Monday, December 10, 2012

Poslednja hutba Omera ibn Abdul-Aziza

خطب عمر بن عبد العزيز
آخر خطبة خطبها فقال فيها

Omer ibn Abdul-Aziz (rahimehullah) je rekao u svojoj posljednjoj hutbi:

[يا أيها الناس]
O ljudi,
إنكم لم تخلقوا عبثاً
ولم تتركوا سدىً
Doista vi niste stvoreni radi igre
Niti ćete biti ostavljeni uzalud
وإن لكم معاداً
ينزل الله فيه للفصل بين عباده
I vama je određeno vrijeme
Kada će se Allah spustiti da presudi među Svojim robovima

فقد خاب وخسر من خرج من رحمة الله
التي وسعت كل شيء
Uistinu je propao onaj koji je izašao iz Allahove milosti
koja obuhvata sve

و حرم جنة عرضها السماوات والأرض
I kome bude zabranjen Džennet,
prostran kao nebesa i Zemlja


ألا ترون أنكم في أسلاب هالكين
Zar ne vidite da ste u uništenoj ruševini
وسيرثها بعدكم الباقون
I oni poslije vas će je nasljediti
كذلك حتى ترد إلى خير الوارثين
Tako će biti dok se ne vrat najboljem Nasljedniku (Allahu)
و في كل يوم تشيعون غادياً ورائحاً إلى الله
I svaki dan vi idete naprijed i nazad ispraćajući nekoga ka Allahu
قد قضى نحبه
و أنقضى أجله
Njegov rok je određen
i njegov život završen
أتودعونه و تدعونه في صدع من الأرض
غير موسّد ولا ممهّد
Hoćete li mu poželiti zbogom i pozvati ga sa grubih pukotina Zemlje?
قد خلع الأسباب
و فارق الأحباب
و سكن التراب
و واجه الحساب

Napustio je svu svoju opskrbu
i ostavio svoje voljene
i nastanio se da živi među prašinom
i mora se suočiti sa obračunom

غني عما خلف
فقير إلى ما أسلف
Slobodan je od onoga što je ostavio iza sebe
i u velikoj je potrebi za onim što je poslao naprijed
فاتقوا الله عباد الله
قبل نزول الموت و انقضاء مواقيته
Zato se bojte Allaha, o Allahovi robovi
Prije nego se smrt spusti i dolaska njenog vremena

و إني لأقول لكم هذه المقالة
وما أعلم عند أحد من الذنوب مما أعلم عندي
Doista, ja ovo vama govorim
Ali niko ne zna koliko ja znam o grijesima koje sam zaradio
ولكني
استغفر الله و أتوب إليه
Ali tražim oprost od Allaha i kajem se Njemu
ثم رفع طرف ردائه و بكى حتى شهق
ثم نزل فما عاد إلى المنبر حتى مات
رحمة الله عليه
Zatim je podigao krajeve svog ogrtača i plakao...Potom je sišao i nije se vratio na minber sve dok nije preselio. Neka je na njemu Allahova milost. Amin.




Saturday, December 8, 2012

Izreke selefa 3

Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, je rekao: Proučio sam Kur'an od početka do kraja i nisam vidio nijedan ajet ljepšim i punim nade od Njegovih, Uzvišen neka je On, riječi:

قُلْ كُلٌّ يَعْمَلُ عَلَىٰ شَاكِلَتِهِ
Reci: "Svako postupa po svom nahođenju, (al-Isra', 84)

Zato što je doista rob sklon ka nepokornosti i griješenju ('isjan) a Gospodar je doista sklon ka oprostu (gufran). (Tefsir al-Kurtubi)

“Neka se Allah smiluje čovjeku koji razmišlja o svojim pitanjima, daje ispravan savjet svojoj duši, koji se boji Allaha i traži oprosta  za svoje grijehe”. (Omer ibnul Hattab, radijallahu anhu – Medžma' al-Amthal, 2/534)

“Najbolji od robova je onaj ko je zaštićen Allahovom knjigom i koji je se čvrsto pridržava.”(Osman ibn Affan, radijallahu anhu)

“Ko god je nadahnut traženjem oprosta, neće mu biti uskraćen. Kome god je dato iskreno pokajanje, neće mu biti odbijeno. Kome god je data dova, neće mu biti uskraćeno njeno uslišenje. A kome god je data zahvalnost, neće mu biti uskraćeno povećanje blagodati.” (Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu)




Friday, December 7, 2012

Pomaganje vjerovjesnika – Priča o jednom čovjeku

Kada sam prvi put čuo za njega, to nije bilo po imenu. Ono što me zadivilo kod njega nije bio njegov ugled kod naroda ili položaj. Zapravo nije uživao nijedno od toga.

