Imam el-Evza'i je jednom rekao: „Niko nije bio pogođenom gorom nedaćom u svojoj vjeri od raspuštenog jezika.“
Od znakova da Allah voli osobu jeste da ga izbavlja iz grijeha i nedaća u njegovoj vjeri.On ga štiti od svega onoga što će naštetiti njegovom Ahiretu i zasigurno, On ga štiti od upuštanja u ono što ga se ne tiče.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Najbolje od čovjekova islama je ostavljanje onog što ga se ne tiče“. (Tirmizi,hasen)
Ponekad pronađemo sebe uključenim u raspravu koja nam donosi malo koristi, ponekad opet vidimo sebe kako ishitreno formiramo mišljenja ili uspostavljamo naš argument kada u stvarnosti nema potrebe za tim.Mi nismo učenjaci pa da naša mišljenja trebaju biti slijeđena niti smo vođe koje bi nametnule takav stav.Na žalost, mnogo je onih koji izgube kontrolu nad svojim jezicima i neizbježno upadaju u stvari i pitanja koja ih se ne tiču i u kojima gube vrijeme a u isto vrijeme povećavaju svoj obračun za Dan konačnog obračuna.
Muaz ibn Džebbel, radijallahu anhu je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:“Hoćemo li biti pitani za ono što kažemo?“ Na što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odgovorio: „...“Zar će ljude u Vatri na lica njihova išta drugo oboriti do njihovi jezici?!”(Tirmizi,hasen)
Postoji dobro čuvani koncept u islamu koji se zove „čuvanje jezika“.Knjige su napisane na tu temu od učenjaka i zapravo su postavljeni principi na njemu.Čuvanje svog jezika znači čuvanje sebe.Koliko smo puta zažalili što smo prebrzo o nečemu govorili, koliko smo često zaželjeli da vratimo samo jednu riječ?
Pjesnik je jednom rekao:
Sakrij svoju nesposobnost koliko možeš sa šutnjom
U šutnji je doista odmor
A ako si u nemogućnosti da odgovoriš, onda neka šutnja bude tvoj odgovor
Možda odgovor na izjavu leži u šutnji.
Bez sumnje, suzdržavanje od govora kada to čovjek tako žarko želi da progovori je ekstremno teška stvar.Neki će reći nemoguća, ali kada je bogobojaznost bila lahka stvar?Biti ćutljiv kada to treba je sredstvo da se savlada šejtan kao što je Seid ibn Hudri, radijallahu anhu rekao: na tebi je da praktikuješ šutnju osim kada se radi o istini jer ćeš tako savladati šejtana. (Nuzhat al-Fudhala’)
Al-Mu'alla ibn Zijad je rekao: „Mu'arrik je rekao: „Postoji stvar za kojom tragam preko 20 godina i nikad je neću prestati tragati“. On reče: „A šta je to Ebu Mu'tamir?“ On reče: „Šutnja nad onim što me se ne tiče.“
Prenosi se da je Sufjan es-Sevri rekao: „Da bacim koplje ka čovjeku mi je draže od toga da bacim svoj jezik na njega jer koplje može promašiti metu ali riječ nikad to ne učini.“
Kao što je dobro poznato pretjeran govor vodi ka tvrdoći srca dok praktikovanje šutnje i mali dio govora počašćuje vjernika i povećava mu vrlinu.Ako osjetiš tvrdoću u svom srcu, slabost u tijelu i spriječenost u opskrbi onda znaj da si se upustio u pretjeran govor naročito o onome što te se ne tiče.Mudar čovjek je jednom rekao: Mnogo je dobra u šutnji i to dobro je sakupljeno na sedam tačaka:
1)Šutnja je ibadet bez ikakve privrženosti
2)Ona je ukras bez ikakvih dragulja
3)Markantna draž i autoritet bez ikakve vlasti
4)Tvrđava bez ikakvih zidova
5)Ona znači slobodu od izvinjavanja bilo kome 6)Nema zapisa od meleka pisara
I 7) pritajivanje čovjekovih greški
Često je rečeno-šutnja je ukras za učenjaka i pritajivanje za neznalicu- t.j. nečije neznanje se može prikriti šutnjom sve dok se ne postigne znanje čime postižu sposobnost i puno pravo da govore.
Iskreno je pjesnik jednom rekao:
Znanje je ukras a šutnja je spas
Ako govoriš, nemoj pretjerivati
Ako sam ikada zažalio moju šutnju samo jednom
Onda sam doista zažalio moj govor mnogo više
