U šutnji je spas

Abdullah ibn Amr je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao 'Ko god ćuti je spašen'. (Tirmizi, Ahmed; sahih)

Muaz ibn Džebbel: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao 'Ti ostaješ u sigurnosti sve dok ćutiš, jer ako progovoriš biva zapisano za tebe ili protiv tebe.' (Taberani)

Vođa pravovjernih Omer ibn Hattab je rekao: „Čij se god govor poveća, njegove greške se povećaju a čije se greške povećaju njegovi grijesi se povećaju a čij se grijesi povećaju, onda mu je Vatra preča.“ (Džami Ulum wel Hikem)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je bio opisan da je 'dugo ćutio i malo govorio.“ (Ahmed; hasen)

Hasan ibn Ali je upitao svog oca o Allahovom Poslaniku i šta bi radio kada bi izašao pa je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi čuvao svoj jezik (ne bi govorio) osim u pitanjima koja ga se tiču.“ (Muhtesar al-Šama'il al-Muhammedijjah od Tirmizije)

On, radijallahu anhu je takođe rekao; „On (Poslanik) nikad ne bi kritikovao nekoga niti ga ogovarao.Nikad nije tražio da nekoga razotkrije i nije govorio osim u pitanjima za koja je očekivao nagradu.“ (Muhtesar al-Šama'il al-Muhammedijjah od Tirmizije)

Jezid ibn Habib je rekao: „Onaj koji govori (puno) samo čeka da nastupi smutnja dok onaj koji ćuti čeka da se sputi Allahova milost.“ (Džami bejanil ilm we fedlihi) 

Kao što je rečeno: „Strpljivi i ćutljivi se nikad ne suoče sa žaljenjem.“

Fudajl je rekao: „Dvije su osobine koje srce čine tvrdim: Pretjeran govor i pretjerano jelo.“ Sijar A'lam al-Nubala

Sufjan bi imao običaj reći: „Dugi periodi šutnje su ključ ka ibadetu.“

Ebu al-Dhajjal je rekao: „Uči umjeće šutnje baš kao što učiš govor jer ako je govor upućujuća stvar onda je šutnja zaštitna mjera.U šutnji imaš dvije karakteristike: „Postizanje znanja od onih koji su učeniji od tebe i čuvanje sebe od onih koji su argumetovaniji od tebe.“ (Džami bejanil ilm we fedlihi)

Ibrahim bin al-Aš'as: „Čuo sam Fudajla da kaže, 'Ko god osjeća usamljenost u osamljivanju i umjesto toga osjeća užitak u društvu ljudi neće biti sačuvan od rijaluka (pretvaranja).Ni džihad ni hadždž nisu teži od zatvaranja jezika...“ Sijar A'lam al-Nubala

Ibrahim ibn Edhem je rekao: „Ako se osjećaš tužnim  zbog toga što si ćutljiv onda se sjeti tvog spasa od posrnuća jezika.“ Hilyat al-Awliya

Jednom je rečeno Ibrahimu ibn Edhemu: „Taj i taj uči gramatiku“ pa je rekao „On je u većoj potrebi da nauči kako ostati ćutljiv.“ Hilyat al-Awliya

Al Mu'alla: Muwariq je rekao: „Postoji stvar za kojom tragam toliko i toliko godina i još je nisam postigao ali neću je prestati tražiti.“ Oni rekoše: „A šta je to, o Ebu Mu'tamir?“ On reče: „Klonjenje onoga što me se ne tiče.“ Al-Samt - Ibn Ebi Dunja

Tavus: „Moj jezik je grabljivac, ako ga pustim poješće me.“ Ihya 'Ulum al-Din

Ibn al-Kajjim je rekao: „Govor ostaje tvoj rob ali u trenutku kada napusti tvoja usta, ti postaješ njegov rob.“ al-Jawab al-Kafi

Jedan od selefa je rekao: „Vidjeo sam Malika kako ćuti i ne govori.Ne bi se okrenuo ni lijevo ni desno osim ako ne bi slušao nekoga i potom bi mu dao kratak odgovor.Bio je upitan o ovome i on je rekao: „Zar ima išta drugo što će ljude baciti u Vatru osim ovoga? – pokazujući na svoj jezik. Tartib al-Madarik

