Kako da pobrišemo svoje grijehe ?

Ovo je skup hadisa u kojima se govori na koji sve način možemo obrisati svoje grijehe – inšaAllah.

Tevba - Pokajanje

Ebu Hurejre, radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:“Čovjek učini grijeh pa zamoli: "Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!" Uzvišeni Allah odgovori: "Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava.Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: "Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!" Uzvišeni Allah odgovori: "Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava". Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: "Gospodaru moj, oprosti mi grijeh!" Uzvišeni Allah odgovori: "Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava, čini šta hoćeš, već sam ti oprostio!" (Muslim)

Od Enesa, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Uzvišeni je Allah rekao: ‘O sine Ademov, zaista ću ti, sve dok tražiš i nadaš se oprostu, Ja ću ti oprostiti. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi bili veliki kao nebeski oblaci, pa zatim zatražio Moj oprost, oprostio bih ti. O sine Ademov, kada bi mi došao s grijesima kolika je Zemlja, zatim Me susreo, ne čineći mi širk, dao bih ti isto toliko magfireta (oprosta) kolika je i ona (Zemlja)."' (Tirmizi, hasen)


Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madždže i Ahmed bilježe predaju da je Ebu Bekr, radijallahu anhu rekao:“Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da kaže: „Nema čovjeka koji učini neki grijeh, potom ustane i obavi namaz, zatim iskreno zatraži oprost od Allaha, a da mu Allah neće oprostiti.” . Zatim je proučio slijedeci ajet:

وَالَّذِينَ إِذَا فَعَلُوا فَاحِشَةً أَوْ ظَلَمُوا أَنْفُسَهُمْ ذَكَرُوا اللَّهَ فَاسْتَغْفَرُوا لِذُنُوبِهِمْ وَمَنْ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا اللَّهُ وَلَمْ يُصِرُّوا عَلَىٰ مَا فَعَلُوا وَهُمْ يَعْلَمُونَ أُولَٰئِكَ جَزَاؤُهُمْ مَغْفِرَةٌ مِنْ رَبِّهِمْ وَجَنَّاتٌ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا ۚ وَنِعْمَ أَجْرُ الْعَامِلِينَ
”… i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” (Alu Imran, 135 i 136.)’

Uzimanje abdesta

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada rob musliman, ” ili (je kazao) “mu’min (ovdje je dilema kod ravije), uzimajuci abdest opere svoje lice vodom, sa vodom ili posljednjom kapljicom vode sa njegovog lica nestane svaki grijeh koji je počinio gledajući svojim okom, a kada opere ruke, sa vodom ili posljednjom kapljicom vode nestane svaki grijeh koji je počinio svojim rukama, tako da ostane potpuno čist od grijeha.” (Muslim)

Osman, b. 'Affan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko lijepo i kako treba uzme abdest, izađu grijesi iz njegova tijela, pa čak i ispod njegovih noktiju." (Muslim)

Obavljanje namaza

Osman, radijallahu anhu prenosi da je čuo Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:„Koji god musliman kada nastupi obavezni namaz lijepo uzme abdest i bude skrušen i ruku' obavi kako treba, bude mu otkupom za prošle grijehe, ako ne učini veliki, i tako cijelo vrijeme.“ (Muslim)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čovjekov namaz u dzematu vrijedniji je od njegovog namaza u njegovoj privatnoj kući, ili u dućanu kojem radi za dvadeset i nekoliko stupnjeva. To je zbog toga što, kada čovjek lijepo uzme abdest, i krene u džamiju sa isključivom namjerom da klanja namaz u džematu, svakim njegovim korakom povećava mu se po jedan stepen i briše po jedna pogreška, sve dok ne uđe u džamiju, a od momenta kada uđe u nju on je u namazu sve dok je u džamiji zbog namaza. Svakog od vas meleki blagosiljaju dok god se nalazi na mjestu na kome je klanjao, govoreći: "Smiluj mu se, Allahu, oprosti mu i primi njegovo kajanje! Meleki to čine sve dok čovjek ne izgubi abdest i time uznemiri meleke. (Muttefekun alejhi )

Prisustvovanje džuma namazu

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pet dnevnih namaza i džuma do džume su otkup za grijehe počinjene između njih onome ko se bude čuvao velikih grijeha!“ (Muslim, br.233.)

