Želiš odrijemati?

Rekli su da…

من قال: قال الله, فقد كفر
Ko kaže: ‘Qaala Allaah’, učinio je kufr (nevjerstvo)!

Za većinu ljudi je ova izjava šokantna jer je u suprotnosti sa vjerovanjem da Uzvišeni Allah govori.

وَ قالَ رَبّكُمُ ادْعُونِي أسْتَجِبْ لَكم
„Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati...!“ [Al-Ghafir: 60]

Ali ako razmislimo, brzo ćemo uvidjeti da to nije ono što se ovom izjavom hoće reći. Do zabune dolazi iz razloga što mi razumijemo da glagol ‘قال’ znači samo „reći“.

Ipak, postoji i drugi glagol ‘قال’ koji znači spavati/odrijemati. Velika razlika! Jedan od načina da znamo koji je koji (mimo gledanja u kontekst), je da uzmemo tasrif fi3l, t.j. da ga konjugiramo u njegovo sadašnje vrijeme i pogledamo u njegov džizr (korijen).


قال — يَقول = reći
قال — يَقِيل = spavati

Gornji glagol ima korijen: ق و ل dok drugi: ق ي ل

Od drugog glagola (spavati), izvodimo sljedeće:
- Qaylulah (siesta – ‘popodnevni san', kajlula)
- Qaa’ilah (vrijeme kajlule)

Za osobu koja odrijema popodne se kaže Qaa’il. Samo malo… tako se kaže i za osobu koja nešto izgovori!

قال قائِلٌ مِنهم إنّي كان لي قرينٌ
“i jedan (qaa’ilun) od njih će reći: "Imao sam druga jednoga ” [As-Saaffaat: 51]

Stoga, jedini način da stvarno razlikujemo ovo dvoje je da pogledamo u džem3 (plural, množinu).

Množina onog koji govori:
قائل — قائلون

Množina onog koji odrijema:
قائل — قيَّل | قيّال | قيْل

[Može imati tri množine - Quyyal, Quyyaal i Qayl]

Stoga, da...

من قال: قال الله – فقد كفر
Ko kaže: Allah spava (qaala) učinio je kufr (nevjerstvo)!
Zadivljujuća morfologija… :)

اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ ۚ لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ
Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! (El-Beqare, 255)

Musa – Rječitost na drugoj razini

Poslanik Musa, alejhi selam, je često opisan kao jak, žestok i silan u borbi protiv surovosti koja ga je okruživala. On je bio predodređen da se suprotstavi faraonu pa ga je Uzvišeni Allah pripremio kako bi se mogao na najbolji način suočiti sa užasima i nedaćama koje će ga zadesiti poput proganjanja, ubistva svog neprijatelja, povratka faraonu, izvođenja Benu Israila iz ropstva i ugnjetavanja...

Ali jedno od zanimljivih svojstava Musa'a, alejhi selam, jeste da on nije bio elokventan, rječit, niti je posjedovao tečnost i lahkoću govora za razliku od Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio ‘džawami’ al-kalim’, visoko elokventan, rječit, jezgrovita govora.

Musa je bio bio svjestan ovog nedostatka i bojao se da će faraon to iskoristiti protiv njega. Uzevši u obzir da je on Poslanik, koji treba dostaviti poslanicu, za očekivati je da će biti teže dostaviti je ukoliko ne znaš tako dobro govoriti kao tvoj protivnik. To borbu čini samo težom. Pogledajmo u Musa'ovo priznanje ovoga:

On kaže u dovi Allahu dželle šanuhu:

وَأَخِي هَارُونُ هُوَ أَفْصَحُ مِنِّي لِسَانًا فَأَرْسِلْهُ مَعِيَ رِدْءًا يُصَدِّقُنِي ۖ إِنِّي أَخَافُ أَن يُكَذِّبُونِ
A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem." (Qasas, 34)


Strahovao je da će njegova Poruka biti poreknuta zbog njegove govorne mane i uistinu je poreknuta od faraona i njegove svite. Zapravo, faraon je to iskoristio kako bi uvrijedio Musa'a i rekao:

أَمْ أَنَا خَيْرٌ مِّنْ هَٰذَا الَّذِي هُوَ مَهِينٌ وَلَا يَكَادُ يُبِينُ
I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti? (Zuhruf, 52)

Zbog čega nas zanima ovo svojstvo Musa'a alejhi sellam ???

