Zivot na ovom svijetu je samo prijelazna sjenka

Svemogući I Hvaljeni Allah je rekao opisujući ovaj svijet:

“život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna” (Kur’an 40;39)
Takođe je upozorio čovječanstvo o iskušenju koje predstavljaju djeca I imetak rekavši:
“i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.” (Kur’an 8;28)
Svemogući Allah nam je zabranio da žudimo za onim šta je On drugima podario.

„I ne pružaj svoj pogled ka onome što Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo“ (Kur’an 20;31)

Postoje mnogi Kur’anski ajeti koji kude ovaj svijet i pozivaju ljude da usmjere svoj trud ka Ahiretu.Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao :“Primjer mene i ovog svjeta je kao primjer putnika koji odsjedne u podne ispod sjenke drveta a zatim je ostavi. (Billježi Ahmad, At-Tirmidhi ,Ibn Madže i Hakim)

Poslanik s.av.s. je takođe podsticao muslimane da se pripremaju za smrt i da se opskrbe za Ahiret govoreći : “Budite na ovom svijetu poput stranca ili putnika. (Buhari)
Kada god vidimo ljude kako se natječu u sticanju ovosvjetskih dozvoljenih I zabranjenih blagodati sjetimo se šta je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada Uzvišeni Allah covjeku daruje blagodati ovoga svjeta uprkos njegovoj nepokornosti Njemu,to je postepeno približavanje kazni. (Bilježe Ahmad i Bejheki)


Oni koji se čvrsto drže varljivog ovosvjetskog života žudeći za materijalnim dobitima mogu biti odvraćeni od pokornosti,obožavanja I obavljanja svojih vjerskih dužnosti na vrijeme I na najljepši način.Poslanik s.a.v.s. je rekao:”Sudnji Dan se približio dok su ljudi postali još više pohlepni za ovosvjetskim životom I još udaljeniji od Allaha. [Bilježi Hakim]

Sakupljanje ovosvjetskih dobara na dozvoljen način i njihovo trošenje u dozvoljene svrhe je ibadet koji čovjeka približava Allahu.Ali prikupljanje tih dobara na zabranjen način i njihovo trošenje u zabranjene stvari vode jedino u Džehennem.

Jahja ibn Muaz r.a. je rekao:"Ne naređujem vam da ostavite život već da ostavite grijehe.Ostavljanje života je vrlina a ostavljanje grijeha je obaveza,tako da je tvoja potreba za ovim drugim veća od tvoje potrebe za prvim."

Dragi brate/sestro

Ovaj svjet je pun dobara I bogatstava: Zemlja na kojoj čovjek gradi svoju kuću,na kojoj se nalazi njegova hrana,piće ,odjeća… itd. predstavlja hranu za njegovo tijelo I dušu na putu ka Allahu.Čovjek to svakako ne bi mogao postići bez ovih nužnih sredstava.Onaj koji uzima od ovih sredstava samo onoliko koliko mu je stvarno potrebno kao što mu je Allah naredio je spašen I hvaljen.Ali onaj koji uzima više nego što mu je potrebno zapada u gramzljivost koja će mu više nauditi nego koristiti I koja će ga skrenuti sa pravog puta ka Allahu I Ahiretu.
Isto tako je uzimanje manje ovosvjetskih dobara nego što je potrebno štetno zato što ljudsko tijelo mora zadovoljiti određene osnovne potrebe koja će povećati njegovu sposobnost da obožava Allaha na najljepši način.

Amr ibn Abdullah je rekao : Primjer ovosvjetskog I onosvjetskog života u srcu čovjeka su poputa dva tasa vage.Kada jedan od njih pretegne onaj drugi olakša.

Hasan el Basri je bio upitan:"Ko će najviše plakati na dan proživljenja?Rekao je :Čovjek kojem je Allah dao blagodati a on ih trošio u nepokronosti prema Njemu".

Bezsumnje onaj koji koristi ovosvjetski novac u pokornosti Allahu:dajući sadaku,pomažući širenje islamskog znanja,gradeći dzamije,uspješno usmjerava Allahove blagodati čineći dobra dijela od kojih će sigurno imati koristi na Ahiretu.
Čovjek po prirodi voli sakupljati novac,zlato,srebro,jureći za njim tu I tamo od rođenja do smrti ali šta će postići I gdje će okončati?
Život nikad ne ide jednim tokom I stalno se mijenja,od bogatstva ka siromaštvu I od sreće ka žalosti.Allah je tako stvorio svijet ali ljudi trče za iluzijom, svaki čovjek određen broj dana I godina koji će na kraju isteći.
Kao što je jedan pjesnik slikovito opisao život na ovom svijetu rekavši da je poput lešine(mrtve Životinje) oko koje se okupio čopor pasa vukući njene dijelove u različitim pravcima.Ako je ostaviš,bićeš siguran a ako odlučiš da odkineš dio za sebe,ti psi će ti postati rivali.

Omer ibn Hattab r.a. je rekao:U odricanju od ovosvjetskih blagodati je spas za ljudsko srce I tijelo.

El Hasan r.a. je rekao: Uistinu poznajem neke ljude koji se niti raduju dobitku određenih ovosvjetskih blagodati niti se žaloste zbog njihova propuštanja.

Vjernik se ne treba prema ovosvjetskom životu odnositi kao prema domu ili stalnom prebivalištu, već treba sebe posmatrati poput putnika na njemu.To je ispravno razumjevanje I korisno znanje.

Jahja ibn Muaz je rekao:Kako da ne volim ovaj život?Na njemu se nalazi hrana koja me održava u životu i pomaže mi da radim dobra djela koja će me voditi ka Dzennetu.Ovakvi ljudi su uistinu sretnici zbog načina na koji su se odrekli ovosvjetskog života a ne oni koji žive u luksuznim palatama,zanemarujući obožavanje I odbijajući svaku pokornost.

Abdullah ibn Omer r.a. je rekao:”Život na ovom svijetu je raj za nevjernika a zatvor za vjernika.Kada vjernik umre i ode sa ovog svijeta osjeća se kao zatvorenik koji je pušten na slobodu da ide po zemaljskim prostranstvima.
O ljudi.Strijele smrti su usmjerene prema vašim grudima pa držite svoje oči na njima.Zamka nade je postavljena ispred tebe pa je se pričuvaj.Iskušenja ovog svijeta su te opkružila pa im nemoj pokleknuti.Ne budi zavaran svojim zdravljem jer će ono nestati.
Ko je god promislio o konačnom odredištu ovog života prilazi mu oprezno a ko je god uvjeren u dužinu puta kojeg mora prijeći priprema se za njega.

O ljudi.Mi smo dosta vremena proveli zabavljajući se na ovom svijetu a naši grijesi su se nagomilali.

Dragi brate ,sestro,gdje smo mi u poređenju sa ovim ljudima?

Prenosi se od Enesa ibn Ijjada:Vidio sam Safwana ibn Salima i da mu je bilo rečeno da je sutra dan Proživljenja ne bi imao potreba da poveća svoj ibadet.(za dodatnim ibadetom.)

Kako je čudna naša situacija.Dunjaluk nas napušta a Ahiret nam se približava,a mi smo jos uvijek zauzeti sa onim koji nas napušta a nemarni prema onom koji nam dolazi u susret kao da tamo nećemo stići i da se tamo nećemo nastaniti.

Omer ibn Abdulaziz je na jednoj hutbi rekao:”Život na ovome svijetu nije vaše stalno prebivalište jer je Allah odredio da će nestati i da će ga svi njegovi stanovnici napustiti,Koliko je samo nastanjenih mjesta koja će uskoro postati ruševine,koliko je samo sretnih stanovnika koji će napustiti svoja prebivališta,Vi biste zato trebali napustiti ovaj svijet na najljepši način, a najbolja opskrba je bogobojaznost.
Zbog toga što ovaj svijet nije za vjernika ni dom ni prebivalište trebao bi na njemu biti ili stranac čije je cilj pa obezbjedi potrebna sredstva i da se vrati kući ili putnik koji neodmarajući se nigdje ,dan-noć putuje kako bi stigao na svoje odredište.
Ljudi se bore za ovosvjetska uživanja,neki gube svoju vjeru,neki zaboravljaju svoju djecu,preziranje postaje uobičajno a mržnja je posijana među njima.

