Kritikovanje grješnika koji se pokajao

U pogledu kritikovanja grješnika koji se pokajao, imam ibnul Kajjim, rahimehullah, je rekao:

Može biti da je ono što si mislio je da kritikuješ svog brata za njegov grijeh da to bude čak i veći grijeh od njegovog, zato što to znači da ti osjećaš oholost za svoju pokornost i hvališ sebe zbog toga i tvrdiš da si čist od grijeha dok je tvoj brat upao u grijeh.Ali može biti da njegov osjećaj skromnosti zbog njegova grijeha i onoga što mu se desilo, tako da taj njegov osjećaj skromnosti i poniznosti, mišljenja manje o sebi, oslobađanje njega pobožnih pretenzija, oholosti i samodopadljivosti, njegovo stajanje pred Allahom pognute glave, oborena pogleda i njegova slomljena srca-može biti da je sve to bolje za njega od tvog osjećaja oholosti svojom pokornosti, misleći da si uradio mnogo dobra, vjerovanjem da si time važan i podsjećanjem Allaha i ljudi na to.

Kako je samo ovaj grješnik blizu Allahove milosti a kako je samo ovaj uobraženi blizu Allahove srdžbe! Grijeh koji vodi ka skromnosti je Njemu draži od djela dobra koje vodi ka uobraženosti.Ako spavaš noću pa se probudiš osjećajući žaljenje (što nisi klanjao noćni namaz) to može biti bolje za tebe nego da si klanjao čitavu noć a zatim ustao ujutro ispunjen sa samodopadljivošću, jer djela onoga koji se sebi divi nisu prihvaćena.Možda tvoj smijeh dok priznaješ svoje nedostatke je bolji od tvog plakanja sa bogobojaznošću ispunjenog sa uobraženosti.

Jecaj grješnika je draži Allahu od tesbiha uobraženog.

Može biti da je putem ovog grijeha Allah uzrokovao da popije lijek koji će izliječiti smrtonosnu bolest koju ti takođe imaš ali je nisi svjestan.Allah posjeduje razloge za ono što radi za obojicu, onoga ko je pokoran i onoga koji griješi, koji nisu poznati nikome izuzev Njemu i koje niko ne prepoznaje osim onih koji posjeduju pronicljivost a i tada samo u granicama ljudskog rezumjevanja; iza toga postoje razlozi koji nisu poznati čak ni plemenitim pisarima (t.j. melecima).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ako bilo koja robinja od vas počini blud, izvršite kaznu nad njom i ne kritikujte.“ I Jusuf, alejhi sellam je rekao: „Ja vas sada neću koriti“ (Jusuf, 92) To iz razloga što je vaga u Allahovoj ruci i propis je Njegov.Poenta je da se izvrši kazna (koju je Allah propisao) a ne da se sramoti i kritikuje.Niko nije siguran od onoga što mu je određeno i od moći Njegove odredbe osim onaj ko je neznalica o Allahu.

Allah je rekao onome koji je imao više znanja o Njemu od bilo koga drugog i koji je bio bliži Njemu: „A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio“ (Isra, 74) I on je rekao: „Nema srca a da nije između dva prsta Najmilostivijeg.Ako On hoće On ga uputi a ako On hoće odvede ga u zabludu.“ Potom je rekao: „O Allahu, ti koji okrećeš srca, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri.O Allahu , musrif al-Kulub, usmjeri naša srca ka pokornosti Tebi.“

Ibnul-Kajjim

Znaci korisnog znanja

Hafiz ibn Redžeb al Hanbeli, rahimehullah, je napisao u svojoj tezi „Fadl ilm as-Selef ala ilm ul-Halef“ (vrijednost znanja selefa nad halefom):

Od znakova korisnog znanja je da će ono naučiti čovjeka da bježi od dunjalučkih uticaja, od kojih su najveći želja za vođstvom, slavom i pohvalom.Ono će podučiti čovjeka da izbjegava ove stvari i da uloži napor kako bi se klonio njih.Ako se bilo koja od ovih stvari desi, bez njegovog izbora ili želje, on je u stanju ekstremnog straha o svom kraju jer to može biti božji plan i sredstvo postepenog vođenja njega ka propasti.Iz tog razloga je imam Ahmed, rahimehullah, bio u stanju straha kada je postao poznat.

