Junus ibn Ubeid je rekao: „Nisam nikoga vidio sa više osjećaja tuge od Hasana, on bi imao običaj govoriti:“Mi se smijemo a možda je Allah pogledao na naša djela i rekao: „Neću od vas ništa prihvatiti.“
Hasan je rekao: „Vjernik se probudi osjećajući se tužno i ode na spavanje osjećajući se tužno i nema za njega drugog do ovoga jer je on konstantno između dva straha: greške koju je počinio a za koju ne zna šta će Allah učiniti sa njom, i preostalog vremena u kojem ne zna sa kakvim će se nevoljama suočiti.“
Hasan je bio kritikovan za svoju duboku tugu i strah pa je odgovorio: „kakvu sigurnost ja imam, možda je Allah vidio od mene ono što prezire i rekao: „Idi, ja ti neću oprostiti. I tako ja radim za ono koje ne može biti zarađeno.“
Donešena mu je posuda sa vodom kako bi prekinuo post i kada mu se približila on je počeo plakati.On reče: „Sjetio sam se želje stanovnika Vatre i onog što su rekli: „Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!" i sjetio sam se odgovora: „"Allah je to dvoje nevjernicima zabranio“. (Al- A'raf, 50)
Čovjek je upitao Hasana: „Kako si osvanuo?“ On reče: „Dobro“. Čovjek reče: „Kako si?“ Hasan se nasmiješio i rekao: „Pitaš me kako sam?! Šta misliš o ljudima koji su se ukrcali na brod sve dok nisu došli na pola mora i brod se raspao, pa se svaki do njih drži za drvo, kakvo je njihovo stanje? Moje stanje je mnogo žešće od njihovog.“
Qisas Al-Tabi'in