Pjesnik je rekao:Čovjek bi trebao uzeti samo onoliko koliko mu je potrebno od ovosvjetskog života,jer će ga u već određenom vremenu napustiti,okreni svoje oči od ovog života i njegovih ukrasa ,poduzmi sve napore da se okreneš od njegovih slasti,jer je ovo mjesto privremenih uživanja i iskušenja i svi će ljudi na njemu pomrijeti.
Podsjećajući nas na naše odredište Bill ibn Sad je reakao:O ljudi vi niste stvoreni osim kao smrtnici ali će te biti prebačeni iz jedne kuće u drugu,kao što ste bili prebačeni iz kičme u majčinu utrobu i odatle u život, a zatim u kabur ,zatim će te iz njih biti proživljeni a zatim u vječnost dženneta ili džehennema .

El Hasan je rekao: Čuvajte se razonoda ovog svijeta kojih je mnogo.Ako čovjek jednoj otvori vrata ona bi mogla otvoriti deset drugih.
Ibn As-Sammak je rekao:Ko god osjeti slatkoću ovog života iz svoje naklonosti prema njemu,takođe će osjetiti gorčinu onosvjestkog zbog svog okretanja od njega.

Dragi brate ,sestro

Vazno je da znaš da ono šta Allah želi će i biti a ono što ne želi neće nikad biti.Budi ubijeđen da su dobra djela Allahova blagodat i da ga trebaš moliti da ne prestenu i da su loša djela od Njegove kazne zato ga trebaš moliti da te zaštiti od njih i da te ne prepusti samom sebi u činjnju dobrih dijela i izbjegavanju loših.

Ibrahim ibn Edhem je bio upitan:Kako si? Odgovorio je:“Krpimo ovaj svijet komadajući našu vjeru tako da ne ostaje naša vjera niti ono što krpimo.Blagoslovljn je onaj koji se predao Allahu,svom Gospodaru a odbacio ovosvjetski život nadajući se nagradi na Ahiretu.

Znakovi koji ukazuju na ljubav ovosvjetskog života su slijedeći: ljubav prema njegovi stanovnicima,pristrasnost,laskanje.Sufjan es Sewri je rekao:Čovjekova ljubav prema ovom svijetu se pokazuje u načinu na koji pozdravlja ljude.
Pogledaj na skromnog siromaha,niko ne razgovara sa njim,Ljudi ga pozdravljaju oprezno bojeći se da njegovo siromaštvo ne pređe na njih.Zatim pogledaj kako ljudi pozdravljaju bogataša čak i ako ne klanja.Ustaju nasmijanih lica i svaki žuri da ga prvi pozdravi.Obrati pažnju na razliku čovjeka koji je kod Allah vrijedan i na drugog koji ne vrijedi koliko krilo komarca-ali takav je život.

Abdullah ibn Aun je rekao: Oni prije na s su dunjaluku posvećivali samo ono što bi preostalo nakon zadovoljenja ahiretskih potreba,a vi posvećujete ahiretu samo ono što preostane nakon zadovoljenja vaših dunjalučkih potreba.

Brate ,sestro u islamu

Život je veoma kratak i najbogatiji čovjek je u tom pogledu siromah.Moraš se probuditi iz ovog dubokog sna i odreći se ljubavi prema ovome svijetu.Ovosvjetsom životu će doći kraj a nastupit će Ahiret. Približit će se ono što je bilo udaljeno.Ljudi će vidjeti na tebi,ono što si ti višao kod drugih-iznenadna smrt-pa čak i dok si u najboljem zdravlju mogao bi biti odveden iz krevaeta u kabur.Ovo su pouke koje slijede jedna drugu ali mi smo i dalje nemarni i u zabludi.

Ebu Hazim je rekao:Ko je god spoznao ovosvjetski života ne osjeća radost u blagostanju niti tugu u oskudici.

Alija ibn ebi talib r.a. je rekao: Ko bude posjedovao sljedecih šest osobina ima sve što mu je potrebno da zasluži Džennet i sačuva se Džehennema: Da spozna Allah i da mu se pokori,da spozna šejtana i da mu se ne pokori.da spozna istinu i da je slijedi,da spozna laž i da je ostavi,da spozna dunjaluk i da gas e odrekne,da spozna ahiret i da mu teži.

Ibn Ijjad je rekao :Dolazak na ovaj svijet je lahak dok je odlazak sa njega težak. Smrt je ključan trenutak u kojem se duša čupa od tijela.Ali iako je napuštanje ovoga svijeta lahko,potraga za materijalnim zadovoljstvima i ovosvjetskim dobitima odvraćaju pažnju,izazivaju zabrinutost i nemir.

OBJAŠNJENJE SUŠTINE ISLAMA I ŠIRKA I RAZLIKA IZMEĐU NJIH

01.Izvor na kojeg se vraćamo u pogledu šerī'atskih imena, poput imena musliman, mušrik, kāfir, novotar ili fāsik, jeste ono što je ograničio Zakonodavac, suštinski i u značenju. A onaj koji ne bude razlikovao suštine ovih naziva i o njima ne bude imao ispravnu predstavu – upašće u miješanje pojmova i greške. Uzvišeni Allāh je pokudio one koji ne znaju granice onoga što je Allāh objavio Svom Poslaniku, rekavši:
''Beduini su najvećeg kufra i nifāqa i najpreči da ne znaju granice onoga što je objavio Allāh Svom Poslaniku.'' (Et-Tewbe, 97)


2) Uzvišeni Allāh je u Svojoj Knjizi i na jeziku Svog Poslanika objasnio suštinu islāma i širka i onoga što se na njih nadovezuje od dunjālučkih i āhiretskih propisa.
Tako je islām – predanost samo Uzvišenom Allāhu sa tewhīdom i potčinjenost Njemu sa pokornošću i odricanjem od širka i njegovih počinioca. Rekao je Uzvišeni:
''Naprotiv, ko god preda svoje lice samo Allāhu a dobročinitelj je...'' (El-Beqare, 112)

Te zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:
''Islām je da činiš 'ibādet Allāhu i da mu ništa ne pridružuješ i da uspostaviš namāz.''


Pa ga je definisao predanošću Allāhu sa tewhīdom i ostavljanjem širka, kao prvo, i uspostavljanjem vanjskih propisa koji ukazuju na potčinjenost.
A širk je – izjednačavanje stvorenja sa Stvoriteljem, usmjeravanjem bilo koje vrste 'ibādeta njemu. Uzvišeni kaže, govoreći o priznanju mušrikā svojih grijeha:
''Allāha nam, bili smo u jasnoj zabludi kad smo vas izjednačili sa Gospodarem svjetova''. ( Eš-Šu'arā', 97. i 98)

”Pa nemojte Allāhu činiti endade (1) a znate.'' (El-Beqare, 22)
(1) ''Endād'' je množina riječi ''nidd'', što znači sličan, isti, itd.
U hadīthu se kaže:
''...da Allāhu učiniš 'nidda', a On te stvorio.''

Jezičko značenje također pojašnjava značenje širka u šerī'atu. Širk je u jeziku uzet od ''mušareke'' među dvojicom, tj. ''učesništvu'' dvojice (ili više njih) u nečemu. Uzvišeni je rekao:

''Allāh navodi primer čovjeka, koji je u vlasništvu šurekā' (ortakā) koji se oko njega otimaju i čovjeka koji je predan samo jednom čovjeku; jesu li primeri njih dvojice isti? Sva hvala pripada samo Allāhu, ali većina njih ne zna'' (Ez-Zumer, 29)
Prvi je predmet saučesništva, a drugog je spomenuo čistog, bez ' ortakluka' (tj. saučesništva i sudjelovanja).

