Tvoj brat...

„Onaj koji hoda po trnju nije poput onoga koji jaše na lijepim konjima“

Napisali su Omeru ibnul Hattabu, radijallahu anhu, pitajući ga: „Ko je bolji: čovjek koji nema želja i želje mu nikad nisu pale na um, ili čovjek koji se bori sa svojom dušom protiv želja dok ih ne ostavi Allaha radi?“ Omer je napisao odgovor govoreći: „Doista, onaj čija duša želi grijeh i on ga ostavi radi Allaha je od onih  „čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika“.(Hudžurat, 3)

Tako Allah ne iskušva Svoje robove vjernike sa ljubavlju prema željama, grijehu i čežnjom za njima osim da On ne želi da ih uputi ka ljubavi koja je veća i bolja za njih od toga, i koja je korisnija i trajnija.Neka se stoga čovjek bori protiv sebe kako bi ostavio želje radi Njega, tako da ga to ostavljanje može odvesti do Voljenog, Najuzvišenijeg.Svaki put kada se njegova duša bori sa njim kako bi ga odvela željama i grijesima, i kada se njegova žudnja i želja za tim poveća, on će odagnati tu jaku želju i ljubav ka uzvišenijoj vrsti ljubavi koja ostaje.Tako  njegovo traženje ove veće ljubavi postaje intenzivnije i njegova želja za njom postaje kompletnija.

Ovo je u suprotnosti sa smirenom dušom koja je prazna i ne suoči se sa ovom borbom, jer čak i ako ona ima uzvišeni cilj, ogromna je razlika između ove dvije!Zar ne vidiš da je onaj koji ide ka svom voljenom po žeravici i trnju većih vrlina od onoga koji ide svom voljenom jašući na lijepim konjima?Tako onaj koji preferira svog Voljenog nakon borbe sa svojom dušom nije poput onoga koji preferira svog Voljenog bez ikakvog napora ili borbe da ode od drugog  mimo Njega.Uzvišeni Allah iskušava Svoje robove sa željama ili kako bi one postale veo protiv Njega, ili veo za njega kako bi postigao Njegovo zadovoljstvo, darežljivost ili bliskost Njemu.

Ibn Kajjim-Al-Feva'id

Oluja...

„...njihovo znanje je tako upropašteno“

Ibn al-Dževzi navodi upečatljiv zapis u svojoj knjizi „Sejd al-Khatir“:

„Sreo sam mnoge učenjake čije su se okolnosti i dubina znanja dosta razlikovali.Našao sam da je najkorisniji od njih bio onaj ko je radio po onome što je znao čak i ako su drugi bili učeniji od njega.

Sreo sam skupinu ljudi od učenjaka hadisa koji su upamtili i znali predaje ali su dozvoljavali ogovaranje drugih pod izgovorom Džerha i Ta'dila (kritike prenosilaca) i oni su naplaćivali novac za citiranje hadisa.Oni su takođe žurili da odgovore na pitanje čak i ako bi ih to odvelo da upadnu u grešku jer su se bojali da izgube svoj status-položaj (u očima ljudi).

Sreo sam Abd a-Vehhaba al-Anmatija i on je bio na ponašanju prethodnika.Nikakvo ogovaranje se nije čulo na njegovim skupovima i nikad nije tražio naknadu za slušanje (i prenošenje) hadisa.Ako bih mu pročitao neki srceparajući hadis on bi obimno plakao.To je uticalo na moje srce i izgradilo ga a ja sam bio veoma mlad u to vrijeme.On je bio poput učenjaka čij opis smo čuli u (klasičnim) tekstovima.

Sreo sam šejha Ebu Mensura al-Džavalikija; on je bio poznat po dugim periodima šutnje, bio je ekstremno oprezan u pogledu onoga što govori, i posjedovao je preciznost i vjerodostojnost (u znanju).Možda bi mu bilo postavljeno neko pitanje a odgovor je bio tako jasan čak i djeci, ali bi se on uzdržao dok ne bi bio siguran (njegove ispravnosti).Mnogo je postio i dugo je šutio.

Tako sam se okoristio od ove dvojice ljudi više nego od drugih.Došao sam do razumjevanja da je upućivanje ljudi putem djela veće i više nadahnujuće od njihovog upućivanja putem riječi.Vidio sam učenjake čij su periodi odvojenosti od svjeta bila samo šala i igra pa su okrenuli svoja srca ka ovome i tako je njihovo znanje bilo upropašteno.Ljudi im nisu koristili u njihovom životu izuzev malo i nakon njihove smrti oni su zaboravljeni i gotovo niko se nije osvrtao na njihova  djela i zapise.

Zato se boj Allaha kada se radi o djelovanju po znanju jer je to najveći temelj.Osiromašen je istinski onaj ko pprotraći svoj život u traženju znanja po kojem ne radi i tako propusti oboje, uživanje ovoga svjeta i dobrotu ahireta, i tako ode naprijed (ka ahiretu) kao onaj koji je bankrotirao opterećen sa dokazima protiv njega.“

Živi mrtvaci...

Ebu Tufejl prenosi da je čuo Huzejfu, radijallahu anhu da kaže:

„O ljudi! Zar nemate pitanja za mene? Dok su drugi pitali Allahova Poslanika o dobru koje će se desiti ja sam ga pitao o zlu. Zar me nećete upitati o o živim mrtvacima? Allah je poslao Muhammeda koji je pozivao ljude od zablude ka uputi i od kufra ka imanu.Kada su se oni odazvali njegovom pozivu on je rekao, mrtvima je dat život zbog istine (koju su prihvatili) dok su oni koji su živi (fizički) zapravo umrli (duhovno) jer su se pridržavali zablude.Nakon toga, kada je vjerovjesništvo otišlo (sa smrću Poslanika) došao je hilafet po uzoru na vjerovjesništvo, koje će biti sljeđeno despotskim kraljevstvom.Oni koji se usprotive (despotizmu) sa svojim srcima, rukama i jezicima sprovodiće potpunu istinu.Oni koji joj se suprotstave sa srcima i jezicima ali se uzdrže od svojih ruku ostaviće ogranak istine.Bit će i oni koji će joj se suprotstavljati samo sa srcima uzdržavajući se od ruku i jezika.Takvi ljudi će će ostavljati dva ogranka istine.Zatim će biti oni koji joj se neće suprotstavljati ni srcima ni jezicima (a kamoli rukama). Takvi ljudi su živi mrtvaci.“ (Ebu Nuajm, Hilja)

Oslanjanje...

Vrline učenika - Enes Ahmed Kerzun

Nema sumnje ako učenici spoznaju veličinu počasti koju stiču traženjem znanja i ugledno mjesto koje uživaju učenjaci da će ih to učiniti još više ustrajnim na putu nauke i sticanja znanja i da se odgoje u šeriatskim moralom koje će im još više povećati mjesto i vrijednost kod Allaha i uzvisiti njihov ugled a i drugi ljudi će se okoristiti s njima.

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni link: Download