OBJAŠNJENJE SUŠTINE ISLAMA I ŠIRKA I RAZLIKA IZMEĐU NJIH

01.Izvor na kojeg se vraćamo u pogledu šerī'atskih imena, poput imena musliman, mušrik, kāfir, novotar ili fāsik, jeste ono što je ograničio Zakonodavac, suštinski i u značenju. A onaj koji ne bude razlikovao suštine ovih naziva i o njima ne bude imao ispravnu predstavu – upašće u miješanje pojmova i greške. Uzvišeni Allāh je pokudio one koji ne znaju granice onoga što je Allāh objavio Svom Poslaniku, rekavši:
''Beduini su najvećeg kufra i nifāqa i najpreči da ne znaju granice onoga što je objavio Allāh Svom Poslaniku.'' (Et-Tewbe, 97)


2) Uzvišeni Allāh je u Svojoj Knjizi i na jeziku Svog Poslanika objasnio suštinu islāma i širka i onoga što se na njih nadovezuje od dunjālučkih i āhiretskih propisa.
Tako je islām – predanost samo Uzvišenom Allāhu sa tewhīdom i potčinjenost Njemu sa pokornošću i odricanjem od širka i njegovih počinioca. Rekao je Uzvišeni:
''Naprotiv, ko god preda svoje lice samo Allāhu a dobročinitelj je...'' (El-Beqare, 112)

Te zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:
''Islām je da činiš 'ibādet Allāhu i da mu ništa ne pridružuješ i da uspostaviš namāz.''


Pa ga je definisao predanošću Allāhu sa tewhīdom i ostavljanjem širka, kao prvo, i uspostavljanjem vanjskih propisa koji ukazuju na potčinjenost.
A širk je – izjednačavanje stvorenja sa Stvoriteljem, usmjeravanjem bilo koje vrste 'ibādeta njemu. Uzvišeni kaže, govoreći o priznanju mušrikā svojih grijeha:
''Allāha nam, bili smo u jasnoj zabludi kad smo vas izjednačili sa Gospodarem svjetova''. ( Eš-Šu'arā', 97. i 98)

”Pa nemojte Allāhu činiti endade (1) a znate.'' (El-Beqare, 22)
(1) ''Endād'' je množina riječi ''nidd'', što znači sličan, isti, itd.
U hadīthu se kaže:
''...da Allāhu učiniš 'nidda', a On te stvorio.''

Jezičko značenje također pojašnjava značenje širka u šerī'atu. Širk je u jeziku uzet od ''mušareke'' među dvojicom, tj. ''učesništvu'' dvojice (ili više njih) u nečemu. Uzvišeni je rekao:

''Allāh navodi primer čovjeka, koji je u vlasništvu šurekā' (ortakā) koji se oko njega otimaju i čovjeka koji je predan samo jednom čovjeku; jesu li primeri njih dvojice isti? Sva hvala pripada samo Allāhu, ali većina njih ne zna'' (Ez-Zumer, 29)
Prvi je predmet saučesništva, a drugog je spomenuo čistog, bez ' ortakluka' (tj. saučesništva i sudjelovanja).

3) Veliki širk se ne oprašta, osim tewbom od njega prije smrti, a Allāh će oprostiti ono što je manje od njega kome bude htio.
Rekao je Uzvišeni:

''Allāh neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće ono što je manje od njega kome bude htio.'' (En-Nisa', 116)

U hadīthu se kaže:

''Allāh od čovjeka, koji nakon svog islāma učini širk, neće primiti nijedno djelo.'' (''Sahīh'' Ibn Hibbāna 1/376)

4) Ko god umre na velikom širku – biće mu zabranjen ulazak u džennet i on zaslužuje vječnost u vatri, zbog riječi Uzvišenog:

''Onaj ko Allāhu širk učini – Allāh će mu džennet zabraniti, a boravište njegovo će biti vatra, a zulumćarima neće nikakva pomagača biti.'' (El-Mā'ide, 72)

Te zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem:

''Ko umre moleći se (nekom) mimo Allāha – ući će u vatru.''
U drugom hadīthu stoji:

''Ko sretne Allāha, ne čineći mu širka ni u čemu – ući će u džennet, a ko ga sretne,čineći mu širk u biločemu – ućiće u vatru.'' (Muslim)

Ulazak mušrikā u vatru je opšteg karaktera; tj. svaki će mušrik ući u nju i u njoj ostati večno. U tome nema razlike između Židovā, obožavalaca idola, vatre ili krsta, onima koji se suprotstavljaju dīni-islāmu ili se njemu pripisuju, niti onoga koji prkosi istini ili je ne zna od ljudi i džinnā.

Savjeti mudrog Luqmana

"Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga:'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.'Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi Put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti."

Uzvišeni iznosi oporuku Lukmana svome sinu. A Lukman je Ibn-Anka Ibn-Sedun. Kako prenosi Es- Suhejli, ime njegovog sina je Taran. Prvo što mu je oporučio je da obožava samo Allaha, dž.š., i da Mu nikoga ravnim ne čini. Zatim mu rekao je, opominjujući ga: "širk je, zaista, velika nepravda", tj. to je najgora nepravda.

Buharija prenosi od Abdullaha da rekao je: "Kada je objavljen ajet:

'Bit će sigurni samo oni koji vjeru u i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju', ashabi Allahovog Poslanika zabrinuli su se pa su rekli: 'Koji to od nas neće miješati svoje vjerovanje s nepravdom?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nije to tako. Zar niste čuli govor Lukmanov?:
'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.''"


Hadis prenosi i Muslim od El-E'ameša. Zatim je uz savjet sinu da samo Allaha, dž.š., obožava povezano dobročinstvoprema roditeljima, gdje stoji:

"Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi iz slabosti u "i doji ga u toku dvije godine" znači odgajanje i dojenje u toku dvije godine nakon rođenja, kao što Uzvišeni veli:"Majke neke doje djecu svoju pune dvije godine, onima koji žele da dojenje bude potpuno." Iz ovog je Ibn-Abbas zaključio da je najmanje vrijeme trudnoće šest mjeseci jer je Uzvišeni u drugom ajetu rekao: "nosi ga i doji trideset mjeseci" (46:15) Uzvišeni naglašava majčino odgajanje, njezin trud,umor u nespavanju i danju i noću. Pa neko se dijete sjeti i njezinog dobročinstva kojeg je prema njemu činila. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti", tj. Ja ću te, zaista, nagraditi za to najboljom nagradom.

Govor Uzvišenog: "A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj", znači - nemoj ih slijediti u njihovoj vjeri, jer to od njih neće biti primljeno,ali to te ne sprečava da budeš dobar prema njima.

"a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća", tj. put vjernika, "Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti."

Taberani prenosi u knjizi "El-'Išre sa senedom do S'ad ibn Malika da rekao je: "Ovaj ajet je objavljen, a ja sam bio povod."

"A ako te budu nagovarali" - rekao je: "Bio sam dobar čovjek prema svojoj majci. Nakon što sam primio islam rekla je: 'O Sa'de! Šta to vidim da si učinio? Ili ćeš ostaviti ovu tvoju vjeru ili ja neću jesti i piti do smrti i tebe će grditi zbog mene, pa će se reći: 'O ubico svoje majke.'' Rekao sam: 'Majko, nemoj to raditi, ja, zaista, neću ostaviti svoju vjeru ni za šta.' Provela je dan i noć ništa ne jedući, pa je osvanula iznurena, drugi dan i noć je provela ne jedući pa se još više iznurila. Tako je provela i sljedeći dan i noć ništa ne jedući što je jako iscrpilo. Kada sam to vidio rekao, sam: 'Majko, neka znaš, tako mi Allaha, kada bi ti imala hiljadu duša, pa jedna za drugom izlazila, ja ovu svoju vjeru ne bih ostavio nizašta, a ti kako želiš: ili jedi ili ne jedi.' Poslije toga, počela je jesti."

"O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti,doista Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra dje a, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja najneprijatniji glas je revanje magarca!"

Ove korisne savjete Allah, dž.š., nam kazuje kao savjete mudrog Lukmana kako bi ih ljudi primijenili, kako bi se oni za tim poveli, pa veli:

"O sinko moj, dobro ili z o, teško koliko zrno gorušice", tj., zaista, je nepravda ili grijeh bilo ono koliko zrno gorušice "Allah će na vidjelo iznijeti", tj. to će prikazati na Sudnjem danu pa će zato dati adekvatnu nagradu, dobru ili lošu u zavisnosti od djela, kao što Uzvišeni veli:

"Onaj koji bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla vidjet će ga."