3) Veliki širk se ne oprašta, osim tewbom od njega prije smrti, a Allāh će oprostiti ono što je manje od njega kome bude htio.
Rekao je Uzvišeni:

''Allāh neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće ono što je manje od njega kome bude htio.'' (En-Nisa', 116)

U hadīthu se kaže:

''Allāh od čovjeka, koji nakon svog islāma učini širk, neće primiti nijedno djelo.'' (''Sahīh'' Ibn Hibbāna 1/376)

4) Ko god umre na velikom širku – biće mu zabranjen ulazak u džennet i on zaslužuje vječnost u vatri, zbog riječi Uzvišenog:

''Onaj ko Allāhu širk učini – Allāh će mu džennet zabraniti, a boravište njegovo će biti vatra, a zulumćarima neće nikakva pomagača biti.'' (El-Mā'ide, 72)

Te zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

''Ko umre moleći se (nekom) mimo Allāha – ući će u vatru.''
U drugom hadīthu stoji:

''Ko sretne Allāha, ne čineći mu širka ni u čemu – ući će u džennet, a ko ga sretne,čineći mu širk u biločemu – ućiće u vatru.'' (Muslim)

Ulazak mušrikā u vatru je opšteg karaktera; tj. svaki će mušrik ući u nju i u njoj ostati večno. U tome nema razlike između Židovā, obožavalaca idola, vatre ili krsta, onima koji se suprotstavljaju dīni-islāmu ili se njemu pripisuju, niti onoga koji prkosi istini ili je ne zna od ljudi i džinnā.

Savjeti mudrog Luqmana

"Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga:'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.'Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi Put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti."

Uzvišeni iznosi oporuku Lukmana svome sinu. A Lukman je Ibn-Anka Ibn-Sedun. Kako prenosi Es- Suhejli, ime njegovog sina je Taran. Prvo što mu je oporučio je da obožava samo Allaha, dž.š., i da Mu nikoga ravnim ne čini. Zatim mu rekao je, opominjujući ga: "širk je, zaista, velika nepravda", tj. to je najgora nepravda.

Buharija prenosi od Abdullaha da rekao je: "Kada je objavljen ajet:

'Bit će sigurni samo oni koji vjeru u i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju', ashabi Allahovog Poslanika zabrinuli su se pa su rekli: 'Koji to od nas neće miješati svoje vjerovanje s nepravdom?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nije to tako. Zar niste čuli govor Lukmanov?:
'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.''"


Hadis prenosi i Muslim od El-E'ameša. Zatim je uz savjet sinu da samo Allaha, dž.š., obožava povezano dobročinstvoprema roditeljima, gdje stoji:

"Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi iz slabosti u "i doji ga u toku dvije godine" znači odgajanje i dojenje u toku dvije godine nakon rođenja, kao što Uzvišeni veli:"Majke neke doje djecu svoju pune dvije godine, onima koji žele da dojenje bude potpuno." Iz ovog je Ibn-Abbas zaključio da je najmanje vrijeme trudnoće šest mjeseci jer je Uzvišeni u drugom ajetu rekao: "nosi ga i doji trideset mjeseci" (46:15) Uzvišeni naglašava majčino odgajanje, njezin trud,umor u nespavanju i danju i noću. Pa neko se dijete sjeti i njezinog dobročinstva kojeg je prema njemu činila. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti", tj. Ja ću te, zaista, nagraditi za to najboljom nagradom.

Govor Uzvišenog: "A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj", znači - nemoj ih slijediti u njihovoj vjeri, jer to od njih neće biti primljeno,ali to te ne sprečava da budeš dobar prema njima.

"a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća", tj. put vjernika, "Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti."

Taberani prenosi u knjizi "El-'Išre sa senedom do S'ad ibn Malika da rekao je: "Ovaj ajet je objavljen, a ja sam bio povod."

"A ako te budu nagovarali" - rekao je: "Bio sam dobar čovjek prema svojoj majci. Nakon što sam primio islam rekla je: 'O Sa'de! Šta to vidim da si učinio? Ili ćeš ostaviti ovu tvoju vjeru ili ja neću jesti i piti do smrti i tebe će grditi zbog mene, pa će se reći: 'O ubico svoje majke.'' Rekao sam: 'Majko, nemoj to raditi, ja, zaista, neću ostaviti svoju vjeru ni za šta.' Provela je dan i noć ništa ne jedući, pa je osvanula iznurena, drugi dan i noć je provela ne jedući pa se još više iznurila. Tako je provela i sljedeći dan i noć ništa ne jedući što je jako iscrpilo. Kada sam to vidio rekao, sam: 'Majko, neka znaš, tako mi Allaha, kada bi ti imala hiljadu duša, pa jedna za drugom izlazila, ja ovu svoju vjeru ne bih ostavio nizašta, a ti kako želiš: ili jedi ili ne jedi.' Poslije toga, počela je jesti."

"O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti,doista Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra dje a, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja najneprijatniji glas je revanje magarca!"

Ove korisne savjete Allah, dž.š., nam kazuje kao savjete mudrog Lukmana kako bi ih ljudi primijenili, kako bi se oni za tim poveli, pa veli:

"O sinko moj, dobro ili z o, teško koliko zrno gorušice", tj., zaista, je nepravda ili grijeh bilo ono koliko zrno gorušice "Allah će na vidjelo iznijeti", tj. to će prikazati na Sudnjem danu pa će zato dati adekvatnu nagradu, dobru ili lošu u zavisnosti od djela, kao što Uzvišeni veli:

"Onaj koji bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla vidjet će ga."

I bez obzira koliko taj trun bio sakriven ili nevidljiv u prostranstvima nebesa i Zemlje, to će na vidjelo iznijeti Onaj Kome se ništa ne može sakriti.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"doista, Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući", tj. poznaje sve stvari bez obzira koliko bile malehne i sićušne, a zna i za kretanje mrava u mrkloj noći i svakog stvorenja vidljivog i nevidljivog.

"O sinko moj, obavljaj namaz", tj. sa njegovim farzovima, ruknovma i vaktovima "i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih" shodno svojim mogućnostima, "i strpljivo podnosi ono što te zadesi" jer Onaj Koji poziva Allahu mora se suočiti sa neprijatnostima. "Dužnost je tako postupiti", tj. strpljivost na ljudska maltretiranja spada u stvari koje zahtijevaju odlučnost i postojanost i koje Allah daruje ljudima.

U Allahovom govoru: "I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje "

U osnovi riječ "sa'ar" znači "bolest u vratovima deva od koje se uvijaju vratovi". S time je upoređen oholi čovjek koji okreće svoje lice od ljudi u vrijeme dok im govori ili dok mu govore omalovažavajući ih i sebe uznoseći nad njima, što Allah, dž.š., zaista, zabranjuje.

Njegov govor: "i ne idi Zemljom nadmeno" znači gordo i oholo. Ne idi tako jer će se Allah, dž.š., rasrditi na tebe. Zbog toga je Slavljeni rekao:

"jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog", tj. samodopadljivog i koji se iznad drugih uzdiže, kao što Uzvišeni veli:

"i ne idi Zemljom nadmeno, jer zemlju ne može probiti ni brdo u visinu dostići." (17:37)

Hafiz El-Taberani prenosi od Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa da rekao je: /441/ "U prisustvu Resulullaha, s.a.v.s., spomenuta je oholost, a on je na nju posebno ukazao pa rekao je: "Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." Tada je jedan čovjek iz naroda rekao: "Tako mi Allaha, o Allahov poslaniče, ja, zaista, operem svoju odjeću pa se divim njezinoj bjelini i divim se kaišu na obući, švigaru na liču", pa je, s.a.v.s., rekao: "Nije to oholost. Oholost je da niječeš Istinu i potcjenjuješ ljude."

Allahov govor: "U hodu budi odmjeren", ni spor, ni brz, već između toga dvoga.

Njegov govor: "a u govoru ne budi grlat" znači ne diži glas bez potrebe.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"zbilja, najneprijatniji glas je revanje magarca", tj. to je najružniji glas. Dakle krajnja namjera od visokog podizanja glasa je poistovjećena sa magarcem. Usto, on je omrznut kod Allaha, dž.š. Uporedba sa magarcem iziskuje zabranu i krajnji prijekor, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:


"Nama ne pripada loš primjer (…) Onaj ko povrati dar je kao pas koji povrati po to poliže."

U tefsiru ovog ajeta En-Nesai prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"AKad čujete kukurijekanje pijetla, onda tražite od Allaha, dž.š., neko dobro, a ako čujete revanje magarca onda se utječite Allahu, dž.š., od šejtana jer ga je magarac tada vidio." Prenose ga sastavljači Kutubus-sitte izuzev Ibnu-Madžea.

Ovo su korisni savjeti iz kur'anskih kazivanja o mudrom Lukmanu. O njemu se prenose mnogobrojne mudrosti i pouke. Tu spada i ono što prenosi imam Ahmed od Ibn-Umera da je rekao: "Izvijestio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s i rekao: 'Lukman je govorio: 'Ako je Allah nešto povjerio ili pohranio, to bi i sačuvao.''"

