Branjenje vjere

Imam Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah, je rekao:

„Sva hvala Allahu koji je u svakom dobu i razdoblju između poslanika uzdigao grupu ljudi od znanja koje zabludjele pozivaju ka uputi strpljivo podnoseći loše postupanje i zlo.Sa Allahovom Knjigom oni daju život mrtvima i Allahovim svjetlom oni daju vid slijepima.Koliko su samo ljudi koji su ubijeni od Iblisa oni oživjeli.Koliko su samo zabludjelih i zalutalih uputili na pravi put.Kako je samo lijep njihov uticaj na ljude a kako su samo ljudi zli prema njima. Oni izbacuju iz Allahove Knjige izmjene onih koji prelaze granice, lažne tvrdnje lažova i pogrešna tumačenja neznalica-onih koji uzdižu bajrak novotarija i izazivaju iskušenja i raskol; koji su se razišli u pogledu Knjige, suprotstavili se Knjizi i složili se na suprotstavljanju Knjizi.Oni govore o Allahu i Njegovoj Knjizi bez znanja, raspravljaju se o manje jasnim stvarima u Knjizi i obmanjuju neuke mase sa tim nejasnoćama.Od Allaha tražimo utočište od iskušenja zabludjelih.“ (Ar-Redd 'alel-Džehmijja )

Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao:

„Kada su neki ljudi upitali imama Ahmeda ibn Hanbela da se osjećaju nelagodno zbog kritikovanja ljudi on je odgovorio: „Ako bih ja ostao ćutljiv, kako bi neuke mase raspoznale istinu nad zabludom?“ Oni koji uvode heretička učenja  koja se suprotstavljaju Kur'anu i Sunnetu i oni koji uvode novotarije u pitanjima ibadeta, obaveza je da oni budu razotkriveni i da muslimani budu upozoreni na njih-po idžma'u muslimanskih učenjaka. Zapravo, imam Ahmed ibn Hanbel je bio upitan o čovjeku koji posti, klanja i koji je odvojio sebe za ibadet u džamiji, da li je on draži njemu od čovjeka koji govori protiv sljedbenika novotarija, pa je odgovorio: „Ako on posti, klanja i izolira se onda on to čini za svoju vlastitu korist.Ipak kada on govori protiv novotara on to čini radi dobrobiti i koristi svih muslimana i to je mnogo vrijednije.“ Dakle jasno je da je otvoreno suprotstavljanje novotarima od općenite koristi muslimana i da se smatra jednom vrstom džihada na Allahovom putu jer je čišćenje Allahove vjere i branjenje nje od napada kolektivna obaveza na čemu su se učenjaci složili.Zaista, kada Allah ne bi uzdigao nekoga da se suprotstavi novotarima onda bi vjera trpjela štetu, iskvarenost i zastranjivanje.Doista ova vrsta kvarenja je čak i veća od kvarenja koje je posljedica nevjerničkog osvajanja muslimana jer kada nevjernici osvoje muslimane oni ne kvare njihova srca niti vjeru izuzev nakon nekog vremena dok novotari kvare srca od samog početka. (Medžmu ul-Fetava )

„A Allah će sigurno pomoći onog ko Njega pomaže...“

وَلَيَنْصُرَنَّ اللَّهُ مَنْ يَنْصُرُهُإِنَّ اللَّهَ لَقَوِيٌّ عَزِيزٌ

A Allah će sigurno pomoći onog ko Njega pomaže. Uistinu, Allah je Silni, Svemoćni, (Hadždž, 40)

Imam Šenkiti, rahimehullah, je rekao:

„Allah. Uzvišeni i Veličanstveni, objašnjava u ovom plemenitom ajetu da se On zakleo da će pomoći i darovati pobjedu onima koji Ga pomognu (t.j.Njegovu vjeru) Poznato je da pomoć i pobjeda od Allaha dolazi nakon slijeđenja onoga što je On propisao, pokornosti Njegovim naredbama, klonjenja Njegovih zabrana, pomaganjem Njegovih poslanika i njihovih sljedbenika, pomaganje Njegove vjere i borbe protiv Njegovih neprijatelja i savladavanje njih- sve dok Allahova riječ ne bude gornja a riječ Njegovih neprijatelja ne bude ponižena.Potom Allah, Uzvišeni i Veličanstveni, objašnjava karakteristike onih kojima je obećao da će dobiti Njegovu pomoć i pobjedu, razlikujući ih od drugih.Tako je On rekao, objašnjavajući one za koje se zakleo da će ih pomoći i darovati im pobjedu jer je On taj koji pomaže i daruje pobjedu:

الَّذِينَ إِنْ مَكَّنَّاهُمْ فِي الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنِ الْمُنْكَرِ

one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih. (Hadždžd, 41)

I ono na što ovaj plemeniti ajet ukazuje je da ko god pomogne Allaha, Allah će njega pomoći.Ovo je jasno objašnjeno na drugim mjestima, poput Njegovih riječi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنْ تَنْصُرُوا اللَّهَ يَنْصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْوَالَّذِينَ كَفَرُوا فَتَعْسًا لَهُمْ وَأَضَلَّ أَعْمَالَهُمْ

O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti. A onima koji ne vjeruju – propast njima! On neće djela njihova prihvatiti (Muhammed, 7-8)

وَلَقَدْ سَبَقَتْ كَلِمَتُنَا لِعِبَادِنَا الْمُرْسَلِينَإِنَّهُمْ لَهُمُ الْمَنْصُورُونَوَإِنَّ جُنْدَنَا لَهُمُ الْغَالِبُونَ

A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: "Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti!" (Saffat, 171-173)

كَتَبَ اللَّهُ لَأَغْلِبَنَّ أَنَا وَرُسُلِي ۚ إِنَّ اللَّهَ قَوِيٌّ عَزِيزٌ

Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!" – Allah je, zaista, moćan i silan. (Mudžadele, 21)

وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُمْ فِي الْأَرْضِ

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti (Nur, 55)

I Njegovim riječima:

الَّذِينَ إِنْ مَكَّنَّاهُمْ فِي الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنِ الْمُنْكَرِ

one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih. (Hadždžd, 41)

U njima je dokaz da nema obećanja od Allaha za Njegovu pomoć izuzev uspotavljanjem namaza, davanja zekata, naređivanja dobra a zabranjivanja zla.Dakle to su oni koje će Allah uspostaviti na Zemlji i ojačati Svoju Riječ putem njih.Kako god, oni koji ne uspostavljaju namaz, niti plaćaju zekat niti naređuju dobro a zabranjuju zlo, za njih nema obećanja od Allaha da će ih pomoći i darovati im pobjedu.Oni nisu od Njegove stranke niti su Njegovi prijatelji-oni koji imaju obećanja za Allahovom pomoći i pobjedom- već su oni od šejtanove stranke i njegovi prijatelji.Tako, ako oni očekuju pomoć od Allaha i ispunjenje Njegovog obećanja onda je njihov primjer poput primjera unajmljenog radnika koji odbija da radi ono za što je unajmljen a opet očekuje da bude nagrađen.Ko god je poput ovoga on onda nema pameti!

Adva ul-Bejan (5/703-704)

Dani i noći s Resulullahom

Djelo Amelul-jevmi vel-lejla Ebu Abdurrahmana Ahmeda ibn Šuajba ibn Alija en-Nesaija smatra se jednim od najznačajnijih izvora za saznavanje dova i ostalih vrsta zikra koje je Božiji Poslanik, s.a.v.s., učio u različitim prilikama. O zikru, koji je Božiji Poslanik, s.a.v.s., svakodnevno učio napisan je veliki broj djela. Ona se mogu podijeliti na osnovna, u kojima se hadisi navode zajedno s nizovima prenosilaca sve do Muhammeda, s.a.v.s., i sekundarna djela, koja su nastala na temelju osnovnih djela.