I bez obzira koliko taj trun bio sakriven ili nevidljiv u prostranstvima nebesa i Zemlje, to će na vidjelo iznijeti Onaj Kome se ništa ne može sakriti.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"doista, Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući", tj. poznaje sve stvari bez obzira koliko bile malehne i sićušne, a zna i za kretanje mrava u mrkloj noći i svakog stvorenja vidljivog i nevidljivog.

"O sinko moj, obavljaj namaz", tj. sa njegovim farzovima, ruknovma i vaktovima "i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih" shodno svojim mogućnostima, "i strpljivo podnosi ono što te zadesi" jer Onaj Koji poziva Allahu mora se suočiti sa neprijatnostima. "Dužnost je tako postupiti", tj. strpljivost na ljudska maltretiranja spada u stvari koje zahtijevaju odlučnost i postojanost i koje Allah daruje ljudima.

U Allahovom govoru: "I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje "

U osnovi riječ "sa'ar" znači "bolest u vratovima deva od koje se uvijaju vratovi". S time je upoređen oholi čovjek koji okreće svoje lice od ljudi u vrijeme dok im govori ili dok mu govore omalovažavajući ih i sebe uznoseći nad njima, što Allah, dž.š., zaista, zabranjuje.

Njegov govor: "i ne idi Zemljom nadmeno" znači gordo i oholo. Ne idi tako jer će se Allah, dž.š., rasrditi na tebe. Zbog toga je Slavljeni rekao:

"jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog", tj. samodopadljivog i koji se iznad drugih uzdiže, kao što Uzvišeni veli:

"i ne idi Zemljom nadmeno, jer zemlju ne može probiti ni brdo u visinu dostići." (17:37)

Hafiz El-Taberani prenosi od Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa da rekao je: /441/ "U prisustvu Resulullaha, s.a.v.s., spomenuta je oholost, a on je na nju posebno ukazao pa rekao je: "Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." Tada je jedan čovjek iz naroda rekao: "Tako mi Allaha, o Allahov poslaniče, ja, zaista, operem svoju odjeću pa se divim njezinoj bjelini i divim se kaišu na obući, švigaru na liču", pa je, s.a.v.s., rekao: "Nije to oholost. Oholost je da niječeš Istinu i potcjenjuješ ljude."

Allahov govor: "U hodu budi odmjeren", ni spor, ni brz, već između toga dvoga.

Njegov govor: "a u govoru ne budi grlat" znači ne diži glas bez potrebe.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"zbilja, najneprijatniji glas je revanje magarca", tj. to je najružniji glas. Dakle krajnja namjera od visokog podizanja glasa je poistovjećena sa magarcem. Usto, on je omrznut kod Allaha, dž.š. Uporedba sa magarcem iziskuje zabranu i krajnji prijekor, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:


"Nama ne pripada loš primjer (…) Onaj ko povrati dar je kao pas koji povrati po to poliže."

U tefsiru ovog ajeta En-Nesai prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"AKad čujete kukurijekanje pijetla, onda tražite od Allaha, dž.š., neko dobro, a ako čujete revanje magarca onda se utječite Allahu, dž.š., od šejtana jer ga je magarac tada vidio." Prenose ga sastavljači Kutubus-sitte izuzev Ibnu-Madžea.

Ovo su korisni savjeti iz kur'anskih kazivanja o mudrom Lukmanu. O njemu se prenose mnogobrojne mudrosti i pouke. Tu spada i ono što prenosi imam Ahmed od Ibn-Umera da je rekao: "Izvijestio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s i rekao: 'Lukman je govorio: 'Ako je Allah nešto povjerio ili pohranio, to bi i sačuvao.''"

Prenosi se od Ibn Ebi-Hatema, a ovaj prenosi od Kasima ibn Muhajmera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Mudri Lukman je savjetujući svoga sina rekao: 'O sine moj, čuvaj se prerušavanja jer je to uzrok straha u noći, a pokuđenosti u danu!'"

Iz govora njegovom sinu

"O sinko moj, zaista, mudrost podiže nevoljnike do kraljevskih prijestolja. O sinko moj, ako uđeš među narod, onda im nazovi selam, zatim sjedi u prikrajak i ne govori dok oni ne počnu da govore, pa ako budu u govoru spominjali Allaha, onda im se pridruži, a ako uđu u neki drugi razgovor, onda ih napusti i pridruži se drugim."

O skromnosti

Hadisi koji se odnose na savjete mudrog Lukmana njegovom sinu. Enes ibn Malik rekao je: "Čuo sam Allahovog Poslanika kad rekao je: 'Možda će raščupanom čovjeku u dva pohabana haljetka koga ljudi otjeruju ispred vrata Allah uslišati kada ga usrdno moli.'"

Od Enesa, r.a., se prenosi da rekao je: "Rekao je Resulullah: 'Blago pobožnjacima, bogatašima koji kada su prisutni ne poznaju se, a kada su odsutni to se ne osjeća. Oni su svjetiljke kojima ništa ne može naštetiti, nikakav fitneluk na Zemlji.'"

Od Muaza ibn Džebela se prenosi da rekao je: "Čuo sam Resulullaha da rekao je: 'Zaista je i najmanji dio oholosti - širk. Allah voli i nenametljive bogobojazne bogataše koji kada su odsutni, to se ne osjeća, a kada su prisutni, nisu uočljivi. Njihovo srce su svjetionici upute, spašeni od svake tamne sumnje.'"


Slava (popularnost)

Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Resulullah rekao: "Dosta čovjek ima zla, osim onaj koga je Allah sačuvao da ljudi prstima pokazuju na njega, njegovu vjeru i njegov dunjaluk. Uzvišeni Allah ne
gleda na vaš izgled, na vanjski lik, nego gleda Vaša srca, iman, i vaša djela." U lancu prenosilaca nalazi se Ibn-Lehi‘a, a on je okarakterisan kao slab prenosilac kao slab zbog lošeg pamćenja nakon što su njegove knjige izgorjele.

Ibrahim ibn Edhem, r.a., rekao je: "Nije iskren prema Allahu Onaj Koji voli slavu."

Selim ibn Hanzale rekao je: "Dok smo bili sa svojim ocem, nad njim se nadvio Omer ibn Hatab i rekao: 'Zaista je ona (slava) poniženje za sljedbenike, a iskušenje za one koji je slijede.'"

Ibrahim en-Nehai rekao je: "Ne oblači odjeću kojom ćeš se proslaviti među učenjacima niti da te to potcijeni među pokvarenjacima."

Lijepo vladanje

Od Enesa, r.a., se prenosi: "Alejhisselam je bio čovjek najljepše naravi. Od Ibn-Omera, r.a.: "Pitali su Allahovog Poslanika: 'Koji je vjernik najbolji?' Rekao je: 'Onaj ko je najljepše naravi.'"

Od Aiše, r.a., kao merfu'-predanje prenosi se: "Lijepom naravi Allahov rob dostigne stepen onoga koji obnoć klanja, a danju posti."

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je kazao: "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome što će ljude najviše uvesti u Džennet, pa rekao je: 'Bogobojaznost i lijepe naravi', pa je upitan što će ljude najviše uvesti u Vatru. On rekao je: 'Dva otvora: usta i spolni organ.'"

Od Enesa kao merfu'-predanje prenosi da rekao je:
"Lijepa narav donosi dobro dunjaluka i ahireta."

Od Hasana ibn Alije prenosi se da je rekao:
"Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: /455/ 'Za lijepu narav Allah daje robu kao što daje mudžahidu na Božijem putu, kada odlazi ima nagradu i kada se vraća.'"

Od Ebu-Hurejrea kao merfu'-predanje prenosi se da je rekao: /456/ "Od ljudi, vi nećete uspjeti sa vašim imetkom već sa prijatnim licem i lijepom naravi."

Kuđenje oholosti

Od Ibn-Mes'uda prenosi se merfu'-predanje, pa se kaže: "U Džennet neće ući onaj ko u svom srcu bude imao trunku oholosti, niti će ući u Vatru onaj u čijem srcu bude trunka imana."

A od Abdullaha ibn Umera da rekao je, pripisujući to Poslaniku: "U čijem srcu bude i trunka oholosti, Allah će ga naglavačke baciti u Vatru."

Muhammed ibn Husejn ibn Alij, Alijin, r.a., unuk, rekao je: "U čovječije srce ne uđe ni malo oholosti a da mu se, za isti procenat, ne smanji razum."