Kroz njegov primjer i primjer drugih poput njega mi učimo...Pomoći vjerovjesnika i njegovu poslanicu je od najvrijednijih djela koje čovjek može uraditi, ali malo ljudi u istoriji su imali snage ili hrabrosti da učine takav plemenit čin.

Tek kasnije sam saznao za njegovo ime. On je bio Habib ibn Musa an-Nedžar – nepoznat mnogima ali onaj koji će ostati počastvovan od Svog Gospodara.

وَجَاءَ مِنْ أَقْصَى الْمَدِينَةِ رَجُلٌ يَسْعَىٰ
I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek...

Za neke ljude čast leži u imenu, za druge u porijeklu. Kakogod, iz priče o čovjeku uviđamo da se Allah obraća ovom plemenitom vjerniku kao “čovjek”. On, Uzvišeni ga nije spomenuo po imenu već ga je spomenuo po njegovim djelima a to je dovoljna počast.

وَجَاءَ مِنْ أَقْصَى الْمَدِينَةِ رَجُلٌ يَسْعَىٰ قَالَ يَا قَوْمِ اتَّبِعُوا الْمُرْسَلِينَ
I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,

Ko je bio Habib? Gdje je živjeo? I najvažnije pitanje, šta je uradio pa je zaslužio da bude spomenut u posljednjoj Objavi, Kur'anu?


Habib ibn Musa je bio od iskrenih vjernika i sljedbenika poslanika Isa'a, alejhi selam. Živjeo je među narodom Antakije za vrijeme Isa'a. Nažalost, stanovnici njegova grada nisu požurili da se odazovu poslanici ili uputi, i iz tog razloga im je njihov poslanik poslao dvojicu ljudi vjernika, ali kako se ispostavilo oni su ih porekli i zanevjerovali u obojicu ovih vjerovjesnika pa im je Isa poslao trećeg kako bi ih podržao.

إِذْ أَرْسَلْنَا إِلَيْهِمُ اثْنَيْنِ فَكَذَّبُوهُمَا فَعَزَّزْنَا بِثَالِثٍ فَقَالُوا إِنَّا إِلَيْكُمْ مُرْسَلُونَ
kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" –

Sva ova trojica vjerovjesnika su pozivali narod Antakije ka uputi i pravoj poslanici Isa'a alejhi selam. Opomenuli su i donijeli radosnu vijest, pozivali i podnosili nedaće od naroda međutim grad je bio uporan i tvrdoglav u svom stavu:

قَالُوا مَا أَنْتُمْ إِلَّا بَشَرٌ مِثْلُنَا وَمَا أَنْزَلَ الرَّحْمَٰنُ مِنْ شَيْءٍ إِنْ أَنْتُمْ إِلَّا تَكْذِبُونَ
"Vi ste ljudi kao i mi" – oni odgovoriše – "Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!"

Poziv ovih vjerovjesnika je samo povećao kod ovog naroda daljnju zabludu i pogreške. Bili su ustrajni u svom nevjerstvu da bi na kraju zaprijetili vjerovjesnicima:

قَالُوا إِنَّا تَطَيَّرْنَا بِكُمْ ۖ لَئِنْ لَمْ تَنْتَهُوا لَنَرْجُمَنَّكُمْ وَلَيَمَسَّنَّكُمْ مِنَّا عَذَابٌ أَلِيمٌ
Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas."

Ove vijesti su stigle do Habiba. On je bio poznat da puno ibadeti u pećini, daleko od ljudi ali kada je shvatio da su njegovom narodu poslati vjerovjesnici a da su ih oni utjerivali u laž, došao je trčeći - očit pokušaj da pomogne poslanicu.

وَجَاءَ مِنْ أَقْصَى الْمَدِينَةِ رَجُلٌ يَسْعَىٰ قَالَ يَا قَوْمِ اتَّبِعُوا الْمُرْسَلِينَ
I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,

Uprkos udaljenosti je došao da podrži i pomogne vjerovjesnike iako su bili daleko malobrojniji i nadjačani. Ne samo da je branio njih već i temelje svog vjerovanja.



