo Put, pridodavši ga onima koji njime putuju, a to su oni koje je Allah blagodario. To je zato da bi od tragaoca za Uputom i sljedbenika Puta bila otklonjena usamljenost u odnosu na ljude njegovog vremena i potomke njegove rase i da bi znao da su njegovi saputnici na ovom Putu samo oni na kojima su Allahove blagodati. Pa neka ne pridaje važnost onima koji mu se suprotstavljaju i koji su skrenuli sa Pravog puta, jer su oni manjina po vrijednosti iako su većina po broju. Neko od ispravnih prethodnika je rekao: "Slijedi Put Istine i nemoj se osjećati usamljeno zato što je na njemu malo putnika! Čuvaj se puta laži i ne budi obmanut time što je mnogo nastradalih!"


Kad god osjetiš usamljenost, pogledaj putnike koji su ispred tebe i nastoj im se pridružiti. Ne gledaj u druge, jer ti oni kod Allaha neće ništa koristiti. Kad te budu zvali dok si na svojoj stazi, ne okreći se, jer ako im se okreneš, zgrabit će te i zabaviti od putovanja.


Cilj Allahovog spominjanja drugova na Putu jest otklanjanje osjećaja samoće i podsticanje na nastavak hoda i hitanje da ih se sustigne. Ovo što je spomenuto je korist koja se može izvući iz jedne kunut dove koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem učio: “Moj Gospodaru, uputi me sa onima koje si uputio”, t.j. uvedi me u njihovu grupu i učini da jedni drugima budemo saputnici.

Ibnul Kajjim

Tajna...

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čuvajte svoje stvari skrivanjem svojih tajni jer doista, svaka blagodat ima nekoga ko će joj zavidjeti”. (Taberani)

Amr ibn As je rekao: ”Čudim se čovjeku koji bježi od Kadera (odredbe) kada će ga svakako zadesiti, i čovjeku koji vidi trun u oku svoga brata, a ne vidi brvno u svome. Čudim se i onome koji otklanja zavist i zlobu od drugih a ostavlja ih kod sebe. Nikad nisam zažalio za nečim a zatim korio sebe zbog tog žaljenja i nikad nisam podjelio moje tajne s nekim a zatim ga kritikovao zbog toga što ih je otkrio - kako ga mogu kritikovati kad je to postalo preteško za njega da sakrije?”

Al-Basami je izrecitovao,

تبيح بسرك ضيقا به *** وتبغي لسرك من يكتم

Otkrivaš svoju tajnu kada postane prevelika,
pa poželiš da je podjeliš s nekim ko će je čuvati.

وكتمانك السر ممن تخاف *** ومن لا تخافنه أحزم

Sakriti svoju tajnu od onoga od koga strahuješ,
kao i od onoga od koga ne strahuješ, bolje je rješenje.

إذا ذاع سرك من مخبر *** فأنت وإن لمته ألوم

Ako tvoja tajna procuri od onoga kome si je otkrio,
pa, i ako ga koriš, ti si preči korenja.


Ebu Hatim: “Ko god zaštiti sebe čuvajući svoje tajne bit će u mogućnosti da o njima podrobno razmišlja. Postići će ono što želi a bit će siguran od korenja i povrijeđivanja. A ako i ne bude uspješan, njegov postupak će mu omogućiti da svoju tajnu stavi u posudu gdje će je moći sakriti od svakoga. Ako ga njegove stvari stjesne i nadvladaju, otkrit će ih svom savjetniku, jer su tajne povjerenje (emanet) a njihovo otkrivanje izdaja. Srce je samo posuda ali i od posuda ima onih koje se stjesnu kada se nešto u njih stavi, a od njih ima i onih koje su dovoljno široke da drže sve što se u njih stavi”.

Abdul-’Aziz Sulejman je rekao,

إذا ضاق صدر المرء عن بعض سره *** فألقاه في صدري فصدري أضيق
Kada se grudi čovjeka stegnu, zbog nekih njegovih tajni,
i on ih prebaci na mene, moje grudi se još više stegnu.