Prenosi se od Ibn Ebi-Hatema, a ovaj prenosi od Kasima ibn Muhajmera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Mudri Lukman je savjetujući svoga sina rekao: 'O sine moj, čuvaj se prerušavanja jer je to uzrok straha u noći, a pokuđenosti u danu!'"

Iz govora njegovom sinu

"O sinko moj, zaista, mudrost podiže nevoljnike do kraljevskih prijestolja. O sinko moj, ako uđeš među narod, onda im nazovi selam, zatim sjedi u prikrajak i ne govori dok oni ne počnu da govore, pa ako budu u govoru spominjali Allaha, onda im se pridruži, a ako uđu u neki drugi razgovor, onda ih napusti i pridruži se drugim."

O skromnosti

Hadisi koji se odnose na savjete mudrog Lukmana njegovom sinu. Enes ibn Malik rekao je: "Čuo sam Allahovog Poslanika kad rekao je: 'Možda će raščupanom čovjeku u dva pohabana haljetka koga ljudi otjeruju ispred vrata Allah uslišati kada ga usrdno moli.'"

Od Enesa, r.a., se prenosi da rekao je: "Rekao je Resulullah: 'Blago pobožnjacima, bogatašima koji kada su prisutni ne poznaju se, a kada su odsutni to se ne osjeća. Oni su svjetiljke kojima ništa ne može naštetiti, nikakav fitneluk na Zemlji.'"

Od Muaza ibn Džebela se prenosi da rekao je: "Čuo sam Resulullaha da rekao je: 'Zaista je i najmanji dio oholosti - širk. Allah voli i nenametljive bogobojazne bogataše koji kada su odsutni, to se ne osjeća, a kada su prisutni, nisu uočljivi. Njihovo srce su svjetionici upute, spašeni od svake tamne sumnje.'"


Slava (popularnost)

Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Resulullah rekao: "Dosta čovjek ima zla, osim onaj koga je Allah sačuvao da ljudi prstima pokazuju na njega, njegovu vjeru i njegov dunjaluk. Uzvišeni Allah ne
gleda na vaš izgled, na vanjski lik, nego gleda Vaša srca, iman, i vaša djela." U lancu prenosilaca nalazi se Ibn-Lehi‘a, a on je okarakterisan kao slab prenosilac kao slab zbog lošeg pamćenja nakon što su njegove knjige izgorjele.

Ibrahim ibn Edhem, r.a., rekao je: "Nije iskren prema Allahu Onaj Koji voli slavu."

Selim ibn Hanzale rekao je: "Dok smo bili sa svojim ocem, nad njim se nadvio Omer ibn Hatab i rekao: 'Zaista je ona (slava) poniženje za sljedbenike, a iskušenje za one koji je slijede.'"

Ibrahim en-Nehai rekao je: "Ne oblači odjeću kojom ćeš se proslaviti među učenjacima niti da te to potcijeni među pokvarenjacima."

Lijepo vladanje

Od Enesa, r.a., se prenosi: "Alejhisselam je bio čovjek najljepše naravi. Od Ibn-Omera, r.a.: "Pitali su Allahovog Poslanika: 'Koji je vjernik najbolji?' Rekao je: 'Onaj ko je najljepše naravi.'"

Od Aiše, r.a., kao merfu'-predanje prenosi se: "Lijepom naravi Allahov rob dostigne stepen onoga koji obnoć klanja, a danju posti."

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je kazao: "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome što će ljude najviše uvesti u Džennet, pa rekao je: 'Bogobojaznost i lijepe naravi', pa je upitan što će ljude najviše uvesti u Vatru. On rekao je: 'Dva otvora: usta i spolni organ.'"

Od Enesa kao merfu'-predanje prenosi da rekao je:
"Lijepa narav donosi dobro dunjaluka i ahireta."

Od Hasana ibn Alije prenosi se da je rekao:
"Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: /455/ 'Za lijepu narav Allah daje robu kao što daje mudžahidu na Božijem putu, kada odlazi ima nagradu i kada se vraća.'"

Od Ebu-Hurejrea kao merfu'-predanje prenosi se da je rekao: /456/ "Od ljudi, vi nećete uspjeti sa vašim imetkom već sa prijatnim licem i lijepom naravi."

Kuđenje oholosti

Od Ibn-Mes'uda prenosi se merfu'-predanje, pa se kaže: "U Džennet neće ući onaj ko u svom srcu bude imao trunku oholosti, niti će ući u Vatru onaj u čijem srcu bude trunka imana."

A od Abdullaha ibn Umera da rekao je, pripisujući to Poslaniku: "U čijem srcu bude i trunka oholosti, Allah će ga naglavačke baciti u Vatru."

Muhammed ibn Husejn ibn Alij, Alijin, r.a., unuk, rekao je: "U čovječije srce ne uđe ni malo oholosti a da mu se, za isti procenat, ne smanji razum."

Što se tiče gordosti (ihtijal), od Burejde, kao merfu'- -predanje se prenosi: "Ko bude svoju odjeću puštao po zemlji s gordošću, Allah ga neće ni pogledati."

Od Ebu-Hurejrea također kao merfu'- -predanje: "Na Sudnjem danu Allah neće pogledati onog ko spusti po zemlji svoj ogrtač. Dok je čovjek šepureći se išao zaogrnut svojim ogrtačem, Allah ga je utjerao u zemlju, pa će u njoj čekati sve do Sudnjeg dana."

Događaj Zatu Envat

Od Ebu Vekida Lejsija se prenosi : “Sa Allahovim Poslanikom,sallallahu alejhi ve sellem, smo izašli na Hunejn, a tek smo bili prihvatili islam.Mušrici su imali lotos kojeg su nazivali Zatu Envat a oko kojeg su obilazili i na njega vješali svoje oružje.Pa smo i mi naišli kraj lotosa te rekosmo: “O Allahov Poslaniče načini i ti nama Zatu Envat kao što i oni imaju Zatu Envat.Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Allahu ekber - Allah je najveći, tako mi onog u Čijoj je ruci moja duša, rekli ste kao što su rekli israelićani: “Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!“ Postepeno ćete primati običaje onih prije vas “ ( Tirmizi, sahih )

Razlika između traženja od stvorenja i traženja posredstvom stvorenja

Tražeći od Allaha uputu kažem: “Oni koji su tražili pomenutu stvar od Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, su bili novi u islamu i pomenutu stvar su tražili ali je nisu uradili.Ulema je na stavu da je traženje pomenute stvari bilo samo puko poistovjećivanje kako bi na to drvo kačili oružje, tražeći posredstvom njega a ne od njega pomoć uz pomoć berićeta koje bi Allah spustio na njega.Zato i jesu to od Poslanika tražili riječima “načini i ti nama Zatu Envat “.Oni to nisu tražili iz svojih prohtjeva već su htjeli da to bude posredstvom Allaha - putem Njegovog odabranog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.I kao što sam prije rekao - time su htjeli tražiti pomoć posredstvo njega a ne od njega.Slična hadiska kontrukcija dolazi u hadisu gdje su neki ljudi govorili: “Pala nam je kiša zbog (posredstvom) te i te zvijezde“ . To jest, sebebom - zbog te i te zvijezde.Ovo predstavlja novotariju i mali širk.A onaj ko kaže da je zvijeda ta koja je spustila kišu to predstavlja širk u Allahovom rububijjetu - gospodarstvu.Oni su tražili pomoć posredstvom tog drveta, ali prekršaj koji su napravili se ogleda u poistovjećivanju sa mušricima.Otuda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predmet poistovjećivanja sasjekao u korijenu, i rekao ono što se navodi u hadisu.Poznato je da onaj što se poistovjećuje liči onome koji se poistovjećuje, sa nekih aspekata mimo drugih ali ga ne oponaša u potpunosti, u protivnom, da je tako i on bi bio jedan od njih.Ovo je poput riječi Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, “Notorni pijanica je poput obožavaoca kipa“ (Ibn Madže,hasen).I njegovih, sallallahu alejhi ve sellem,riječi: “Vi ćete vidjeti svog Gospodara kao što vidite ovaj mjesec i pri tome se nećete gurati“ (Buharija). Poznato je da je poistovjećivanje u pogledu viđenja ovde u kontekstu pojašnjavanja a ne u kontekstu oblika i izgleda, neuzu billahi.Isti je slučaj i sa pomenutim hadisom.Naime israelićani su tražili da se poistovjete sa mušricima u velikom širku a i vi ste tražili da se poistovjetite sa mušricima ali u malom širku.