أَأَتَّخِذُ مِنْ دُونِهِ آلِهَةً إِنْ يُرِدْنِ الرَّحْمَٰنُ بِضُرٍّ لَا تُغْنِ عَنِّي شَفَاعَتُهُمْ شَيْئًا وَلَا يُنْقِذُونِإِنِّي إِذًا لَفِي ضَلَالٍ مُبِينٍ

Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti a ja bih tada bio u pravoj zabludi;

Habib je podržao poziv ove trojice vjerovjesnika pa su se ljudi okrenuli spletkama protiv njega ali to nije bilo dovoljno da uzdrma njegovu nepokolebljivost, naprotiv, to je samo povećalo njegov iman. Nakon što je odbranio ove vjerovjesnike od svog naroda i pomogao njihov poziv, on je potvrdio svoju poziciju i obznanio svoju vjeru:

إِنِّي آمَنْتُ بِرَبِّكُمْ فَاسْمَعُونِ
ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"

Priroda kufra (nevjerstva) je da nikad ne može pobjediti istinu i da ne može izdržati svjetlo istine koje razara njegove tame ali isto tako iz svoje drskosti i oholosti se ne može potčiniti njoj.

Kakogod, Allahov je sunnet da On uzima šehide između ljudi i to je bilo najplemenitije odredište za Habiba ibn Musa'a. Ubio ga je narod Antakije zbog toga što je bio vjernik koji je branio istinu kada je bila napadnuta. Ustao je protiv ljudi iako je bio usamljenik, nemoćan u njihovim očima. On je bio čovjek od riječi i djela i to je razlog zbog čega ga Allah ne spominje po imenu, već opisujući detaljno njegova djela i citirajući njegove izjave iza kojih je čvrsto stajao:

قِيلَ ادْخُلِ الْجَنَّةَ ۖ قَالَ يَا لَيْتَ قَوْمِي يَعْلَمُونَبِمَا غَفَرَ لِي رَبِّي وَجَعَلَنِي مِنَ الْمُكْرَمِينَ
I reći će se: "Uđi u Džennet!" – a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna, zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"

Što se tiče grada, njih ovo nije dojmilo. Nastavili su svojim putevima i nad njima se spustila Allahova odredba – užasan krik i kazna sa neba ih je zadesila, kao nagrada za ono što su uradili...




Tuesday, December 4, 2012

Strijele smrti su uperene...

Kada se narod Mekke izrugivao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslanici sa kojom je došao, i kada su se ismijavali sa pitanjem života poslije smrti, ponovnim proživljenjem i polaganjem računa, Uzvišeni Allah je objavio:

وَقَالُوا أَإِذَا ضَلَلْنَا فِي الْأَرْضِ أَإِنَّا لَفِي خَلْقٍ جَدِيدٍ ۚ بَلْ هُمْ بِلِقَاءِ رَبِّهِمْ كَافِرُونَ۞ قُلْ يَتَوَفَّاكُمْ مَلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَوَلَوْ تَرَىٰ إِذِ الْمُجْرِمُونَ نَاكِسُو رُءُوسِهِمْ عِنْدَ رَبِّهِمْ رَبَّنَا أَبْصَرْنَا وَسَمِعْنَا فَارْجِعْنَا نَعْمَلْ صَالِحًا إِنَّا مُوقِنُونَ
Oni govore: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?" Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići. Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti." A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!" (As-Sajda, 10-12)

  • Abu al-Atahija je bio poznati pjesnik tokom abbasidskog razdoblja i često je bio viđen tamo gdje god su bili vladari i namjesnici. Nakon što je napunio 40 godina umanjio je svoju poeziju i više se okrenuo vjeri, ograničavajući poeziju samo na stihove o zuhdu, prisjećanje smrti i ahireta. Ispod je zanimljiv događaj koji oslikava te momente njegova života.

Abu al-Atahija sam pripovjeda:

“Ušao sam kod Haruna, vladara pravovjernih, i kada me vidio reče, 'Abu al-Atahija?' Rekoh, 'Abu al-Atahija.' On reče, 'onaj koji recituje poeziju?' Rekoh, 'onaj koji recituje poeziju.' On reče, ' Podsjeti me i izrecituj mi nešto od tvoje poezije ili proze.' I ja mu rekoh,

لا تأمن الموت في طرف و في نَفَسٍ *** و لو تمنعت بالحجّاب والحرس
“Ne osjećaj se sigurnim od smrti, ni za treptaj, niti za jedan uzdah
Čak i ako si skriven i dobro čuvan od stražara

واعلم بأن سِـهَـام الـمَــوتِ قاصِدَة *** لِــكـل مدّرع مـنا و مـتّرس
I znaj da su strijele smrti uperene
ka svakom zaštićenom i oklopljenom među nama

ترجو النجاة و لم تسلك مسالكها؟ *** إن السفينة لا تجري على اليبس
Nadaš se spasu al ipak nisi krenuo njegovim putem
Doista, brod ne plovi po suhoj zemlji.