ومن لامني في أن أضيع سره *** وضيعه قبلي فذو السر أخرق
I ko god me kori zbog otkrivanja njegove tajne,
pa on je budala, jer je on otkrio prije mene!

Hammad ibn Ishak prenosi od al-Medenija da je rekao: „Najstrpljiviji od ljudi je onaj koji ne otkriva svoju tajnu svom prijatelju iz straha da bi se nešto među njima moglo desiti pa da se on okrene šireći je”.

Ibn Ishak al-Wasiti je rekao,

إذا المرء لم يحفظ سريرة نفسه *** وكان لسرالأخ غير كتوم
Ako čovjek ne čuva svoje unutarnje tajne,
i ne sačuva tajne svoga brata,

فبعدا له من ذي أخ ومودة *** وليس على ود له بمقيم
nezamislivo je da će ikada imati vjernog brata,
a ljubav prema njemu je nešto što nikad neće potrajati.

Al-Muntasir ibn Bilal al-Ansari je rekao,

سأكتمه سري وأكتم سره *** ولايغرني أني عليه كريم
Zasigurno ću se pobrinuti da on čuva moju tajnu a ja ću čuvati njegovu,
Neću se zavarati time što sam plemenit čovjek.

حليم فيفشي أو جهول يذيعه *** وما الناس إلا جاهل وحليم
ili što je on možda od popustljivih, blagih, onih koji su stvoreni da je rašire,
Ili od neznalica pa da je pronevjeri.
A ljudi nisu ništa drugo do neznalice i popustljivci blagi...

Ibn al-Arabi je rekao: „Rečeno je da je mudar onaj koji je na oprezu čak i od svog prijatelja.“

Ebu Hatim: “Stalno otkrivanje tajni ljudima vodi do nesposobnosti i povreda. Ako čovjek sakrije nešto od svojih rivala, to ne iziskuje od njega da mora reći svojim prijateljima, a ono što se prenosi od mudraca, što su oni iskusili i naučili, je dovoljno kao pouka. Kome god bude povjereno nešto (tajna), neka je sakrije i ne razotkriva ili širi, jer se tajne zovu tajnama zbog toga što se ne šire.”

Al-E’ameš je rekao (čudeći se), “ Grudi jednog od njih (ljudi) budu stegnute njegovom tajnom pa je on otkrije nekome i kaže mu, ‘Sakrij je za mene’.”

Al-Husejn ibn ‘Abdullah:

لا يكتم السر إلا من له شرف *** والسر عند كرام الناس كتوم
Niko ne može sačuvati tajnu osim plemeniti,
jer su tajne uvijek skrivane kod časnih ljudi.

السر عندي في البيت له غلق *** ضلت مفاتيحه والباب مختوم
A moje tajne se čuvaju u kući, zaključane,
čiji su ključevi izgubljeni i čija su vrata zauvijek zapečaćena.

Ebu Hatim je rekao: ‘Uspjeh je u odlučnosti. Odlučnost je posjedovanja jakog i ispravnog mišljenja a takvo mišljenje se može samo postići utvrđivanjem sopstvenih tajni. Ko god skriva svoje tajne, čestitost će biti u njegovoj ruci, a ko god otkriva svoje tajne ljudima, postat će ponižen kod njih i oni će ih otkriiti i proširiti. Oanj ko ne zna čuvati tajnu, ubrzo će se kajati a ko god upadne u kajanje postat će manjkavog rasuđivanja a ko ostane u takvom stanju vratit će se u neznanje.”

Stoga: ppsstttt.. :) 

Opis Džehennemskih katova

Kaže Uzvišeni Allah:

إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الْأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَنْ تَجِدَ لَهُمْ نَصِيرًا

“Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći“ (An-Nisa, 145.)

U Džennetu postoje stepeni a najveći stepen Dženneta je El-Firdeus, dok je Džehennem velika provalija, na čijem dnu će biti licemjeri.

