.jpg)
U ovome nema opravdanje neznanjem, svejedno preovladavalo znanje – poput islamske zemlje – ili ne preovladavalo – poput nevjerničke zemlje - , i svejedno uspostavio se dokaz ili ne uspostavio. Neznalicu u ovome je obaveza formalno smatrati nevjernikom.
Oko ovoga postoji jedinstven stav imama:
Allah, dželle šanuhu, kaže:
وَإِذْ أَخَذَ رَبُّكَ مِنْ بَنِي آدَمَ مِنْ ظُهُورِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَأَشْهَدَهُمْ عَلَىٰ أَنْفُسِهِمْ أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ ۖ قَالُوا بَلَىٰ ۛ شَهِدْنَا ۛ أَنْ تَقُولُوا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّا كُنَّا عَنْ هَٰذَا غَافِلِينَ
أَوْ تَقُولُوا إِنَّمَا أَشْرَكَ آبَاؤُنَا مِنْ قَبْلُ وَكُنَّا ذُرِّيَّةً مِنْ بَعْدِهِمْ ۖ أَفَتُهْلِكُنَا بِمَا فَعَلَ الْمُبْطِلُونَ وَكَذَٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ وَلَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ
„I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar vaš?' – oni su odgovorili: 'Jesi, mi svjedočimo' – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome ništa nismo znali', ili da ne reknete: 'Naši preci su prije nas druge Allahu pridruživali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?' I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi."(El-E'araf, 172-174)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Čovjeku od stanovnika Vatre na Sudnjem danu će biti rečeno: Šta misliš da posjeduješ sve što je na Zemlji; da li bi se njime iskupio? Da, reći će. Potom će mu biti rečeno: Od tebe Sam tražio manje od toga, od tebe sam u leđima Ademovim uzeo obećanje da Mi nikoga ne pridružuješ, pa si odbio i druge Mi ravnim smatrao.“
Ibn Abbas veli: "Allah, dželle šanuhu, je potrao leđa Ademova pa je iz njih izveo svaku osobu koju će stvoriti sve do Sudnjeg dana i od njih uzeo obećanje da će Ga obožavati i da Mu neće druge pridruživati."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Svako se dijete rađa u islamu – a u drugom predanju: u ovoj vjeri – pa ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.“
Također, rekao je: „Allah, dželle šanuhu, kaže: 'Ja sam, uistinu, stvorio Svoje robove pravovjernim, pa im dolaze šejtani odvraćaju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono što sam im Ja dozvolio.'“
U predanju od Ubeja b. Ka'ba stoji: „Allah, dželle šanuhu, kaže: 'Uistinu ću za svjedoke protiv vas uzeti sedmera nebesa i sedam zemalja, i uzet ću za svjedoka protiv vas vašeg oca Adema, da ne kažete na Sudnjem danu nismo znali za ovo. Znajte da nema drugog istinitog boga osim Mene, niti ima gospodara osim Mene i nikoga Mi ne pridružujte.'“
Imam Ibn Kesir veli: „Skupina ispravnih prethodnika, a i sljedbenika, smatra da se pod ovim svjedočenjem podrazumijeva njihova prirođenost vjeri u jednog Boga (tevhidu).“
Također, veli: „Pod ovim se misli da je ovo svjedočenje učinio kao dokaz protiv njih u činjenju širka.“
Također, veli: „Ovo je učinio posebnim dokazom protiv njih što ukazuje da je prava vjera u kojoj su stvoreni, ustvari, priznavanje samo jednog Boga (tevhid).“
Imam El-Begavi veli: „Kaže: [Obećanje od vas sam uzeo samo da, o vi mušrici, ne bi rekli širk su činili i naši preci prije nas i prekinuli ugovor a mi smo njihovo potomstvo, tj. mi smo njihovi sljedbenici te smo se za njima poveli; pa da to učinite opravdanjem za sebe i kažete...“' Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?'“. Zar ćeš nas kazniti zbog grijeha naših predaka lažljivih? Dakle, neće moći dokazivati ovakvim govorom nakon što je Allah, dželle šanuhu, podsjetio na uzimanje obećanja o vjeri u jednog Boga.