Zato što, subhanAllah, je možda baš ovo razlog što ga je Uzvišeni Allah odabrao da izravno s njim razgovara. Faraon je bio arogantan, ohol, i vidio je sebe višim od toga da razgovara sa Musaom jer se nije mogao lijepo izražavati pa je stoga Allah počastvovao Musa'a, govoreći izravno s njim na Sinaju, kako bi pokazao da je uprkos govornoj mani, dostojan razgovora sa Svojim Gospodarom.

وَرُسُلًا قَدْ قَصَصْنَاهُمْ عَلَيْكَ مِن قَبْلُ وَرُسُلًا لَّمْ نَقْصُصْهُمْ عَلَيْكَ ۚ وَكَلَّمَ اللَّهُ مُوسَىٰ تَكْلِيمًا
i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali – a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao – (An-Nisa'a, 164)

Otuda je Musa ostao zauvijek upamćen kao „Kelimullah“ – onaj koji je razgovarao sa Allahom.

Pouka: nekad te ljudi mogu potcjenjivati i omalovažavati, misleći da nisi dostojan nečega ali u nekom budućem spletu okolnosti, Uzvišeni Allah će te uzdignuti i izaći ćeš kao bolji od njih. Približiće te Sebi, podariti Svoju milost i pokazat će jasno ljudima ono što zaista zaslužuješ. Budimo skromni i ponizni, ne gledajmo sa visine na druge i ne omalovažavajmo ih, iz razloga što nam nije poznata svačija stvarnost i stanje a možda su oni na koje mi gledamo sa visine, milion puta bolji i vrijedniji kod Allaha dželle šanuhu...

Kako se selef čuvao posrnuća jezika u vremenima smutnje

Ijas ibn Muavija ibn Qurra je rekao: “Najbolji od njih (t.j. ashaba) su bili oni u čijim srcima nije bilo zlobe i koji nisu klevetali“. (Hilyat al-Awliya)

Tarik ibn Šihab je rekao: “Desila se prepirka između Halida i Sa'da pa jedan čovjek ode kod Sa'da i poče govoriti loše o Halidu, pa Sa'd reče: “Prekini! Ono što se između nas desilo nije dostiglo tačku da treba utjecati na našu vjeru“. (Hilyat al-Awliya)

Ammar ibn Jasir je čuo nekog čovjeka kako vrijeđa Majku vjernika, Aišu, radijallahu anha, pa mu reče: „Ućuti, odvratni lajavče! Svjedočim da je ona žena Allahovog Poslanika u Džennetu. U drugoj predaji stoji da mu je rekao: “Odlazi, pokvarenjače jedan! Zar da vrijeđaš onu koja je bila najdraža Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?“ (Bilježe Ibn 'Asakir i Ibn Sa'ad)

Ebu Rašid je rekao: „ Došao je čovjek iz Basre Ubejdullahu ibn Omeru i rekao mu: „Došao sam kao glasnik tvoje braće u Basri, šalju ti pozdrave i pitaju te o ovoj dvojici ljudi, Aliji i Osmanu, kakvo je tvoje mišljenje o njima“. On ga upita: “Još neko osim njih dvojice“? Reče: „Ne“. Pa reče: “Spremite ovog čovjeka za povratak“. Kada su ga spremili, on (Ubjedullah) reče: “ Prenesi im pozdrave od mene i reci da sam rekao:

تِلْكَ أُمَّةٌ قَدْ خَلَتْ ۖ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَلَكُم مَّا كَسَبْتُمْ ۖ وَلَا تُسْأَلُونَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ
Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili. (Beqara, 134) (Al-'Azla od al-Hattabija)


Prenosi se od Šerika da je rekao: „Upitao sam Ibrahima ibn Edhema o onome što se desilo između Alije i Muavije pa on poče plakati i ja se pokajah što ga upitah. Zatim podiže glavu i reče:“ Uistinu, ko god je spoznao svoju dušu zauzet je njome a ko god je spoznao svog Gospodara zauzet je Njime mimo svega drugog“. (Hilyat al-Awliya)

Imam Šafija: „Upitan je Omer ibn Abdul-Aziz, “Šta kažeš o učesnicima Siffina?“ On odgovori: "Allah je moje ruke sačuvao te krvi i zato ne želim da tom istom krvlju natopim svoj jezik! (Al-'Azla)

Al-Rajjaš je izrecitovao:

Kunem se da su me moji grijesi preokupirali Od upuštanja u grijehe Beni Umejje

Njihov sud je kod Allaha
On posjeduje znanje o tome, ne ja
On što su oni uradili meni neće naštetiti
Sve dok Allah ne ispravi ono što je kod mene.
(Al-Azkar al-Newewi)