Uzvišeni Allah je rekao:

وَلِكُلٍّ دَرَجَاتٌ مِمَّا عَمِلُوا

“Svima će pripasti stepeni shodno tome kako su postupali" (Al-An’am, 132.)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže:

أَفَمَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَ اللَّهِ كَمَنْ بَاءَ بِسَخَطٍ مِنَ اللَّهِ وَمَأْوَاهُ جَهَنَّمُ ۚ وَبِئْسَ الْمَصِيرُ هُمْ دَرَجَاتٌ عِنْدَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ بَصِيرٌ بِمَا يَعْمَلُونَ

“Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s onim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem? - A užasno je to boravište! Oni su u Allaha-po stepenima. A Allah dobro vidi ono što oni rade“ (Ali ‘Imran, 162-163.)

Tumačeći ove ajete Abdurrahman b. Zejd b. Eslem kaže: "Stepeni u Džennetu vode ka gore a stepeni u Džehennemu vode ka dnu.”


Prenosi Ibn Ebi Ed-Dunja svojim lancem prenosilaca da je Ikrime tumačeći kur’anski ajet ‘On će (Džehennem) sedam kapija imati’ (Al-Higr, 44.) rekao: "Džehennem ima sedam nivoa (katova).”

Katade je za kur’anski ajet ‘On će (Džehennem) sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći’ (Al-Higr, 44.) rekao: "Tako mi Allaha, svaka skupina će ući na kapiju i nastaniti svoje prebivalište shodno grijesima.”

Od Jezida b. Ebi Malika El-Hemedanija se pripovijeda daje rekao: "Džehennem ima sedam slojeva vatre, svaki sloj gleda u onaj ispod sebe i strahuje da ga ne proguta.”

Ibn Džurejdž je za kur’anski ajet ‘On će (Džehenem) sedam kapija imati’ (Al- Higr, 44.) rekao: ‘Prvi sloj je جَهَنَّمَ - Džehennem (vatra), drugi je لَظَىٰ - Leza (Buktinje), treći je الْحُطَمَةُ - Hutameh (razbuktana vatra), četvrti je السَّعِيرِ - Es-Seir (bijesna vatra), peti je سَقَر - Sekar (paklena vatra), šesti je الْجَحِيمَ - Džehim (duboka vatra) i sedmi je هَاوِيَةٌ - El-Havijeh (vatreni ponor) u kojem se kažnjava Ebu Džehl.’

Prenosi Selam El-Medaini - slab prenosilac - od Hasana El-basrija od Ebu Sinana od Ed-Dahaka i kaže: ‘Džehennem ima sedam katova naslaganih jedan ispod drugog, na prvom katu će se kažnjavati veliki griješnici koji će iz njega izaći kada se očiste od grijeha, drugi kat je za Židove, treći za kršćane, četvrti za Sabejce, peti za vatropoklonike, šesti za mušrike i sedmi za licemjere o kojima Allah kaže: “Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći” (An-Nisa, 145.)

Prenosi Hajseme b. Abdurrahman i El-Ala’u b. El-Musejib od njegovog oca i kažu: ‘Abdullah b. Mes’ud je upitao prisutne: "Ko će od stanovnika vatre imati najžešću kaznu?” Prisutni odgovoriše: "Židovi, zatim kršćani, a zatim vatropoklonici.” "Nije tako” reče Ibn Mes’ud, najžešća patnja čeka munafike koji će biti na samom dnu Džehennema, na njima će biti naslage vatre iz koje neće moći izaći’

Prenosi Asim od Ebu Saliha da je Ebu Hurejre radijallahu anhu, komentarišući kur’anski ajet ‘Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti’ rekao: ‘Džehennemsko dno je prebivalište okruženo vatrom sa svih strana i iz njega nema izlaza. Kaže Allah:

لَهُمْ مِنْ فَوْقِهِمْ ظُلَلٌ مِنَ النَّارِ وَمِنْ تَحْتِهِمْ ظُلَلٌ
“Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage" (Az-Zumar, 16.)

