“O sinko moj, ne svađaj se sa učenim kako ne bi postao nizak u njihovim očima pa da te odbace. Ne raspravljaj se sa neznalicama kako te ne bi povrijedili i vrijeđali. Uistinu, onaj koji dostiže stepen učenjaka je onaj ko je strpljiv i gleda na stvari i sa njihove tačke gledišta. I doista, onaj ko je sačuvan od neznalica je onaj koji čuva svoj jezik i ostane ćutljiv pred njima. Nikad ne misli da ćeš u svađanju sa učenjakom postići išta drugo do povećanja njegove ljutnje. Neka nikada ne bude slučaj da kada sebe želiš sačuvati od malih stvari koje čuješ potom upadneš u veće stvari koje prezireš. Ne izlaži se kako bi udovoljio svojoj ljutnji a ako te neznalica povrijedi neka ti tvoja uzdržanost koristi. Ako si od onih koji čine dobro samo kada se njemu učini dobro, pa koja je onda tvoja nagrada i koja je tvoja vrlina nad drugima? Doista, ako želiš nagradu ili vrlinu, onda čini dobro onome ko tebi uradi zlo, oprosti onome koji ti učini nepravdu, koristi onome od kojeg ti nemaš koristi i očekuj nagradu za sve to od Allaha, jer to je u potpunosti dobro djelo za koje osoba ne želi biti nagrađena samo na ovom svjetu (t.j. želio bi da bude nagrađen na ahiretu.)”
Ibn Hibban - Rawdat al-'Uqala'