Rekao je ibn
Kajjim, rahimehullah:
Kada rob zna da
jedino Allah zadužen za donošenje koristi i štete, davanje i uskraćivanje,
stvaranje i opskrbljivanje, davanje života i donošenja smrti, to dovodi do
djela ibadeta potpunog povjerenja i oslanjanja na Njega u srcu i onoga što to oslanjanje
iziskuje od povjerenja i vanjskih djela.Robovo znanje o Allahovom sluhu, vidu i znanju – da ni najmanji dio
fizičke čestice na nebesima i Zemlji mu nije nepoznat – i da On zna tajno i
skriveno i obmanu očiju kao i ono što je skriveno u grudima.Sve to vodi do toga
da čovjek bude na straži, čuvajući svoj jezik, fizičke organe i misli u srcu
kako bi bile udaljene od svega onoga sa čim Allah nije zadovoljan.Nadalje, to
vodi ka činjenju tjelesnih djela koja su draga Allahu i koja On voli.To
zauzvrat proizvodi unutrašnji stid i takođe proizvodi stid koji čini da čovjek izbjegava zabranjena i zla djela.Robovo
poznavanje Allahove samodostatnosti, velikodušnosti, veličanstvenosti, blagosti,
dobrote i milosti čini da se čovjek veoma mnogo nada u Allaha.Nadalje, to
proizvodi u njemu slična vanjska i unutrašnja djela ibadeta u skladu sa
njegovim stepenom razumjevanja i znanja.Slično tome, njegovo priznanje Allahove
plemenitosti, veličanstvenosti i uzvišenosti proizvodi kod njega poniznost,
predanost i ljubav.Ono takođe proizvodi kod njega unutarnje emocije i osjećanja
ibadeta kao i vanjska djela koja ona iziskuju.Poput toga, njegovo znanje o
Allahovoj savršenosti, ljepoti i uzvišenim svojstvima se manifestira u posebnoj
vrsti ljubavi koja se pronalazi u različitim stepenima robovanja.
Miftah Dar
As-Sa'adah
