„...Razmišljao samo o onima koje je Uzvišeni Allah odabrao za Njegovu vlast i one koje je približio Sebi. Doista smo čuli njihov opis i vidjeli neke koji izgledaju da su od njih.
Tako sam uvidjeo da Allah subhanehu we te'ala ne odabire osim onoga ko je kompletan u svojoj formi bez ikakvog nedostatka u svom putu i manjkavosti u njemu.Tako vidiš da posjeduje dobro držanje, proporcionalnog je stava tjela, slobodan od bilo kakvog nedostatka u svom tjelu, kompletan u svojoj unutrašnjosti, velikodušan, darežljiv i inteligentan.On nije varalica niti je neko ko obmanjuje i izdaje.On ne posjeduje mržnju ili zavist i kod njega se ne nalazi bilo koja od ovih unutrašnjih mana.
To je neko koga je Allah uzdigao iz svog djetinjstva.Tako ćeš ga vidjeti u djetinjstvu kako se izdvaja od druge djece kao da je šejh među njima. On je daleko udaljen od svakog zla i sličnog tomu i boji se nedostataka. Drvo njegovih visokih težnji nastavlja da raste sve dok ne ugleda voće kako visi nad granama druge omladine.Jer on je strastven u traganju znanja, zaokupiran sa djelima, čuva i gleda na svoje vrijeme, žuri kako bi pronašao vrlinu i u konstatntnom strahu je da ne uspije.
I kada bi samo mogao vidjeti kako ga je Allahova uputa i božansko nadahnuće okružilo, vidio bi kako ga Allah uzima za ruku kada posrne i sprečava ga od greške kada ga njegova duša poziva njoj, i kako ga On upotrebljava u svemu što je dobro i sakriva njegova djela od njega na takav način da ne vidi kod sebe nikakva dobra.“
„Sayd al-Khatir“ - Ibn al-Dževzi
