Posljedice i štete novotarija

Novotarije imaju opasne posljedice i loše završetke i kobne štete, od kojih su sljedeće:

1. Novotarije su glasnik nevjerstva. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se moj Ummet ne prihvati djela prijašnjih generacija (naroda) pedalj po pedalj, lakat po lakat.“ Rečeno je: „Allahov Poslaniče, kao Perzijanci i Bizantinci?“ Odgovorio je: „A ko su ljudi osim njih.“
(Buhari, El itisam bil kitabi ves sunneh, 191/8,7319)

Od Ebu Seida El-Hudrija se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Sigurno ćete slijediti običaje onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak i kada bi ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili.“ Rekli smo: „Allahov Poslaniče, židovi i kršćani?“ Odgovorio je: „Pa ko drugi.“
(El Buhari, Kitabu el itisam, 191/8,7320; Muslim, Kitabu el ilm, 2054/4,2669)


2. Govor o Allahu bez znanja. Onaj ko pogleda u životopis novotara vidjet će da su to ljudi koji najviše lažu na Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah Uzvišeni upozorio je na iznošenje neistine o Njemu rekavši u prijevodu značenja ajeta:
„A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom kaznili, a onda mu žilu kucavicu presjekli,..“ (El-Hakka,44)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio na laž na njega i izrekao oštru prijetnju, oštrom kaznom za onoga ko to čini. On kaže: „Ko bude namjerno na mene iznosio laž neka sebi pripremi mjesto u vatri.“ (El Buhari, Kitabu el ilm, 41/1,108; Muslim, El muqadimeh, 7/1,2)

3. Mržnja novotara prema Sunnetu i njegovim sljedbenicima. To je dokaz opasnosti novotarija.

Imam Ismail ibn Abdur-Rahman Es-Sabuni, Allah mu se smilovao, kaže: „Znakovi sljedbenika novotarija su očiti i na njima prepoznatljivi. Jedan od najuočljivijih dokaza i znakova kod njih, jeste žestoko neprijateljstvo prema onima koji nose predaje (hadise) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovo potcjenjivanje.“
(Aqidetu selef ve ashabul hadis, Imam es-Sabuni, 299)

4. Odbacivanje novotarovog djela, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje to mu se odbacuje.“ Hadis kod Buharije.
A u Muslimovoj predaji stoji: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, ono mu se odbacuje.“

5. Loše posljedice i ishodi za novotara, jer šejtan želi da pobijedi čovjeka na jednoj od više prepreka. Prva prepreka jeste širk Allahu Uzvišenom. Ako se spasi od ove prepreke šejtan od njega zahtijeva da počini novotariju. To potvrđuje da su novotarije opasnije od grijeha. (Medaridžu salikin, Ibnul Kajjim, 222/1)
Zbog toga je Sufjan es-Sevri, Allah mu se smilovao, rekao: „Novotarija je draža Iblisu od nepokornosti. Za grijeh se može pokajati, a od novotarije se ne može pokajati.“
Ovo je u većini slučajeva, a Allah, Azze ve Dželle, upućuje koga hoće na Pravi put.

6. Iskrivljeno shvatanje novotara. On vidi dobro lošim, a loše dobrim. Sunnet kao novotariju, a novotariju kao Sunnet. Od Huzejfe ibn El-Jemana prenosi se da je rekao: „Tako mi Allaha,
proširit će se novotarije, pa kada jedna od njih bude ostavljena reći će: Ostavljen je Sunnet.“ (Imam Ibn Vedah, El Bida, 162)

7. Neprimanje svjedočenja i predaje od novotara. Učenjaci hadisa, islamski pravnici i islamski metodologičari su se usaglasili da se od novotara koji postane nevjernik svojom novotarijom predaja ne može primiti. Onaj koji ne postaje nevjernik svojom novotarijom, postoji razilaženje u primanju njegove predaje. Imam En-Nevevi je dao prednost mišljenju da se predaja od takvog prima ukoliko ne poziva u svoju novotariju, a ne prima se ukoliko je propagira.
(Serh Nevevi Sahihu Muslim, 176/1)

8. Novotari najviše zapadaju u smutnje. Allah , Azze ve Dželle, je upozorio na smutnje.
„I čuvajte se iskušenja koja neće pogoditi samo one među vama koji su zulum činili, i znajte da Allah žestoko kažnjava.“ (El.Enfal, 25)
„ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih bolna patnja ne snađe.“ (En-Nur,63)
Ima li opasnije smutnje od suprostavljanja Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne pokornosti njegovoj naredbi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je podstakao na dobra djela, prije nego što se desi smutnja, rekavši:
„Požurite sa djelima prije nego što dođu smutnje poput dijelova tamne noći. Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodat će svoju vjeru za ovodunjalučku korist.“
(Muslim, Kitabu iman, 110/1, 118)

9. Novotar pravi dopunu Šerijatu, jer je svojom novotarijom sebe postavio kao zakonodavca i upotpunitelja vjere. Allah, Azze ve Dželle, je upotpunio vjeru i usavršio blagodat. On kaže u prijevodu značenja ajeta:
„Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.“(Maide,3)

Uzvišeni je pojasnio da je u Kur’ani Kerimu razjasnio sve, rekavši, u prijevodu značenja ajeta:
„I sjeti se onog Dana kada protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka od njega samog i tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih.“ (En-Nahl,89)

10. Novotaru se miješa Istina i neistina. Znanje je svjetlost, kojim Allah upućuje koga želi od Svojih robova. Novotar je lišen bogobojaznosti kojom biva pomognut njen posjednik da dođe do istine. Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta:
„ O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti, i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.“ (El-Enfal, 29)

11. Novotar nosi svoje grijehe i grijeh onoga ko ga slijedi. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Ko poziva na uputu imat će nagradu poput nagrade onoga ko ga slijedi, a ništa se od njihovih nagrada neće umanjivati. Ko poziva u zabludu imat će grijeh poput grijeha onih koji ga slijede, a od njihovih grijeha se ništa neće oduzimati.“ (Muslim, 2060/4, 2674)

12. Novotarija njenog počinitelja vodi u prokletstvo. U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim, a kojeg prenosi Enes, radijAllahu anhu, se kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o onima koji uvedu nove stvari u Medini, sljedeće:
„...ko u njoj uvede nešto novo (novotariju) ili da utočište novotaru, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Allah od njega neće primiti ni obavezno ni dobrovoljno djelo.“
(El Buhari, Kitabu itisam, 187/8,7306, Muslim, Kitabu hadz, 994/2, 1366)

Imam Eš-Šatibi kaže: „Ovaj hadis u općenitom kontekstu obuhvata svaku uvedenu stvar suprotnu šerijatu, a novotarije su najružnije uvedene stvari.“ (El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 96/1)

13. Između novotara i pijenja sa Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Izvora će biti postavljena pregrada na Sudnjem danu. Od Sehla ibn Sa’da, radijAllahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Ja sam vaš predvodnik na Izvoru (Havdu), Ko mu priđe napit će se, a ko se napije nikada neće više ožednjeti. Prići će mi ljudi koje poznajem i koji mene poznaju, a zatim će se između mene i njih staviti pregrada.“ (El Buhari, Kitabu reqaiq, 264/7, Muslim, Kitabu fedail, 1793/4,229)

