Ibn Kajjim,
rahimehullah navodi u jednoj od svojih knjiga veliku mudrost iza stvaranja
šejtana.On kaže: „U stvaranju Iblisa i njegovih potomaka postoji mudrost čiji
detalji ne mogu biti obuhvaćeni od bilo koga izuzev Allaha“. Neke od mnogih
razloga je ukratko spomenuo ispod:
1. Efekti borbe protiv
šejtana i njegovih pomagača vode ka usavršavanju robovanja.Poslanici i Allahovi
robovi upotpunjuju svoje robovanje Allahu boreći se protiv šejtana i
suprotstavljajući se njegovim pomagačima.Oni takođe upotpunjuju svoju vjeru
tražeći utočište kod Allaha od šejtana i bježeći Allahu u potrazi za zaštitom
od šejtanova zla.To vodi ka postizanju uzvišenih položaja robovanja koji ne bi
mogli biti postignuti bez postojanja šejtana.
2. Postojanjem šejtana,
Allahovi robovi strahuju od svojih grijeha jer su posvjedočili šta je šejtan
postao nakon svog grijeha.Oni iz ovog njegovog pada, od bivanja sa melekima do
postajanja šejtanom – odbačenim – imaju primjer putem kojeg se vjernikova
bogobojaznost povećava i jača.
3. Lekcija za one koji
hoće da nauče – Očevi obojice, ljudi i džina, su bili iskušani sa grijehom, pa
je Allah učinio jednog oca, Iblisa, lekcijom onome ko ide protiv Njegovih
naredbi, koji je previše ponosan da mu se pokorava i koji je ustrajan u
griješenju.Drugi otac, Adem, je lekcija onome koji se kaje i vraća svom
Gospodaru.
4. Šejtan je iskušenje i
test za Allahove robove.
5. Manifestacija Allahove
potpune mogućnosti da stvori suprotnosti
- Iblis je jedan od najvećih znakova Njegove Moći, Volje i Vlasti da
stvori suprotnosti poput nebesa i zemlje, svjetla i tame, Dženneta i
Džehennema, vode i vatre, vrućine i hladnoće, dobra i zla, Džibrila i meleke
kao suprotnosti Iblisu i šejtanima.
6. Dobrota neke stvari se
predočava putem njene suprotnosti -
Ljepota neke stvari se može manifestirati u usporedbi sa suprotnošću.Ako
ne bi bilo ružnoće, mi ne bismo cijenili vrlinu ljepote, ako ne bi bilo
siromaštva mi ne bismo cijenili bogatstvo.
7. Allahov oprost i
strpljenje – Allah voli da manifestira Svojim robovima Svoj oprost, strpljenje
i odgađanje, Njegovu ogromnu milost i velikodušnost.Ovo iziskuje da On stvori one koje će pridruživati druge
Njemu i koji će Ga srditi ali uprkos tome On ih obasipa sa svim vrstama
blagodati.On im šalje opskrbu, daje dobro zdravlje i omogućava im da uživaju
sve vrste luksuza, On im se odaziva i otklanja štetu do njih.On se prema njima
odnosi sa blagošću i brigom za razliku od načina na koji se oni ophode prema
Njemu, ne vjerujući u Njega, pridruživanje drugih Njemu i loše govorenje o
Njemu.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Niko nije strpjiviji na
zlim i neugodnim riječima koje On čuje (od ljudi): Oni mu pripisuju dijete ali
ih On opet obasipa sa zdravljem i opskrbom“.Prema vjerodostojnom hadisu: „Tako
mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas
uklonio, i umjesto vas doveo ljude koji bi griješili, a zatim molili Allaha, i
On bi im praštao.'' Prema hasen predaji: „O sine Ademov, nisi pravedan prema
meni.Moja dobrota se spušta tebi a tvoja zla djela se uzdižu Meni.Pokušavam da
zadobijem tvoju ljubav šaljući ti svoje blagodati dok ja nemam potrebu za tobom
a ti pokušavaš zadobiti Moju mržnju bivajući mi nepokoran dok si u velikoj
potrebi za Mnom, a plemeniti meleki stalno donose tvoja zla djela Meni.“
8. Stvari drage Allahu se
dešavaju zbog postojanja šejtana – koliko često stvari koje Allah voli se dese
zbog postojanja ovog stvorenja kojeg Gospodar mrzi i na kog je srdit.Bez obzira
kakvo se zlo i grijesi dese zbog postojanja ovog Allahovog neprijatelja, djela
pokornosti koja se dese zbog njega i njegovih pomagača su Allahu draža i čine
Njega zadovoljnim, poput idenja protiv svojih strasti i prohtjeva, nošenje sa
teškoćama i nedaćama kako bi se zalužila Njegova ljubav i zadovoljstvo.Najdraža
stvar voljenom je da vidi kako se njegov
voljeni nosi sa teškoćama i nedaćama radi njega, kako bi dokazao svoju ljubav
prema njemu, dok grijesi i nepokornosti uzrokovane Iblisom srde Allaha.Unatoč
tome, Allah se više obraduje pokajanju Svog roba nego onaj ko je izgubio svoju
devu koja nosi njegovu hranu i piće dok je u izolovanoj i opasnoj
pustinji.Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Allah se više obraduje pokajanju svoga
roba koji se iskreno pokaje, nego čovjek koji putuje pustinjom na devi, a na
njoj mu sva hrana i voda. On je legao i zaspao, a kad se probudi, deva je već
bila otišla, onda je rekao; vratiću se na mjesto gdje sam bio, pa ću zaspati
dok ne umrem, stavio je glavu na ruku, i zaspao da umre, a kad se probudio,
vidio je pored sebe devu sa vodom i hranu. Allah je više obradovan pokajanjem
svoga roba, nego ovaj čovjek kad je ugledao devu''