Selman el Farisi, radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:‘’Ko god se petkom okupa i očisti onoliko koliko je to u stanju učiniti, zatim se lijepo počešlja i namiriše i ode u džamiju i prilikom ulaska ne razdvoji dvojicu koji su sjeli jedan do drugog a zatim klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša hutbu Allah, dželle šanuhu će mu oprostiti manje grijehe koje je učinio između dvije džume.’’

Imam Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Džerir prenose od Ibn- Mes'uda, koji kaže: „Dođe neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: 'Zatekao sam, Allahov Poslaniče, jednu ženu u svojoj bašči, pa sam s njom svašta radio; ljubio je, milovao, ali nisam spolno općio. Pa radi sa mnom šta hoćeš.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa rekao. Čovjek je onda otišao. Omer, radijallahu anhu, tada reče: 'Allah bi sakrio njegov grijeh da ga je on sam sakrio.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogleda ga i reče: 'Vratite mi ga!' Pa kad mu ga vratiše on mu prouči Allahove riječi:

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِنَ اللَّيْلِ ۚ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ۚ ذَٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
'I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju loša. To je pouka za one koji pouku žele.'“
Mu'az prenosi da je Omer, radijallahu anhu, upitao: „Je li samo njemu ili svim ljudima, Allahov Poslaniče?“ „Svim ljudima“, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim)

Obavljanje hadža i umre

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko obavi hadž i ne bude činio grijehe i prijestupe, vratit će se (čist od grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.'' (Buhari)

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Obavljajte hadž i umru jedno za drugim. Hadž i umra, uistinu, otklanjaju siromaštvo i grijehe, kao što vatra odstranjuje hrđu sa željeza, zlata i srebra. Za propisno obavljen hadž – mebrur, nema druge nagrade osim Dženneta.” (En-Nesai i Et-Tirmizi – hasen-sahih-garib)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Umra do umre, briše grijehe koji su učinjeni između njih, a za propisno obavljen hadž – mebrur, nema druge nagrade osim Dženneta.” (Muttefekun alejhi)

Izgovaranje Amin!

Imam Ahmed zabilježio je od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kazao: ''Kada imam kaže 've leddallin', vi recite 'amin', jer i meleki govore 'amin', a i imam govori 'amin'. Onome čije se izgovaranje riječi 'amin' podudari sa aminanjem meleka, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.''
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kazao:“Kada imam kaže: ‘Gajril magdubi alejhi veled-dallin’, vi kažite ‘Amin’. Onome čije se izgovaranje riječi ‘Amin’ podudari sa aminanjem meleka, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio.” (Buharija i Muslim)

Donošenje salavata

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata, poništiti mu deset loših djela i uzdići ga za deset deredža." (Ahmed, Nesai)

Blagost prema životinjama

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Jednom prilikom neki je čovjek išao putem pa ga je spopala velika žeđ. On je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je psa kako zbog žeđi liže prašinu. Tada čovjek reče: „ I ovog je psa zadesila žeđ kao i mene.’’ Onda je ponovo sišao u bunar i svoju cipelu napunio vodom, prihvatio je zubima i tako se popeo iz bunara. Napojio je psa, i Allah mu se na tome zahvalio i grijehe mu oprostio. Tada ashabi upitaše: „Poslaniče, zar mi imamo nagradu i kad životinje napojimo?’’ On im odgovori: „ Za svako živo stvorenje imate nagradu’’’( kada ga napojite, nahranite i s njim lijepo postupate) (Buharija).

A po jednom drugom rivajetu, Buharije i Muslima:"Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žed ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica od Beni - Israila (Izraelićana), skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah, dželle šanuhu, oprosti njene grijehe."

Ostavljanje sijedih dlaka

Prenosi se od Amra b. Šuajba, radijallahu anhu, od njegova oca i njegova djeda, da je rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Ne čupajte sijede dlake, jer su one svjetlo muslimana. Onaj ko osijedi u islamu, Allah mu za to upiše dobro djelo, otkloni mu zbog toga pogreške i podigne ga na veću deredžu'. (Ebu Davud)

Enes, radijallahu anhu je rekao:“Prezirali smo da čovjek čupa sijede dlake sa glave ili brade“.(Muslim)