Nakon što je ovo čuo Harun al-Rašid je klonuo i onesvijestio se...


Sunday, December 2, 2012

Dunjaluk - uzburkano more

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko god osvane zdrav, siguran i ima kod sebe hrane za taj dan, kao da mu je dat čitav dunjaluk . O ibn Jušum, ono što ti je dovoljno je ono što te spasi gladi i ono što te prikriva, bilo da je to odjeća koju možeš nositi ili životinja koju možeš jahati, jer doista, kako bi to dobro bilo! (To je ) Pola hljeba i nešto vode a bit ćeš pitan za sve ono što je iznad izara[Medžma' al-Zewa'id 10/292, Mewarid al-Zam'an 2503]

Ebu Hatim: “Pametna osoba nikad ne smije biti zavarana ovim svijetom i njegovim blještavilom, njegovim ukrasima i čarima, u toj mjeri da bude preokupiran njime umjesto da sebe preokupira vječnim ahiretom i trajnim uživanjem u Džennetu. Tačnije, on treba ovaj svijet postaviti na mjesto na koje ga je Allah postavio jer će on bez sumnje nestati, njegove civilizacije će postati ruševine, njegovi stanovnici će umrijeti, njegova veličanstvenost će otići a njegovo zelenilo će biti uništeno. Neće ostati nijedan oholi vođa niti ijedan siromašni i poniženi a da mu neće biti dato da okusi čašu smrti. Zatim će otići u zemlju gdje će postati iznošeni sve dok se ne vrate onome što su bili na početku - prašina. Potom će Poznavalac Nevidljivog, Allah, naslijediti Zemlju i sve što je na njoj. Iz tog razloga nijedan pametni ne polaže svoju nadu u kuću ovakvog opisa i ne može naći smirenost na svijetu poput ovoga, jer doista ono što mu je dostupno je ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo i što razum ne može dokučiti, tako da se on suzdržava, odriče se ovoga malog i sićušnog svijeta i umjesto njega pronalazi zadovoljstvo u višem i bogatijem svijetu.


Ovaj svijet je poput uzburkanog mora i ljude bacaju njegovi talasi. Kome god su date ove tri stvari ovoga svijeta kao da mu je dat čitav svijet: Sigurnost, Opskrba i Zdravlje. Niko nije obmanut njime osim neznalica i niko se ne oslanja na njega osim onaj ko je zavaran. Ko god želi da bude slobodan, neka izbjegava strasti čak i ako su slatke. Znaj da svaka slatka stvar ne koristi a da je svaka korist slatka. Svaka strast je pokuđena osim one koja donosi korist a najveća korist je Džennet i da ti Allah bude dovoljan nad ljudima.

Muhammed ibn Ishak al Wasiti je rekao:

Ljudi su po stepenima na ovom svijetu,
ovaj je ponižen dok je ovaj uzvišen
Stoga budi zahvalan na onome što ti je dato
i budi strpljiv, jer će sve ubrzo proći i nestati.

Ma'n ibn Avn je jednom rekao: “Koliko puta je osoba dočekala novi dan al nije uspjela da ga okonča, i koliko puta je osoba čekala na sutrašnji dan ali nije uspjela da ga dočeka. Kada bi pažljivo pogledao na pitanje smrti i njenih puteva počeo bi da prezireš nadanja i njene obmane.”

Ebu Hatim: Jedan od razloga koji podstiče pametnog da ovaj svijet postavi na pravo mjesto, odbaci oslanjanje na njega i traži ono što mu je određeno od vječnog života i trajnog uživanja je napuštanje dugog nadanja i znanje da je smrt nešto što može nastupiti svakog trena. To je zbog toga što su duga nadanja zauvijek prekinula vratove ljudi poput iluzije...razočarava svakoga onoga koji svoju nadu polaže u nju i obmane svakoga ko je vidi.”