U drugoj verziji kaže: „Oni su od mene.“, pa će se reći: „Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uveli novo.“ Reći će: „Neka je daleko onaj koji je poslije mene mijenjao.“ (El Buhari, Kitabu reqaiq, 264/7,6583)

Od Šekika a on od Abdullaha prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Moj Gospodaru, moji ashabi, moji ashabi. Pa će se reći: „Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uveli novo.“ (El Buhari, Kitabu reqaiq, 262/7,6575. Muslim, Kitabu fedail, 1796/4,2297)

Od Esme bint Ebu Bekr, radijAllahu anhuma, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Bit ću na Izvoru i gledati ko mi od vas prilazi. Ljudi će ispred mene biti odvođeni, pa ću reći: „Gospodaru, od mene iz moga Ummeta:“ Pa će se reći: „Jesi li znao šta su radili poslije tebe? Tako mi Allaha, neprestano su se vraćali svojim starim stopama.“ Ibn Ebu Mulejke bi govorio: „Allahu, mi Ti se utječemo da se vratimo svojim stopama ili da budemo dovedeni u smutnju u našoj vjeri.“(El Buhari, Kitabu reqaiq, 266/7,6593. Muslim, Kitabu fedail, 1794/4,2293)

14. Novotar se udaljava od Allahovog spomena, jer nam je Allah, Azze ve Dželle, propisao zikrove i dove u Svojoj Knjizi, jezikom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki od njih su ograničeni, kao što su zikrovi poslije namaza, jutarnji i večernji zikr, zikr prije spavanja i poslije buđenja. Neki od njih su neograničeni, tj. nisu precizirani vremenom i prostorom. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prevodu značenja ajeta: „ O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte,..“ (El-Ahzab, 41-42)
Novotari se udaljavaju od ovih zikrova, ili su zaokupirani i opčinjeni svojim novotarijama ili zamjenjuju propisane zikrove novotarskim zikrovima. Tim zikrovima su neovisni o onome što je propisao Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, putem njih su se udaljili od Allahovog zikra (spomena). (Tenbihu uli ebsari ila kemal el din ve ma fi el bid’a, šejh es-Suhejmi, 189)

15. Novotari skrivaju istinu i utajuju je pred svojim sljedbenicima. Allah je zaprijetio ovakvima i njima sličnima prokletstvom. On kaže u prijevodu značenja ajeta:
„One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pra-vi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju.“ (El-Bekare,159)

16. Djelo novotara udaljava od Islama. Kada postupa po novotarijama koje su neutemeljene to je razlog da se neprijatelji Islama ismijavaju sa vjerom Islamom, a ustvari Islam je čist od ovih novotarija. (Tenbihu uli ebsari, El šejh Salih Seid es-Suhejmi, 195)

17. Novotar razjedinjuje Ummet. Svojom novotarijom, on i njegovi sljedbenici, razjedinjuju muslimane. Zbog toga se pojavljuju različite stranke i grupacije. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:
„Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.“ (El-En’am, 159)

18. Dozvoljeno je ogovarati novotara koji javno iznosi svoju novotariju kako bi se Ummet na njegovu novotariju upozorio.
Nema sumnje da je onaj koji javno obznani svoju novotariju daleko opasniji od onoga ko javno obznani svoj grijeh.
Ogovaranje je zabranjeno po Kur’anu i Sunnetu, ali je dozvoljeno sa šerijatskim ciljem iz šest razloga:
- Zboga nanešene nepravde, traženje pomoći za izmjenu zla, traženje fetve, upozorenja muslimana na zlo, javnog činjenja grijeha i novotarije, te radi prepoznavanja određene osobe.
Neki su ovih šest stvari sastavili u istoznačne stihove.

19. Novotar slijedi svoju strast i inati i suprotstavlja se Šerijatu

20. Novotar je sebe stavio na poziciju oponašanja Zakonodavca, jer je Allah postavio zakone i obavezao obveznike šerijatskim tekstovima da se pridržavaju njihovih Sunneta.

Pokajanje novotara

Nema sumnje da je novotarija opasnija od grijeha. Kada se grijesi sastave kod jednog čovjeka i on bude ustrajan u njima, unište ga. Novotarija više uništava od grijeha, kao što je rekao Sufjan Es-Sevri:„Novotarija je draža Iblisu od grijeha. Od grijeha se može pokajati, od novotarije se ne može pokajati.“ (Šerh es-sunneh, El Begavi, 216/1) (zato što je grijeh ružan i zdrave ga duše odbacuju makar nakon izvjesnog vremena, dok novotariju onaj koji je čini smatra lijepom, pa kako da se od nje pokaje.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: „Značenje njihovih riječi „Od novotarije se ne može pokajati.“, jeste da novotar uzima vjeru koju Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali. Njemu je uljepšano njegovo djelo i on ga smatra dobrim, sve dok ga vidi dobrim neće se od njega pokajati, jer uslov pokajanja jeste da se zna da je počinio loše djelo kako bi se pokajao od njega i da je ostavio dobro koje mu je naređeno kao obavezno ili pohvalno. Sve dok svoje djelo vidi dobrim i on je loš u isto vrijeme i neće se pokajati.“

Zatim kaže: „Međutim, pokajanje je moguće tako što će ga Allah uputiti i voditi sve dok mu se ne očituje Istina, kao što je Uzvišeni uputio nevjernike i munafike, te grupacije sljedbenika novotarija i zablude.“ Također, on kaže: „Ko kaže da se pokajanje novotara apsolutno ne prima, počinio je ružnu pogrešku.“
(Medžmu’u fetava Šejhul-islam Ibn Tejmijje, 9-10/10., 685/11)


Šejhul-islam Ibn Tejmijje je protumačio hadis o uskraćivanju pokajanja onome ko čini novotariju na sasvim jasan način, a Allahu pripada zahvala. Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je uskratio pokajanje svakom novotaru.“ (Et-Taberani, 62/8,4713; Albani sahih Silsile, 154/4,1620)

Značenje ovog hadisa je pojašnjeno prethodnim govorom Ibn Tejmijje. Nema sumnje da šerijatski tekstovi tumače jedni druge. Allah, Azze ve Dželle, je pojasnio Svojim robovima da prima pokajanje pokajnika kada se ustegnu od svojih zlodjela, pokaju i odluče da se više na njeg ne vrate, i vrate prava onima kojima i pripadaju, ako postoje. Allah Uzvišeni, nakon spomena mnogobožaca, ubica i bludnika i prijetnje poniženjem kaže, u značenju prijevoda ajeta:
„.. osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i milostiv je.“ (El-Furkan, 70)

„ Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje.“(Ta-ha, 82)

„Reci:’O robovi Moji, koji ste protiv sebe u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“
(Ez-Zumer, 53)

„ A ko učini kakvo zlo, ili prema sebi nasilje učini, a zatim Alla-ha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!“ (En-Nisa, 110)

Ovo pokajanje je blagodat za onoga ko se pokaje iz reda ateista, nevjernika, mnogobožaca, novotara i sličnih počinilaca grijeha pod uslovom da se upotpune uslovi pokajanja, a Allahu pripada zahvala.