Pojava smutnje i upozorenje na nju

Između predaja koje govore o smutnjama i upozorenjima da ne upadnemo u njih je i hadis koji prenosi Ebu Hurejre , radijallahu anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:
„Približiće se vrijeme, i nestaće znanja, pojaviće se smutnje i ovladaće škrtost, pa će se namnožiti herdž. - Rekoše: 'O Allahov Poslaniče, a šta je herdž?' - Reče: 'Ubijanje.'" (Buhari, hadis 7061, Muslim, hadis 157)

Isti ravija prenosi drugi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:

“Doći će vrijeme takve smutnje da će onaj koji sjedi biti bolji od onog koji stoji, onaj koji stoji biti će bolji od onog koji hoda, onaj koji hoda biti će bolji od onog koji trči. Ko god se izloži ovim nevoljama nastradaće. Prema tome, ko god može naći utočište, od ovih smutnji nek se sakrije.” (Buhari, Muslim)


A sklonište ili zaštita je tvrđava gdje će se skrivati da se ne upadne u smutnju. Uzvišeni Allah je obasuo Svojom milošću ovaj Ummet kada ga je uputio na pravi put i učinio da bude pravedna zajednica i da se drži džema’ata, tj. da se drži svojih učenjaka i uleme. Imam Buharija je cijelom poglavlju dao veliki naslov: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu” i Resulullahova naredba da se držimo džema’ata, tj. učenjaka koji se pridržavaju Kur’ana i Sunneta. Učenjak otkriva istinu kada nastanu smutnje i neredi i objašnjava ljudima njihovu vjeru kada se udalje od nje. Neredi su izvori svakog zla, i neke od njih čine i šire zavidnici i smutljivci, među kojima je kvarenje ahlaka i ubacivanje i širenje bezbožničke ideologije, pozivanje žena u nemoral, otkrivanje i raskalašenost, takođe nesuđenje prema Šeri’atu i činjenje velikih grijeha, te propuštanje farzova, ostavljanje šeri’atskih kazni i naredbi. Takođe smutnja i nered je okretanje dunjaluku tako da se prihvataju poroci i udovoljava prohtjevima, i sve je to uzrok ulaska u Vatru i kušanje ahiretske kazne. Kaže Uzvišeni Allah:

وَاتَّقُوا فِتْنَةً لَا تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْكُمْ خَاصَّةً ۖ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
“I bojte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, ajet 25)

Od nereda i smutnje čuva se iskrenošću, dobrim djelima, naređivanjem dobra i zabranjivanjem zla, sljeđenjem Poslanikovog sunneta i ne suprostavljanje njegovim naredbama. Kaže Uzvišeni Allah:

فَلْيَحْذَرِ الَّذِينَ يُخَالِفُونَ عَنْ أَمْرِهِ أَنْ تُصِيبَهُمْ فِتْنَةٌ أَوْ يُصِيبَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ
“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, ajet 63)

A njegovo naređenje je njegov Šeri’at tj. propisi koje je dobio od Allaha, objasnio ih ljudima i pozivao na njihovo izvršenje. Kaže Allah, azze ve dželle:

وَلَا تَكُونُوا مِنَ الْمُشْرِكِينَ مِنَ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعًا ۖ كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ
“I ne budite od mušrika, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka strana zadovoljna onim što ispovjeda.” (Er-Rum, ajeti 31-32)

Ibn Kesir navodi u vezi ajeta: “tj. ne budite od mušrika koji su vjeru svoju rasparčali i u stranke se podijelili, tj. izmijenili vjeru i vjerovali su u dio vjere, a u drugi dio nisu. Tako su se razdvojili u stranke i frakcije. I ovaj Ummet se razišao kao što su se razišli prijašnji sljedbenici vjera. Razišli su se sljedbenici ove vjere na frakcije i sve su one zalutale osim jedne, a to je zajednica pripadnika Sunneta i džema’ata koji se pridržavaju Kur’ana u Sunneta, i onoga na čemu su bili ashabi, njihovi nasljednici i vođe muslimana.” (završen citat).