Al-Hejtem ibn Ubejd al-Sejdelani je rekao: „Ibn Sirin je čuo nekog čovjeka kako proklinje Hadždžadža pa mu reče, “Prestani s tim! Uistinu, kad bi mogao vidjeti prizor ahireta, najmanji grijeh koji si ti učinio, tebi bi izgledao većim od najvećeg grijeha kojeg je počinio Hadždžadž. Trebaš znati da je Uzvišeni Allah, Mudar i Pravedan. Ako uzme od Hadždžadža zbog nasilja kojeg je činio drugima, isto tako će uzeti i od drugih zbog njihovog nasilja prema Hadždžadžu. Zato ne okupiraj svoju dušu sa proklinjanjem drugih“. (Šu'abul-Iman, Bejheki)

A Abdullah ibn al-Hajjar je imao običaj reći: „O Allahu, sačuvaj nas i sačuvaj druge od nas“. (Tezkirat al-Huffaz)

Provjeravanje vijesti

Provjeranje vijesti prije nego što se u nju povjeruje i počne širiti dalje je jedinstvena Kur'anska metodologija kojom se izbjegava rekla-kazala. Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ
O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Hudžurat, 6)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا ضَرَبْتُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ فَتَبَيَّنُوا وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَىٰ إِلَيْكُمُ السَّلَامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فَعِندَ اللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ ۚ كَذَٰلِكَ كُنتُم مِّن قَبْلُ فَمَنَّ اللَّهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوا ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik!" – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite. (An-Nisa', 94)

Uistinu se smutnje pokreću glasinama i lažnim vijestima koje se zatim šire dalje putem rekla-kazala. Pritom se nimalo ne vodi računa o razumjevanju vijesti prilikom njenog prenošenja drugima a obzirom da ljudi nisu čvrsti u vjeri, to ih sprječava da budu pokorni Allahovoj naredbi o provjeravanju vijesti i izbjegavanju žurbe.

Najbolja preventivna mjera protiv smutnje je provjera i razjašnjavanje vijesti naročito u pitanjima koja se tiču ummeta. Ukoliko se utvrdi da je vijest tačna onda se treba gledati na samu korist njenog širenja jer se ne treba reći sve što se zna a postoje i stvari koje se trebaju reći samo određenim ljudima.


Prenosi se da je jednom došao neki čovjek kod Omera ibn Abdul-Aziza i u njegovom prisustvu spomenuo drugog čovjeka pa mu Omer reče:

„Ako želiš razmotrit ćemo tvoju izjavu. Ukoliko lažeš onda si od ovih ljudi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ
O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest...(Hudžurat, 6)

A ako si rekao istinu, onda si od ovih ljudi:

هَمَّازٍ مَّشَّاءٍ بِنَمِيمٍ
klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, (Qalem, 11)

Ali ako želiš, mi ćemo ti oprostiti i preći preko toga. Čovjek reče: “Oprosti mi vladaru pravovjernih, neću to nikad više ponoviti“.

وَإِذَا جَاءَهُمْ أَمْرٌ مِّنَ الْأَمْنِ أَوِ الْخَوْفِ أَذَاعُوا بِهِ
A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. (An-Nisa', 83)

Hafiz ibn Kesir je u komentaru ovog ajeta rekao:

To je zabrana onome ko žuri razglasiti nešto prije nego se to provjeri. U tom smislu i Muslim u uvodu svoga "Sahiha" navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Dovoljno je čovjeku laži da prenosi sve što čuje!"

U hadisu o čijoj vjerodostojnosti postoji saglasnost El-Buharije i Muslima navodi se kako je Omer ibn el-Hattab saznao da je Allahov Poslanik pustio svoje žene, pa je krenuo iz kuće i došavši u džamiju čuo ljude kako o tome govore. Nije se zadržavao okolo nego je odmah otišao i tražio dozvolu da vidi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi to razjasnio: Upitao sam: "Jesi li pustio svoje žene?" On je odgovorio: "Ne!" Potom sam rekao: "Allahu ekber (Allah je najveći)..."