Što se tiče gordosti (ihtijal), od Burejde, kao merfu'- -predanje se prenosi: "Ko bude svoju odjeću puštao po zemlji s gordošću, Allah ga neće ni pogledati."

Od Ebu-Hurejrea također kao merfu'- -predanje: "Na Sudnjem danu Allah neće pogledati onog ko spusti po zemlji svoj ogrtač. Dok je čovjek šepureći se išao zaogrnut svojim ogrtačem, Allah ga je utjerao u zemlju, pa će u njoj čekati sve do Sudnjeg dana."

Događaj Zatu Envat

Od Ebu Vekida Lejsija se prenosi : “Sa Allahovim Poslanikom,sallallahu alejhi ve sellem, smo izašli na Hunejn, a tek smo bili prihvatili islam.Mušrici su imali lotos kojeg su nazivali Zatu Envat a oko kojeg su obilazili i na njega vješali svoje oružje.Pa smo i mi naišli kraj lotosa te rekosmo: “O Allahov Poslaniče načini i ti nama Zatu Envat kao što i oni imaju Zatu Envat.Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Allahu ekber - Allah je najveći, tako mi onog u Čijoj je ruci moja duša, rekli ste kao što su rekli israelićani: “Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!“ Postepeno ćete primati običaje onih prije vas “ ( Tirmizi, sahih )

Razlika između traženja od stvorenja i traženja posredstvom stvorenja

Tražeći od Allaha uputu kažem: “Oni koji su tražili pomenutu stvar od Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, su bili novi u islamu i pomenutu stvar su tražili ali je nisu uradili.Ulema je na stavu da je traženje pomenute stvari bilo samo puko poistovjećivanje kako bi na to drvo kačili oružje, tražeći posredstvom njega a ne od njega pomoć uz pomoć berićeta koje bi Allah spustio na njega.Zato i jesu to od Poslanika tražili riječima “načini i ti nama Zatu Envat “.Oni to nisu tražili iz svojih prohtjeva već su htjeli da to bude posredstvom Allaha - putem Njegovog odabranog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.I kao što sam prije rekao - time su htjeli tražiti pomoć posredstvo njega a ne od njega.Slična hadiska kontrukcija dolazi u hadisu gdje su neki ljudi govorili: “Pala nam je kiša zbog (posredstvom) te i te zvijezde“ . To jest, sebebom - zbog te i te zvijezde.Ovo predstavlja novotariju i mali širk.A onaj ko kaže da je zvijeda ta koja je spustila kišu to predstavlja širk u Allahovom rububijjetu - gospodarstvu.Oni su tražili pomoć posredstvom tog drveta, ali prekršaj koji su napravili se ogleda u poistovjećivanju sa mušricima.Otuda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predmet poistovjećivanja sasjekao u korijenu, i rekao ono što se navodi u hadisu.Poznato je da onaj što se poistovjećuje liči onome koji se poistovjećuje, sa nekih aspekata mimo drugih ali ga ne oponaša u potpunosti, u protivnom, da je tako i on bi bio jedan od njih.Ovo je poput riječi Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem, “Notorni pijanica je poput obožavaoca kipa“ (Ibn Madže,hasen).I njegovih, sallallahu alejhi ve sellem,riječi: “Vi ćete vidjeti svog Gospodara kao što vidite ovaj mjesec i pri tome se nećete gurati“ (Buharija). Poznato je da je poistovjećivanje u pogledu viđenja ovde u kontekstu pojašnjavanja a ne u kontekstu oblika i izgleda, neuzu billahi.Isti je slučaj i sa pomenutim hadisom.Naime israelićani su tražili da se poistovjete sa mušricima u velikom širku a i vi ste tražili da se poistovjetite sa mušricima ali u malom širku.


Međutim, može se reći da ovaj njihov zahtjev vremenom može odvesti u veliki širk, jer, novotarije mogu postepeno odvesti u veliki širk.Prvi širk koji se pojavio na zemlji veže se za slikanje i oblikovanje kipova dobrih ljudi, zatim su pomenuti kipovi bili obožavani, nakon što se diglo znanje.Oblikovanje kipova je bila klica koja je poslije odvela u širk.Zbog iste stvari je u našem šerijatu zabranjena izgradnja mesdžida na kaburovima, jer to vodi u veliki širk.Ako bi neko na ovo prigovorio riječima: “Ako se njihovo pitanje odnosi samo na puko poistovjećivanje zašto im je onda poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,rekao: “Rekli ste kao što su rekli israelićani...? Kažemo: To je zbog opasnosti u koju može odvesti taj njihov postupak, i u smislu kritikovanja, kao što je Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, kritikovao onoga koji je rekao:“Što Allah htjedne i ti“ Pa mu je rekao: “Zar si me učinio Allahovim sudrugom ?“

Šatibi na temu slijeđenja prijašnjih naroda, posebno kitabija, u pogledu njihovih novotarija kaže: “Sve dok moj ummet ne uzme (ne bude slijedio) ono što su uzele generacije prije njih.“Ovaj hadis upućuje da će ovaj ummet slijediti isto što su slijedili i prijašnji narodi, s tim da to nemoraju biti iste novotarije već ih ponekad mogu slijediti u istim a ponekad u sličnim .Na ovo prvo se odnose riječi:“ Slijedićete običaje onih prije vas“ . U njemu se spominje: “Tako da kad bi ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili“. A na drugo upućuju njegove , sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Pa smo rekli o Allahov Poslaniče načini i ti nama Zatu Envat.“ Ovo je poput onoga što su rekli israelićani: “Napravi i ti nama boga“... hadis
Uzimanje Zatu Envata sliči uzimanju nekog za boga mimo Allaha ali to lično nije to.Zbog toga nije obaveza da ono na što upućuje tekst bude to, sve dok sam tekst na to jasno ne ukaže sa svih aspekata, a Allah najboje zna.“ (I'tisam,2/245-246)

Traženje ( u pomenutom hadisu) je samo puka sličnost

Pomenuti citat predstavlja jasan tekst imama u usuli dinu, t.j. učenjaka koji su imami u osnovama akideta ,da pomenuti ljudi nisu tražili veliki širk već da takav čin predstavlja puku sličnost i ništa više.Pomenuti zahtjev liči zahtjevu israelićana ali sam po sebi nije kao njihov zahtjev.Tako da oni međusobno nisu slični sa svih aspekata.Zbog toga, nije obaveza da ono na što upućuje tekst bude to sve dok sam tekst na to jasno ne ukaže sa svih aspekata.

Šejh Muhammed b. Abdulwehhab, nakon što je spomenuo hadis u poglavlju: “Traženje berićeta posredstvom drveta ili kamena i slično“ Kaže: “Ovdje postoji nekoliko mes'ela.Treća mes'ela je činjenica da oni to nisu učinili...Jedanaesta mes'ela.Može se zaključiti da se širk dijeli na veliki i mali jer oni ovim svojim postupkom nisu postali odmetnici od islama.“ (Knjiga tevhida)
Kažem: “Ovo je jasan tekst, od šejha, da se pomenuto traženje odnosi na mali širk.“

Ibn Tejmijje kaže: “Pošto su mušrici imali drvo pod imenom Zatu Envat , na koje su kačili oružje, to je navelo neke ljude da kažu: “O Allahov Poslaniče učini i ti nama Zatu Envat kao što oni imaju Zatu Envat. “Pa im je rekao :“ Allahu ekber, rekli ste kao što je rekao Musov narod Musau.“ Napravi i ti nama boga kao što oni imaju bogove“, zaista je to ustaljena praksa.Slijedit ćete običaje onih prije vas.“ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao poistovjećivanje sa kafirima time što bi uzeli drvo oko kojeg bi obilazili i na njega kačili svoje oružje.A šta tek reći za ono što je još veće u poistovjećivanju sa mušricima ili za ono što je samo po sebi jasan širk ? Zato onaj ko ima namjeru da posjeti neko mjesto, želeći time hajr i dobro, a koje šerijat nije učinio pohvaljenim, onda to spada u loša djela gdje su pojedina od njih gora i opasnija od onih drugih.Bez obzira da li se radi o : drvetu, kamenu, rječnom kanalu, tunelu, pećini itd. I bez obzira da li ima namjeru da kod tog mjesta klanja ili da kod njega moli ili da kod njega uči Kur'an ili da tu spominje Allaha, ili da na tom mjestu prinese žrtvu namjeravajući tim ibadetom da odlikuje to mjesto. (Iktidau siratil-mustekim,14-315)

Razlika između tevhida, novotarije i širka

Ovo je jasan citat Šejhul-islama da je traženje pomenutih ljudi bila samo puka sličnost sa mušricima, te da time nisu pali u širk.Zatim, pogledaj primjere koje je poslije tog navaeo, a svi se odnose na novotarije a ne na veliki širk, a odnosi se na slučaj da neko od robova odlikuje određeno drvo ili kanal nekom vrstom berićeta, a za šta ne postoji dokaz od Allaha o tome da na tom mjestu obožava Allaha, nadajući se velikoj nagradi.Ovo je jasna novotarija, jer tevhid predstavlja obožavanje Jedinog Allaha na osnovu onoga što je On propisao na jezicima svojih poslanika, dok širk predstavlja činjenje ibadeta nekom drugom pored Njega.