Od Avfa ibn Malika, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Židovi su se razišli na 71 skupinu. Jedna je u Džennetu, a 70 u Vatri. Kršćani su se razišli na 72 skupine. 71 je u Vatri, a jedna je u Džennetu. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, moj Ummet će se razići na 73 skupine. Jedna je u Džennetu, a 72 u Vatri.“ Rečeno je: „Allahov Poslaniče, a ko su oni? Odgovorio je: Džemat.“(Ibn Madže, Kitabu el fiten, 321/2,3992; Ebi Davud, Kitabu Sunne, 197/4,4596;)

U Et-Tirmizijevoj predaji od Abdullaha ibn Amra prenosi se da su rekli: „A ko je ta skupina, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Ona koja se pridržava onoga na čemu sam ja i moji ashabi.“ (Sunnen Tirmizi, Kitabu iman, Ma džae fi iftiraq hazihi umme, 26/5,2641)

Nazivi za nepokornosti

1. El-fisk,

وَاعْلَمُوا أَنَّ فِيكُمْ رَسُولَ اللَّهِ ۚ لَوْ يُطِيعُكُمْ فِي كَثِيرٍ مِنَ الْأَمْرِ لَعَنِتُّمْ وَلَٰكِنَّ اللَّهَ حَبَّبَ إِلَيْكُمُ الْإِيمَانَ وَزَيَّنَهُ فِي قُلُوبِكُمْ وَكَرَّهَ إِلَيْكُمُ الْكُفْرَ وَالْفُسُوقَ وَالْعِصْيَانَ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الرَّاشِدُونَ
'' I znajte da je među vama Allahov Poslanik, kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i griješenje vam omrazio. Takvi su na Pravome putu.'' (Hudžurat 7)

2. El-hub,

إِنَّهُ كَانَ حُوبًا كَبِيرًا
''...to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh.'' (Nisa 2)

3. Ez-zenb, Uzvišeni Allah, poslije spomena Lutovog naroda Medjena, Ada, Semuda, Karuna, Faraona i Hamana, kaže:

فَكُلًّا أَخَذْنَا بِذَنْبِهِ ۖ فَمِنْهُمْ مَنْ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِ حَاصِبًا وَمِنْهُمْ مَنْ أَخَذَتْهُ الصَّيْحَةُ وَمِنْهُمْ مَنْ خَسَفْنَا بِهِ الْأَرْضَ وَمِنْهُمْ مَنْ أَغْرَقْنَا ۚ وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيَظْلِمَهُمْ وَلَٰكِنْ كَانُوا أَنْفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ
''I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. - Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.''(Ankebut 40)


4. El-hati'e,

قَالُوا يَا أَبَانَا اسْتَغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا إِنَّا كُنَّا خَاطِئِينَ
"O oče naš," - rekoše oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili." (Yusuf 97)

4. Es-seji'e,

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِنَ اللَّيْلِ ۚ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ۚ ذَٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
''I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.'' (Hud 114)

5. El-ism,

قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَالْإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَنْ تُشْرِكُوا بِاللَّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَنْ تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ
''Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate." (El-'Araf 33)

6. El-fesad,

إِنَّمَا جَزَاءُ الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الْأَرْضِ فَسَادًا أَنْ يُقَتَّلُوا أَوْ يُصَلَّبُوا أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُمْ مِنْ خِلَافٍ أَوْ يُنْفَوْا مِنَ الْأَرْضِ ۚ ذَٰلِكَ لَهُمْ خِزْيٌ فِي الدُّنْيَا ۖ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ
''Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika.'' (El-Maide 33)

Pravdanje neznanjem pod lupom šerijata - Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferradž

Naslov knjige: Pravdanje neznanjem pod lupom šerijata
Naslov originala: العذر بالجهل تحت المجهر الشرعي
Autor: Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferradž
Broj str: 327

Naš Uzvišeni Gospodar je stvorio stvorenja kako bi mu činila ibadet i naredio im je da ispoljavaju i svjedoče Njegovu jednoću, te da Mu budu pokorni. U tu svrhu je objavljivao knjige i slao poslanike. Objasnio je Pravi put kako ljudi ne bi imali opravdanja pred Njim nakon slanja poslanika. Obavezao je svoje robove da Ga obožavaju i da Mu nikoga i ništa ne smatraju ravnim. Obećao je onom ko mu bude izražavao tevhid nagradu, a zaprijetio je kaznom onome ko Mu bude činio širk. Prenosi se od Njegovih poslanika da su narode pozivali ka spoznaji njihova Gospodara i pokornosti Njemu, pa je spasio one koji bi ih slijedili a uništavao bi one koji su se suprostavljali. Zatim je obavjestio da među onima koji su uništeni ima sljedbenika i predvodnika ili vođa. Svi će se oni međusobno u vatri džehennemskoj prepirati. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

قَالَتْ أُخْرَاهُمْ لِأُولَاهُمْ رَبَّنَا هَٰؤُلَاءِ أَضَلُّونَا
"Ona druga skupina će reći prvoj: 'Gospodaru naš ovi su nas u zabludu odveli'"

Oni koji su slijedili druge reći će:

رَبَّنَا إِنَّا أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَاءَنَا فَأَضَلُّونَا السَّبِيلَا
"Gospodaru naš mi smo se pokoravali našim prvacima i glavešinama pa su nas skrenuli sa Pravog puta."