Teberruk – Traženje blagoslova

Teberruk, je traženje blagoslova, a traženje blagoslova nečim označava traženje blagoslova uz njegovo posredovanje.(Et-teberuk:Enva’ahu ve ahkamuhu, dr. Nasir el Džedia, 30)

Nema sumnje da su dobro i bereket u Allahovoj, Azze ve Dželle, Ruci. Allah, Azze ve Dželle, je Svojim stvorenjima kojima je htio dao posebnu vrijednost i bereket. Riječ istog korjena “tebareke“, specifi-čna je samo za Allaha, Azze ve Dželle.

Ovo značenje je veliko i njime se naziva samo Allah, Azze ve Dželle. U značenjima terminologije Kur’ani-Kerima može se vidjeti da se bereket odnosi na nekoliko stvari:

1. Potvrda dobra i njegova stalnost.
2. Mnoštvo dobra i njegovo povećanje, te njegova trajnost jednog iza drugog.
3. Riječju “Tebareke “ – “ Uzvišen je “, opisuje se samo Allah, samo se Njemu pripisuje “Tebareke “.

Imam Ibnul-Kajjim, kaže: „ Tebarekehu Subhanehu ve Te’ala “- tj., Njegovo konstantno dobro, mnogo dobro, Njegov ponos i uzvišeno-st, veličina, svetost. Sva dobra dolaze od Njega. On daje blagoslov (bereket) kome hoće od Svojih stvorenja. Ovo je uzeto iz kur’anskih termina koji ukazuju na više značenja.“
(Tejsir el kerimir-rahman fi tefsir kelamu el mennan, El šejh Es- Sadi, 39/3)


Blagoslovljenih (mubarek) stvari ima više vrsta:

1. Kur’ani-Kerim je blagoslovljen, tj., ima mnogo blagoslova i dobara. U njemu je dobro dunjaluka i Ahireta. Traženje bereketa iz Kur’ana biva njegovim učenjem u pravom smislu riječi i postupanjem po njemu na način kako to voli Allah, Azze ve Dželle.

2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mubarek, tj., blagoslovljen. Allah je u njemu učinio blagoslov, a on je dvojak:

a) Značenjski blagoslov, a to su blagoslovi njegovog poslanstva na dunjaluku i Ahiretu. Allah, Azze ve Dželle, ga je poslao kao milost svim svjetovima, izveo je ljude iz tmina na svjetlo, dozvolio im je lijepe, a zabranio ružne stvari, njime je pečat stavio svim poslanici-ma. Njegova vjera sa sobom nosi olakšanje i toleranciju.

b) Čulni blagoslov, a on je dvojak: blagoslov u postupcima Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, a to je ono čime ga je Allah počastio od nadnaravnih djela koja ukazuju na njegovu iskrenost, te blagos-lov u samome njemu i njegovim pojavnim tragovima. To je ono što mu je Allah dao blagoslova u samom njemu. Zato su ashabi u njemu tražili blagoslov za njegovog života, i u tragovima njegovog tijela koji su ostajali poslije njegove smrti.
(Et-teberuk:Enva’ahu ve ahkamuhu, dr. Nasir el Džedia, 21-69)

Traženje blagoslova u Vjerovjesniku tokom njegovog života neusporedivo je sa bilo kojim Allahovim, Azze ve Dželle, stvorenjem. Allah je u njemu dao blagoslov. Nema sumnje da je Allah u vjerovjesnicima, alejhimus-salatu ves-salam, dao blagoslov, kao i u melecima i dobrim ljudima. Međutim, putem njih se ne traži blago-slov zbog nepostojanja dokaza. Također, neka mjesta su blagoslo-vljena kao što su tri džamije: El-Mesdžidul-Haram, Poslanikov mesdžid, i El-Mesdžidul-Aksa, a zatim ostali mesdžidi.

Allah, Azze ve Dželle, je u nekim vremenima učinio bereket, kao što je ramazan, lejletul-kadr, deset dana zul-hidžeta, sveti mjeseci (redžeb, zul-kade, zul-hidže, muharem), ponedjeljak, četvrtak, petak, doba Allahovog spuštanja u zadnjoj trećini noći i druga balgoslov-ljena vremena u kojima musliman ne traži bereket od samih njih, nego u njima traži bereket od Allaha, Azze ve Dželle, izvršavanjem dobrih, utemeljenih djela. (Et-teberuk:Enva’ahu ve ahkamuhu, dr. Nasir el Džedia, 70)

Utemeljeno traženje blagoslova biva sljedećim stvarima:

1. Traženje blagoslova spominjanjem Allaha (zikr) i učenjem Kur’ana. To biva na utemeljen način. Podrazumijeva traženje blagoslova od Allaha, Azze ve Dželle, spomenom srca i jezika i postupanjem po Kur’anu i Sunnetu na utemeljen način. Blagoslov toga se ogleda u smiraju srca, jačini srca u pokornosti, liječenju od mahana, sreći na dunjaluku i Ahiretu, oprostu grijeha, spuštanju smiraja. Kur’an će biti zalagač za one koji su ga učili na Sudnjem danu. Ne traži se blagoslov putem Mushafa tako što se stavi u kuću ili u auto, nego traženje blagoslova biva putem učenja i postupanja po njemu. (Et-teberuk:Enva’ahu ve ahkamuhu, dr. Nasir el Džedia, 201-241)

2. Utemeljeno traženje blagoslova samim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tokom njegovog života, jer je Poslanik, alejhi sellam, bla-goslovljen, kao što je blagoslovljeno sve ono što je za njega vezano. Zato su ashabi tražili blagoslov samim Poslanikom, alejhi sellam.

Ashabi su tražili blagoslov u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, odjeći i tragovima njegovih prstiju, vodi njegovog abdesta, ostatku vode nakon pijenja i toga je mnogo. Tražili su blagoslov u stvarima koje su od njega bile odvojene, kao što su kosa, i stvari koje je upotrebljavao, a poslije njega su ostajale, kao što je odjeća, posuđe, obuća, i sve drugo što je imalo kontakta sa njegovim, sallallahu alejhi ve sellem, tijelom.