Ebu Bekr ibn Ajjaš: „Najmanja korist koja proizilazi i šutnje je spas a to je dovoljno kao sigurnost.Najmanja šteta koja dolazi od govora (previše) je slava a to je dovoljno iskušenje.“ Sijar A'lam al-Nubala

Ibrahim: „Oni (ashabi) su sjedili zajedno i onaj koji je najduže praktikovao šutnju je bio najbolji od njih prema sebi.“ Hilyat al-Awliya

Muharib je rekao: „Družili smo se sa Kasimom ibn Abdu-Rahmanom i on je bio bolji od nas u tri stvari: „obilju namaza, dugim periodima šutnje i darežljivosti.“ Al-Zuhd by Ibn Abi 'Asim

Abdullah ibn Mubarek je jednom došao kod Sufjana es-Sevrija ali nije izgovorio ni jednu riječ dok nije ustao.Kada je otišao, Sevri je rekao svojim drugovima: „Volio bih da sam poput njega.“ Taqaddumat al-Džerh wel-Ta'dil

Loše društvo-Jedan od otrova srca

Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullah:

Bespotrebno društvo je hronična bolest koja uzrokuje mnogu štetu.Koliko često je pogrešna vrsta druženja i mješanja lišilo ljude Allahove darežljivosti, sijući smutnju u njihovim srcima koje čak i dio vremena, čak i ako bi bilo dovoljno za planine da se zdrobe, nije bilo moguće otkloniti.U čuvanju takvog društva čovjek može pronaći korijene gubitka, kako na ovom tako i na onom svijetu.

Rob se mora okoristiti druženjem.Kako bi to uspio on mora podjeliti ljude na kategorije i biti oprezan da ih ne pomiješa, jer kad se jedna od njih pomiješa sa drugom, onda zlo može pronaći put ka njemu:

    1) Prva kategorija su oni ljudi čije je društvo poput hrane: ono je potrebno dan i noć.Jednom kada rob uzme svoju potrebu od njega, on ga ostavlja dok mu ponovo ne zatreba i tako dalje.To su ljudi koji poznaju Allaha, Njegove naredbe, planove Njegovih neprijatelja i bolesti srca i njegove lijekove, koji žele dobro Allahu, njegovom Poslaniku i Njegovim robovima.Druženje sa takvim ljudima je postignuće samo po sebi.

          2) Druga kategorija su oni čije je društvo poput medicine.Oni su samo potrebni kada nastupi bolest.Kada si zdrav ti nemaš potrebu za njima.Kako god, mješanje sa njima je ponekad neophodno radi izdržavanja, posla, savjetovanja i poput toga.Jednom kada je ono što ti je potrebno od njih ispunjeno, mješanje sa njima treba izbjegavati.

  

    3) Treća kategorija su ljudi čije je društvo štetno.Mješanje sa takvim vrstama osoba je poput bolesti, u svim svojim varijacijama i stepenima , snagama i slabostima.Druženje sa jednim ili više njih je poput neizlječive hronične bolesti.Ti nikad nećeš profitirati bilo na ovom ili na onom svijetu ako imaš njih za svoje društvo, i zasigurno ćeš izgubiti ili jedno ili oboje, tvoju vjeru i tvoje izdržavanje zbog njih.Ako se njihovo druženje obuhvatilo i ako je uspostavljeno onda ono postaje fatalna, zastrašujuća bolest.

Među takvim ljudima su oni koji niti govore ikakvo dobro koje bi ti moglo koristiti niti slušaju pažljivo tebe kako bi se oni mogli okoristiti od tebe.Oni ne poznaju svoje duše i kao posljedica toga stavljaju sebe na svoje pravo mjesto.Ako govore, njihove riječi padaju na srce slušaoca kao udarci pruta dok su cijelo vrijeme puni divljenja njima i uživaju u svojim vlastitim riječima.

Oni uzrokuju nemir onima u njihovom društvu dok vjeruju da su oni slatki miris tog skupa.Ako ćute, oni su teži od masivnog kamena –preteški da se ponesu ili odvuču po podu.