Međutim, može se reći da ovaj njihov zahtjev vremenom može odvesti u veliki širk, jer, novotarije mogu postepeno odvesti u veliki širk.Prvi širk koji se pojavio na zemlji veže se za slikanje i oblikovanje kipova dobrih ljudi, zatim su pomenuti kipovi bili obožavani, nakon što se diglo znanje.Oblikovanje kipova je bila klica koja je poslije odvela u širk.Zbog iste stvari je u našem šerijatu zabranjena izgradnja mesdžida na kaburovima, jer to vodi u veliki širk.Ako bi neko na ovo prigovorio riječima: “Ako se njihovo pitanje odnosi samo na puko poistovjećivanje zašto im je onda poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,rekao: “Rekli ste kao što su rekli israelićani...? Kažemo: To je zbog opasnosti u koju može odvesti taj njihov postupak, i u smislu kritikovanja, kao što je Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, kritikovao onoga koji je rekao:“Što Allah htjedne i ti“ Pa mu je rekao: “Zar si me učinio Allahovim sudrugom ?“

Šatibi na temu slijeđenja prijašnjih naroda, posebno kitabija, u pogledu njihovih novotarija kaže: “Sve dok moj ummet ne uzme (ne bude slijedio) ono što su uzele generacije prije njih.“Ovaj hadis upućuje da će ovaj ummet slijediti isto što su slijedili i prijašnji narodi, s tim da to nemoraju biti iste novotarije već ih ponekad mogu slijediti u istim a ponekad u sličnim .Na ovo prvo se odnose riječi:“ Slijedićete običaje onih prije vas“ . U njemu se spominje: “Tako da kad bi ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili“. A na drugo upućuju njegove , sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Pa smo rekli o Allahov Poslaniče načini i ti nama Zatu Envat.“ Ovo je poput onoga što su rekli israelićani: “Napravi i ti nama boga“... hadis
Uzimanje Zatu Envata sliči uzimanju nekog za boga mimo Allaha ali to lično nije to.Zbog toga nije obaveza da ono na što upućuje tekst bude to, sve dok sam tekst na to jasno ne ukaže sa svih aspekata, a Allah najboje zna.“ (I'tisam,2/245-246)

Traženje ( u pomenutom hadisu) je samo puka sličnost

Pomenuti citat predstavlja jasan tekst imama u usuli dinu, t.j. učenjaka koji su imami u osnovama akideta ,da pomenuti ljudi nisu tražili veliki širk već da takav čin predstavlja puku sličnost i ništa više.Pomenuti zahtjev liči zahtjevu israelićana ali sam po sebi nije kao njihov zahtjev.Tako da oni međusobno nisu slični sa svih aspekata.Zbog toga, nije obaveza da ono na što upućuje tekst bude to sve dok sam tekst na to jasno ne ukaže sa svih aspekata.

Šejh Muhammed b. Abdulwehhab, nakon što je spomenuo hadis u poglavlju: “Traženje berićeta posredstvom drveta ili kamena i slično“ Kaže: “Ovdje postoji nekoliko mes'ela.Treća mes'ela je činjenica da oni to nisu učinili...Jedanaesta mes'ela.Može se zaključiti da se širk dijeli na veliki i mali jer oni ovim svojim postupkom nisu postali odmetnici od islama.“ (Knjiga tevhida)
Kažem: “Ovo je jasan tekst, od šejha, da se pomenuto traženje odnosi na mali širk.“

Ibn Tejmijje kaže: “Pošto su mušrici imali drvo pod imenom Zatu Envat , na koje su kačili oružje, to je navelo neke ljude da kažu: “O Allahov Poslaniče učini i ti nama Zatu Envat kao što oni imaju Zatu Envat. “Pa im je rekao :“ Allahu ekber, rekli ste kao što je rekao Musov narod Musau.“ Napravi i ti nama boga kao što oni imaju bogove“, zaista je to ustaljena praksa.Slijedit ćete običaje onih prije vas.“ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao poistovjećivanje sa kafirima time što bi uzeli drvo oko kojeg bi obilazili i na njega kačili svoje oružje.A šta tek reći za ono što je još veće u poistovjećivanju sa mušricima ili za ono što je samo po sebi jasan širk ? Zato onaj ko ima namjeru da posjeti neko mjesto, želeći time hajr i dobro, a koje šerijat nije učinio pohvaljenim, onda to spada u loša djela gdje su pojedina od njih gora i opasnija od onih drugih.Bez obzira da li se radi o : drvetu, kamenu, rječnom kanalu, tunelu, pećini itd. I bez obzira da li ima namjeru da kod tog mjesta klanja ili da kod njega moli ili da kod njega uči Kur'an ili da tu spominje Allaha, ili da na tom mjestu prinese žrtvu namjeravajući tim ibadetom da odlikuje to mjesto. (Iktidau siratil-mustekim,14-315)

Razlika između tevhida, novotarije i širka

Ovo je jasan citat Šejhul-islama da je traženje pomenutih ljudi bila samo puka sličnost sa mušricima, te da time nisu pali u širk.Zatim, pogledaj primjere koje je poslije tog navaeo, a svi se odnose na novotarije a ne na veliki širk, a odnosi se na slučaj da neko od robova odlikuje određeno drvo ili kanal nekom vrstom berićeta, a za šta ne postoji dokaz od Allaha o tome da na tom mjestu obožava Allaha, nadajući se velikoj nagradi.Ovo je jasna novotarija, jer tevhid predstavlja obožavanje Jedinog Allaha na osnovu onoga što je On propisao na jezicima svojih poslanika, dok širk predstavlja činjenje ibadeta nekom drugom pored Njega.

Novotarija je obožavanje Allaha Jedinog na način koji nije propisao, ako to rob čini u nekoj pojedinačnoj stvari, a ne uopćeno.Onaj ko obožava Jedinog Allaha kod časnog hrama (Kabe), nadajući se pri tome velikoj nagradi, ovakav je muvehid - jednobožac na sunnetu, jer je Allah to mjesto odlikovao nad drugim.A onaj ko obožava mrtve takav je mušrik, jer obožava nekog drugog mimo Allaha.A što se tiče onoga koji obožava Jedinog Allaha pored kaburova takav je muvehid, nije pripisao Allahu sudruga, ali se smatra novotarom jer je odlikovao neko mjesto bez šerijatkog dokaza o tome.I na taj način je izašao iz kruga sunneta u krug novotarije.

Temelji Sunneta -Ahmed ibn Hanbel 1 dio

Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao :

„Temelji Sunneta kod nas su: Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera, ostavljanje bid’ata (novotarija), jer svaka novotarija je zabluda.

1. Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera,

Dokaz za to su riječi Uzvišenog :

„ A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, Mi ga okrenemo onome što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište. “ (En-Nisa, 115)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

„Onaj koji od vas bude dugo poživio vidjet će mnoga razilaženja, pa se pridržavajte moga Sunneta i sunneta ispravnih halifa. Čvrsto se za njih uhvatite.“ (Sahihu Ebi Davud, 3851)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje i Spašenu skupinu, govoreći: „Ona je na onome na čemu sam ja danas i moji ashabi.“ (El-Albani, Es-Sahiha, 1/361)


Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže:

„Ko se od vas povodi neka se povodi i uzima uzor u ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su od ovog Ummeta bili najdobrostivijih srca, najdubljega znanja, najmanje su se prikazivali drugima, najbolje su ustrajavali na uputi, najbolje su se pokazali u svim situacijama, bili su narod kojeg je Allah odabrao za druženje sa Njegovim Vjerovjesnikom. Spoznajte njihovu vrijednost i slijedite ih u njihovim predajama. Oni su bili na ispravnoj Uputi.“ (Ibn Abdulberr, Kitabu džami’a bejanil-’ilm, 1810)


Ibn Avn je govorio : „Neka se Allah smiluje čovjeku koji se pridržava i koji je zadovoljan ovom predajom, pa makar je smatrao teškom ili nedostižnom.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 291)