Sa njim se ne može niko drugi porediti i od njega se ne prenosi da je naredio traženje balgoslova putem nekog drugog od ashaba i slično. Nije prenešeno da su ashabi to radili sa drugima, niti u toku njegovog života niti poslije njegove smrti. To nisu činili ni sa prvim prethodnicima iz reda muhadžira i ensarija, niti sa ispravnim i upućenim halifama, niti sa destericom kojima je obećan Džennet.
(Teberuk:Enva’ahu ve ahkamuhu, dr. Nasir el Džedia, 248)

Imam Eš-Šatibi kaže:„Ni od jednog ashaba poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije se desilo da je, neko tražeći bereket to radio, u pogledu nekoga nakon njega. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije sebe ovom Ummetu nije ostavio boljeg od Ebu Bekra es-Siddika. On je bio njegov nasljednik, ali to nije činjeno sa njim (nije tražen bereket), a ni s Omerom, a on je bio najbolji pripadnik Ummeta poslije Ebu Bekra, a isto tako ni sa Osmanom ni sa Alijjem, a ni sa ostalim ashabima od kojih nema boljih u ovom Ummetu. Zatim, ni za jednog od njih ispravnim putem nije potvrđeno da je neko putem njih tražio blagoslov ni na jedan od tih načina.” (El Itisam, Imam Šatibi, 8/2)

Nema sumnje da u prihvatanju znanja od učenjaka, slušanju njihovih predavanja, dove i zadobijanja vrijednosti sa njima na mje-stima okupljanja gdje se Allah, Subhanehu ve Te’ala, spominje, ima dobra i bereketa i velike koristi. Međutim, ne traži se bereket putem samih njih, nego se postupa po njihovom ispravnom znanju i povodi za sljedbenicima Sunneta od njih. (Et-teberruk:Enva’ahu ve ahkamuhu, 269-278)

3. Traženje bereketa pijenjem vode Zemzema, jer je to nabolja voda na zemlji. Ona zasićuje onoga ko se napije i nadomještava mu hranu. Ona može biti i lijek od bolesti kada se pije sa ispravnim nijjetom, jer je ova voda za ono za što se i pije.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o vodi Zemzema kaže: „Ona je blagoslovljena, ona je hrana za gladnoga i lijek za bolesnoga.“
(Muslim, Fadail es-sahabah, 1922/4,2473)

Od Džabira, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: „Voda Zemzema je za ono za što se pije.“
(Ibn Madže, Kitabu el menasek,1018/2,3062; Albani Sahih fi Sunnen, 183/2)

Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio vodu u posudama i mješinama, posipao bi njome bolesne i napajao ih.
(Tirmizi, el hadždž, 286/3,963; Bejheqi, 202/5; Albani sahih Sunnen)

Zabranjeno traženje bereketa je prema sljedećem:

1. Traženje bereketa Vjerovjesnikom poslije njegove smrti. Zabranjeno je osim u dva slučaja.

Prvi: vjerovanjem, pokornošću i njegovim slijeđenjem. Ko to bude činio zadobio je veliko dobro i veliku nagradu, te sreću i na dunjaluku i na Ahiretu.

Drugi: traženje bereketa u onome što je ostalo iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je njegova odjeća, kosa, posuđe. To je već prethodno pojašnjeno.
Sve što je mimo toga traženje bereketa nije utemeljeno. Zato nema traženja bereketa putem njegovog kabura, niti se poduzimaju putovanja radi posjete njegovog kabura, nego se poduzi-maju radi posjete jednog od tri mesdžida: El-Mesdžidul-Harama, El-Mesdžidul-Aksaa, i Vjerovjesnikovog mesdžida.

Posjeta njegovog kabura, onome ko je u Medini je samo pohvalna, ili ako se posjeti džamija da se posjeti i kabur. Opis posjete je sljedeći: kada se uđe u Poslanikovu džamiju klanjat će se tehijjetul-mesdžid. Potom će se otići do kabura i učtivo stati, okrenuvši se prema odaji i učtivo tiho reći ‘’Neka je selam na tebe Allahov Poslaniče’’. Ibn Omer, radijAllahu anhu, na to ne bi ništa dodavao. Ako bi se dodalo ‘’Neka je selam na tebe, Allahov Poslaniče, Allahov odabraniče od stvorenja, svjedočim da si ti uistinu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da si dostavio poslanicu, izvršio pojvereno, borio se radi Allaha istinskom borbom i savjetovao Ummet“, nema smetnje jer su to njegove osobine.
(Medžmu’u fetava El šejh Ibn Baz, El Hadž vel umra, 289/5)

Neće upućivati dovu kod kabura, misleći da je dova kod kabu-ra uslišana. Neće od njega tražiti zalaganje (šefa’at), niti će potirati po kaburu, ljubiti ga ili ljubiti jedan od njegovih zidova. Neće tražiti bereket u mjestima na kojima je sjedio ili klanjao, putevima kojima je hodio, mjestima na kojima mu je objavljena Objava, mjestu na ko-jem je rođen, niti u noći u kojoj je rođen, niti u noći u kojoj je pove- den na El-Isra, niti sjećanjem na hidžru, kao i ostalim djelima koje Allah a i njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali.
(Et-teberuk:Enva’ahu ve ahkamuhu, dr. Nasir el Džedia, 315-380)

2. U zabranjeno traženje bereketa ulazi i traženje bereketa putem dobrih ljudi. Bereket se neće tražiti samim njima niti njihovim tragovima, niti mjestima njihovog ibadeta, niti na mjestima njihovog boravka, niti njihovim kaburovima, niti će se poduzimati putovanja da bi se oni posjetili. Kod njih se neće klanjati, niti tražiti potrebe kod njihovih kaburova, radi bereketa. Neće se po njima potirati, niti kod njih boraviti. Neće se tražiti bereket u njihovim rođendanima i sl..
Ko od toga nešto učini, približavajući im se, počinio je veliki širk Allahu, ako je uvjeren da oni donose štetu ili korist, da daju ili uskraćuju. Onaj ko to učini, tražeći bereket od Allaha, u njima, počinio je ogavnu novotariju i uradio ružno djelo.
(Et-teberuk:Enva’ahu ve ahkamuhu, dr. Nasir el Džedia, 381-418)

3. Zabranjeno traženje bereketa jeste traženje bereketa putem brda i određenih mjesta, jer je to u suprotnosti sa onim na čemu je bio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Traženje bereketa putem toga je uzrok za veličanja ovih brda i mjesta. Nije dozvoljeno to činiti upotrebljavajući analogiju sa Hadžerul-Esvedom ili tavafom oko Ka’be. To je ibadet Allahu, Azze ve Dželle, koji je precizno određen, i o njemu nema rasprave. Neće se potirati ništa drugo osim Hadžerul-Esveda i jemenske strane Ka’be, jer je Vjerovjesnik, alejhi sellam, doticao samo dvije jemenske, prema konsenzusu učenjaka.
(Iktidau es-siratil musteqim, Ibn Tejmijje, 799/2)

Ibnul-Kajjim kaže: „Nema na zemlji mjesta za koje je utemeljeno ljubljenje ili dodirivanje, kod kojeg se skidaju tereti, osim kod El-Hadžerul-Esveda i jemenskog rukna.“ Govoreći o osobenostima Mekke kaže: „Nema na zemlji nijednoga mjesta u koje je obavezno otići svakom ko je u mogućnosti i kružiti oko Kuće koja se nalazi u tom mjestu.“ (Zadul mead, Ibnul Kajjim, 48/1)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, o propisu kruženja oko drugih mjesta mimo Ka’be, kaže: „Tavaf oko drugih mjesta mimo Ka’be, je jedna od najvećih zabranjenih novotarija. Ko to uzme kao vjerski obred zatražit će se od njega pokajanje. Ako se ne pokaje bit će ubijen.“ (Medžmu’u fetava šejhul-islam Ibn Tejmijje, 121/26)
Nije dozvoljeno potiranje, niti ljubljenje Mekami Ibrahima, a ni Hidžru Ismaila, kao ni jednog zida džamije. Neće se tražiti bereket na brdu Hira, a naziva se i brdo En-Nura. Nije propisno posjećivati ga, penjati se ka njemu, niti s namjerom na njemu klanjati. Neće se tražiti bereket u brdu Sevr, niti je propisano posjeći- vati ga, niti na brdu Arefat, niti na brdu Ebu Kubejs, niti na brdu Su-bejr, niti će se tražiti bereket u kućama, kao što je Erkamova kuća i sl.. Nije propisano posjećivati brdo Et-Tur, niti se poduzimaju putovanja ka njemu. Neće se tražiti bereket u drveću, kamenju i sl..
(Teberuk: Enva’ahu ve ahkamuhu, Nasir el Džedia, 419)