Kod Muslima stoji: pa sam rekao: "Jesi li ih pustio?", a on je odgovorio: "Ne!" Nakon toga sam ja stao na vrata džamije i počeo snažno vikati: "Allahov Poslanik nije pustio svoje žene!" Zatim je objavljen ovaj ajet:

وَإِذَا جَاءَهُمْ أَمْرٌ مِّنَ الْأَمْنِ أَوِ الْخَوْفِ أَذَاعُوا بِهِ ۖ وَلَوْ رَدُّوهُ إِلَى الرَّسُولِ وَإِلَىٰ أُولِي الْأَمْرِ مِنْهُمْ لَعَلِمَهُ الَّذِينَ يَسْتَنبِطُونَهُ مِنْهُمْ
A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojim, to bi od njih saznali oni koji to žele znati, " a ja sam bio taj koji je želio znati!" Glagol: يَسْتَنبِطُونَهُ znači "koji to utvrde, provjere, izvedu iz osnova."

El-Ilah - Bog

Ibn Džerir u govoru o značenju Allahovog ličnog imena rekao je: Prenešeno nam je od Ibn Abbasa da je rekao: Tj. On je Taj koji ima pravo božanstvenosti i robovanja kod svih Svojih stvorenja.

Šejhul-islam Ibn Tejmija, rahimehullah, veli: El-Ilah je božanstvo kojem se pokorava. Ono je bog, tj. obožavan.



El-Dževheri u djelu Es-Sihah veli: Riječ elehe znači biti obožavan. Rekao je: Od toga je naša riječ 'Allah', a njena osnova je riječ ilah (bog), prema osnovi fe'al što znači mef'ul; jer on je me'luh što znači ma'bud (obožavan). Rekao je: Izraz te'lih (proglašavanje božanstvom) znači ta'bid (porobljavanje bogu, obožavanje), a te'eluh (postati pobožan) znači tenesuk (pobožnost, bogomoljstvo) i te'abud (pobožnost, služba bogu). Ru'ba veli: Sebbahne vesterdža'ne min te'elluha, tj. teabuda. U rječniku je rekao: Elehe, ilaheten, uluheten i uluhijjeten, znači biti obožavan. Od toga je i Allahovo lično ime (Allah). Rekao je: Njegova osnova je riječ ilah (bog, božanstvo) u značenju me'luh (obožavan). Sve što je predmet obožavanja, božanstvo je kod onoga koji obožava.

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: El-Ilah je ono što su srca prihvatila za boga iz ljubavi, uzdizanjem, obraćanjem, poštovanjem, veličanjem, strahovanjem, nadanjem i oslanjanjem.


Ibn Redžeb, rahimehullah, rekao je: El-Ilah je onaj kojem se pokorava, pa mu se ne biva nepokornim iz strahopoštovanja prema njemu, uzdizanja, ljubavi, straha, nade, oslanjanja na njega, traženja od njega i prizivanja njega. Ovo ne pristaje nikome osim Allahu. Onaj ko učini širk u nekoj od ovih stvari koje su od božanskih osobina, to je umanjivanje njegove iskrenosti u la ilahe illallah i manjkavost u njegovom tevhidu. Također, u tome je obožavanje stvorenja shodno mjeri ovoga. A sve ovo je od grana širka.

U djelu El-Misbah stoji: Elehe znači ubide, a te'elluh je tabbud. El-Ilah je božanstvo, a ono je Allah, slavljen neka je On. Mušrici su ovo ime pozajmili za one koje su obožavali mimo Allaha.
***

هَٰذَا بَلَاغٌ لِّلنَّاسِ وَلِيُنذَرُوا بِهِ وَلِيَعْلَمُوا أَنَّمَا هُوَ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ وَلِيَذَّكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ
Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdarenī prime pouku! (Ibrahim, 52)

قُلْ إِنَّمَا أَنَا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ يُوحَىٰ إِلَيَّ أَنَّمَا إِلَٰهُكُمْ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ ۖ فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, robujući Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!" (El-Kehf, 110)

وَلَا تُجَادِلُوا أَهْلَ الْكِتَابِ إِلَّا بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ إِلَّا الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْهُمْ ۖ وَقُولُوا آمَنَّا بِالَّذِي أُنزِلَ إِلَيْنَا وَأُنزِلَ إِلَيْكُمْ وَإِلَٰهُنَا وَإِلَٰهُكُمْ وَاحِدٌ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ
I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Ankebut, 46)

وَإِلَٰهُكُمْ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ ۖ لَّا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الرَّحْمَٰنُ الرَّحِيمُ
A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (El-Beqara, 163)

لَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَىٰ قَوْمِهِ فَقَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا اللَّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَٰهٍ غَيْرُهُ إِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ عَظِيمٍ
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O narode moj" – govorio je on – "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!" (E'araf, 59)