Od znakova korisnog znanja je da čovjek ne tvrdi da posjeduje znanje ili da se hvališe njime.On ne optužuje druge za neznanje osim ako se oni suprotstave Sunnetu i njegovim ljudima, u čijem slučaju on govori protiv njih iz srdžbe Allaha radi a ne zbog lične srdžbe niti zbog želje da postigne dominaciju nad njima.

Što se tiče onoga čije znanje nije korisno on ne brine ni o čemu drugo do da pokaže svoju nadmoćnost nad ostalim ljudima putem svog znanja, da ih optuži za neznanje i da ih obezvrijedi.Ovo je od najzlobnije osobine koja se može naći u ljudima!

Moguće je da takva osoba čak optuži učenjake koji su bili prije njega za neznanje i nemarnost; takva osoba voli sebe i želi da se promoviše, ona ima ljepo mišljenje o sebi i loše mišljenje o selefima (onima koji su bili prije njega).

Ljudi od korisnog znanja su upravo suprotno; oni imaju loše mišljenje o sebi a imaju lijepo mišljenje o prijašnjim učenjacima.Njihova srca prihvataju plemenitost i ispravnost svojih prethodnika i svjesni su svoje nemogućnosti da priđu blizu njihovih stepena, a kamoli da ih dostignu!

Prelijepe su doista riječi Ebu Hanife, rahimehullah, kada je bio upitan o tome koji od dvojice je bolji, Alkama ili Esved, on je odgovorio:“Tako mi Allaha, mi čak ni ne zaslužujemo da ih spomenemo a kamoli da određujemo koji od njih je bolji!“

Kada su osobine selefa spomenute Abdullahu ibn Mubaraku, on bi izrekao slijedeće riječi poezije:

Ne poredi nas sa njima...jer zdrava osoba koja hoda, nije poput bogalja.

Neke osobine tragaoca znanja

Tragaoc za znanjem se ističe sa nekim osobinama, koje uključuju:

-Njegovo traganje za dobrom gdje god da se nalazi.

-On voli dobro , žudi za njim i poziva druge njemu.

-On je poznat po svojoj mudrosti u vremenu nedaća i po obazivosti i oštroumnosti, svom razumjevanju i rasuđivanju o pitanjima u svjetlu Allahove knjige i Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

-Tragaoc za znanjem ima istaknutu ličnost jer ga Allah čini ključem da riješi sva pitanja.

-Naći ćeš ga da ne djeluje ishitreno bez predumišljaja već je tolerantan i pažljivo sagledava pitanja.

-Njegovo srce nosi ljubomoru i žar za Allahovu vjeru i entuzijazam za podršku njoj, ipak on pažljivo razmatra sva pitanja.

-Tako njegov jezik govori samo istinu i ne ide predaleko niti čini nepravdu.Čuva se od ogovaranja koje je od najgorih zala.

-Tragaoc za znanjem uzima u obzir svoje riječi kada govori i vaga ih ispravnom vagom Šerijata.

-Tragaoc za znanjem kada se bori ili ukazuje na grešku pridržava se pravednosti i racionalnosti u svim situacijama.

-Nikad nećeš vidjeti pravog tragaoca za znanjem kako je nagao u govoru sa drugima, niti osuđuje ljude generalizirajući bez odgovarajućeg i ispravnog znanja.

-Presuđivanje među ljudima bilo  riječima ili djelima treba biti zasnovano na shvatljivom i činjeničnom dokazu. Ko god vaga svoja mišljenja i riječi prije negi ih izgovori će, uz Allahovu pomoć, postignuti željeni cilj.