On im to neće prihvatiti kao opravdanje.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Činjenje kufra iz straha ili pohlepe za dunjalukom

„Požurite sa djelima prije nego što dođu smutnje poput dijelova tamne noći. Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodat će svoju vjeru za ovodunjalučku korist.“ (Muslim, Kitabu iman, 110/1, 118)

Kaže šejh Sulejman ibn Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, u svojoj knjizi 'Ed-delail fi hukmi muvalati ehlil išrak':

«Znaj, Allah ti se smilovao, da čovjek, kada ispolji poistovjećivanje sa mušricima u njihovoj vjeri, iz straha od njih, ili laskajući njima kako bi se sačuvao njihova šerra-zla - time postaje nevjernik kao i oni, pa makar mrzio njih i njihovu vjeru a volio islam i muslimane. Iz toga se ne izuzima osim onaj ko je prisiljen a to je onaj koga uzmu mušrici i kažu: Učini kufr, ili uradi to i to ili ćemo te ubiti. Ili ga pak muče sve dok ne izgovori ono što traže od njega. Tada mu se dozvoljava da izgovori svojim jezikom ali da mu srce ostane smireno u imanu. Ulema je složna da onaj ko izgovori kufr pa makar i u šali postaje nevjernik, pa kakav je tek onda slučaj sa onim ko izgovori kufr iz straha ili pohlepe za dunjalukom... »

Veliki broj sljedbenika (باطلٌ) batila-neistine ostavlja istinu iz straha da ne izgube dunjaluk, a znaju istinu i vjeruju u nju (ali je ne slijede). Time nisu postali muslimani (tj. neće biti muslimani samom spoznajom istine sve dok ne budu radili po istini, op.)


Riječi Uzvišenog:

إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللَّهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ إِنَّكُمْ إِذًا مِثْلُهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا
«kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i nevjernike,» (Nisa, 140.)

Uzvišeni, tebareke ve teala, spominje da je mu'minima u Knjizi objavio: Kada čujete da se poriču Allahove riječi (čini kufr u njih), i ismijava njima, nemojte sjediti sa njima sve dok ne promjene svoj govor. Ko sjedi sa onima koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, u stanju kada čine kufr i ismijavaju se - takav je poput njih. Allah nije napravio razlike između onoga ko se plaši ili nekog drugog, osim kada je u pitanju prisiljeni.

Sve ovo kada su bili u istoj državi na početku islama. Pa kakav je tek slučaj sa onim ko živi u prostranstvu islama, ponosu i u svojoj državi, pa pozove one koji poriču Allahove ajete i ismijavaju se njima, i njih uzme za štićenike, prijatelje i sagovornike, sluša njihov kufr i ismijavanje i podržava ih u tome, a s druge strane udaljava i protjeruje sljedbenike tevhida?!...

Riječi Uzvišenog:

مَنْ كَفَرَ بِاللَّهِ مِنْ بَعْدِ إِيمَانِهِ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ وَلَٰكِنْ مَنْ شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِنَ اللَّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ
«Onoga koji zanevjeruje u Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. Ali onoga koji prsa otvori kufru stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 106-107.)

Uzvišeni je presudio sudom koji se ne može promijeniti: Da je onaj ko ostavi svoju vjeru i vrati se u kufr, kafir, bez obzira imao opravdanja: strah po sebe, imetak, familiju, ili nemao. Bez obzira uradio kufr svojom nutrinom mimo vanjštine ili nutrinom i vanjštinom zajedno. Bez obzira uradio kufr riječima i djelom ili jednim od njih dvoje. Bez obzira uradio kufr iz pohlepe za dunjalukom kojeg želi steći od mušrika ili ne... Takav je kafir u svakoj situaciji izuzev onoga ko bude prisiljen (المكرة) (mukreh) koji se u našem dijalektu naziva magsub (المغصوب).