Ibrahim En-Nehai je rekao: „Da su ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, potirali po noktu ja ga ne bih prao tražeći tako vrijednost njihovog slijeđenja.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 254)

Od Omera ibn Abdul-Aziza prenosi se da je nekom svom namjesniku dao oporuku u kojoj je stajalo: „Preporučujem ti bojazan od Allaha i umjereno slijeđenje Njegove naredbe, slijeđenje Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ostavljanje onoga što su uveli novotari poslije njega nakon što je uspostavljen njegov Sunnet. Allah ih nije obavezao da nose terete novotarstva. Znaj da čovjek neće unijeti novotariju a da za nju već prije nije donesen dokaz i pouka iz nje. Zato, pridržavaj se Sunneta jer ti je on, s Allahovim odobrenjem, zaštita. Znaj da je onaj koji je uspostavio Sunnete znao šta se nalazi u onome što je suprotno njima u vidu greške, spoticaja, bespotrebnog zalaženja u stvari i nedoličnosti. Prethodnici (selefu salih) su se držali granica znanja i pronicljivim pogledima su se ustegnuli od novotarija. Oni su bili daleko jači da bi mogli tragati za novim stvarima, ali nisu (za njima) tragali.“ (Sahihu Suneni Ebi Davud , 4612; Tahridžuš-šeri’a, 292)

Imam El-Berbehari kaže: „Znaj, Allah ti se smilovao, da Islam čovjeka neće biti potpun sve dok ne bude slijedio, potvrđivao i bio pokoran. Ko tvrdi da je od Islama preostalo nešto što ashabi Muhammeda nama nisu dostavili, slagao je na njih. Dovoljno je grijeha da se oko toga pojavi razilaženje i da se oni vrijeđaju. Takav čovjek je zalutali novotar koji u islam unosi ono što nije od njega.“(Imam Berbehari, Šerhus-sunneh, 7)

Imam El-Berbehari, također, kaže: „Pridržavaj se predaja (hadisa) i sljedbenika predaja. Njih pitaj, sa njima sjedi i od njih uzimaj.“

Ko želi još saznanja o ovome pitanju neka pogleda knjigu „El-I’atisam“ od Imama Eš-Šatibija, Allah mu se smilovao, jer je to vrijedna knjiga koja u sebi nosi velike koristi. Nema bolje knjige o ovoj tematici.

2. ostavljanje bid’ata ( novotarija ), jer svaka novotarija je zabluda.

Uzvišeni kaže:

„Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! A kako malo vi pouku primate! “ (El-E’araf, 3)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

„Čuvajte se uvedenih stvari, jer je svaka uvedena stvar novotarija.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to se odbacuje.“

Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: „Čuvajte se novotarstva, pretjerivanja i bespotrebnog zadubljivanja u stvari. Pridržavajte se prvih izvora Islama (Kur’ana i Sunneta).“ (Darimi,1/54; Ibn Betta)

Od Ibn El-Musejjiba prenosi se da je vidio čovjeka kako poslije nastupanja zore klanja više od dva rekata na kojima se više puta pregibao, pa mu je to zabranio. Čovjek je rekao. „Ebu Muhammede, zar će me Allah kazniti zbog namaza?“ Rekao je: „Ne, ali će te kazniti zbog suprotstavljanja Sunnetu.“ (El-Bejheki. El-Irvau, 2/236)

Imam Hasen ibn Alijj el-Berbehari (umro 329.g.h.) kaže: „Čuvajte se malih uvedenih stvari, jer male novotarije rastu sve dok ne postanu velike. Svaka novotarija koja je uvedena u ovaj Ummet na početku je bila malena i slična istini. Time su bili obmanjeni oni koji su je prihvatili, pa nisu imali izlaza iz nje. Tako je , ta novotarija, postala dio vjere koja se ispovijeda i onda su skrenuli sa pravog puta i izašli iz Islama. Pogledaj, Allah ti se smilovao, kada čuješ govor od bilo koga posebno u tvome vremenu, nemoj žuriti. Nemoj ni u šta ulaziti sve dok ne pitaš ili ne pogledaš da li je o tome govorio neki od ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili jedan od učenjaka. Ako to djelo budu u skladu sa predajom od njih, onda ga se pridržavaj i ni radi ćega ne prelazi preko njega i nad njim ne preferiraj ništa drugo, jer ćeš pasti u vatru.“
(Šerhus-sunneti, Imam Berbehari, 68)

Omer ibn AbdulAziz je rekao: „Niko nakon Sunneta nema opravdanja za zabludu u koju je ušao i za koju misli da je Uputa.“
(Es-Sunnetu lil-Mervezi, 95)

Ibn Veddah sa lancem prenosilaca koji su povjerljivi prenosi od Ebu Osmana en-Nehdija da je rekao: „Sakupljač zekata Omera ibn El-Hattaba, radiAllahu anhu, napisao mu je da ovdje ima ljudi koji se okupljaju i upućuju dove za muslimane i namjesnika. Omer mu je napisao. „Dođi sa njima!“ Došao je. „Omer je vrataru rekao: „Pripremi bič!“ Kada su ušli kod Omera, njihovog namjesnika je udario bičem.“ (El-Bida’u ven-nehju anha, 26)

Imam Malik kaže: „Onaj koji uvede nešto novo u ovaj naš Ummet, na čemu nisu bili prethodnici ovog Ummeta, tvrdi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznevjerio poslanicu, jer
Uzvišeni Allah kaže: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera “ Ono što tada nije bilo od vjere to nije od vjere ni danas. Posljednje generacije Ummeta će biti ispravne samo sa onim s čime su bile ispravne prve generacije.“

Upitan je Imam Malik, Allah mu se smilovao, tako što bi neki čovjek rekao: „Ebu Abdullahu, odakle ću obući ihrame?“ Rekao mu je: „Od Zul-Hulejfe odakle je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oblačio ihrame.“ Rekao mu je: „Ja želim da obučem ihrame od džamije, tj. od kabura.“ Rekao je: „Nemoj to činiti jer se ja pribojavam smutnje za tebe.“ Upitao je: „A kakve smutnje ima u tome? To je samo nekoliko milja koje ću ja dodati.“ Rekao je: „Ima li veće smutnje nego da pomisliš da si ti prestigao u dobrom djelu kojeg Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio učiniti?! Čuo sam Allahove riječi: „ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63) “
(Ibn Abdulberr, Džami’ul-bejanil-’ilm; Ibn Bettah, El-Ibane, 1/261)

Hafiz El-Ismaili (umro 371 g.h.), Allah mu se smilovao, kaže: „Imami u hadisu smatraju da treba izbjegavati novotarije i grijehe. Smatraju da se treba ustegnuti od uznemiravanja, ostaviti ogovaranje, osim onoga koji javno iznese svoju novotariju ili strast u koju poziva. Govor o takvom čovjeku, kod njih, ne smatra se ogovaranjem.“ (I’tikad eimettil-hadis, 78)

3. Ostavljanje rasprave i sjedenja sa sljedbenicima strasti – zabluda.

Uzvišeni kaže:

„On vam je već u Knjizi objavio: “Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike. “ (En-Nisa, 140)

Rešid Rida, Allah mu se smilovao, kaže, komentarišući ovaj ajet: “U ovaj narod, skupinu koje se treba kloniti, ulazi svaki onaj koji unosi nove stvari u vjeru i svaki novotar.“
(El-Menar, 5/463; Tenbihu ulil-ebsar, 76)

U vjerodostojnom hadisu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao:

„Ko čuje za Džedždžala neka se udalji od njega koliko može. Čovjek će mu doći smatrajući da je vjernik i biti sa njim sve dok ga ne počne slijediti zbog sumnji koje kod njega vidi.“
(Imam Ahmed, Ebu Davud, Sahihul-džami’a, 6301)

Šejh Ibn Bettah, komentarišući ovo kaže:

„Ovo je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor. Čuvajte se Allaha, skupino muslimana, i neka nikoga od vas njegovo lijepo mišljenje o sebi, te njegova spoznaja o ispravnosti njegovog pravca, ne natjera da riziku izlaže svoju vjeru sjedenjem sa sljedbenicima zabluda i da kaže: ‘Ja sam sa njim da bih se raspravljao, ili da bi od njega saznao njegov pravac’. Oni su veći smutljivci nego Dedžal, a njihov govor je zarazniji od šuge i više spaljuje srca nego što to vatrena luč može uraditi. Vidio sam grupu ljudi koja ih je proklinjala i grdila na svojim mjestima okupljanja, negirajući i odbacujući ono što oni zastupaju. Neprestano su jedni prema drugim blagonakloni bili krijući spletke i u dubini duše poricanje, sve dok se nisu njima priključili.“(Ibn Bettah, El-Ibane, 3/470)

Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da mu je došao neki čovjek i rekao: „O Ebu Hamza, susreo sam ljude koji niječu šefa’at i patnju u kaburu.“ Rekao je: „To su lašci pa sa njima nemoj sjediti.“
(Ibn Bettah, El-Ibane, 2/448)

Od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: „Nemoj sjediti sa sljedbenicima zabluda, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ (El-Adžurri, Eš-Šeri’a, 455. Ibn Betta, El-Ibane, 619)
Ebul-Dževza, bio je jedan od velikih tabi’ina, kaže: „Da u mojoj blizini budu majmuni i svinje draže mi je nego da bude ijedan od sljedbenika zablude.” (El-Lalikai, Šerh itiqad ehlis sunnet vel džemat, 231)

El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Nemoj sjediti sa sljedbenikom novotarija, jer se bojim da se na tebe ne spusti prokletstvo.“
Ibn Sirinu su došla dva čovjeka od sljedbenika zablude. Rekli su: „Ebu Bekre, hoćeš da ti ispričamo hadis?“ Odgovorio je: „Ne.“ Rekli su: „Hoćeš da ti proučimo jedan ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Ne. Ili ćete od mene ustati ili ću ja ustati.“ Pa su njih dvojica otišli. Neko je rekao: „Ebu Bekre, šta ti je smetalo da ti taj prouči ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Bojao sam se da mi prouči ajet, pa da ga iskrive i da to uđe u moje srce.“(Ed-Darimi, 397; Šerh itiqad, El-Lalikai)

Od Abdur-Rezzaka prenosi se da je rekao: „Rekao mi je Ibrahim ibn Ebi Jahja: „Vidim da su mu’tezile kod vas mnogobrojne.“ Rekao sam: „Da. Oni tvrde da si i ti od njih.“ Rekao je: „Hoćeš sa mnom ući u ovu trgovinu da ti nešto kažem?“ Rekao sam: „Ne.“ Rekao je: „Zašto?“ Odgovorio sam: „Srce je slabo, a vjera ne pripada onome ko nadvlada.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 401; El-Lalikai, Šerh itiqad ehlissunne, 249)

Od Mubeššira ibn Ismaila el-Halebija se prenosi da je rekao: „Imamu El-Evzaiji je rečeno: „ Neki čovjek je rekao: Hoću li sjediti sa sljedbenicima Sunneta i sa sljedbenicima novotarija?“ Imam El-Evzaija je rekao: „Ovaj čovjek želi da izravna Istinu i neistinu.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 2/456)
Sljedbenici novotarija i zabluda imaju znakove po kojima se raspoznaju. Od njih su:
a. Vrijeđanje Sljedbenika predaja (prenosioci hadisa, izreka ashaba i prvih generacija – selefu salih).

Ebu Hatem er-Razi, Allah mu se smilovao, kaže: „Znak po kojem se raspoznaju sljedbenici novotarija jeste vrijeđanje sljedbenika predaja.“ . (Akidetu Ebi Hatim Er-Razi, 69)

b. Opako neprijateljstvo prema Sljedbenicima hadisa, a šutnja o sljedbnicima zablude i neistine.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njihovom opisu kaže:

„Ubijaju sljedbenike Islama, a ostavljaju idolopoklonike.“(El-Buhari, 13/416, Fethul-Bari; Muslim, 1064)

Imam Ebu Osman Es-Sabuni (umro 449 h.g.) kaže: „Znakovi novotarija kod njihovih sljedbenika su sasvim jasni i očiti. Najuočljiviji dokaz i znak jeste njihovo opako neprijateljstvo prema onima koji prenose predaje (hadise) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i potcjenjivanje takvih ljudi nazivajući ih marginalistima, neznalicama, bukvalistima i antropomorfistima (oni koji poistovjećuju Allaha, Azze ve Dželle, sa Njegovim stvorenjima). Oni to čine iz uvjerenja da su predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odvojene od znanja, a da je znanje ono što im šejtan ubacuje kao produkt njihovih neispravnih razuma i šejtanskog poigravanja u njihovim tamnim prsima i mislima u njihovim srcima koja su odgoljena od dobra, iskvarenim argumentima. To su oni koje je Allah prokleo.“ (Akidetu selef ashabil-hadis, Imam Es-Sabuni, 102)

El-Hakim sa ispravnim lancem prenosilaca od Ahmeda ibn Sinana el-Kattana prenosi da je rekao: „Nema na dunjaluku nijednog novotara a da ne mrzi sljedbenike hadisa. Kada čovjek počini novotariju slast hadisa biva iščupana iz njegovog srca.“ (Ibid, 103)

Ebu Nasr el-Fekih kaže: „Nema ništa teže i mrže sljedbenicima nevjerstva od slušanja hadisa i njegova prenošenja lancem prenosilaca.“ (Ibid, 104)

Imam Ebu Osman Es-Sabuni kaže: „Vidio sam sljedbenike novotarija u ovim imenima koja su nadjenuli sljedbenicima Sunneta. U pogledu ovih imena krenuli su putem mušrika u pogledu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su se međusobno izdijelili u njegovom opisu pa su ga neki nazvali čarobnjakom, neki vračarem, neki pjesnikom, neki luđakom, neki opsjednutim a neki lašcem koji izmišlja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od tih mahana je bio dalek i čist. Bio je samo poslanik i odabrani vjerovjesnik. Allah, Azze ve Dželle, kaže: „Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put. “ (El-Isra, 48)
Isto tako novotari, Allah ih ponizio, podijelili su se u nazivima onih koji prenose vijesti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i predaje od njega i koji traže uputu u njegovom Sunnetu nazvali su ih marginalistima, a neki antrpomorfistima. Sljedbenici hadisa su čisti od ovih optužbi. Oni su samo sljedbenici svijetloga Sunneta i životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispravnih puteva, jakih argumenata. Allah , Azze ve Dželle, ih je uputio na slijeđenje Njegove Knjige, objave i obraćanja, te slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovim predajama. Pridržavanju njegovog životopisa i uputi na slijeđenje Sunneta pomogla ih je njihova širokogrudnost i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i prema imamima njegovog Šerijata i učenjacima njihovog Ummeta. Ko zavoli neke ljude sa njima će biti na Sudnjem danu.” (Imam Es-Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 105)

c. Traženje pomoći od namjesnika i vladara
Zbog slabosti argumenta sljedbenika novotarija, nemoći njihovog pravca i pomanjkanja snalažljivosti, radi pobjede svoga poziva pomažu se namjesnicima i vladarima, jer se time vrši jedna vrsta prisile i zastrašivanja, zbog straha od namjesnika da one koji se bune ne zatvore, fizički kazne ili ubiju. Tako su Bišr El-Mevrisi u doba vladavine El-Me’muna i Ahmed ibn Ebu Davud za vladavine El-Vasika ljudima postavili pravce koji nisu imali utemljenje u Šerijatu. 10
Na njih su ih podsticali dobrovoljno i iz prisile, sve dok bolest tih pravaca nije zavladala među ljudima i duže vremena bila potvrđena. Kada novotaru nema odaziva na njegov poziv, onda pokušava podignuti vladare kako bi ojačao svoj poziv. Zato je broj onih koji se odazivaju na ovakve pozive velik, jer su duše mnogih ljudi slabašne. (El-I’atisam, Imam Eš-Šatibi )

Nije nam čudno ono što je historija zabilježila kao iskušenje Imama Ehlis-Sunneta Ahmeda ibn Hanbela i šejhul-islama Ibn Tejmijje, šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i općenito svih sljedbenika Istine u svakom vremenu i prostoru.

Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, kaže: „Zar ne vidiš stanje novotara u doba tabi’ina i poslije njih? Okružili su se vladarima i utočište našli kod dunjalučara. Ko to nije mogao sakrio se sa svojom novotarijom i s njome pobjegao ne mješajući se sa masama praktikujući je uz korištenje pretvaranja (tukjja).“ (El-I’atisam, Imam Eš Šatibi, 1/167)

Novotar povećava svoj trud kako bi na dunjaluku postigao respekt, ugled, poziciju i druge vrste strasti, pa čak tome daje prednost nad ovosvjetskim strastima.
Zar ne vidiš kako se monasi osamljuju u manastirima udaljavajući se od svih naslada i prijeko se posvećujući različitim obredima izbjegavajući strasti. Oni će i pored toga vječno biti u Džehennemu, jer Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta:

„Neka lica toga dana bit će potištena, premorena, napaćena, u vatri užarenoj pržena.“ (El-Gašijeh, 2)

„Reci: “ Hoćete li da vas obavijestim o najvećim gubitnicima djela, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade. “ (El-Kehf, 103-104)

Sve to je zbog toga što u tome nalaze na kraju olakšice i pored zalaganja kojima se izlažu, kojima olakšavaju otežano ostvarujući strasti u dušama. Kada se novotaru ukaže ono na čemu je, on to vidi kao privrženo njemu. Šta će ga tada odvratiti od pridržavanja i uvećavanja toga? On misli da su njegova djela bolja od djela drugih, a njegova uvjerenja na većoj uputi i poziciji.(El-I’atisam Imam Eš Šatibi, 1/165)

„Tako Allah skreće u zabludu onoga koga hoće, i na Pravi put upućuje koga hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I ona – Vatra je ljudima samo opomena. “ (El-Muddessir, 31)

Neki ljudi bivaju zavarani novotarima jer kod njih vide skrušenost i skromnost, plač i sl., uz mnoštvo ibadeta. Međutim, ovo nije ispravno mjerilo za spoznaju Istine.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u opisu sljedbenika novotarija svojim ashabima rekao: „Jedan od vas će potcjenjivati svoj namaz u odnosu na njihov i svoj post u odnosu na njihov post.“ (Imam Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 106)

Od Imama El-Evza’ija se prenosi : „Do mene je došlo da onaj koji uvede novotariju zablude, šejtan će mu ibadet dragim učiniti ili će ga opasati skrušenošću i plačem kako bi putem njega druge zavodio.“

Najjači znak sljedbenika novotarija

Imam Ebu Osman es-Sabuni kaže: „Jedan od znakova Ehlis-Sunneta je ljubav prema imamima, učenjacima i pomagačima Sunneta i njihova mržnja prema vođama novotarija koji pozivaju u Vatru i svoje sljedbenike upućuju na kuću propasti. Allah , Azze ve Dželle, ukrasio je i osvijetlio srca sljedbenika Sunneta ljubavlju prema učenjacima Sunneta, a to je posebna blagodat od Njega.“

Ebu Bekru ibn Ajjašu rečeno je: „Ebu Bekre, ko je Sunnija?“ Odgovorio je: „Onaj, kada se spomenu zablude, ni radi jedne od njih se ne rasrdi.“ (Imam Eš-Šatibi, El-’Iatisam , 1/114)

EL - IHLAS / ISKRENOST

Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:
"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'"
Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj."

Odabranost ovog poglavlja:
Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio:
'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je."

El-Buhari od Ebu-Seidanavodi: "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči: 'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'"
El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:
"Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'', 'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

"Reci: 'On je Allah - Jedan!'/1/
Allah je utočište svakom!' /2/
Nije rodio i nije rođen, /3/
i niko Mu ravan nije!'"/4/
"Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: "Nije rodio i rođen nije" znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice "...i niko Mu ravan nije", tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!!

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara."

Uzvišeni, također, kaže:
"I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisu u dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95)

U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."

Vrste Tevhida

Prema iščitavanju šerī'atskih tekstova i govora 'uleme, tewhīd se može podijeliti na tri vrste:

a) Tewhīdur-rububijje, tj. tewhīd (Allāhovo jedinstvo, jednoća) u gospodarstvu, a on znači činjenje Allāha Jednim u Njegovim djelima, poput stvaranja, vlasti, upravljanja, opskrbljivanja itd., zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Ko vas opskrbljuje sa neba i zemlje, ili ko vlada sluhom i vidom i ko izvodi živo iz mrtvog i mrtvo iz živog i ko upravlja naredbom?' Oni će reći: 'Allāh', a ti reci: 'Zar se nećete bojati?' '' Jūnus, 31. ājet

b) Tewhīdul-ulūhijje, tj. tewhīd (Allāhova jednoća, jedinstvenost) u božanstvu, a on znači činjenje Allāha jednim kroz djela robovā, poput namāza, klanja, zavjetovanja, zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Uistinu moj namāz i moj obred i moj život i moja smrt pripada samo Allāhu, Gospodaru svjetova, On nema sudruga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.' '' el-En'ām, 162. i 163. ājet

c) Tewhīdul-esmā'i wes-sifāt, tj. tewhīd (Allāhova jednoća) u imenima i svojstvima, što znači (zahtjeva) da opisujemo Allāha onim čime je Sām Sebe opisao u Svojoj knjizi ili na jeziku Svog Poslanika, bez iskrivljivanja značenja (tahrīf), negacije (ta'tīl), određivanja kakvoće (tekjīf) i bez poređenja (temthīl)Njegovih riječi:
''I samo Allāhu pripadaju najljepša imena, njima Ga molite i ostavite one koji zastranjuju u Njegovim imenima.'' el-A'rāf, 180. ājet


''Ništa nije isto kao On, i On je Svečujući i Svevidjeći'' sūra eš-Šūra, 11. ājet

''Njemu pripada najuzvišeniji opis na nebesima i na zemlji, i On je Silni i Svemudri.'' er-Rūm, 27. ājet

5) Tewhīdur-rububijje su potvrđivali i mušrici, ali ih sām on nije uveo u islām. Naprotiv, Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, se borio protiv njih, ohalālio njihovu krv, imetke i nastambe i zarobljavao njihove žene, zbog riječi Uzvišenog:

''Kada bi ih upitao: 'Ko je stvorio nebesa i zemlju?' oni bi ti sigurno rekli: 'Allāh'.'' ez-Zumer, 38. ājet

''Većina njih ne vjeruje u Allāha, osim kao mušrici.'' Jūsuf, 106. ājet

On, iako je obavezan, nije dovoljan za ostvarenje obaveze. To zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koje prenosi Ibn 'Umer:
Naređeno mi je da se borim protiv ljudi,dok ne posvejedoče La ilahe illallah i da ej Muhame dAllahov poslanik dok ne uspostave namaz i i daju zekāt, pa kad to urade – sačuvali su od mene svoje živote i imetke, osim kad je u pitanju pravo islāma, a obračun će polagati pred Uzvišenim Allāhom.'' (Muttefekun ‘alejhi)

6) Otuda naredba tewhīda ima prednost nad bilo kojom drugom stvari, poput namāza, zekāta, hadždža, posta i ostalih islamskih propisa, zbog riječi Uzvišenog:

''A nije im bilo naređeno (ništa drugo) osim da obožavaju Allāha, čisto, jedino Njemu vjeru ispovijedajući, ostavivši svaku neistinu, pravovjerno, i da uspostave namāz i daju zekāt, a to je istinski dīn.'' (el-Bejjineh, 5. ājet)

Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu 'alejhi ve sellem, je ostao u Mekki 13 godina pozivajući u tewhīd, dok je namāz, prema jednom mišljenju, propisan tek u 10. godini.
A kada je poslao Mu'ādha u Jemen, desete godine po hidžri, rekao mu je:
''Ti odlaziš narodu od sljedbenikā Knjige, pa neka prvo u šta ćeš ih pozvati bude šehādet da nema drugog boga osim Allāha.. ''
A u jednom riwājetu (stoji da mu je rekao):
''...da ostvare Allahov tewhīd (da učine Allaha jednim).. ''
A u drugom:
''...da čine 'ibādet samo Allāhu''
A nakon toga je spomenuo namāz, zatim zekāt, itd.

7) Isto tako i širk i zabrana istog ima prednost nad svakom drugom zabranom, poput ženidbe sa majkom ili sestrama, zakopavanja živih novorođenih devojčica, jedenja strvine, pijenja opojnih pića, zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Dođite, pročitaću šta vam je vaš Gospodar zabranio: da Mu ništa ravnim ne činite...' '' (el-En'ām, 151. ājet)

A zatim je spomenuo zabranu bespravnog ubijanja i ostale razvrate, kako javne, tako i tajne.

.