Od upotpunjavanja Allahove blagodati prema vjernicima jeste i ta što daje da ih zadese takve teškoće i iskušenja koja će ih vratiti Njemu kako bi samo Njega dozivali, kako bi učinili svoju vjeru iskreno za Njega, polagali nadu u Njega i kako bi im srca samo o Njemu bila ovisna. Ovo vodi ka tome da imaju potpun oslonac na Njega, da osjete slatkoću vjere i da budu u potpunosti udaljeni od širka. Sve ove blagodati su veće od blagodati zdravlja, sigurnosti i luksuza jer su ovo samo tjelesne blagodati koje mogu iskusiti i vjernik i nevjernik.
Što se tiče blagodati koje postižu oni koji žive po tewhidu, one premašuju opisano i svaki vjernik ima udio u tome shodno svome vjerovanju. Zbog ovoga su neki od selefa rekli, “Sine Ademov! Doista ti je podarena blagodat tako što u nadi da zadovoljiš svoju potrebu često kucaš na vrata svog Gospodara”. Jedan od učenjaka je rekao, “Imam potrebu za Allahom pa Ga dozivam i on mi daruje užitak poznavanja Njega i slatkoću razgovora sa Njim zbog čega poželim da mojoj potrebi ne bude odmah udovoljeno kako moja duša ne bi bila odvraćena od ovoga, jer duša samo žudi za onim što želi i kada ga dobije ustukne"...
U nekim jevrejsko-kršćanskim predajama se spominje, “Sine Adamov! Iskušenja zbližavaju tebe i Mene dok lahkoća i luksuz zbližavaju tebe i tvoju dušu”. Mnogo je predaja koja nose ovo značenje a to su i u stvarnosti iskusili vjernici. Svaki vjernik može ovo što smo rekli dovesti u vezu sa sobom jer je to dio duhovnog iskustva koje niko ne može u potpunosti razumjeti osim onih koji su ga doživjeli...
Ibn Tejmijje