إِنَّ إِلَٰهَكُمْ لَوَاحِدٌ
vaš Bog je, uistinu, Jedan, (Saffat, 4)

إِنَّمَا إِلَٰهُكُمُ اللَّهُ الَّذِي لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ
Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! (Ta-ha, 98)

The Evil of Craving for Wealth and Status - Ibn Rajab

This is a valuable treatise by al-Haafidh Zaynuddeen `Abdur-Rahmaan ibn Rajab al-Hanbalee in which he explains the saying of Allaah’s Messenger (salAllahu ‘alayhi wa sallam): “Two hungry wolves let loose among sheep are not more harmful then a person’s craving after wealth and status in his Deen.”

In the treatise he explains the serious consequences of a person’s greed for amassing wealth and that it may lead a person into that which is forbidden. Likewise a person’s craving after attainment of status and position – then this will generally prevent the good, dignity and honour of the Hereafter – and may lead a person into pride and to looking down upon and having contempt for others.

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

Ko drugome jamu kopa sam u nju upadne

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

"Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najveća laž. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti prisluškivati. Nemojte jedan drugom zavidjeti niti se međusobno mrziti, niti jedan drugom leđa okretati. Budite Allahovi robovi – braća". (Buharija i Muslim)

Kesir ibn Zijad je rekao: “Čuo sam Hasana el-Basrija da kaže, “Ne raspituj se o dobrim i lošim djelima tvog brata jer je to uistinu tedžesus" (uhođenje, istraživanje mahana, špijuniranje itd.).

Ebu Hatim: „Pametna osoba se mora držati puta spasa tako što će se kloniti iznalaženja tuđih mahana i umjesto toga se posvetiti sebi i svojim vlastitim mahanama. Uistinu, ko god se pozabavi svojim mahanama umjesto mahanama drugih, pronaći će vlastiti mir i smirenost u svom biću a njegovo srce neće biti izmoreno. Kad god pogleda u svoje vlastite nedostatke i greške, slični nedostaci kod njegovog brata će mu biti lakši za podnijeti a ko god se zabavi nedostacima drugih umjesto svojim, njegovo srce će postati slijepo, biće izmoren i zaboravit će vlastite mahane. Najslabiji od ljudi je onaj koji druge kritikuje za ono što je i pri njemu samom, a ko god kritikuje druge i sam će biti izložen kritici“.


Istinu je rekao onaj koji je izrekao ove riječi:

„Ako ti druge koriš, pa oni će tebe još više koriti!
I ono što je bilo skriveno kod tebe, izaći će na vidjelo.

Neko je nekada rekao u izjavama davnim,
Riječi koje sadrže mudrost, ogromne ljepote:

Ukoliko nekad spomeneš ljude, ne spominji njihove greške, Jer nema greške a da tvoja ne može biti kazana.

Ukoliko kritikuješ ljude zbog onog što nemaju pri sebi,
To je onda krupno i kod Allaha i kod ljudi.

A ako ih kritikuješ za nešto što je i pri tebi samom,
Pa, kako će jednooki kritikovati jednookog?

I kako ljudi mogu biti kritikovani od nekog, čije
Greške su gore kada se sve sagledaju?

Ako budeš istraživao tuđe mahane, sigurno ćeš ih naći,
Ali sjeti se da je ono što je pri tebi, mnogo veće od onoga što je pri njima.

Zato ostavi ljude na miru i prepusti ih samima sebi,
Jer oni mogu vidjeti tvoje greške, mnogo više neg' ti sam.
Al-Šejbani kaže: “Zapisano je u Knjigama: ‘kako ti postupaš prema drugima tako će se i prema tebi postupati, čaša koju daješ drugome je čaša iz koje ćeš i ti piti“.

Ebu Hatim: "Uhođenje i istraživanje tuđih mahana je od ogranaka licemjerstva isto kao što je i imanje lijepog mišljenja o drugima od ogranaka imana. Pametni uvijek ima lijepo mišljenje o svom bratu i čuva svoju tugu i žalost u sebi a neznalica uvijek ima loše mišljenje o svom bratu a ne razmišlja o svojim zločinima i patnjama".

‘Abdullah ibn ‘Amr ibn al-’As (radijallahu `anhu) je rekao: ‘Zapisano je u Tevratu, “Ko god se upusti u trgovinu postane korumpiran a ko god kopa zlu rupu svome bratu, sam će upasti u nju“.