Sve u svemu , mješanje sa bilo kim ko je loš za dušu neće potrajati čak i ako je neizbježno.To može biti jedan od najstresnijih aspekata robovog života da je pogođen sa takvom osobom, sa kojom može biti neophodno da se druži.U takvoj vezi, rob se mora držati lijepog ponašanja, samo mu pokazujući sa svojom vanjskom pojavom dok će prezirati njegovu dušu, sve dok mu Allah ne da izlaz iz ove nedaće i put izlaza iz ove situacije.

4)Četvrta kategorija su ljudi čije je društvo prokletstvo samo po sebi.Ono je kao da uzimaš otrov: njegova žrtva ili nađe protuotrov ili nestane.Mnogi ljudi spadaju u ovu kategoriju.To su ljudi novotarija i zablude, oni koji ostavljaju Sunnet Allahova Poslanika i zastupaju druga vjerovanja.Oni nazivaju sunnet novotarijom i obrnuto.Čovjek sa imalo pameti ne bi trebao sjediti na njihovim skupovima niti se mješati sa njima.Posljedica činjenja toga će ili biti smrt srca ili u najboljem slučaju zapadanje u ozbiljnu bolest.

Šta srcu daje život i održava ga

Trebaš znati da su djela pokornosti neophodan za zdravost robova srca, isto kao što su hrana i piće neophodni za tjelo.Sva loša djela su isto poput otrovne hrane i ona neminovno povrijeđuju srce.

Rob osjeća potrebu da obožava svog Gospodara, Uzvišen i Veličanstven neka je On, jer je on prirodno u potrebi za Njegovom pomoći i podrški.

Kako bi zadržao zdravlje svog tijela, rob se pažljivo pridržava stroge dijete.On po navici i konstantno jede dobru hranu u regularnim intervalima i brzo oslobađa svoj stomak od štetnih elemenata ako se desi da iz pogreške pojede lošu hranu.

Zdravlje robova srca je ipak mnogo važnije od tijela jer dok mu  zdravlje tijela omogućava da vodi život slobodan od bolesti na ovom svijetu, zdravlje srca mu osigurava oboje, sretan život na ovom svijetu i vječno uživanje na ahiretu.

Na isti način kako smrt tijela odvaja roba od ovoga svijeta, posljedica smrti srca je vječna patnja.Mudar čovjek je jednom rekao: „Kako čudno da neki ljudi žale za onim čije je tijelo umrlo ali nikad ne žale za onim čije je srce umrlo adoista je smrt srca mnogo ozbiljnija!“

Tako su djela pokornosti prijeko potrebna za zdravlje srca.Vrijedno je spomenuti sljedeća dijela pokornosti ovdje jer su ona veoma neophodna i esencijalna za robovo srce: Spominjanje Allaha, učenje časnog Kur'ana, traženje Allahova oprosta, učenje dove, donošenje salavata i selama na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i klanjanje noću.

Poslanikov životopis

Ibn lshakov Životopis je među učenjacima oduvijek poznat kao Ibn Hišamov Životopis, naprosto stoga što ga je on interpretirao i izvršio njegovu redakciju. Ibn Halkan kaže: Ovaj Ibn Hišam je sabrao životopis Božijega Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u onom aspektu koji se odnosi na njegove vojne pohode, pokrete i postupke, a koje je zabilježio Ibn lshak. Zatim je to redigovao i sažeo, i to je taj životopis koji je sada dostupan ljudima, a koji je poznat kao Životopis Ibn Hišama.

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni link: Download

Savjet Sufjana es-Sevrija

Sufjan es-Sevri, rahimehullah, je napisao Abbadu ibn Abbadu al-Hawasu al-Arufiju, rahimehullah, riječi:

A potom: Ti si u vremenu od kojeg su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražili utočište da ga ne dožive a oni su posjedovali znanje koje mi ne posjedujemo, i oni su imali prvenstvo koje mi nemamo.Pa kako je onda nama, kada doživimo to vrijeme, imajući malo znanja, malo strpljenja, malo pomagača u dobru, iskvarenost ljudi i isprljanost ovog svijeta?! Stoga uzmi izvorno stanje stvari i drži ga se.Savjetujem ti da ostaneš nepoznat jer je ovo vrijeme za ostajanje anoniman (khumul). I ostani po strani i malo se mješaj sa ljudima, jer prije, kada bi se ljudi sreli oni bi se okoristili jedan od drugog ali danas je to prošlost i tvoja sigurnost, po našem mišljenju, leži u ostavljanju njih.