Pripovijeda Ibnu-l-Mubarek od Jahje b. Ejuba od Ubejdullaha b. Zahra od Ebu Jesara da je rekao: "Svaki kat Džehennerna sadrži sedamdeset ćoškova, i svaki ćošak ima svoju posebnu patnju.”

Prenosi Ibn Ebi Hatim od K’aba radijallahu anhu, da je rekao: "El-Akabe koje Allah spominje u Kur’anu (Al-Balad, 11.) je provalija od sedamdeset katova vatre.”

Rekao je Damrete: ‘Čuo sam Ebu Redža’a da kaže: "Do nas je došlo da je El- Akabe koje Allah spominje u Kur’anu provalija u Džehennemu kroz koju se propada sedam hiljada godina.”

Prenosi Atije daje Abdullah b. Omer radijallahu anhu, rekao: "El-Akabe koje Allah spominje u Kur’anu je brdo u Džehennemu, pa zar da ga ne izbjegnem time što ću osloboditi roba.”

Mukatil b. Hajan je rekao: "El-Akabe koje Allah spominje u Kur’anu je brdo u Džehennemu”, neko upita: "Kako ga izbjeći?” "Oslobađanjem roba” odgovori Mukatil.

Rekao je Abdullah ibn Omer radijallahu anhu,: ‘Vidio sam u snu dva meleka koji su u rukama držali željezne kuke, zatim je došao i treći melek sa željeznom kukom u ruci pa su mi rekli: "Ne strahuj, zaista si ti dobar čovjek, samo da povećaš noćni namaz.” "Zatim su me poveli sve dok nismo stigli na ivicu Džehennema, kad ono Džehen-nem udubina poput bunara sagrađenog u obliku prstenova. Između svakog prstena nalazi se melek sa željeznom kukom u ruci, u njegovim dubinama još vidjeh i ljude obješene za lance glavama okrenuti prema dole, među kojima jasno prepoznah neke kurejšije, zatim su me usmejrili u desno. San sam ispričao Hafsi radijallahu anha, koja ga ispriča Allahovom Poslaniku, alejhi selam koji tada reče: "Zaista je Abdullah dobar čovjek.” (Muttefekun alejhi)

Ibn Redžeb - Strah od vatre

Knjiga mog Gospodara...

Tu knjigu je On objavio da bismo je čitali razmišljajući, da bismo se usrećili podsjećajući se, da je tumačimo najboljim značenjima i da prema njoj postupamo i trudimo se tako da njene naredbe provedemo, a zabrane ostavimo, te da beremo njene korisne plodove znanja koje vodi Uzvišenom Allahu, mirišući mudrosti njenih livada i bašči.

To je Knjiga koja Njemu upućuje onoga ko želi da Ga upozna, put koji sljedbenike vodi do Njega, jasno svjetlo koje razgoni tmine, podarena milost u kojoj je sreća svih stvorenja i uže koje je veza između Njega i Njegovih robova kad sva užad popucaju, Njegova najveća kapija kroz koju se ulazi Njemu, koja se ne zatvara kad se sve druge kapije pozatvaraju.

Ona je pravi put na kojem nema greške, i opomena mudra, čista od hirova, i plemenita opskrba, koje se učeni ne mogu zasititi. Njena čuda su beskrajna, plodonosni oblaci nepresušni, ajeti stalni, a putokazi smjerni.

Što god se s više intuicije promišlja i o njoj razmišlja, ona povećava Uputu i obrazovanost. Kad provri njen izvor, poteku rijeke mudrosti. Ona je svjetlo obnevidjelim intuicijom, lijek bolesnim i iskvarenim prsima. Ona je živost srcu i užitak duši. Ona je džennet srca i vodič duša u domovinu veselja i radosti.

