وقول الله عز وجل: إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
Uzvišeni je Allah rekao: "
Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće." (En-Nisa, 48,116.)
Riječi su Uzvišenog Allaha: “
oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće.
Nevevi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Što se ulaska mušrika u vatru tiče, to ima uopćeno značenje. Oni će u nju ući i u njoj vječno ostati i nema razlike između sljedbenika Knjige, kršćana i Židova, i obožavalaca kipova i ostalih kafira. Kod sljedbenika Istine nema razlike između kafira iz inata ili nekog drugog, niti između onog ko se razišao sa vjerom islama i onog ko joj izjavljuje svoju pripadnost, a zatim sudi po svome kufru, svome nijekanju i ostalom. Što se tiče ulaska u Džennet onih koji su umrli, a nisu bili mušrici, to je sigurno. Međutim, ukoliko nije radio veliki grijeh i nije u njemu bio ustrajan i u tom stanju umro, on će biti pod (Allahovom, dž.š.) voljom. Ukoliko mu oprosti, ući će u Džennet odmah, a ako ne, bit će kažnjen Vatrom, zatim će iz nje biti izveden i uveden u Džennet."
Ovo je stav ehli-sunneta vel-džema'ata i u tom pogledu nema razilaženja među njima. Ovaj je ajet nešto najviše što iziskuje strah od širka, jer je Uzvišeni Allah prekinuo oprost mušriku i odredio mu vječnost u Vatri. On je to izrekao bez bilo kakvog ograničenja, a zatim rekao:
"...a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće." On je specificirao i ograničio ono što nije širk. Ovakav grijeh, koji ima ovakav status, za onog ko ga počini nema nade da se sa ovim grijehom spasi, ukoliko se ne pokaje prije smrti.
Njegove su riječi: "Prisni prijatelj (Ibrahim), a.s., rekao je:
'I sačuvaj mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire."
Tj. Ibrahim, a.s., Prisni prijatelj Milostivog (Halilur-rahman). Prisno prijateljstvo (hulle) jeste specifičnije od ljubavi (mehabbe) i zbog toga je za to odabrao dva prisna prijatelja: Ibrahima i Muhammeda, s.a.v.s.:
"I sačuvaj mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire."
Ovo također zastrašuje iskrenog roba, jer se Prisni prijatelj, imam pravovjernih, kojeg je Allah učinio da bude kao jedan ummet, iskušao riječima koje je on ispunio, (o čemu je) rekao:
"I Ibrahimovim: koji je (obaveze) potpuno izvršavao." kome je naređeno da zakolje svoje dijete i on se odazvao naredbi svoga Gospodara, koji je polupao kipove i oštro se suprotstavio sljedbenicima širka, pored svega toga boji se da ne ode u širk, a koji se ogleda u obožavanju kipova, zbog toga što on zna da ga od toga ne odvraća niko osim Allah sa Svojom uputom i Svojom pomoći, ne njegovom moći i snagom. Kako je dobro ono što je izrekao Ibrahim Tejmi: "A ko može biti siguran da će biti sačuvan iskušenja, ako Ibrahim nije bio (sačuvan)?!" Ovo je nešto od čega se ne može biti sigurno da se (čovjeku) neće dogoditi. U ovo su upali mudraci ovoga ummeta nakon odabranih stoljeća. Pravljeni su kipovi i obožavani.
Prema tome, onoga čega se sebi i svome potomstvu bojao Prisni prijatelj, a.s., desilo se većini ummeta nakon odabranih stoljeća, tako da su izgrađene džamije i svetišta na mezarima i njima je upućeno obožavanje u svim svojim vrstama. To je uzeto kao vjera, a to su kumiri i kipovi, kao što su bili kipovi Nuhova naroda, Lat, Uzza, Menat, kipovi Arapa i drugih. Kako je slično to u šta su upale zadnje generacije ovog ummeta sa stanjem onih koji su živjeli u vrijeme džahilijeta, arapskih mušrika i ostalih. Međutim, desilo se nešto što je veće od širka u vezi s pitanjem rububijeta, što bi uzelo dosta (prostora) da se nabroji. On (Ibrahim), a.s., spomenuo je razlog koji je obavezao njega i njegovo potomstvo da se boje, riječima:
U hadisu stoji:”Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk”,. Upitan je o njemu, pa je rekao: "To je pretvaranje."' (Ahmed u Musnedu, 5/428, 429 od Mahmuda b. Lebida, r.a., Begavi u Šerhus-Sunne, Taberani u El-Kebiru, Ovaj je hadis sahih. Vidi: El-Ehadisu es-sahiha, br. 951)
"Gospodaru moj oni (kipovi) mnoge su ljude na stranputicu naveli." (XIV:36.)
Mnogi su narodi otišli u zabludu obožavajući kipove u vrijeme Ibrahima, a.s., prije njega i poslije. Ko proučava Kur'an spoznat će stanje stvorenja i u kakav su sve širk veliki upala, za koji je Allah poslao svoje vjerovjesnike i poslanike da ga zabrane, i prijetnju za njegovo činjenje i nagradu za njegovo ostavljanje. Upropašten je onaj ko je upropašten zbog okretanja od Kur'ana i nepoznavanja šta je Allah naredio i šta je zabranio. Molimo Allaha da nas učvrsti u islamu i ispravnosti u tome sve dok ne susretnemo Allaha sa tevhidom. On je zaštitnik toga i u tome moćan, a nema snage ni moći osim sa Allahom, Uzvišenim, Velikim. Uzvišeni je rekao:
"Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." (V:118) On je njihov slučaj vratio Allahu, kao što je uradio i Alejhisselam. Uzvišeni je Allah objasnio u onom što je objavio Svome vjerovjesniku Muhammedu, a.s., svoju presudu mušricima da im ga (širk) neće oprostiti, pa prema tome nema kontradikcije, budući da je Svoj stav o njima objasnio u ovoj Uzvišenoj knjizi:
"Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje; Objava je od Mudrog, Hvaljenog." (XLI:42.)