Povodi zabranjenog traženja bereketa su nepoznavanje vjere, pretjerivanje u pogledu dobrih ljudi, oponašanje nevjernika i veličanje tragova na određenim mjestima.
Posljedice zabranjenog traženja bereketa su mnogobrojne, a od njih su veliki širk, On je najveća i najopasnija posljedica, jer je traženje bereketa od nekog drugog mimo Allaha, Subhanehu ve Te’ala, samo po sebi širk. Ako traženje bereketa vodi širku, onda je ono jedno od sredstava do velikog širka. U negativne posljedice zabranjenog traženja bereketa jeste i novotarstvo u vjeri, činjenje nepokornosti, zapadanje u raznolike laži, iskrivljavanje tekstova i davanje značenja koja se ne mogu uzeti kao validna, zapostavlja-nje Sunneta, obmanjivanje neznalica, zapostavljanje budućih generacija. Sve ove stvari su negativne posljedice zabranjenog i pokuđenog traženja blagoslova.
Sredstva za borbu protiv zabranjenog traženja blagoslova su širenje znanja, pozivanje na Put istine, odstranjivanje sredstava pretjerivanja i manifesta traženja bereketa, uništenje svakog puta od ovih spomenutih.
(Iktidau es-siratil musteqim, Ibn Tejmijje, 795-802.; Kitabu tevhid, šejh Fevzan) .

Šejh Abdur-Rahman Nasir Es-Sa’di komentarišući,’Kitabut-Tevhid’, poglavlje: “Ko traži bereket preko drveta, kamena i tome slično”, kaže:

„To je širk, jedno od djela mušrika. Učenjaci su se usaglasili da nije utemeljeno tražiti bereket putem drveća, kamenja, mjesta, mešheda i sl.. Ovo traženje bereketa je pretjerivanje, što postepeno vodi u upućivanje dove i ibadeta ovim stvarima, a to je veliki širk. Kao što je prehodno spomenuto. Ovo je općenito za svaku stvar, pa čak i za Mekami Ibrahim, Vjerovjesnikovu odaju, Kubbetus-Sahra u Bejtul-Makdisu i ostala vrijedna mjesta.

Dodirivanje i ljubljenje Hadžerul-Esveda i dodirivanje jeme-nskog rukna Ka’be je vid ibadeta i veličanja Allaha, te pokornosti Njegovoj veličini. To je duh obožavanja. Veličanje Stvoritelja i ibadet Njemu, a ostalo je veličanje stvorenja i pripisivanje božanskih osobina njemu. Razlika između ove dvije stvari je kao razlika između dove Allahu, koja predstavlja iskrenost i tevhid, i dove upućene stvorenju u kojoj se od tog stvorenja nešto moli, koja je širk i prizivanje takmaca Allahu, Azze ve Dželle.“
(El qavlu es-sedid fi meqasid et-tevhid, 51.Sejh Abdurrahman Nasir Es-Sadi)
.

Proslava 15. noći mjeseca ša’bana (lejletul-beraet) te njeno određivanje za klanjanje i određivanje njenog dana za post

Imam Muhammed ibn Veddah el-Kurtubi sa lancem preno-silaca od Abdur-Rahmana ibn Zejda ibn Eslema prenosi da je rekao: „Nisam zatekao nijednog od naših učenjaka, niti islamskih pravnika da se obaziru na petnaestu noć mjeseca ša’bana. Nisam nijednog od njih zatekao da spominje Mekhulov hadis.“ (Ibn ebi Asim fi es-sunneh, 512; Ibn Hibban, 5665; Taberani fi el kebir, 109/20; Ebi Neim fi el hilajeh, 191/5; Bejheqi fi iman, 272/5,6628) Nije vidio da ona ima posebne vrijednosti u odnosu na ostale noći. (Imam Ibn Veddah, El bid’a ve nahia anha, 119)
Imam Ibn Veddah sa svojim lancem prenosilaca prenosi da je Ibn Ebu Mulejki rečeno da Zijad En-Numejri govori da je nagrada u petnaestoj noći ša’bana poput nagrade u noći Lejletul-kadr. Ibn Ebu Mulejke je rekao: „Da sam ga čuo i da je u mojim rukama bio štap, udario bih ga njime.“ A Zijad je bio kadija.
(Ibn Veddah, El bid’a, 125, El havadis vel bid’a, Ebi Bekr et-Tartuši, 235)


Imam Ebu Šameh kaže: „Što se tiče elfijje to je namaz u petna-estoj noći ramazana koji je nazvan tako zato što se u njemu hiljadu puta prouči Kul huvallahu ehad. Ovaj namaz ima stotinu rekata. Na svakom rekatu se po jedanput uči Fatiha, sura El-Ihlas deset puta. To je dug i zamarajući namaz o kojem nema nikakve predaje, osim slabe ili apokrifne. Obični ljudi su uveliko zaneseni njime. Zbog njega se u mnogim džamijama u pokrajinama koristilo osvjetljenje. On se klanja čitavu noć, a sa njim se dešavaju grijesi i nepokornosti, miješanje muškaraca i žena. Ima različitih smutnji čije strasti ne dozvoljavaju da se opišu. Pobožnjaci iz reda običnih ljudi u pogledu ovog namaza imaju čvrsto uvjerenje. Šejtan im je uljepšao tako što im ga je načinio temeljnim obredom muslimana.“
(Kitab el baas ala inkar el bid’a vel havadis, Imam Ebi Šame, 124)

Učenjak Abdlul-Aziz ibn Baz kaže: „Nije dozvoljeno muslimanu da ovo uvodi u Allahovu vjeru, svejedno radio to pojedinačno ili zajednički, tajno ili javno, zbog općenitog Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa u kome se kaže: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, ono mu se odbacuje.“
Postoje i drugi dokazi koji ukazuju na negiranje novotarija i upozorenje na njih.“ (Et-tahzir minel bid’a, El šejh ibn Baz, 26)

Prema onom što je rečeno u govoru Imama Ibn Veddaha, Imama Et-Tartušija, i Imama Abdurrahmana ibn Ismaila, pozantog kao Ebu Šameh, te Hafiza Ibn Redžeba i Abdul-Aziza ibn Baza, jasno je da je posvećivanje, petnaeste noći mjeseca ša’bana, namazu ili nekom drugom ibadetu, neutemeljeno i novotarija je koja nema osnove ni u Knjizi ni u Sunnetu, niti je to činio ijedan od ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Novotarija proslavljanja Israa i Mi’radža