Novotarija je obožavanje Allaha Jedinog na način koji nije propisao, ako to rob čini u nekoj pojedinačnoj stvari, a ne uopćeno.Onaj ko obožava Jedinog Allaha kod časnog hrama (Kabe), nadajući se pri tome velikoj nagradi, ovakav je muvehid - jednobožac na sunnetu, jer je Allah to mjesto odlikovao nad drugim.A onaj ko obožava mrtve takav je mušrik, jer obožava nekog drugog mimo Allaha.A što se tiče onoga koji obožava Jedinog Allaha pored kaburova takav je muvehid, nije pripisao Allahu sudruga, ali se smatra novotarom jer je odlikovao neko mjesto bez šerijatkog dokaza o tome.I na taj način je izašao iz kruga sunneta u krug novotarije.

Temelji Sunneta -Ahmed ibn Hanbel 1 dio

Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao :

„Temelji Sunneta kod nas su: Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera, ostavljanje bid’ata (novotarija), jer svaka novotarija je zabluda.

1. Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera,

Dokaz za to su riječi Uzvišenog :

„ A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, Mi ga okrenemo onome što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište. “ (En-Nisa, 115)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

„Onaj koji od vas bude dugo poživio vidjet će mnoga razilaženja, pa se pridržavajte moga Sunneta i sunneta ispravnih halifa. Čvrsto se za njih uhvatite.“ (Sahihu Ebi Davud, 3851)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje i Spašenu skupinu, govoreći: „Ona je na onome na čemu sam ja danas i moji ashabi.“ (El-Albani, Es-Sahiha, 1/361)


Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže:

„Ko se od vas povodi neka se povodi i uzima uzor u ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su od ovog Ummeta bili najdobrostivijih srca, najdubljega znanja, najmanje su se prikazivali drugima, najbolje su ustrajavali na uputi, najbolje su se pokazali u svim situacijama, bili su narod kojeg je Allah odabrao za druženje sa Njegovim Vjerovjesnikom. Spoznajte njihovu vrijednost i slijedite ih u njihovim predajama. Oni su bili na ispravnoj Uputi.“ (Ibn Abdulberr, Kitabu džami’a bejanil-’ilm, 1810)


Ibn Avn je govorio : „Neka se Allah smiluje čovjeku koji se pridržava i koji je zadovoljan ovom predajom, pa makar je smatrao teškom ili nedostižnom.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 291)

Ibrahim En-Nehai je rekao: „Da su ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, potirali po noktu ja ga ne bih prao tražeći tako vrijednost njihovog slijeđenja.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 254)

Od Omera ibn Abdul-Aziza prenosi se da je nekom svom namjesniku dao oporuku u kojoj je stajalo: „Preporučujem ti bojazan od Allaha i umjereno slijeđenje Njegove naredbe, slijeđenje Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ostavljanje onoga što su uveli novotari poslije njega nakon što je uspostavljen njegov Sunnet. Allah ih nije obavezao da nose terete novotarstva. Znaj da čovjek neće unijeti novotariju a da za nju već prije nije donesen dokaz i pouka iz nje. Zato, pridržavaj se Sunneta jer ti je on, s Allahovim odobrenjem, zaštita. Znaj da je onaj koji je uspostavio Sunnete znao šta se nalazi u onome što je suprotno njima u vidu greške, spoticaja, bespotrebnog zalaženja u stvari i nedoličnosti. Prethodnici (selefu salih) su se držali granica znanja i pronicljivim pogledima su se ustegnuli od novotarija. Oni su bili daleko jači da bi mogli tragati za novim stvarima, ali nisu (za njima) tragali.“ (Sahihu Suneni Ebi Davud , 4612; Tahridžuš-šeri’a, 292)

Imam El-Berbehari kaže: „Znaj, Allah ti se smilovao, da Islam čovjeka neće biti potpun sve dok ne bude slijedio, potvrđivao i bio pokoran. Ko tvrdi da je od Islama preostalo nešto što ashabi Muhammeda nama nisu dostavili, slagao je na njih. Dovoljno je grijeha da se oko toga pojavi razilaženje i da se oni vrijeđaju. Takav čovjek je zalutali novotar koji u islam unosi ono što nije od njega.“(Imam Berbehari, Šerhus-sunneh, 7)

Imam El-Berbehari, također, kaže: „Pridržavaj se predaja (hadisa) i sljedbenika predaja. Njih pitaj, sa njima sjedi i od njih uzimaj.“

Ko želi još saznanja o ovome pitanju neka pogleda knjigu „El-I’atisam“ od Imama Eš-Šatibija, Allah mu se smilovao, jer je to vrijedna knjiga koja u sebi nosi velike koristi. Nema bolje knjige o ovoj tematici.

2. ostavljanje bid’ata ( novotarija ), jer svaka novotarija je zabluda.

Uzvišeni kaže:

„Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! A kako malo vi pouku primate! “ (El-E’araf, 3)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

„Čuvajte se uvedenih stvari, jer je svaka uvedena stvar novotarija.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to se odbacuje.“

Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: „Čuvajte se novotarstva, pretjerivanja i bespotrebnog zadubljivanja u stvari. Pridržavajte se prvih izvora Islama (Kur’ana i Sunneta).“ (Darimi,1/54; Ibn Betta)

Od Ibn El-Musejjiba prenosi se da je vidio čovjeka kako poslije nastupanja zore klanja više od dva rekata na kojima se više puta pregibao, pa mu je to zabranio. Čovjek je rekao. „Ebu Muhammede, zar će me Allah kazniti zbog namaza?“ Rekao je: „Ne, ali će te kazniti zbog suprotstavljanja Sunnetu.“ (El-Bejheki. El-Irvau, 2/236)

Imam Hasen ibn Alijj el-Berbehari (umro 329.g.h.) kaže: „Čuvajte se malih uvedenih stvari, jer male novotarije rastu sve dok ne postanu velike. Svaka novotarija koja je uvedena u ovaj Ummet na početku je bila malena i slična istini. Time su bili obmanjeni oni koji su je prihvatili, pa nisu imali izlaza iz nje. Tako je , ta novotarija, postala dio vjere koja se ispovijeda i onda su skrenuli sa pravog puta i izašli iz Islama. Pogledaj, Allah ti se smilovao, kada čuješ govor od bilo koga posebno u tvome vremenu, nemoj žuriti. Nemoj ni u šta ulaziti sve dok ne pitaš ili ne pogledaš da li je o tome govorio neki od ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili jedan od učenjaka. Ako to djelo budu u skladu sa predajom od njih, onda ga se pridržavaj i ni radi ćega ne prelazi preko njega i nad njim ne preferiraj ništa drugo, jer ćeš pasti u vatru.“
(Šerhus-sunneti, Imam Berbehari, 68)

Omer ibn AbdulAziz je rekao: „Niko nakon Sunneta nema opravdanja za zabludu u koju je ušao i za koju misli da je Uputa.“
(Es-Sunnetu lil-Mervezi, 95)

Ibn Veddah sa lancem prenosilaca koji su povjerljivi prenosi od Ebu Osmana en-Nehdija da je rekao: „Sakupljač zekata Omera ibn El-Hattaba, radiAllahu anhu, napisao mu je da ovdje ima ljudi koji se okupljaju i upućuju dove za muslimane i namjesnika. Omer mu je napisao. „Dođi sa njima!“ Došao je. „Omer je vrataru rekao: „Pripremi bič!“ Kada su ušli kod Omera, njihovog namjesnika je udario bičem.“ (El-Bida’u ven-nehju anha, 26)

Imam Malik kaže: „Onaj koji uvede nešto novo u ovaj naš Ummet, na čemu nisu bili prethodnici ovog Ummeta, tvrdi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznevjerio poslanicu, jer
Uzvišeni Allah kaže: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera “ Ono što tada nije bilo od vjere to nije od vjere ni danas. Posljednje generacije Ummeta će biti ispravne samo sa onim s čime su bile ispravne prve generacije.“