Ona je glasnik koji jutrom i noću poziva: «Dostojnici spasa, spasite se!», ona je glasnik imana na početku Pravog puta, koji doziva:

يَا قَوْمَنَا أَجِيبُوا دَاعِيَ اللَّهِ وَآمِنُوا بِهِ يَغْفِرْ لَكُمْ مِنْ ذُنُوبِكُمْ وَيُجِرْكُمْ مِنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ

«Narode naš, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi», (El-Ahkaf, 31.)


Čovjekova potpunost se postiže korisnim znanjem i dobrim djelom, a oni su Uputa i vjera Istine, kojima i druge upotpunjuje, kao što kaže Uzvišeni:

وَالْعَصْرِ إِنَّ الْإِنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ
«Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje», (El-‘Asr, 1 -3 ).

Uzvišeni se zakleo da je svako na gubitku osim onih koji upotpune svoju ilumsku snagu imanom, a praktičnu snagu dobrim djelom, i koji druge upotpunjuju preporučujući im istinu i strpljivost i ustrajnost na njoj. Istina je iman i djelo, a to dvoje se upotpunjuje jedino ustrajnošću na njima i preporučujući ih drugima.

Čovjek bi sve svoje vrijeme, sve sahate svoga života, čak i udisaje i izdisaje, trebao provesti u onome čime bi postigao visoke ciljeve i da bi se tako sačuvao očite propasti.

A to se jedino može postići prihvatanjem, razmišljanjem i razumijevanjem Kur'ana, otvaranjem njegovih riznica i otkopavanjem njegovoga blaga i usrdnom predanošću njemu. A Kur'an je garancija sreće robova na dunjaluku i na Ahiretu i on ih vodi Ispravnom putu...

Ibn Qayyim

Pronicljivost srca (firaset)

Srčani vid pomoći će da u srcu isklija firaset (pronicljivost). Firaset je svjetlo koje Allah ubaci u srce, pomoću čega pronicljivi jasno razdvaja Istinu od neistine, iskrenog od neiskrenog. Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِلْمُتَوَسِّمِينَ
“To su, zaista, pouke za mutevessimine - one koji posmatraju.” (El-Hidžr, 75.)

Mudžahid za ovaj ajet kaže da su to oni koji imaju firaset (pronicljivost srca).

Tirmizi bilježi hadis koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, u kome je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se firaseta (pronicljivosti vjernika), jer on zaista gleda Allahovim nurom (svjetlom)." A zatim je proučio: إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِلْمُتَوَسِّمِينَ - “To su zaista pouke mutevessiminime - onima koji su pronicljivi”. (Tirmizi, 3127)

Tevessum je izvedeno od sima, a to je alamet, znak. Stoga se vlasnik firaseta naziva i mutevessiminom, jer on onim što vidi dokazuje ono što se ne vidi. Sve što vidi, učvršćuje mu iman. Zato Allah u ovom ajetu ističe da će od ajeta, pouka, ova grupa imati koristi. Stoga, onim što očima vide od Allahovih znakova argumentiraju istinitost onoga sa čime su došli poslanici kad je riječ o naredbi i zabrani, nagradi i kazni. Allah je tako nadahnuo i Adema, alejhi selam, i to kad ga je poučio imenima svih stvari. Podario mu je sluh, vid, srce i ostalo čime je spoznao svojstva, odlike i suštinu svih stvari, da bi, onda, ispravno ih koristeći, pokazao zahvalnost prema Allahu. Da sve stvari postavi na odgovarajuće im mjesto, tamo gdje te stvari po Allahovoj prirodi i pripadaju. Allah je to stvorio radi Adema i potčinio njemu.