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni link: Download

Dova i poniznost za vrijeme smutnji

Preklinjanje i ponizno moljenje Allaha Uzvišenog je uzrok olakšanja od briga i uzdizanja nedaća:Uzvišeni Allah kaže:

وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا إِلَىٰ أُمَمٍ مِنْ قَبْلِكَ فَأَخَذْنَاهُمْ بِالْبَأْسَاءِ وَالضَّرَّاءِ لَعَلَّهُمْ يَتَضَرَّعُونَفَلَوْلَا إِذْ جَاءَهُمْ بَأْسُنَا تَضَرَّعُوا وَلَٰكِنْ قَسَتْ قُلُوبُهُمْ وَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

A doista, slali smo zajednicama prije tebe (poslanike), pa smo ih dohvatili bijedom i nesrećom, da bi se oni ponizili. Pa zašto se nisu, kad im je došla sila Naša, ponizili? Međutim, otvrdla su srca njihova i uljepšao im je šejtan ono šta su radili! (Al-An'am,42-43)

On takođe kaže:

وَمَا أَرْسَلْنَا فِي قَرْيَةٍ مِنْ نَبِيٍّ إِلَّا أَخَذْنَا أَهْلَهَا بِالْبَأْسَاءِ وَالضَّرَّاءِ لَعَلَّهُمْ يَضَّرَّعُونَ

A nismo poslali u grad nijednog vjerovjesnika, a da nismo pogodili stanovništvo njegovo nesrećom i bijedom, da bi se oni ponizili. (Al-E'araf, 94)

Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem prošao pored ljudi koje je zadesila nedaća pa je rekao: „Zar oni ne mole za spas (i blagostanje)?! (Al-Bezzar, sahih)

Hasan el Basri je imao običaj govoriti: „Doista, Hadždžadž (ibn Jusuf) je kazna od Allaha zato ne otklanjajte Allahovu kaznu svojim rukama već je na vama da posjedujete oslanjanje i dovu Allahu jer je On Uzvišeni rekao:

وَلَقَدْ أَخَذْنَاهُمْ بِالْعَذَابِ فَمَا اسْتَكَانُوا لِرَبِّهِمْ وَمَا يَتَضَرَّعُونَ

I doista smo ih dograbili kaznom, pa se ne pokoravaju Gospodaru svom, niti se ponizuju. (Al-Mu'minun, 76)

Za vrijeme smutnji, razumi gube smisao i duše postaju zbunjene; one ne znaju šta da rade!I u tim momentima, mnogi ljudi su neobzirni prema velikom oružju koje je sredstvo za pripremu Poslanika i ispravnih kroz vrijeme, doista to je dova.Allah Uzvišeni je rekao o svom Poslaniku Nuhu alejhi sellam:

فَدَعَا رَبَّهُ أَنِّي مَغْلُوبٌ فَانْتَصِرْفَفَتَحْنَا أَبْوَابَ السَّمَاءِ بِمَاءٍ مُنْهَمِرٍ

Tad je pozvao Gospodara svog: "Ja sam poražen, zato pomozi."Pa smo otvorili kapije neba sa vodom lijućom,(Al-Qamer, 10-11)

On Uzvišeni je rekao o svom Poslaniku Zun-nunu (Junusu) , alejhi sellam:

وَذَا النُّونِ إِذْ ذَهَبَ مُغَاضِبًا فَظَنَّ أَنْ لَنْ نَقْدِرَ عَلَيْهِ فَنَادَىٰ فِي الظُّلُمَاتِ أَنْ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَفَاسْتَجَبْنَا لَهُ وَنَجَّيْنَاهُ مِنَ الْغَمِّ ۚ وَكَذَٰلِكَ نُنْجِي الْمُؤْمِنِينَ