Zatim nas je Uzvišeni obavijestio da ovi murtedi koji su svoja prsa otvorili kufru, i koji govore da nisu uradili kufr osim iz straha - da se Allah rasrdio na njih i pripremio im bolnu patnju. Uzvišeni nas je takođe obavijestio da sebeb-uzrok kufra i kazne nije bilo vjerovanje u širk niti džehl-neznanje o tevhidu, niti mržnja prema vjeri i ljubav prema kufru, već je sebeb-uzrok dunjalučki udio kojem su oni dali prednost nad vjerom i zadovoljstvom Gospodara svih svjetova. Pa kaže Uzvišeni:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ
«zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» (Nahl, 107.)

Uzvišeni ih je nazvao nevjernicima i obavijestio da ih neće uputiti pored toga što se oni pravdaju ljubavlju prema dunjaluku. Zatim je Uzvišeni obavijestio da su oni murtedi zbog toga što su dali prednost dunjaluku nad ahiretom i da su oni gafili (الغافلون) (nemarni) kojima je Allah zapečatio srca, sluh i vid. Zatim je potvrdio da su takvi na ahiretu propalice. Takvo je stanje ovih murteda u ovoj fitni-smutnji, šejtan ih je obmanuo i predstavio im da strah opravdava njihov riddet, te da im spoznajom istine i ljubavlju prema šehadetu neće štetiti to što su uradili. Zaboravljaju da veliki broj mušrika zna istinu, vole je i svjedoče da je istina, ali je ne slijede i ne rade po njoj iz ljubavi prema dunjaluku i bojazni po sebe, imetak, užitke i vodstvo. Zatim, Uzvišeni kaže:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لِلَّذِينَ كَرِهُوا مَا نَزَّلَ اللَّهُ سَنُطِيعُكُمْ فِي بَعْضِ الْأَمْرِ ۖ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِسْرَارَهُمْ
«To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: «Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati, a Allah dobro zna njihove tajne.» (Muhammed, 26.)

Uzvišeni nas obavještava da je sebeb-uzrok njihova riddeta i šejtanskog obmanjivanja to što su oni rekli onima koji mrze ono što je Allah objavio: "Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati." Pa ako je nevjernik onaj ko obeća mušricima koji mrze ono što je Allah objavio, da će im se pokoriti u nekim stvarima, pa makar i ne uradio pomenutu stvar, kakav je tek slučaj sa onim ko se poistovjeti sa mušricima koji mrze ono što je Allah objavio od naredbe da se samo On obožava...
Na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا آبَاءَكُمْ وَإِخْوَانَكُمْ أَوْلِيَاءَ إِنِ اسْتَحَبُّوا الْكُفْرَ عَلَى الْإِيمَانِ ۚ وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ
O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.» (Tevba, 23.)

U dva pomenuta ajeta je jasno pojašnjenje da niko nema opravdanja u kufru iz bojazni po imetak, roditelje, sinove, žene, rodbinu i tome slična opravdanja kojim se opravdava veliki broj ljudi. Ako niko nema opravdanja u uzimanju njih za prijatelje iz straha od njih i želje da se njihovom zadovoljstvu da prednost, onda kakav je tek slučaj sa onim ko daljnje nevjernike uzima za prijatelje i štićenike, i ispoljava poistovjećivanje sa njima u njihovoj vjeri iz straha da ne izgubi nešto od pomenutih stvari. A čudno je i to kako oni takav postupak smatraju dobrim i dozvoljenim. Na taj način spojili su između činjenja riddeta i dozvoljavanja onog što je zabranjeno.»

(Ed-delail fi hukmi muvalati ehlil išrak, 29-57 str. uz izostavljanje velikog broja citata.)

Izreke selefa (2 dio)

Poslednje kapi dunjaluka

 Halid ibn Umejr al-Adawi prenosi da im je Utbe b. Gazwan – Allah bio zadovoljan sa njim – jednom održao hutbu pa je nakon što se zahvalio Allahu rekao:„Dunjaluk je najavio svoj odlazak i brzo se udaljava , a ono što ostaje od njega je poput poslednje kapi vode u posudi koju njen vlasnik pokušava uhvatiti.Vi se krećete ka prebivalištu koje nema kraja zato se krećite sa najboljim (djelima) što imate.Jer, rečeno nam je da kamen bude bačen sa vrha džehennema i da pada sedamdeset godina dok ne dotakne dno, ali tako mi Allaha biće napunjen! Zar se ne zapitate ??? Rečeno nam je da je udaljenost između dvije džennetske kapije četrdeset godina hoda a tako mi Allaha, doći će dan kada će na njima biti gužva. (Sahîh Muslim no. 7624)