Noć Israa i Mi’radža je jedan od Allahovih velikih dokaza koji ukazuju na iskrenost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu visoku poziciju kod Allaha i veličinu Allahove moći i Njegovu uzvišenost nad svim Njegovim stvorenjima. Allah, Azze ve Dželle, kaže u prevodu značenja ajeta El-Isra,1 :
„
Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidi-Harama u Mesdžidi-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.“

Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se predaja u koju zbog broja prenosilaca kategorički nema sumnje (mutevatire) da je on podignut na nebo, da su mu se otvorila nebeska vrata i da je prešao sedmo nebo. Njegov Gospodar, Azze ve Dželle, sa njim je razgovarao kao što je htio, u obavezu mu je stavio pet namaza. Allah, Azze ve Dželle, je najprije naredio pedeset namaza. Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano se vraćao svome Gospodaru i molio ga za olakšanje sve dok ih On nije učinio kao pet obaveznih, ali pedeset po nagradi. Za jedno djelo dobiva se deset nagrada. Neka je zahvala Allahu na svim Njegovim blagodatima koje se ne mogu prebrojati. (Et-tahzir minel bid’a, šejh ibn Baz, 16)

U ovoj noći u kojoj se desio Isra (noćno putovanje) nema nika-kve proslave, niti se obilježava nečim posebnim od ibadeta koji nisu propisani, iz sljedećih razloga:


Prvo: za ovu noć u kojoj su se desili El-Isra i Miradž nema vjerodostojne predaje koja govori o preciznom datumu, ni u redžebu ni u drugim mjesecima. Rečeno je da je ova noć bila petnaest mjeseci poslije Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Rečeno je da je to dvadesetsedma noć mjeseca rebiul-ahira, na godinu prije Hidžre. Rečeno je također da je bila pet godina poslije njegovog poslanstva. Rečeno je da je to dvadesetsedma noć mjeseca rebiul-evvela.

Imam Ebu Šame kaže: „Neki prenosioci kažu da je Isra bio u redžebu, a to je kod onih koji se bave provjerom vjerodostojnosti šerijatskih tekstova čista laž.“
(Kitab el baas ala inkar el bid’a vel havadis, Imam Ebi Šame, 232; Tebjinu el adžeb bima verede fi šehri redžeb, Ibn Hadžer, 9,19)

Imam Ibnul-Kajjim spominje da se ne zna koje je noći bio El-Isra.“ (Zadul mead, Ibnul Kajjim, 58/1)

Abdul-Aziz ibn Baz kaže: „O ovoj noći u kojoj se desio El-Isra i Mi’radž nema vjerodostojnog hadisa koji je precizira, da li je bila u redžebu ili nekom drugom mjesecu. Sve što se navodi o njenom preciziranju nije vjerodostojno prenešeno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kod učenjaka u hadisu. Allah je dao veliku mudrost u zaboravu datuma ove noći među ljudima. Da je potvrđen njen tačan datum ne bi bilo dozvoljeno da se išta u njoj odredi kao poseban ibadet, bez argumenta.“ (Et-tahzir minel bid’a, šejh ibn Baz, 17)

Drugo: ni kod jednog muslimana, sljedbenika znanja i imana nije poznato da je noći El-Israa, u odnosu na ostale ,dao posebnu vrijednost. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi, tabiini i njihovi sljedbenici po dobru nisu je proslavljali i nisu je specifično odredili nekim ibadetom, čak je nisu ni spomenuli. Da je proslavljanje ove noći bilo utemeljeno Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi to pojasnio Ummetu, ili govorom ili djelom. Da je o njoj izdata kakva naredba bila bi poznata i ashabi bi to nama prenijeli.
(Zadul mead, Ibnul Kajjim, 58/1)

Treće: Allah, Azze ve Dželle, je upotpunio ovom Ummetu vjeru i usavršio Svoju blagodat. On kaže, u prijevodu značenja ajeta El-Maide, 3:

Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.

Novotarija proslavljanja prve noći uoči petka mjeseca redžeba

Proslavljanje prve noći petka u mjesecu redžebu je ružna novotarija. Imam Ebu Bekr Et-Tartuši, Allah mu se smilovao, kaže da ga je obavijestio Ebu Muhammed El-Makdisi: „Namaz u redžebu kod nas nije uveden u Bejtul-Makdisu sve do 480-e god.h.. Nismo ga ni vidjeli ni za njega čuli prije ovoga.“
(El havadis vel bid’a, Ebi Bekr et-Tartuši, 267)

Hafiz Ibn Redžeb kaže: „Poseban namaz u mjesecu redžebu nije potvrđen. Hadisi koji se prenose o namazu regaiba u noći prvoga petka u mjesecu redžebu su laž, neistina i nisu vjerodostojni. Ovaj namaz je novotarija kod velike većine učenjaka.“
(Taifu el-mearifi fima lemvasim el ami minel ve taif, 228)

Hafiz Ibn Hadžer kaže: „O vrijednostima mjeseca redžeba nije ništa navedeno, kao ni o njegovom postu, niti postu jednog određenog dana, kao ni o klanjanju u posebnoj noći. Nema ispravnog hadisa kojim bi se moglo argumentovati.“
(Tebjinu el adžeb bima verede fi šehri redžeb, Ibn Hadžer, 23)

Potom je pojasnio da hadisi koji se prenose o vrijednosti redže-ba, ili vrijednostima njegovog posta, ili posta nekih dana u njemu dijele se na dvije vrste: slabe i lažne.
(Tebjinu el adžeb bima verede fi šehri redžeb, Ibn Hadžer, 23)


Imam Ibn Es-Salah , Allah mu se smilovao, o namazu u noći regaiba kaže: „Hadis o ovome je apokrifan i izmišljen na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je novotarija koja je uvedena poslije četvrtog hidžretskog stoljeća.“
(Kitab el baas ala inkar el bid’a vel havadis, Imam Ebi Šame, 145)

Imam El-’Izz ibn Abdus-Selam izdao je Fetvu 637.g.h., „Da je namaz regaib ružna novotarija i da je hadis koji se o njemu prenosi laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“
(Kitab el baas ala inkar el bid’a vel havadis, Imam Ebi Šame, 149)

Završit ćemo govor učenjaka, sažetkom govora imama Ebu Šameh o neispravnosti i štetama namaza regaiba.

Imam Ebu Šameh, Allah mu se smilovao, je to pojasnio na sljedeći način:

Prvo: uvođenje ovoga namaza kao novotarije. Učenjaci su kao tumači ove vjere i vođe muslimana, ashabi, tabiini i sljedebnici tabiina i drugi napisali knjige u Šerijatu svojski nastojeći da poduče ljude farzovima i sunnetima. Nijedan od njih nije spomenuo ovaj namaz, niti njemu nešto slično u svojim knjigama. Ovaj namaz nije spomenut na mjestima gdje se stiče znanje. Nemoguće bi bilo da ovo bude Sunnet, a da ga ovakve vođe vjere ne poznaju.