-Tragaoc za znanjem često ima na umu Allahove riječi: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.(Hudžurat, 6)

-Tragaoc za znanjem nikad ne misli zlo o drugima niti nepravedno čini slučajne optužbe protiv njih.

-Zapravo, on promišlja o pitanjima i uvijek poziva ka dobru i poboljšanju u skladu sa principima Šerijata a ne zasnovano na emocijama koje vode ka nedoličnom ponašanju.

-Vidjećeš ga dobro izbalansiranim u svim pitanjima i kako donosi presudu zasnovanu na zdravim i ispravnim stavovima.

-Tragaoc za znanjem nikad ne smije biti čovjek koji samo potvrđuje i širi sve što se kaže.

-Zapravo, on vaga pitanja i izjave sa pravednom vagom kako bi govorio jasnu riječ istine bez pretjerivanja ili popuštanja.

Onaj ko čini dobra djela neće nikad biti ponižen od Allaha

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činilac dobra je zaštićen od zlog uništenja.” (Al-Silsilah al-Sahihah)

Kada su smutnje tek nastupile, Talk ibn Habib je rekao: “Zaštitite se od njih sa bogobojaznošću.”

Ma'kil ibn Jesar je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao 'Ibadet za vrijeme al-hardža (ubijanja) je ravan hidžri meni.” (Muslim)

Uzvišeni Allah je rekao:

لَا يَسْتَوِي مِنْكُمْ مَنْ أَنْفَقَ مِنْ قَبْلِ الْفَتْحِ وَقَاتَلَ ۚ أُولَٰئِكَ أَعْظَمُ دَرَجَةً مِنَ الَّذِينَ أَنْفَقُوا مِنْ بَعْدُ وَقَاتَلُوا ۚ وَكُلًّا وَعَدَ اللَّهُ الْحُسْنَىٰ ۚ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ

Nisu jednaki među vama oni koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; – Allah dobro zna ono što radite.  (Al Hadid, 10)

Razlog tome je što su oni koji su udjelivali (imetak) i borili se prije oslobođenja su to uradili za vrijeme straha i kada su bili malobrojni, suprotno onima koji su to uradili-čak i ako im je obećana nagrada-nakon oslobođenja jer su udjeljivali i borili se kada je islam uzdignut a njegovi ljudi ojačani.

Uzvišeni Allah je takođe rekao:

وَاسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلَاةِ

Pomozite sebi strpljenjem i namazom...(Al-Beqara, 45)

I to stoga što namaz djeluje kao najveća pomoć kada se radi o ostajanju postojanim i čvrstim u pitanjima.

Uzvišeni Allah je rekao:

وَلَقَدْ نَعْلَمُ أَنَّكَ يَضِيقُ صَدْرُكَ بِمَا يَقُولُونَ فَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ وَكُنْ مِنَ السَّاجِدِينَ وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّىٰ يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ

Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome ibadet čini! (Al-Hidžr, 97-99)

Tako je On naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži utočište u namazu i zikru ako se njegove grudi stegnu zbog onoga što neprijatelji govore, jer putem namaza čovjek osjeća olakšanje i uzdizanje nedaće.To je bila Poslanikova uputa, kada god bi bila neka ozbiljna situacija ili briga on bi pristupio namazu.Huzejfe, radijallahu anhu je rekao: “Na dan saveznika, otišao sam kod Poslanika i on je bio umotan i klanjao je.Kad god bi stvari postale ozbiljne, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao.”(Ahmed, Ibn Džerir i  Ebu Dawud.; Hasen)

Vođa pravovjernih, Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu je rekao: “U noći Bedra svi od nas su spavali izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem jer on je klanjao ispod drveta i dovio dok nije svanulo.”(Ahmed, al-Nesa'i, Ebu Ja'la, Ibn Huzejme;.Sahih)

Sabit: “Kada bi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zadesila nedaća on bi pozvao svoju porodicu govoreći 'Klanjajte namaz! Klanjajte namaz!' Sabit je takođe rekao: “Kada god bi Poslanike zadesila neka stvar, oni bi tražili utočište u namazu.” (Ahmed u Al-Zuhd)