Korisno bratstvo i ljubav

Prenosi se da je Abdullah ibn Abbas - Allah bio zadovoljan sa njim - rekao: “Voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha, neprijateljuj radi Allaha i prijateljuj radi Allaha, jer doista se Allahova ljubav i pomoć ne mogu postići osim preko ovoga, i čovjek neće osjetiti pravu vjeru (iman), čak i ako mnogo klanja i posti, osim ako je takav. Danas se ljudsko bratstvo zasniva na dunjalučkim interesima ali im to neće biti niodkakve koristi na Sudnjem danu.“

(Ibn Al-Mubarak, Al-Zuhd wa Al-Raqa`iq 353)

Svašta bi se moglo reći...

Nuajm b. Abdullah, pisar pravednog vladara Omera ibn Abdul-Aziza, prenosi da je Omer rekao:“ "Strah od prikazivanja i natjecanja sa drugima me sprečava da kažem puno toga što bi se moglo reći.“

(Abdullah b. Mubârak u Al-Zuhd wa Al-Raqa’iq ,Tom 1 str. 193, br. 126)


Rizikovanje svoje vjere kroz upuštanje u rasprave

Ma'n b. Isa, prenosi:

“ Malik ibn Enes se jednom vraćao iz džamije, oslanjajući se na moju ruku, kad ga jedan čovjek koji se zvao Ebu al-Džuvejrija a koji je bio optužen za „irdža“, sustiže i reče: “O Ebu Abdullah, poslušaj nešto što ti imam reći i raspravljaj se sa mnom i dopusti mi da ti kažem svoje mišljenje.Malik reče: “A šta ako me pobijediš u raspravi? Čovjek odgovori:“Ako te pobijedim onda me ti slijedi“.Malik upita:“A šta ako dođe neki čovjek pa nas obadvojicu pobijedi u raspravi ? “ On odgovori: “Onda ćemo obadvojica slijediti njega “. Na ovo imam Malik, Allah mu se smilovao, reče: “O Allahov robe! Allah je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa jednom vjerom, a ja vidim tebe kako ideš od vjere do vjere.Omer ibn Abdul-Aziz je rekao:“Ko svoju vjeru izloži raspravi, često će je mjenjati.“

(Al-Adžuri - Kitab Al-Šari’ah Tom.1 str. 128)

Ko govori s mudrošću ?

Ebu 'Usman Seid b. Ismail al-Nejsaburi je rekao:“Ko sebe upravlja Sunnetom – u riječima i djelima - govoriće s mudrošću.A ko sebe upravlja slijedeći svoje strasti govoriće novotarije, jer je Uzvišeni Allah rekao:

وَإِنْ تُطِيعُوهُ تَهْتَدُوا
"pa ako mu budete poslušni (t.j.Poslaniku), bićete na Pravom putu" (Nur,54)

(Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija Tom 10 str. 244)

Ako se brineš za svoju vjeru

Prenosi se da je ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao: „Ko god želi da ukaže počast svojoj vjeri i da joj učini dobro neka izbjegava mješanje sa vladarom ili sjedenje sa sljedbenikom strasti (novotarom) jer je sjedenje sa njima zaraznije od svraba.“(Ibn Wedah, Al-Bida’ str. 136)

Drži se Kur'ana

Ebu el-Alija prenosi da je neki čovjek upitao Ubej ibn Ka'ba,radijallahu anhu, za savjet pa mu Ubej reče: “Uzmi Allahovu knjigu za svog vođu (imama) i budi zadovoljan sa njom kao sudijom i vladarom.To je ono što vam je vaš Poslanik ostavio iza sebe.On (t.j. Kur'an) će se zauzimati za tebe.Mora mu se biti pokorno.On je svjedok u kojeg se nikad ne sumnja.U njemu je spomen o onima koji su bili prije tebe i presuda za sve ono što se među vama desi i u njemu su vijesti o tebi i onome što će doći nakon tebe."(Zehebi, Sijar A’lam Al-Nubala u biografiji ‘Ubej ibn Ka’ba)

Teško vrijeme (pokvareni učenjaci)