„I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze...“, tj. pojašnjavamo dokaze da bi o njima ljudi razmišljali. „...da bi oni došli sebi.“, iz nevjerstva u tevhid.]“
Ibn Kesir veli: „Zato Uzvišeni kaže: „...i zato da ne reknete“, tj. da na Kijametskom danu ne reknu mi o ovome ništa nismo znali, tj. ništa nismo znali o tevhidu.“
Također, Ibn Kesir veli: „Uzvišeni obaviještava da je izveo potomstvo od Ademovih sinova da sami protiv sebe posvjedoče da je Allah, dželle šanuhu, njihov Gospodar i njihov Vladar, i da nema istinitog boga osim Njega, kao što ih je On, uzvišen neka je, na tome stvorio i to im urodio.“
El-Kurtubi veli: „Riječi uzvišenog „...mi svjedočimo...“, jesu riječi potomaka Ademovih, a znači: Svjedočimo da si Ti naš Gospodar i naš Bog.“
Također, veli: „Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili!?“ dolazi u značenju: Ti to nećeš učiniti, i nema opravdanja za onoga ko slijepo slijedi u tevhidu.
Et-Taberi veli: „Allah, dželle šanuhu, kaže: Svjedoci smo protiv vas o vi koji priznajete da je Allah vaš gospodar kako na Sudnjem danu ne biste rekli: „'Mi o ovome ništa nismo znali.'“, tj. mi to nismo znali, nismo ga poznavali, „...ili da ne reknete: 'Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih.“, a mi smo slijedili njihov pravac, „Zar ćeš nas kazniti...“ zbog širka kojeg su počinili naši preci i našeg slijeđenja njihovog pravca neznajući za istinu.“
El-Bejdavi veli: „Tj. ne želeći da reknete mi o ovome ništa nismo znali, tj. nismo obraćali pažnju na njega s dokazom...ili da ne kažete naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih, pa smo se poveli za njima, jer slijepo slijeđenje u prisustvu dokaza i mogućnosti znanja o njemu ne vrijedi kao opravdanje.“
Autor djela El-Menar veli: „Znači: O Poslaniče, spomeni ono što je Allah, dželle šanuhu, uzeo od obećanja prirodnosti i razuma od cijelog čovječanstva, kada je izveo iz kičmi Ademovih sinova potomstvo njihovo, generaciju po generaciju, pa ih je Allah, dželle šanuhu, po prirodi stvorio u islamu. U njima je ostavio nagon vjerovanja i učinio od nužnog shvatanja njihovog razuma da je za svako djelo neophodan činilac, da svaki događaj ima svoj uzrok, i da je iznad svjetova mogućeg koji opstoje na pravilu uzroka i uzročnika, razloga i činjenica, Vladar Uzvišen nad svim što postoji, On je Prvi i Potonji i samo On zaslužuje da bude obožavan.“
Također, veli: „Rekli su: 'Jesi, mi svjedočimo.', tj. naravno, Ti si naš gospodar i samo Ti zaslužuješ da te obožavamo.“
Također, autor djela El-Menar veli: „Allah, dželle šanuhu, pojasnio je uzrok ovog svjedočenja i njegov razlog, pa kaže: „...da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome ništa nismo znali'...“, tj. ovo smo uradili kako bi spriječili vaše pravdanje ili dokazivanje na Sudnjem danu pa da kažete – ako ste Mu vi druge pridruživali – mi nismo poznavali ovo vjerovanje u Allahovu jednoću u gospodarstvu (tevhidur-rububije) i ono što ga prati od vjerovanja u Allahovu jednoću u božanstvenosti (tevhidul-uluhijje) obožavanjem samo Gospodara. Smisao ovoga jeste da Allah, dželle šanuhu, od njih neće prihvatiti pravdanje neznanjem.“
„...ili da ne reknete: 'Naši preci su prije nas druge Allahu pridruživali , a mi smo pokoljenje poslije njih.“, nismo poznavali neispravnost njihovog širka, te nam nije preostalo nego da se za njima povedemo. „Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili!?“ izmišljanjem širka i kazniti nas kaznom kojom ćeš njih kazniti i pored našeg opravdanja lijepim mišljenjem o njima. Smisao ovoga jeste da Allah, dželle šanuhu, od njih neće prihvatiti pravdanje slijeđenjem njihovih očeva i djedova, kao što od njih neće prihvatiti pravdanje neznanjem nakon što je protiv njih uspostavio prirodni i razumski dokaz.