I takvo je bilo stanje sa ashabima, radijallahu anhum, i njihovim nasljednicima koji su ih slijedili; način na koji su se odnosili prema namazu je bio poput načina na koji se borac odnosi prema maču ili bogati prema svom bogatstvu ili dijete prema svom plaču kada plače i vrišti tražeći brižljivu majku.Dakle, oni su bili još dublje povezani sa svojim namazom i oslanjali su se na to sve dok to nije postala njihova druga priroda i nikad ih nije napuštala.Ukoliko bi osjetili strah ili bili napadnuti od neprijatelja, ili pobjeda odgođena ili ukoliko bi ih neka stvar zbunjivala, oni su se okretali namazu i tražili sigurnost u njemu.

Na kraju bitke na Jermuku, kralj rimljana je počeo ispitivati svoju poraženu vojsku: “Stidite se, recite mi o onima protiv kojih ste se borili.Zar oni nisu ljudi poput vas? Oni rekoše: “Da, kralju”. On reče: “Ko je veći u broju vi ili oni?” Oni rekoše: “Mi smo brojniji od njih u u svakom mjestu”. On reče:”Zašto ste onda poraženi?” Stariji od njihovih vođa reče: “Oni su nas porazili zato što klanjaju po noći, poste tokom dana, ispunjavaju svoje zavjete i pravedni su među sobom:” (Al-Bidaje wel-Nihaje)

Najbolji od vas je svaki iskušani koje se kaje

Hafiz ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullah je rekao:

Ibn Ebi Dunja nam je svojim lancem prenio da je Alija, radijallahu anhu rekao: „Najbolji od vas je svaki iskušani koji se kaje (t.j.svaki put kad bude iskušan ovim svijetom, on se pokaje)“.Rečeno je: „Šta ako ponovo počini grijeh?“On reče: „Treba tražiti oprost od Allaha i pokajati se.“ Rečeno je: „A šta ako ponovo počini grijeh?“ On reče: „Treba tražiti oprost od Allaha i pokajati se.“Rečeno je: „A šta ako opet počini grijeh?“ On reče: „Treba tražiti oprost od Allaha i pokajati se.“ Rečeno je: „Koliko dugo?“ On reče: „Sve dok  šejtan ne bude poražen.“

Ibn Madže prenosi u merfu predaji od Ibn Mesuda da je rekao: „Onaj ko se pokaje od grijeha je poput onoga koji nije počinio grijeh.“ (hasen)

Rečeno je al-Hasanu: „Zar se neko od nas ne bi trebao stiditi da traži od svog Gospodara da mu oprosti grijeh a zatim ga ponovo počini, potom traži oprost pa opet počini grijeh?“ On reče: „Šejtan želi da vi imate takav stav zato ne prestajte tražiti oprost.“

Prenosi se od njega takođe da je rekao: „Ne mislim da je to išta drugo do stav vjernika, t.j. svaki put kada vjernik učini grijeh, on se pokaje.“

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao u svojoj hutbi: „O ljudi , ko god počini grijeh neka traži oprosta od Allaha i nek se pokaje.Ako ga počini ponovo, neka traži oprosta od Allaha i nek se pokaje, i ako ga počini ponovo, neka traži oprosta od Allaha i nek se pokaje, jer to je grijeh koji visi čovjeku oko vrata a prokletstvo dolazi iz  ustrajnosti u grijehu.“

Ovo znači da će čovjek neminovno počiniti grijehe za koje je određeno da će ih počiniti kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Svaki sin Ademov ima svoj udio u bludu zapisan za njega i koji će ga neminovno uhvatiti“ (Muslim)

Ali Allah je dao ljudima izlaz iz grijeha koji počine i grijeh se briše pokajanjem i traženjem oprosta.Ako to urade oni će se rješiti zla grijeha ali ako ustraju u grijehu, oni će biti prokleti.

Džami al-Ulum wel-Hikem