Njegove su riječi: "U hadisu stoji: 'Najviše čega se bojim za vas jeste mali širk.'"
Upitan je o njemu, pa je rekao: "To je pretvaranje."
Ako se Alejhisselam boji za svoje ashabe koji su obožavanjem izražavali Allahovu Jednoću i žudjeli Njemu i onome što im je on od pokornosti Njemu naredio, pa su Hidžru učinili i borili se protiv onih koji su Ga zanijekali, koji su spoznali ono čemu ih je pozvao njihov Vjerovjesnik, i ono što je Allah objavio u Svojoj Knjizi od iskrenosti i odricanju od širka, pa kako da se ne boji za one koji se sa njima ne mogu porediti u znanju, niti radu, u onome što je veće od toga.
Alejhisselam je već obavijestio o svojim sljedbenicima, da će se među njima desiti najveći širk, svojim riječima u hadisu od Sevbana a koji slijedi: "Neće nastupiti Kijametski dan sve dok se neka plemena iz moga ummeta ne pridruže musricima i sve dok brojne skupine iz moga ummeta ne budu obožavale kipove." Već se desilo ono o čemu je Alejhisselam obavijestio i to se proširilo u većine krajeva, da su to čak uzeli kao vjeru i pored postojanja jasnih ajeta i ispravnih (sahih) hadisa koji to zabranjuju i od njega zastrašuju, kao što je Uzvišeni rekao:
"Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti." (V:72.)
I rekao je:
"...pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim!" (XXII:30.)
Ovo je istinsko ostvarivanje tevhida, kako je već spomenuto u prethodnom poglavlju.
Potom je Uzvišeni rekao upozoravajući svoje robove na širk:
"A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio." (XXII:31.)
Onaj koga ovi ajeti, kada o njima razmisli, nisu zastrašili i odvratili ga od širka u obožavanju, za njega ne postoji bilo kakvo sredstvo.
Od ibn Mesuda r.a. ,prenosi se da je Allahov polsanik s.a.v.s., rekao: "Ko umre, a moli pored Allaha sudruga, ući će u Vatru." Zabilježio ga je Buharija.
Muslim prenosi od Džabira r.a. da je Allahov poslanik s,.a.v.s. rekao:”Ko susretne Allaha ne pridružujući mu ništa ući će u Džennet a ko Ga susretne pridružujući mu nešto ući će u Vatru”.
Od Ibn-Mesuda, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko umre, a moli pored Allaha sudruga ući će u Vatru." Zabilježio ga je Buharija.
U ovom hadisu je također upozorenje na širk i zastrašivanje od njega. "Nidd" (suparnik) znači isti, sličan. Prema tome, ko moli umrlog ili odsutnog i okrene se nekom od njih svojim licem i srcem, voleći ga i bojeći se njega, bilo da je nešto od njega tražio ili nije, to je širk koji Allah ne oprašta. Zbog toga je Allah zabranio da se imaju posrednici (zauzimači) i ukorio onog ko to uradi najžešćim ukorom, jer to negira iskrenost koja se ogleda u okretanju licem prema Allahu kod svega čega se čovjek boji, želi, ili se njime približava i vjera ispoljava. Jasno je da kada se okrene posredniku (zauzimaču) i od njega traži, on se u istom momentu okrenuo licem i srcem od Uzvišenog Allaha, a to je u suprotnosti sa iskrenošću. Objašnjenje svega toga doći će u poglavlju o zauzimanju (šefaatu), s dozvolom Allaha Uzvišenog.
Njegove su riječi: "Ko susretne Allaha ne pridružujući mu ništa" Ovo je iskrenost (ihlas) kako je već objašnjeno. Njegove riječi: "...a ko Ga susretne pridružujući mu nešto ući će u Vatru." Ovo je pridruživanje (širk).
Prema tome, ko sa širkom susretne Allaha (tj. umre kao mušrik) ući će u Vatru bilo (tog širka) malo ili puno. Što se tiče velikog širka, pored njega nikakva djela ne vrijede i on iziskuje vječnost u Vatri, kao što je već objašnjeno (kada se govorilo) o značenju ajeta. Što se tiče malog (širka) kao što je malo pretvaranje, i kad čovjek kaže: "Što je htio Allah i ti", ili kad kaže: "Nemam nikog osim Allaha i tebe", i tome slično, ovo ne izvodi iz vjere, a dobra i loša djela idu na vagu.
Neka je ulema rekla: "Ograničio se na negiranje širka, jer to zahtijeva tevhid po nužnosti (značenja), a njegovo zahtijevanje potvrđivanjem poslanstva jeste s obaveznošću, jer ko zaniječe Allahove poslanike zanijekao je Allaha, a ko zaniječe Allaha on je mušrik. Misli se na onog ko umre kao vjernik u sve ono u što je dužnost vjerovati, bilo u općenitom ili detaljnom smislu."