A Ademova djeca su njegovi potomci i njegovi namjesnici. Zato je svako srce sposobno da tako s firasetom posmatra, i to je u njemu snažno prisutno. Njime se uspostavlja argument, izvlači pouka (ibret) i ispravno argumentira. Allah je slao poslanike upravo da podsjete ljude nurom Objave imana, da ih opomenu i da im tu srčanu spremnost upotpune svjetlošću Objave i imana, kao dodatak svjetlu, pronicljivosti i spremnosti. I, to je svjetlo iznad svjetlosti. Tako jača srčani vid (besiret), a svjetlost se uvećava, plamti u srcu i ostaje zbog svog povećavanja i neprekidnosti. Neprestano se širi, tako da se može vidjeti čak na licu, organima, govoru i djelima.

A, opet, onaj koji ne prihvati Allahovu uputu i prema njoj se ne upravi, njegovo srce će opasati omotač i obavit će ga koprene. Tako će njihova srca zatamniti, postati slijepa, neće imati besireta (srčanog vida), zastrta brojnim zastorima, neće vidjeti suštinu imana. Tada se istina vidi kao neistina, a neistina kao istina, uputa kao zabluda, zabluda kao uputa. Uzvišeni kaže:

كَلَّا ۖ بَلْ ۜ رَانَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ مَا كَانُوا يَكْسِبُونَ 
“A nije tako! Ono što su radili je prekrilo (رَانَ - rane) srca njihova”. (El-Mutaffifin, 14)

A rejn ili ran, spomenut u ajetu, to je gusti prekrivač koji sprječava da srce ugleda Istinu i da joj s povinuje.

Prema jačini besireta (srčanoga vida), biva i firaset. Firaset onih koji su iskreni, onih koji su spoznali Allaha i Njegovu zapovijed (‘arifun), povezan je sa Allahom. Pošto je njihov himmet (ambicija) vezan za ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, za spoznaju i robovanje Njemu, za pozivanje ljudi Njemu sa jasnim dokazom, njihov firaset vezan je za svjetlo Objave svjetlom njihovog imana. Time razlikuju ono što Allah voli od onoga što Allah prezire, bilo da se radi stvarima, govoru ili djelu. Jasno razaznaju dobrog od lošeg, onog koji slijedi istinu od onoga koji slijedi neistinu, iskrenog od lažova.

Tim firasetom oni znaju koliko su se oni koji Allahu duhovno putuju spremili za to. Tako ljude zadužuju onoliko koliko su spremni znanjem, željom i djelom.

Firaset tih ljudi uvijek skida velove s poslaničkog puta i njime upoznaju druge, izdvajajući ga od ostalih puteva. Firasetom se otkrivaju mahane nefsa (ega) i sve manjkavosti koje su u vezi sa djelima koje sprječavaju mogućnost slijeđenja puta Allahovih poslanika. To je najčasniji besiret i firaset, i najkorisniji Allahovome robu i na dunjaluku i na Ahiretu.

Medaridžu-salikin – Ibnul Kajjim

Tirmizijina zbirka hadisa 7

Najznačajnije djelo koje je Tirmizija ostavio iza sebe jeste, bez ikakve sumnje, njegov Džami'-Sunen. To je njegova poznata zbirka hadisa koja je uvrštena među šest najpouzdanijih hadiskih zbirki, poznatih pod zajedničkim nazivom "El-Kutubu-s-sitte".Neki je po važnosti u hadiskoj nauci stavljaju na treće mjesto, odmah iza Buharijina i Muslimova Sahiha.

Tirmizijina zbirka hadisa je , bez sumnje, jedna od najljepših, a istodobno i najkorinijih hadiskih zbirki. Autor je nastojao da u njoj uglavnom zabilježi kratke i jezgrovite hadise u kojima su sadržani oni propisi i pitanja sa kojima se čovjek kroz život svakodnevno susreće. Tirmizija ih je na jedan dosta zanimljiv i koristan način razvrstao po poglavljima. Ibn Esir u djelu Džamiu-l-Usul kaže: "Tirmizijin Sahih (tj. Džami-Sunen) jest najljepša i najkorisnija hadiska zbirka. Ustrojena je na izuzetno lijep način i ima najmanje ponovljenih hadisa."

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni link: Download

ili posjeti

is where my documents live!