Upitan je Imam Malik, Allah mu se smilovao, tako što bi neki čovjek rekao: „Ebu Abdullahu, odakle ću obući ihrame?“ Rekao mu je: „Od Zul-Hulejfe odakle je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oblačio ihrame.“ Rekao mu je: „Ja želim da obučem ihrame od džamije, tj. od kabura.“ Rekao je: „Nemoj to činiti jer se ja pribojavam smutnje za tebe.“ Upitao je: „A kakve smutnje ima u tome? To je samo nekoliko milja koje ću ja dodati.“ Rekao je: „Ima li veće smutnje nego da pomisliš da si ti prestigao u dobrom djelu kojeg Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio učiniti?! Čuo sam Allahove riječi: „ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63) “
(Ibn Abdulberr, Džami’ul-bejanil-’ilm; Ibn Bettah, El-Ibane, 1/261)

Hafiz El-Ismaili (umro 371 g.h.), Allah mu se smilovao, kaže: „Imami u hadisu smatraju da treba izbjegavati novotarije i grijehe. Smatraju da se treba ustegnuti od uznemiravanja, ostaviti ogovaranje, osim onoga koji javno iznese svoju novotariju ili strast u koju poziva. Govor o takvom čovjeku, kod njih, ne smatra se ogovaranjem.“ (I’tikad eimettil-hadis, 78)

3. Ostavljanje rasprave i sjedenja sa sljedbenicima strasti – zabluda.

Uzvišeni kaže:

„On vam je već u Knjizi objavio: “Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike. “ (En-Nisa, 140)

Rešid Rida, Allah mu se smilovao, kaže, komentarišući ovaj ajet: “U ovaj narod, skupinu koje se treba kloniti, ulazi svaki onaj koji unosi nove stvari u vjeru i svaki novotar.“
(El-Menar, 5/463; Tenbihu ulil-ebsar, 76)

U vjerodostojnom hadisu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao:

„Ko čuje za Džedždžala neka se udalji od njega koliko može. Čovjek će mu doći smatrajući da je vjernik i biti sa njim sve dok ga ne počne slijediti zbog sumnji koje kod njega vidi.“
(Imam Ahmed, Ebu Davud, Sahihul-džami’a, 6301)

Šejh Ibn Bettah, komentarišući ovo kaže:

„Ovo je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor. Čuvajte se Allaha, skupino muslimana, i neka nikoga od vas njegovo lijepo mišljenje o sebi, te njegova spoznaja o ispravnosti njegovog pravca, ne natjera da riziku izlaže svoju vjeru sjedenjem sa sljedbenicima zabluda i da kaže: ‘Ja sam sa njim da bih se raspravljao, ili da bi od njega saznao njegov pravac’. Oni su veći smutljivci nego Dedžal, a njihov govor je zarazniji od šuge i više spaljuje srca nego što to vatrena luč može uraditi. Vidio sam grupu ljudi koja ih je proklinjala i grdila na svojim mjestima okupljanja, negirajući i odbacujući ono što oni zastupaju. Neprestano su jedni prema drugim blagonakloni bili krijući spletke i u dubini duše poricanje, sve dok se nisu njima priključili.“(Ibn Bettah, El-Ibane, 3/470)

Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da mu je došao neki čovjek i rekao: „O Ebu Hamza, susreo sam ljude koji niječu šefa’at i patnju u kaburu.“ Rekao je: „To su lašci pa sa njima nemoj sjediti.“
(Ibn Bettah, El-Ibane, 2/448)

Od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: „Nemoj sjediti sa sljedbenicima zabluda, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ (El-Adžurri, Eš-Šeri’a, 455. Ibn Betta, El-Ibane, 619)
Ebul-Dževza, bio je jedan od velikih tabi’ina, kaže: „Da u mojoj blizini budu majmuni i svinje draže mi je nego da bude ijedan od sljedbenika zablude.” (El-Lalikai, Šerh itiqad ehlis sunnet vel džemat, 231)

El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Nemoj sjediti sa sljedbenikom novotarija, jer se bojim da se na tebe ne spusti prokletstvo.“
Ibn Sirinu su došla dva čovjeka od sljedbenika zablude. Rekli su: „Ebu Bekre, hoćeš da ti ispričamo hadis?“ Odgovorio je: „Ne.“ Rekli su: „Hoćeš da ti proučimo jedan ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Ne. Ili ćete od mene ustati ili ću ja ustati.“ Pa su njih dvojica otišli. Neko je rekao: „Ebu Bekre, šta ti je smetalo da ti taj prouči ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Bojao sam se da mi prouči ajet, pa da ga iskrive i da to uđe u moje srce.“(Ed-Darimi, 397; Šerh itiqad, El-Lalikai)

Od Abdur-Rezzaka prenosi se da je rekao: „Rekao mi je Ibrahim ibn Ebi Jahja: „Vidim da su mu’tezile kod vas mnogobrojne.“ Rekao sam: „Da. Oni tvrde da si i ti od njih.“ Rekao je: „Hoćeš sa mnom ući u ovu trgovinu da ti nešto kažem?“ Rekao sam: „Ne.“ Rekao je: „Zašto?“ Odgovorio sam: „Srce je slabo, a vjera ne pripada onome ko nadvlada.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 401; El-Lalikai, Šerh itiqad ehlissunne, 249)

Od Mubeššira ibn Ismaila el-Halebija se prenosi da je rekao: „Imamu El-Evzaiji je rečeno: „ Neki čovjek je rekao: Hoću li sjediti sa sljedbenicima Sunneta i sa sljedbenicima novotarija?“ Imam El-Evzaija je rekao: „Ovaj čovjek želi da izravna Istinu i neistinu.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 2/456)
Sljedbenici novotarija i zabluda imaju znakove po kojima se raspoznaju. Od njih su:
a. Vrijeđanje Sljedbenika predaja (prenosioci hadisa, izreka ashaba i prvih generacija – selefu salih).

Ebu Hatem er-Razi, Allah mu se smilovao, kaže: „Znak po kojem se raspoznaju sljedbenici novotarija jeste vrijeđanje sljedbenika predaja.“ . (Akidetu Ebi Hatim Er-Razi, 69)

b. Opako neprijateljstvo prema Sljedbenicima hadisa, a šutnja o sljedbnicima zablude i neistine.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njihovom opisu kaže:

„Ubijaju sljedbenike Islama, a ostavljaju idolopoklonike.“(El-Buhari, 13/416, Fethul-Bari; Muslim, 1064)

Imam Ebu Osman Es-Sabuni (umro 449 h.g.) kaže: „Znakovi novotarija kod njihovih sljedbenika su sasvim jasni i očiti. Najuočljiviji dokaz i znak jeste njihovo opako neprijateljstvo prema onima koji prenose predaje (hadise) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i potcjenjivanje takvih ljudi nazivajući ih marginalistima, neznalicama, bukvalistima i antropomorfistima (oni koji poistovjećuju Allaha, Azze ve Dželle, sa Njegovim stvorenjima). Oni to čine iz uvjerenja da su predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odvojene od znanja, a da je znanje ono što im šejtan ubacuje kao produkt njihovih neispravnih razuma i šejtanskog poigravanja u njihovim tamnim prsima i mislima u njihovim srcima koja su odgoljena od dobra, iskvarenim argumentima. To su oni koje je Allah prokleo.“ (Akidetu selef ashabil-hadis, Imam Es-Sabuni, 102)

El-Hakim sa ispravnim lancem prenosilaca od Ahmeda ibn Sinana el-Kattana prenosi da je rekao: „Nema na dunjaluku nijednog novotara a da ne mrzi sljedbenike hadisa. Kada čovjek počini novotariju slast hadisa biva iščupana iz njegovog srca.“ (Ibid, 103)

Ebu Nasr el-Fekih kaže: „Nema ništa teže i mrže sljedbenicima nevjerstva od slušanja hadisa i njegova prenošenja lancem prenosilaca.“ (Ibid, 104)