Rekao je Malik ibn Dinar, Allah mu se smilovao: “Doista živiš u teškom vremenu i samo onaj sa istinskom oštroumnošču i pronicljivošću zna u kakvom vremenu živiš.Doista si u vremenu hvalisavaca i oholnika.Njihovi jezici su otečeni u njihovim ustima i oni traže dunjaluk djelima ahireta, zato se dobro pripazi njih kako te ne bi uhvatili u svoju mrežu.
O učenjače! Ti si učenjak pa ipak ždereš imetak sa svojim znanjem.
O učenjače! Ti si učenjak pa ipak činiš nepravdu drugim sa svojim znanjem.
Jer, da si iskreno uzeo ovo znanje radi Allaha, vidjelo bi se na tebi i tvojim djelima“(Ebu Bekr el-Adžuri, Kitab Al-’Âlim Al-Jâhil , 73)

Pozivanje u tevhid

Ebu Temima prenosi od jednog svog sunarodnika da je došao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ili je rekao: "Bio sam s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao neki čovjek i upitao ga: 'Ti si Allahov poslanik?' 'Da', odgovorio je. 'Kome pozivaš?', upitao je čovjek, na šta je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: 'Pozivam Allahu, Jedinom, Onome Koji otkloni tvoju nevolju nakon što Ga zamoliš; Koji da da poslije sušne godine niknu plodovi nakon što Ga zamoliš; Koji te vrati na pravi put kad se izgubiš u pustinji pošto Ga zamoliš.' I čovjek prihvati islam." Ahmed (16616 i 20636) i Ebu Davud (4084).


Rebia b. Ibad ed-Dili, radijallahu anhu, pričao je: "Gledao sam: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obilazi ljude koji su stanovali na Mini, prije nego što će učiniti hidžru u Medinu, i govori im: 'O ljudi, Allah vam zapovijeda da Ga obožavate i da Mu širk nikako ne činite!' A iza njega je bio čovjek koji je govorio: 'O ljudi, ovaj čovjek od vas zahtijeva da ostavite vjeru svojih predaka!' Upitao sam ko je on, pa su mi odgovorili: 'To je Ebu Leheb.'" Ahmed (16024) i Hakim, 1/15

El-Haris b. el-Haris el-Aizi govorio je: "Upitao sam oca ko su okupljeni ljudi, na šta mi je odgovorio: 'Skupina koja se okupila oko svog vjeroodstupnika.' A bio je to Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem: pozivaše u tevhid i vjerovanje." El-Buhari, u zbirci Et-Tarihu-l-kebir (2396).


Ebu Sufjan, radijallahu anhu, prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Heraklu poslao pismo u kojem je stajalo sljedeće:"Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog poslanika, Heraklu, bizantijskom velikodostojniku: neka živi u miru onaj koji Pravi put slijedi! Pozivam te u islam. Prihvati islam, i bit ćeš spašen, prihvati islam, i Allah će ti dvostruku nagradu dati! A ako glavu okreneš, snosit ćeš grijeh naroda Eris:

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَىٰ كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلَّا نَعْبُدَ إِلَّا اللَّهَ وَلَا نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلَا يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِنْ دُونِ اللَّهِ ۚ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَقُولُوا اشْهَدُوا بِأَنَّا مُسْلِمُونَ
"Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da samo Allaha obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali Imran, 64) Hadis bilježe El-Buhari (7 i 5784) i Muslim (1773).

Enes b. Malik, radijallahu anhu, govorio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, Kisri, Kajsaru, En-Nedžašiju i svakom vlastodršcu poslao pismo u kojem ih je pozvao Svevišnjem Allahu. Muslim (1774).

Ovaj isti ashab ispričao je: "Neki židovski dječak služio je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se razbolio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao ga je posjetiti. Sjeo je pored njegove glave i rekao mu: 'Prihvati islam!' Dječak je upitno pogledao oca, koji je bio prisutan. Otac mu je samo rekao: 'Poslušaj Ebu-l-Kasima!' I dječak je prihvatio islam. Izlazeći iz kuće, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Hvala Allahu,Koji ga je spasio od Vatre! El-Buhari(1356 i5657)

Sehl b. Sa'd, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjetio Aliju b. Ebu Taliba kad ga je poslao u pohod: "Allaha mi, da Allah tobom uputi jednog čovjeka, bolje ti je od posjedovanja crvenih deva. " El-Buhari (3009 i 4210) i Muslim (2406).