Drugo: ovaj namaz je suprotan Šerijatu sa tri aspekta:

1. Suprotan je hadisu Ebu Hurejre , radijAllahu anhu, u kome Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
-„Nemojte posebno odrediti noć uoči petka za klanjanje između ostalih noći. Nemojte posebno odrediti petak za post između osta-lih dana, osim da on bude jedan od dana koji vi postite (zaredom).“
(Buhari, Kitabu es-savm, 303/2,1985; Muslim, Kitabu es-sijam, 801/2,1144)

Zato nije dozvoljeno noć uoči petka posebno odrediti za dodatni namaz u odnosu na ostale noći zbog ovoga hadisa. Ovo svakako obuhvata prvu noć petka mjeseca redžeba i druge noći.
(Kitab el baas ala inkar el bid’a vel havadis, Imam Ebi Šame, 156)

2. Posebni namazi redžeba i ša’bana su novotarija i laž su na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što je izmišljeno ono što nije od njegovog hadisa.

Također, to je laž na Allaha zbog određenja nagrade za djela o kojima nije objavljen nikakav dokaz. Onaj ko ljubomorno čuva svoj odnos prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba ostaviti (negirati) ono što je iznešeno kao laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te ga izbjegavati i smatrati ružnim, kao i ljude odvraćati od toga.
Saglasnost sa ovim stvarima ima više negativnih posljedica, a od njih su:

Prva: obični ljudi će se osloniti na vrijednosti ovih noći i mnogi od njih će biti podstaknuti na dvije stvari:

a) Zapostavljanje strogih islamskih obaveza.

b) Zapadanje u grijehe uz očekivanje dolaska ove noći i klanj-anje spomenutog namaza, tako će smatrati da su ovim ibadetima nadomjestili ono što su ostavili i da im je dozvoljeno ono što su činili. Onaj koji je izmislio ovaj hadis o namazu u noći regaiba, želeći da podstakne na što više pokornosti, ustvari podstakao je na činjenje nepokornosti i loših dijela.

Druga: činjenje novotarija odvodi novotare u zabluđivanje lju-di, kada vide da se proširilo ono što su izmislili i da su ljudi u to zapali. Tako će ih voditi iz novotarije u novotariju. Ostavljanjem novotarija odvraćaju se novotari i lašci od izmišljanja novotarija.

Treća: kada čovjek znalac (učenjak) počini novotariju onda on pogrešno običnim ljudima pokazuje da je ta novotarija Sunnet i tako laže na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupkom. Postupak je nekada dovoljan u odnosu na govor. Većina ovih novotarija je prihvaćena od ljudi zbog ovog razloga.

Četvrta: kada učenjak klanja ovaj izmišljeni namaz bit će razlogom da ljudi slažu na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da kažu: ‘’Ovo je jedan od Sunneta.’’

3. Ovaj novotarski namaz obuhvata suprostavljanje šerijatskim sunnetima u namazu iz nekoliko razloga:

a) Suprostavljanje Sunnetu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sell-em, u namazu zbog broja sedždi, tesbiha, i broja učenja sure El-Kader, El-Ihlas na svakom reka’atu.

b) Suprostavljanje Sunnetu u pogledu skrušenosti, poniznosti i prisustva srca u namazu, te potpunoj predanosti Allahu i razmišljanje o značenjima Kur’ana.

c) Suprostavljanje dobrovoljnim namazima zabilježenim u Sunnetu koji se obavljaju u kućama, jer činjenje ovih namaza u kućama i pojedinačno je preče nego njihovo činjenje u džamijama, osim teravih namaz u ramazanu.

d) Upotpunjenost ovog novotarskog namaza kod onih koji su ga izmislili je u postu četvrtka.Time se opovrgavaju dva Sunneta: iftar i Sunnet olakšavanja srcu od teškoće gladi i žeđi.

e) Dvije sedžde u ovom namazu poslije završetka su sedžde koje nemaju nikakvoga povoda.
(Kitab el baas ala inkar el bid’a vel havadis, Imam Ebi Šame, 153-196)

Svi dokazi koji su prethodno izneseni, izreke imama, vidovi neispravnosti i raznovrsne štete, pojašnjavaju pametnom čovjeku da je namaz u noći regaiba negativna ružna novotarija i uvedena stvar u Islam.

Novotarija proslavljanja Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođenja - mevlud

Proslavljanje mevluda (rođendana) je ružna novotarija. Prvi su je uveli Abidijjuni (Fatimije-jedna od šitskih grupa) u četvrtom hidžretskom stoljeću. Učenjaci u starijem i novijem dobu pojasnili su neispravnost ove novotarije i replicirali onima koji su je izmislili i po njoj postupali. Zato nije dozvoljeno proslavljati mevlud zbog nekoliko sljedećih dokaza:

1. Proslavljanje mevluda spada u izmišljene novotarije u vjeri o kojima Allah nije objavio nikakvoga dokaza. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga nije propisao ni govorom ni djelom, ni potvrdom, a on je naš uzor i naš vođa.

„Ono što vam dadne Poslanik to uzmite, a što vam zabrani ostavite! “ (El-Hašr, 7)

„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab,21)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se odbacuje.“

2. Ispravne i upućene halife, a sa njima i ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu proslavljali mevlud niti pozivali na njegovu proslavu. Oni su najbolji pripadnici Ummeta poslije njihovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o ispravnim halifama kaže:

-„Pridržavajte se moga Sunneta i sunneta ispravnih i upućenih halifa poslije mene. Svojim se očnjacima za njih prihvatite. Čuvajte se izmišljenih stvari, jer je svaka izmišljena stvar novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.“(Ebi Davud, 4607; Tirmizi, 2676)


3. Proslavljanje mevluda je običaj onih koji su zastranili i zalutali. Fatimije - šije su prve uvele proslavljanje mevluda i Abidijj- uni u četvrtom hidžretskom stoljeću. Pripisivali su se Fatimi, radij-Allahu anha, nepravedno i lažno, i iz potvore, a u suštini su Židovi. Rečeno je da su bili medžusije, a također je rečeno da su bili ateisti.

(Tenbihu uli ebsari, El šejh Salih Seid es-Suhejmi, 232; El ibdai fi medar el
ibtidai, El šejh Ali Muhfaz, 251).

Da li pametan musliman može slijediti rafidije-šije, i njihove običaje koji su u suprotnosti sa Uputom Vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

4. Allah, Azze ve Dželle, je upotpunio vjeru i kaže u prijevodu znače-nja ajeta:„Danas sam vam vjeru vašu usa-vršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.“ (El-Maide, 3)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavio vjeru na jasan način. Iza sebe nije ostavio ni jedan put koji vodi u Džennet, a udaljava od Vatre, a da ga nije pojasnio Ummetu. Poznato je da je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji vjerovjesnik, pečat svih vjerovjesnika i poslanika i najpotpunijeg dostavljanja poslanice i savjetovanja Allahovih robova.