I Zun-nunu, kad ode srdit, tad je mislio da nećemo imati nad njim moć - pa je dozivao u tminama: "Nema boga osim Tebe, slava neka je Tebi! Uistinu, ja sam od zalima." Tad smo mu se odazvali i izbavili ga iz jada. A tako spašavamo vjernike. (Al-Enbijja, 87,88)

On je takođe rekao:

وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ ۚإِنَّ الَّذِينَ يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِي سَيَدْخُلُونَ جَهَنَّمَ دَاخِرِينَ

A rekao je Gospodar vaš: "Zovite Me, odazvaću vam se." Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.(Gafir, 60)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Dova je ibadet“. (Ebu Davud)

Takođe je rekao: „Najnemoćnija osoba je ona koja je nemoćna da uči dovu“. (Bilježi Abd al-Ghani al Makdisi u „al Du'a, sahih)

Priroda smutnje je da u njoj stvari postanu tamne, lice istine postane nejasno i zbuni mase, osim onih koje Allah zaštiti i kojima se smiluje.Tako od najvećih uzroka spasa je pridržavanje i ostajanje postojanim u vjerovanju u Allaha, traženje utočišta kod Njega, dozivanje Njega i traženje Njegove pomoći; jer On je taj koji je rekao u hadisu kudsijju: „O robovi Moji, svi ste vi u zabludi osim onoga kojeg Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja ću vas uputiti.“ (Muslim)

Ebu Seleme ibn Abdur-Rahman ibn Avf: „Upitao sam Aišu, majku vjernika, 'Šta je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj učiti kada bi započeo svoj noćni namaz?' Ona je rekla, 'Ako bi ustao da klanja u noći. On bi na početku svog namaza izgovorio: „“O Allahu, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, koji znaš vidljivo i nevidljivo, Ti si Onaj koji presuđuje među Svojim robovima u stvarima u kojima se oni razilaze. Uputi nas Istinu u odnosu na stvari oko kojih postoji neslaganje sa Tvojim dopuštenjem. Ti upućuješ koga Ti hoćeš na pravi put.” (Muslim)

Dakle , uputa ka istini i ispravnom sagledavanju  stvari u vremenima  smutnje je od Allahove milosti i poklon od Njega.

Uzvišeni Allah kaže:

فَهَدَى اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا لِمَا اخْتَلَفُوا فِيهِ مِنَ الْحَقِّ بِإِذْنِهوَاللَّهُ يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍِ

Pa je uputio Allah one koji su vjerovali onom u čemu su se razilazili od Istine, s dozvolom Svojom; a Allah upućuje koga hoće putu pravom.(Al-Beqare, 213)

Ibrahim at-Tejmi bi imao običaj govoriti: „O Allahu, zaštiti me Tvojom vjerom i Sunnetom Tvog Poslanika od razilaženja sa Istinom, od slijeđenja strasti, od puteva zablude, od sumnjivih stvari i od zastranjenja i rasprave.“ 

Ebu Hurejra, radijallahu anhu je rekao: „Nastupit će smutnja od koje vas neće ništa zaštititi osim dove poput dove utopljenika.“ (Musennef, Ibn Ebi Šejbe)

Huzejfe ibn Jeman, radijallahu anhu je rekao: „Doći će vrijeme ljudima kada niko neće biti spašen osim onaj koji dovi dovom kao da se topi u vodi.“ (Hiljat al-Evlija)

Jahja ibn Se'id: „Čuo sam da je  Abdullah ibn Amir ibn Rabi'a klanjao u noći kada su ljudi bili ispunjeni smutnjom, a potom je zaspao.U svom snu mu je rečeno: „Ustani i traži od Allaha da te spasi od smutnje baš kao što Njegovi dobri robovi traže da budu spašeni.“On je ustao i klanjao, preklinjući Allaha...i tako nije izašao osim u ćefinima. (t.j. Allah mu je uzeo dušu i spasio ga smutnje) U drugoj predaji njegov sin je rekao: „Kada su ljudi postali zaokupljeni sa Osmanovim ubistvom moj otac je ustao i klanjao u noći. On je rekao: 'O Allahu, sačuvaj me smutnje čime god si spasio Svoje dobre među Tvojim robovima'. I tako on nije napustio svoje mjesto sve dok nije bio iznešen u ćefinima (t.j. umro je).“