Imam Ebu Osman Es-Sabuni kaže: „Vidio sam sljedbenike novotarija u ovim imenima koja su nadjenuli sljedbenicima Sunneta. U pogledu ovih imena krenuli su putem mušrika u pogledu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su se međusobno izdijelili u njegovom opisu pa su ga neki nazvali čarobnjakom, neki vračarem, neki pjesnikom, neki luđakom, neki opsjednutim a neki lašcem koji izmišlja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od tih mahana je bio dalek i čist. Bio je samo poslanik i odabrani vjerovjesnik. Allah, Azze ve Dželle, kaže: „Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put. “ (El-Isra, 48)
Isto tako novotari, Allah ih ponizio, podijelili su se u nazivima onih koji prenose vijesti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i predaje od njega i koji traže uputu u njegovom Sunnetu nazvali su ih marginalistima, a neki antrpomorfistima. Sljedbenici hadisa su čisti od ovih optužbi. Oni su samo sljedbenici svijetloga Sunneta i životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispravnih puteva, jakih argumenata. Allah , Azze ve Dželle, ih je uputio na slijeđenje Njegove Knjige, objave i obraćanja, te slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovim predajama. Pridržavanju njegovog životopisa i uputi na slijeđenje Sunneta pomogla ih je njihova širokogrudnost i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i prema imamima njegovog Šerijata i učenjacima njihovog Ummeta. Ko zavoli neke ljude sa njima će biti na Sudnjem danu.” (Imam Es-Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 105)

c. Traženje pomoći od namjesnika i vladara
Zbog slabosti argumenta sljedbenika novotarija, nemoći njihovog pravca i pomanjkanja snalažljivosti, radi pobjede svoga poziva pomažu se namjesnicima i vladarima, jer se time vrši jedna vrsta prisile i zastrašivanja, zbog straha od namjesnika da one koji se bune ne zatvore, fizički kazne ili ubiju. Tako su Bišr El-Mevrisi u doba vladavine El-Me’muna i Ahmed ibn Ebu Davud za vladavine El-Vasika ljudima postavili pravce koji nisu imali utemljenje u Šerijatu. 10
Na njih su ih podsticali dobrovoljno i iz prisile, sve dok bolest tih pravaca nije zavladala među ljudima i duže vremena bila potvrđena. Kada novotaru nema odaziva na njegov poziv, onda pokušava podignuti vladare kako bi ojačao svoj poziv. Zato je broj onih koji se odazivaju na ovakve pozive velik, jer su duše mnogih ljudi slabašne. (El-I’atisam, Imam Eš-Šatibi )

Nije nam čudno ono što je historija zabilježila kao iskušenje Imama Ehlis-Sunneta Ahmeda ibn Hanbela i šejhul-islama Ibn Tejmijje, šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i općenito svih sljedbenika Istine u svakom vremenu i prostoru.

Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, kaže: „Zar ne vidiš stanje novotara u doba tabi’ina i poslije njih? Okružili su se vladarima i utočište našli kod dunjalučara. Ko to nije mogao sakrio se sa svojom novotarijom i s njome pobjegao ne mješajući se sa masama praktikujući je uz korištenje pretvaranja (tukjja).“ (El-I’atisam, Imam Eš Šatibi, 1/167)

Novotar povećava svoj trud kako bi na dunjaluku postigao respekt, ugled, poziciju i druge vrste strasti, pa čak tome daje prednost nad ovosvjetskim strastima.
Zar ne vidiš kako se monasi osamljuju u manastirima udaljavajući se od svih naslada i prijeko se posvećujući različitim obredima izbjegavajući strasti. Oni će i pored toga vječno biti u Džehennemu, jer Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta:

„Neka lica toga dana bit će potištena, premorena, napaćena, u vatri užarenoj pržena.“ (El-Gašijeh, 2)

„Reci: “ Hoćete li da vas obavijestim o najvećim gubitnicima djela, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade. “ (El-Kehf, 103-104)

Sve to je zbog toga što u tome nalaze na kraju olakšice i pored zalaganja kojima se izlažu, kojima olakšavaju otežano ostvarujući strasti u dušama. Kada se novotaru ukaže ono na čemu je, on to vidi kao privrženo njemu. Šta će ga tada odvratiti od pridržavanja i uvećavanja toga? On misli da su njegova djela bolja od djela drugih, a njegova uvjerenja na većoj uputi i poziciji.(El-I’atisam Imam Eš Šatibi, 1/165)

„Tako Allah skreće u zabludu onoga koga hoće, i na Pravi put upućuje koga hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I ona – Vatra je ljudima samo opomena. “ (El-Muddessir, 31)

Neki ljudi bivaju zavarani novotarima jer kod njih vide skrušenost i skromnost, plač i sl., uz mnoštvo ibadeta. Međutim, ovo nije ispravno mjerilo za spoznaju Istine.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u opisu sljedbenika novotarija svojim ashabima rekao: „Jedan od vas će potcjenjivati svoj namaz u odnosu na njihov i svoj post u odnosu na njihov post.“ (Imam Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 106)

Od Imama El-Evza’ija se prenosi : „Do mene je došlo da onaj koji uvede novotariju zablude, šejtan će mu ibadet dragim učiniti ili će ga opasati skrušenošću i plačem kako bi putem njega druge zavodio.“

Najjači znak sljedbenika novotarija

Imam Ebu Osman es-Sabuni kaže: „Jedan od znakova Ehlis-Sunneta je ljubav prema imamima, učenjacima i pomagačima Sunneta i njihova mržnja prema vođama novotarija koji pozivaju u Vatru i svoje sljedbenike upućuju na kuću propasti. Allah , Azze ve Dželle, ukrasio je i osvijetlio srca sljedbenika Sunneta ljubavlju prema učenjacima Sunneta, a to je posebna blagodat od Njega.“

Ebu Bekru ibn Ajjašu rečeno je: „Ebu Bekre, ko je Sunnija?“ Odgovorio je: „Onaj, kada se spomenu zablude, ni radi jedne od njih se ne rasrdi.“ (Imam Eš-Šatibi, El-’Iatisam , 1/114)

EL - IHLAS / ISKRENOST

Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:
"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'"
Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj."

Odabranost ovog poglavlja:
Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio:
'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je."

El-Buhari od Ebu-Seidanavodi: "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči: 'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'"
El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:
"Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'', 'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

"Reci: 'On je Allah - Jedan!'/1/
Allah je utočište svakom!' /2/
Nije rodio i nije rođen, /3/
i niko Mu ravan nije!'"/4/
"Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: "Nije rodio i rođen nije" znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice "...i niko Mu ravan nije", tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!!

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara."

Uzvišeni, također, kaže:
"I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisu u dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95)

U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."

Vrste Tevhida

Prema iščitavanju šerī'atskih tekstova i govora 'uleme, tewhīd se može podijeliti na tri vrste:

a) Tewhīdur-rububijje, tj. tewhīd (Allāhovo jedinstvo, jednoća) u gospodarstvu, a on znači činjenje Allāha Jednim u Njegovim djelima, poput stvaranja, vlasti, upravljanja, opskrbljivanja itd., zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Ko vas opskrbljuje sa neba i zemlje, ili ko vlada sluhom i vidom i ko izvodi živo iz mrtvog i mrtvo iz živog i ko upravlja naredbom?' Oni će reći: 'Allāh', a ti reci: 'Zar se nećete bojati?' '' Jūnus, 31. ājet

b) Tewhīdul-ulūhijje, tj. tewhīd (Allāhova jednoća, jedinstvenost) u božanstvu, a on znači činjenje Allāha jednim kroz djela robovā, poput namāza, klanja, zavjetovanja, zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Uistinu moj namāz i moj obred i moj život i moja smrt pripada samo Allāhu, Gospodaru svjetova, On nema sudruga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.' '' el-En'ām, 162. i 163. ājet

c) Tewhīdul-esmā'i wes-sifāt, tj. tewhīd (Allāhova jednoća) u imenima i svojstvima, što znači (zahtjeva) da opisujemo Allāha onim čime je Sām Sebe opisao u Svojoj knjizi ili na jeziku Svog Poslanika, bez iskrivljivanja značenja (tahrīf), negacije (ta'tīl), određivanja kakvoće (tekjīf) i bez poređenja (temthīl)Njegovih riječi:
''I samo Allāhu pripadaju najljepša imena, njima Ga molite i ostavite one koji zastranjuju u Njegovim imenima.'' el-A'rāf, 180. ājet


''Ništa nije isto kao On, i On je Svečujući i Svevidjeći'' sūra eš-Šūra, 11. ājet

''Njemu pripada najuzvišeniji opis na nebesima i na zemlji, i On je Silni i Svemudri.'' er-Rūm, 27. ājet

5) Tewhīdur-rububijje su potvrđivali i mušrici, ali ih sām on nije uveo u islām. Naprotiv, Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, se borio protiv njih, ohalālio njihovu krv, imetke i nastambe i zarobljavao njihove žene, zbog riječi Uzvišenog:

''Kada bi ih upitao: 'Ko je stvorio nebesa i zemlju?' oni bi ti sigurno rekli: 'Allāh'.'' ez-Zumer, 38. ājet

''Većina njih ne vjeruje u Allāha, osim kao mušrici.'' Jūsuf, 106. ājet

On, iako je obavezan, nije dovoljan za ostvarenje obaveze. To zbog riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, koje prenosi Ibn 'Umer:
Naređeno mi je da se borim protiv ljudi,dok ne posvejedoče La ilahe illallah i da ej Muhame dAllahov poslanik dok ne uspostave namaz i i daju zekāt, pa kad to urade – sačuvali su od mene svoje živote i imetke, osim kad je u pitanju pravo islāma, a obračun će polagati pred Uzvišenim Allāhom.'' (Muttefekun ‘alejhi)

6) Otuda naredba tewhīda ima prednost nad bilo kojom drugom stvari, poput namāza, zekāta, hadždža, posta i ostalih islamskih propisa, zbog riječi Uzvišenog:

''A nije im bilo naređeno (ništa drugo) osim da obožavaju Allāha, čisto, jedino Njemu vjeru ispovijedajući, ostavivši svaku neistinu, pravovjerno, i da uspostave namāz i daju zekāt, a to je istinski dīn.'' (el-Bejjineh, 5. ājet)

Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu 'alejhi ve sellem, je ostao u Mekki 13 godina pozivajući u tewhīd, dok je namāz, prema jednom mišljenju, propisan tek u 10. godini.
A kada je poslao Mu'ādha u Jemen, desete godine po hidžri, rekao mu je:
''Ti odlaziš narodu od sljedbenikā Knjige, pa neka prvo u šta ćeš ih pozvati bude šehādet da nema drugog boga osim Allāha.. ''
A u jednom riwājetu (stoji da mu je rekao):
''...da ostvare Allahov tewhīd (da učine Allaha jednim).. ''
A u drugom:
''...da čine 'ibādet samo Allāhu''
A nakon toga je spomenuo namāz, zatim zekāt, itd.

7) Isto tako i širk i zabrana istog ima prednost nad svakom drugom zabranom, poput ženidbe sa majkom ili sestrama, zakopavanja živih novorođenih devojčica, jedenja strvine, pijenja opojnih pića, zbog riječi Uzvišenog:
''Reci: 'Dođite, pročitaću šta vam je vaš Gospodar zabranio: da Mu ništa ravnim ne činite...' '' (el-En'ām, 151. ājet)

A zatim je spomenuo zabranu bespravnog ubijanja i ostale razvrate, kako javne, tako i tajne.

.

Pogrešno shvatanje hadisa o Božijem kudretu te navođenje istog kao dokaza

Hadis o Božijem kudretu-moći

Druga šubha.

Pogrešno shvatanje hadisa o božijem kudretu te navođenje istog kao dokaza, a koji se bilježi u dva sahiha.Bilježi imam Muslim u svom sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,rekao: “Neki čovjek koji nikada nije uradio nikakva dobra reče svojoj porodici kada umre da ga spale i da jednu polovicu bace u more a drugu na kopno.“Tako mi Allaha ako Allah imadne moći (da me sastavi) kaznit će me žestokom kaznom kakvom nikoga nije kaznio na svijetu. “Kada je umro čovjek oni uradiše ono što im je naredio.Pa je Allah naredio kopnu da sakupi ono što je na njemu i moru naredi da sakupi ono što je u njemu (od njegovih ostataka).Zatim ga upita:“Zašto si ovo uradio?“ Iz straha od Tebe o Gospodaru, Ti si najznanij, reče.Pa mu je Allah oprostio.“
Nevevi kaže:“Ulema se razilazi u pogledu značenja ovog hadisa.Ovo se ne može protumačiti da je dotični htio zanijekati božiju moć, jer ko sumnja u Allahovu moć postaje kafir a dotični je na kraju ovog hadisa rekao da je to učinio iz straha od Allaha, a poznato je da se kafir ne boji Allaha niti mu se kao takvom oprašta.Ovi kažu da hadis može imati dva značenja.Jedno bi bilo „ako mogne“ t.j. ako izvrši kaznu, a riječ kadera bi u tom kontekstu bila bez pojačanja t.j. bez tešdida.Drugo značenje riječi kadera u hadisu bi bilo stjesniti ili uskratiti, kao što je to u riječima Uzvišenog u suri El-Fedžr“ „Pa mu opskrbu oskudnom učini“.To je jedno mišljenje u pogledu Njegovih riječi o Junusu. “I pomisli da ga nećemo kazniti“.


Druga skupina kaže da se lafz-izraz u hadisu uzima shodno svojoj vanjštini, međutim pomenuti čovjek je izrekao onaj govor na razmišljajući o njegovom značenju i ne namjeravajući ono na što se ovaj govor istinski odnosi, niti je nosio to ubjeđenje, već je po njima, taj govor izrekao u stanju straha i zbunjenosti.U takvom stanju on je izgubio prisebnost te je izrekao onaj govor bez razmišljanja o njegovom značenju.Tako da je u toj situaciji pao u nemar i zaborav spram značenja ovog govora, što mu se ne zamjera.Primjer njega je poput čovjeka koji je pronašao devu sa namirnicama usred pustinje pa je od velike radosti uzviknuo.“Ti si moj rob a ja sam tvoj Gospodar.“ Zbog ovih riječi nije pao u kufr jer je njime vladala zbunjenost i zaborav.U drugom rivajetu mimo Muslimovog se prenosi da je rekao:“Nadam se ću se tako udaljiti od Allaha.“Ovo upućuje da se njegove riječi iz prvog rivajeta trebaju shvatiti shodno svojoj vanjštini.

Jedna skupina kaže da je to vrsta govora u prenesenom značenju kaju arapi nazivaju miješanje sumnje sa ubijeđenjem, kao što su riječi Uzvišenog:“Da li smo onda mi ili vi na pravom putu'“ Izgled ove konstrukcije upućuje na sumnju a u pomenutom primjeru se želi istaći jekin-ubjeđenje.

Druga skupina kaže da ovaj čovjek nije poznavao jedno od Allahovih svojstava.Ulema se razilazi u pogledu onoga ko je džahil u pogledu (Božijeg) svojstva.Kadi kaže:“Od onih koji ga tekfire je ibn Džerir Taberi a tog je stava i Ebu Hasan Ešari.Drugi su mišljenja da zbog džehla nekog sifata-svojstva ne pada u nevjerstvo i da time ne izlazi iz kruga imana, za razliku ako bi ga zanijekao.Na to mišljenje se vratio i Ebu Hasan Ešari i na tom stvau je i ostao.Jer, to nije njegovo ubjeđenje i tako nešto nije namjeravao proglasiti djelom vjere i šerijata.Ovi još kažu:“Kada bi svijet bio pitan o sifatima – Božijim svojstvima mali bi broj njih to znao .

Neki su mišljenja da je čovjek u pomenutom hadisu živio u vremenu kada je bilo prekinuto slanje poslanika i da je u tom vremenu bilo dovoljno ispoljavati samo tevhid, te da nema teklifa - šerijatskih obaveza u vremenu prije dolazka šerijata, po ispravnom mišljenju, a shodno riječima Uzvišenog:“A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali.“
Jedna skupina je mišljenja da je u vremenu tog naroda u njihovom šerijatu bilo bilo dozvoljeno oprostiti kafiru za razliku od našeg šerijata.To je po ehli-sunetu moguće, dok je u našem šerijatu to zabranjeno, shodno riječima Uzvišenog:“Allah neće oprostiti da mu se širk čini“ kao i drugi dokazi a Allah najbolja zna.Završen citat. (Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija,7/70-74)

Po svojoj vanjštini ovaj hadis je problematičan

Hafiz navodi riječi Hatabija koji kaže: “Ovo je problematičan hadis za shvatiti.Naime, kako to da mu je Allah oprostio a on je nijekao proživljenje i Njegovu moć da oživi mrtve? Odgovor na to bi bio sljedeći:“ On nije nijekao proživljenje, već je bio neznalica te je mislio ako sa njim urade onako kako je oporučio neće se moći povratiti te tako neće biti ni kažnjen.Međutim pokazalo se da on vjeruje time što je priznao da je to uradio iz straha od Allaha.“