„I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi.“, tj. ovako opširno mi Ademovim sinovima pojašnjavamo ajete i dokaze da bi oni upotrebljavali svoj razum i ne bi li se na osnovu njih vratili od njihovog neznanja i slijepog slijeđenja. Ajeti ukazuju na to da onaj do koga nije doprlo Poslanikovo poslanstvo neće imati na Sudnjem danu opravdanje za širk prema Allahu, niti za činjenje razvrata i poroka od kojih odvraća zdrava priroda i čiju štetnost dokučuju nezavisni umovi. Naprotiv, opravdanje će imati samo u razilaženju sa uputom poslanika u onome što se ne poznaje osim direktno od njih, a to je, ustvari, većina zasebnih ibadeta.“
Imam Ibnul-Kajjim veli: „Komentar riječi uzvišenog „I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo...“, jeste: I kada Gospodar tvoj izvodi. Također, komentar Njegovih riječi „...i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe...“, tj. traži od njih da posvjedoče onim što je dao u njima poput razuma kojim se razumijeva i na osnovu čega nagrada i kazna bivaju obavezne. Svako ko je rođen i dostigao punoljetnost, te razumije štetu i korist, obećanje i prijetnju, nagradu i kaznu; postao je kao da je Allah, dželle šanuhu, od njega uzeo obećanje u tevhidu onim što je u njemu dao od razuma, i što mu je pokazao od ajeta i dokaza.“
Ibnul-Kajjim veli: „Pošto je u ovom ajetu mekkanske sure El-E'araf spomenuto opće obećanje i svjedočenje za sve obaveznike koji su priznali Allahovo godspodarstvo, jednoću i neispravnost širka, to je obećanje i svjedočenje kojim je nad njima uspostavljen dokaz protiv njih i isključeno opravdanje, i na osnovu kojeg zaslužuju kaznu, a s čijim se razilaženjem zaslužuje propast.“
Također, rekao je: „Allahove riječi: „...ili da ne reknete: 'Naši preci su prije nas druge Allahu pridruživali, a mi smo pokoljenje poslije njih.“ Ovde je spomenuo dvije mudrosti u ovom upoznavanju i svjedočenju, (od kojih je jedna) da se ne pozivaju na neznanje (a druga je) i da se ne pozivaju na slijeđenje. Neznalica nema osjećaja a sljedbenik u svome slijeđenju prati drugoga.“
Također, Ibnul-Kajjim veli: „Allah, dželle šanuhu, učinio je da svako protiv sebe posvjedoči da je On njegov Gospodar i njegov Stvoritelj, i protiv njih ovim svjedočenjem dokazuje na više mijesta u Svojoj Knjizi. Poput riječi uzvišenog: „A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću?“, tj. kako onda da se odmeću od tevhida nakon ovog priznanja od njih da je Allah, dželle šanuhu, njihov Gospodar i njihov Stvoritelj. Ovoga ima mnogo u Kur'anu.“
Ibnul-Kajjim veli: „I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze...“, tj. poput ovog opširnog iznošenja i pojašnjavanja mi opširno iznosimo dokaze „...da bi oni došli sebi.“ od širka u tevhid, iz nevjerstva u vjerovanje.
Nastaviće se inšaAllah...