Avn ibn Abdullah ibn Utba je rekao: „Tokom smutnje koja se desila za vrijeme Zubejra, mi smo prošli pored čovjeka u vrtu Egipta koji je sjedio tužan, demoralisan i plakao je.Pravio je znakove u zemlji sa nečim što je imao.Podigao je svoju glavu kad ono to je bio radnik koji je proganjan.On (drugi čovjek) ga upita: 'Zašto te vidim tako tužnog i obeshrabrenog?' On odgovori: 'Ništa'. On reče: 'Da li je to zbog ovog svijeta?Ako je tako pa doista je ovaj svijet privremen i prolazan, i dobri i zli ga jedu.Ili si zabrinut zbog Ahireta? Ako je tako onda doista je Ahiret istinito obećanje u kojem će Istina biti razdvojena od zablude.' Avn reče: 'On ga je nastavio podsjećati sve dok nije spomenuo da ahiret ima linije poput onih na komadu mesa, ko god ih promaši, promašio je istinu.'

Potom je depresivni čovjek rekao kao da je iznenađen ovim riječima: 'Ja sam zabrinut za muslimanima.' On reče: 'Doista , Allah će te spasiti zbog tvoje brige za muslimanima.Traži od Njega, jer ko je taj koji od Allaha traži a da mu On ne daruje? Ili Ga doziva a da se On ne odazove? Ili se oslanja na Njega a da mu On nije dovoljan? Ili se preda Njemu a da ga On ne spasi?'

Tako sam ja (Avn) počeo doviti govoreći: 'O Allahu spasi mene i spasi druge od mene.'Potom on reče: 'Zatim je smutnja umrla i radnik uopće nije bio pogođen njom.' (Hiljat al-Evlija)

Ibn Kajjim

Ibn Kajjim rahimehullah, prenosi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:“Ko god poživi poslije mene vidjet će mnoga razilaženja i nesuglasice...na vama je moj Sunnet.“

Ibn Kajjim kaže da su ove riječi sa osuđujućim tonom onima koji se prepiru i da su upozorenje protiv slijeđenja njihova puta, jer doista veliko razilaženje i konflikti su posljedica slijepog slijeđenja, davanje puta vlastitim interesima, što uzrokuje neslaganje i podjelu i na kraju mijenja Poruku.Ovo se dešava unatoč činjenici da mi imamo jednog Poslanika, jedan Kur'an, i jednog Gospodara.Stoga je obaveza svima nama da budemo vođeni riječima Objave koja je zajednička svima nama i da slijedimo poruku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Ne smijemo izjednačavati bilo čij govor ili djelo sa onim od Poslanika, niti smijemo uzimati kao gospodara nekoga drugog mimo Allaha Uzvišenog.Ako se složimo na tome, ako budemo vođeni Allahovom Porukom kroz Poslanika i tražimo presudu putem njegova Sunneta i izreka ashaba onda će zasigurno svako nejedinstvo biti manje, ako u potpunosti ne nestane.Zato ćeš naći da su oni  koji se najmanje  ne slažu među sobom sljedbenici Sunneta i Hadisa, jer oni grade svoja djela na tim temeljima.Što dalje je neka skupina ili sekta udaljena od hadisa to je veći stepen neslaganja među tom grupom, jer ko god ostavi istinu naći ćeš da je on u stanju zbunjenosti, nesiguran šta je istina ili gdje da je nađe.

بَلْ كَذَّبُوا بِالْحَقِّ لَمَّا جَاءَهُمْ فَهُمْ فِي أَمْرٍ مَرِيجٍ

Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su. (Qaf,5)