Imam Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah, je rekao:
„Sva hvala Allahu koji je u svakom dobu i razdoblju između poslanika uzdigao grupu ljudi od znanja koje zabludjele pozivaju ka uputi strpljivo podnoseći loše postupanje i zlo.Sa Allahovom Knjigom oni daju život mrtvima i Allahovim svjetlom oni daju vid slijepima.Koliko su samo ljudi koji su ubijeni od Iblisa oni oživjeli.Koliko su samo zabludjelih i zalutalih uputili na pravi put.Kako je samo lijep njihov uticaj na ljude a kako su samo ljudi zli prema njima. Oni izbacuju iz Allahove Knjige izmjene onih koji prelaze granice, lažne tvrdnje lažova i pogrešna tumačenja neznalica-onih koji uzdižu bajrak novotarija i izazivaju iskušenja i raskol; koji su se razišli u pogledu Knjige, suprotstavili se Knjizi i složili se na suprotstavljanju Knjizi.Oni govore o Allahu i Njegovoj Knjizi bez znanja, raspravljaju se o manje jasnim stvarima u Knjizi i obmanjuju neuke mase sa tim nejasnoćama.Od Allaha tražimo utočište od iskušenja zabludjelih.“ (Ar-Redd 'alel-Džehmijja )
Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao:
„Kada su neki ljudi upitali imama Ahmeda ibn Hanbela da se osjećaju nelagodno zbog kritikovanja ljudi on je odgovorio: „Ako bih ja ostao ćutljiv, kako bi neuke mase raspoznale istinu nad zabludom?“ Oni koji uvode heretička učenja koja se suprotstavljaju Kur'anu i Sunnetu i oni koji uvode novotarije u pitanjima ibadeta, obaveza je da oni budu razotkriveni i da muslimani budu upozoreni na njih-po idžma'u muslimanskih učenjaka. Zapravo, imam Ahmed ibn Hanbel je bio upitan o čovjeku koji posti, klanja i koji je odvojio sebe za ibadet u džamiji, da li je on draži njemu od čovjeka koji govori protiv sljedbenika novotarija, pa je odgovorio: „Ako on posti, klanja i izolira se onda on to čini za svoju vlastitu korist.Ipak kada on govori protiv novotara on to čini radi dobrobiti i koristi svih muslimana i to je mnogo vrijednije.“ Dakle jasno je da je otvoreno suprotstavljanje novotarima od općenite koristi muslimana i da se smatra jednom vrstom džihada na Allahovom putu jer je čišćenje Allahove vjere i branjenje nje od napada kolektivna obaveza na čemu su se učenjaci složili.Zaista, kada Allah ne bi uzdigao nekoga da se suprotstavi novotarima onda bi vjera trpjela štetu, iskvarenost i zastranjivanje.Doista ova vrsta kvarenja je čak i veća od kvarenja koje je posljedica nevjerničkog osvajanja muslimana jer kada nevjernici osvoje muslimane oni ne kvare njihova srca niti vjeru izuzev nakon nekog vremena dok novotari kvare srca od samog početka. (Medžmu ul-Fetava )