Čuvaj se vladara.Čuvaj se da budeš blizu njih i da se mješaš s njima u bilo kojoj stvari.Čuvaj se da budeš obmanut tako da kažu tebi: Zauzimaj se za mene, kako bi pomogli potlačenom i odbili djelo tlačenja, jer je to od obmane Iblisa, koju su pokvareni učači uzeli kao sredstvo za postizanje povoljnog položaja.Rečeno je: Čuvaj se smutnje pobožnjaka neznalice i pokvarenog učenjaka jer je smutnja ove dvojice doista iskušenje za svakoga.

Ako pronađeš pitanja i potrebna ti je fetva, onda uzmi korist od nje ali se ne natječi željno za njom.I čuvaj se da budeš poput onoga koji voli da se po njegovim riječima radi ili da se njegove riječi prošire i da se slušaju a ako to bude odbačeno, posljedice toga se vide na njemu.

I čuvaj se ljubavi prema vođstvu jer vođstvo može biti draže čovjeku od zlata i srebra- ali je ono nešto teško i nejasno, i to neće biti shvaćeno izuzev od mudrih učenjaka.Zato tragaj za svojom izgubljenom dušom i radi sa ispravnom namjerom i znaj da se ljudima približila stvar u kojoj će čovjek žudjeti za smrću.

Wes-selam

Vjernik...

Selef i bonton dawe i raspravljanja

Prenosi se da je Ebu Hanifa, rahimehullah vidio svog sina Hammada kako raspravlja o vjeri i on mu je to zabranio.Ljudi su rekli: „Vidjeli smo tebe kako raspravljaš o njoj a sada nama to zabranjuješ?“

On odgovori: „Kada sam ja raspravljao to je bilo kao da su ptice na našim glavama, od straha da bi naš drug mogao pogriješiti.Ali vi raspravljate želeći da vaš drug pogriješi.A ko god želi da vidi da njegov drug pogriješi zapravo želi da njegov drug upadne u kufr.A ko god želi da njegov drug upadne u kufr, zapravo je zanevjerovao prije svog druga“

Prenosi se da je čovjek rekao Hatimu al Asamu: „Ti si nearap koji ne može tečno govoriti ali se niko nije raspravljao s tobom a da ga nisi ućutkao, pa kako pobjeđuješ svoje protivnike?“ 

On reče: Sa troje:

1.     Ja sam zadovoljan kada je moj protivnik u pravu

2.    Tužan sam kada je u krivu

3.    I ja čuvam svoj jezik od govorenja bilo čega što bi ga uvrijedilo

Imam Ahmed reče: „Kako je samo on mudar čovjek.“

Hatib al-Bagdadi je rekao: „Čovjekova namjera treba biti da pojasni istinu kada raspravlja, a ne da pobjedi svog protivnika.“

Imam Šafija je rekao: „Nisam se ni sa kim raspravljao nadajući se da će pogriješiti.“

On je takođe rekao: „Nikad nisam govorio ni sa kim a da se nisam nadao da će njemu biti darovan uspjeh i da će biti podržan.Nikad nisam govorio ni sa kim a da mi je bilo svejedno da li će Allah pojasniti istinu na mom jeziku ili njegovom.“

Hafiz ibn Redžeb komentariše: Ovo ukazuje da on nije imao drugu namjeru do da pojasni istinu, čak i ako bi istina došla sa jezika onog koji raspravlja i suprotstavlja mu se.Ko god je u ovakvom stanju, neće prezirati  kada su njegova mišljenja pobijena i kada je njegovo suprotstavljanje Sunnetu pojašnjeno, ni kada je živ ni nakon njegove smrti.Ovo je isto ono što mislimo o drugim imamima Islama, onima koji su branili Islam i podržali ga bilo da su od selefa ili onih nakon njih.Oni isto nikad nisu prezirali onoga ko im se suprotstavlja sve dok su slijedili dokaz, čak i ako taj dokaz nije bio dovoljno jak za njih da ga slijede ili da ostave svoje vlastite dokaze.