Da je proslavljanje mevluda dio vjere s kojom je zadovoljan Allah, Azze ve Dželle, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga činio tokom svoga života i preporučio bi ga za svoj Ummet.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

-„Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da njegova dužnost nije bila da uputi na ono najbolje što on za njih zna i da ih upozori na zlo koje za njih zna.“ (Muslim, Kitabu imare, 1473/2,1844)

5. Iz uvođenja ovih novotarskih mevluda shvata se kao da Allah Uzvišeni nije upotpunio vjeru ovom Ummetu, pa je stoga, navodno, potrebno uspostaviti ono čime bi se vjera upotpunila. Također, shvata se da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodno nije dostavio ono što je bilo potrebno da dostavi Ummetu, sve dok nisu došli novotari iz zadnjih generacija uvodeći u Allahov Šerijat ono što On nije dozvolio i tvrdeći da ih to približava Allahu. Nema sumnje da u ovome leži velika opasnost i suprostavljanje Allahu, Azze ve Dželle, i Njegovom Poslaniku, alejhi sellam. Allah, Azze ve Dželle, upotpunio je vjeru i usavršio Svoju blagodat nad Svojim robovima.

6. Učenjaci Islama, valorizatori (koji provjeravaju vjerodostojnost nečega), jasno su osudili mevlude i upozorili na njih, radeći po dokazima iz Kur’ana i Sunneta koji upozoravaju na novotarije u vjeri i naređuju slijeđenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i upozoravaju na suprostavljanje Poslaniku riječju, djelom ili postupkom.

7. Proslavljanje mevluda ne ostvaruje ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego se ljubav očituje putem njegovog slijeđenja, prakticiranja njegovog Sunneta, i pokornošću njemu.

-„ Reci: Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je.” (Ali Imran, 31)

Ovaj ajet se naziva „ ajet iskušenja “, jer su ljudi tvrdili da vole Uzvišenog Allaha, pa je On, Azze ve Dželle, objavio ovaj ajet. Onaj ko se poziva na ljubav prema Allahu, moramo pogledati u njegovo djelo. Ako bude slijedio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda je iskren, a u suprotnom laže..

8. Proslavljanje Vjerovjesničkog mevluda i njegovo činjenje praznikom je vid oponašanja Židova i kršćana u njihovim praznici- ma. Zabranjeno nam je da se s njima poistovjećujemo i da ih slijedimo. (Iktidau essiratil musteqim, Ibn Tejmijje, 614/2; Zadul mead, Ibn Kajjim, 95/1)

9. Pametan čovjek neće biti obmanjen mnoštvom ljudi koji proslavljaju mevlud u raznim islamskim krajevima.

Istina se ne prepoznaje po brojnosti onih koji je prakticiraju, nego se prepoznaje po šerijatskim dokazima.

„Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili, oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore.“ (El-En’am, 116)

„A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.“ (Jusuf,103)

„A malo je zahvalnih među robovima Mojim.“ (Sebe,13)

10. Postoji šerijatsko pravilo koje kaže: vraćanje onoga u čemu se ljudi razilaze na Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše.“ (En-Nisa, 59)

„A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je.“ (Šura, 10)

Nema sumnje da onaj koji se vrati u pogledu proslavljanja mevluda, Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naći će da Allah naređuje slijeđenje Vjerovjesnika, alejhi sellam.

„Ono što vam dadne Poslanik to uzmite, a što vam zabrani ostavite!“ (El-Hašr, 7)

Uzvišeni pojašnjava da je upotpunio vjeru i usavršio blagodat nad vjernicima.

Također naći će da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio proslavljanje mevluda, da ga nije činio i da ga nisu činili ni njegovi ashabi. Time se zna da proslavljanje mevluda nije od vjere, nego da je uvedena novotarija.
11.

Utemeljeno je da musliman posti ponedjeljak, ako to želi, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao: „To je dan u kome sam rođen, dan u kome sam poslan kao Poslanik.“, ili je rekao „Dan u kome mi je došla Objava.“ (Muslim, Kitabu sijam, 819/2,1162)

Znači, propisano je uzimanje uzora u Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, postom ponedjeljka a ne proslavljanje njegovog rođenja, mevluda.

12. Praznik mevluda većinom nije lišen različitih zala i neispravnosti. To se može vidjeti iz posmatranja mevluda, a neki od ovih grijeha ćemo navesti za primjer, a ne da bi ih sve nabrojali:

1. Većina ilahija, kasida i hvalospjeva, koje pjevaju oni koji slave mevlud nije lišena tj., u sebi ima izraza širka, te pretjerivanja i pretjeranog uzdizanja kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio rekavši:

„Nemojte me prekomjerno uzdizati kao što su kršćani neograničeno uzdizali sina Merjeminog. Ja sam samo Njegov rob. Nego recite: Allahov rob i Njegov Poslanik.“
(El Buhari, Kitabu el-enbija, 171/4, 3445)

2. Na većini proslava mevluda dešavaju se i druge zabrane, kao što je miješanje muškaraca i žena, pjesma i upotreba instrumenata, te konzumiranje opojnih sredstava.
Nekada se desi i veliki širk, tako što se traži pomoć od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili drugih vjerovjesnika. Potcjenjuje se Allahova, Azze ve Dželle, Knjiga, puši duhan na mjestima učenja Kur’ana. Uspostavljaju se halke iskrivljenog zikra u džamijama za vrijeme mevluda, uz podizanje glasova pjevača i uz jak pljesak vođe zikra. Sve je to neutemeljeno i bidat je, prema konsenzusu učenjaka, sljedbenika Istine. (El ibdai fi medar el ibtidai, El šejh Ali Muhfaz, 251-257)

3. Dešavaju se ružna djela na proslavama Vjerovjesnikovog rođendana, tako što neki ustaju prilikom spomena njegovog rođenja iz počasti i respekta prema njemu i uvjerenja da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvuje mevludu, tj., na njegovom mjestu okupljanja.

Zato pozdravljajući ga izražavajući mu dobrodošlicu. (‘dobro nam doš’o hej mili gostu’). Ovo je najveća neistina i najružnije neznanje. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, neće izaći iz svoga kabura prije Sudnjega dana, niti ima kontakta ni sa jednim čovjekom, ne prisustvuje njihovim okupljanjima, nego će boraviti u svom kaburu sve do Sudnjega dana. Njegova duša je u najvišim Ilijjinima kod njegovog Gospodara u Kući počasti.
(Et-tahzir minel bid’a,Adulazziz Abdullah ibn Baz, 13)

Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:

-„Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, a zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.” (El-Muminun, 15-16)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ja sam prvak Ademovog potomstva na Sudnjem danu, prvi nad kojim će se rascijepiti kabur, prvi zalagač (šefadžija) i prvi kome će se zalaganje primiti.“
(Muslim, Kitabu el fedail, 1782/4, 2278)

Ovo je ajet i časni hadis. Sve što je u ovom značenju od ajeta i hadisa ukazuje da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a i drugi mrtvi neće izaći iz svojih kaburova sve do Sudnjeg dana.

Učenjak Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn Baz, Allah mu se smilovao, kaže. „Ovo je činjenica oko koje su svi muslimanski učenjaci izrazili saglasnost i nema među njima razilaženja.“

(Et-tahzir minel bid’a, Adulazziz Abdullah ibn Baz, 14; El ibdai fi medar el ibtidai, El šejh Ali Muhfaz, 250-258).