Ibn Kutejbe kaže:“Neki muslimani griješe u pogledu pojedinih Božijih sifata-svojstava ali ih to ipak ne odvodi u nevjerstvo.Ibn Dževzij odbija ovo mišljenje i kaže:““Nijekanje sifata kudreta-moći je kufr po slaganju svih.A značenje njegovih riječi:“Ako Allah mogne...“ je u kontekstu uskraćivanja kao što je u riječima Uzvišenog:“Kome bude uskraćena opskrba...“A njegove riječi „Nadam se da ću se tako udaljiti od Allaha.“ znače „vjerovatno ću ga proći-mašiti“. Ar. izraz u ovoj predaji „dalle“ znači nešto što mimoiđe i ode.Taj izraz se spominje u riječima Uzvišenog „Gospodaru mome ništa nije skriveno“ /ar. la jedillu rabbi) I „On ništa ne zaboravlja.“Vjerovatno je ovo pomenuti čovjek izrekao greškom, zbog velikog straha, kao što je onaj drugi rekao:“Ti si moj rob a ja sam tvoj Gospodar.“Ili je u pomenutoj predaji riječ kaddere došla sa tešdidom što bi značilo:“Ako je Allah odredio da me kazni onda će me žestoko kazniti.“Ili je pomenuti čovje živio u vremenu akda je bilo prekinuto slanje poslanika, vjerovao je u Stvoritelja ali do njega nisu doprli uslovi ispravnosti imana.Najočitije mišljenje po ovom pitanju je da je to izrekao u stanju velikog straha, tako da nije bio svjestan onoga šta je rekao a nije istinski namjeravao ono na šta ukazuje vanjštinsko značenje pomenutih riječi.Njegovo stanje je kao stanje nemarnog i onoga koji zaboravi a kojima se ne zamjera za ono što urade u takvom stanju.A najudaljenije mišljenje je mišljenje da je u šerijatu naroda tog čovjeka bilo dozvoljeno opraštanje kafirima. Završen citat. (Fethul-Bari, knjiga Ehadisul-enbija',6/604)

Ovaj čovjek je ispoljavao tevhid

Da li se iz mišljenja uleme, u pogledu tumačnje ovog hadisa, može vidjeti da su govorili kako je ovaj čovjek u potpunosti bio neznalica u pogledu Allahove moći te da su ga opravdavali zbog džehla? To je jedna stvar.Drugo:,ovaj hadis ne govori o tevhidu i ostavljanju širka, što je osnova vjere, već govori o džehlu u pogledu jednog Božijeg sifata.Otuda imam Ahmed bilježi od Ebu Hurejre od Poslanika,sallalhu alejhi ve sellem, a više njih prenosi od Hasana od Ibn Sirina da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,rekao: “Prije vas je bio čovjek koji niakada nije uradio nikakvo dobro osim što je bio na tevhidu.Kada mu se približila smrt rekao je svojoj porodici:“Kada umrem spalite me dok ne postanem ugarak, zatim me sameljite pa me u vjetrovitom danu prospite.“Kada je umro, sa njim tako i postupiše.Kada ga je proživio ,Uzvišeni Allah mu reče:“O čovječe, šta te je navelo da to učiniš?Strah prema tebi, o Gospodaru, reče.Pa mu je oprostio to , a nikada nije uradio nikakva dobra osim što je bio na tevhidu.“ (Musned imama Ahmeda,2/304, izdanje organizacije Kurtuba)

Autor djela Ehadisu kudsije prenoseći od Kastelanija u komentaru Sahiha Kaže:“Riječi u hadisu da nikada nije uradio nikakvo dobro, ne podrazumjeva negiranje svakog dobra uopćeno već se misli na negaciju stvari mimo tevhida, zato mu je i oprostio.U protivnom da to podrazumjeva negaciju tevhida ne bi mu oprostio...da bi još rekao.“to što je rekao ne podrazumjeva da je sumnjao u Allahovu moć u pogledu njegova proživljenja, niti znači da je negirao proživljenje.Njegov iman se ukazao kada je rekao da je to učinio iz straha prema Allahu. Završen citat.(El-ehadis kudsije,190)

Tako da možemo konstatovati.
Prvo . Da ovaj hadis izlazi iz kruga rasprave jer se ne odnosi na tematiku tevhida, koji je osnova svih osnova.
Drugo. Tumačenje hadisa, koja navodi ulema, a koja upućuju da hadis ima preneseno značenje, su najbolji dokaz da se hadisom ne misli na ono na šta on upućuje vanjštinom.Te da se shodno vanjskom značenju, suprotstavlja osnovama vjere jer ulema pitanja pojedinaca tretira kroz pravila i propise koji se odnose na većinu.Da je od priznatih osnova opravdanje džahilu za njegova djela onda bi svi rekli:“Ovaj čovjek je bio neznalica u pogledu Allahova kudreta te je kao takav opravdan zbog svog džehla, uopće ne bi hadis tumačili u prenesenim značenjima jer te'vil - preneseno značenje je po njima zlo i ne odlučuju se na njega osim u slučaju nužde, kada se sukobi pojedinačni dokaz sa općim usulskim - temeljnim pravilima.
Ima Dehlevi kaže:“Ovaj čovjek je nosio ubjeđenja da Allah posjeduje svojstvo potpune moći ali je mislio da se kudret odnosi na moguće a ne na nemoguće stvari.Mislio je da sastavljanje pepela, čija se polovica raspe po moru a druga po kopnu, spada u nemoguće stvari.To nije smatrao kao manjkavost, kudret-moć je poimao shodno znanju koje je posjedovao, tako da se ne ubraja u kafire. Završen citat. (Hudžetullahil-baliga,1/60)

Ebu Battin kaže:“Oni koji brane mušrike predajom u kojoj se spominje čovjek koji je oporučio svojoj porodici da ga poslije smrti spale kažu da je dokaz da onaj koji padne u kufr iz neznanja ne biva kafirom, te da u nevjerstvo ne pada osim kafir inadžija.Odgovor na ovo bi glasio:“Allah dželle še'nuhu je poslao poslanike kao donosioce radosnih vijesti i opominjače da ljudi pred Allahom ne bi imali dokaze i opravdanja, nakon slanja poslanika.Najvažnija stvar zbog koje su slati i čemu su pozivali je robovanje Allahu Jedinom, Koji nema sudruga , te su zabranjivali širk koji predstavlja obožavanje drugih mimo Njega.
''Učenjaci iz svih pravnih škola su spomenuli mnogo stvari, koje ne možemo pobrojati, od riječi, djela i uvjerenja, čiji počinioci postaju nevjernicima, i to nisu ograničili samo na inadžiju. Zato svaki onaj koji tvrdi da je počinioc kufra opravdan iz te'wīla, idžtihāda, slijepog slijeđenja (taqlīda) ili neznanja (džehla) – suprotstavlja se Knjizi, sunnetu i idžmā'u, bez ikakve sumnje. S time što on neminovno mora poništiti taj svoj temelj. Jer, kada bi se do kraja držao svog temelja – nesumnjivo bi postao nevjernik, kao kada bi se sustegao od tekfīra onoga koji sumnja u poslanicu Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem.
''Ako se počinioc velikog širka opravdava neznanjem – pa ko je onda taj koji nema opravdanje? Iz ove tvrdnje proizilazi da Allāh ni nad kim osim inadžije nema argumenta. Uz činjenicu da zagovornik ove tvrdnje neće biti u stanju da se u svemu pridržava svog temelja. Naprotiv, on mora upasti u kontradiktornost. Jer, ne smije se sustezati od tekfīra onoga koji sumnja u poslanicu Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, ili sumnja u proživljenje, ili druge stvari od osnovā vjere. A onaj koji sumnja je neznalica...'' – do riječi – ''...iz ovoga proizilazi da ne smijemo tekfīriti neznalice Židova i kršćana i one koji čine sedždu Suncu, Mjesecu i kipovima, zbog njihovog neznanja, niti one koje je spaljivao 'Alī ibn Ebī Tālib vatrom, jer smo uvjereni da su oni neznalice. A svi muslimani su se složili da je nevjernik onaj koji ne tekfīri Židove i kršćane ili sumnja u njihovo nevjerstvo, a mi smo ubjeđeni da su većina njih neznalice.'' ''Ed-Durerus-Senijje'', 12/69-74

El-Fatiha

Nazivi sure Fatiha

"Početak Knjige", kojom počinje kur'anski tekst i kojom se otvara i počinje učenje u namazima."Majka Knjige" i "Majka Kur'ana", tj. srž, budući da se sva značenja Kur'ana odnose na ono što ona sadrži;"Sedam sličnih ajeta" (ili onih koji se ponavljaju) te "Kur'an časni".

U Sahihu Tirmizije potvrđuje se kao vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao: "Božji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova' jeste Majka Kur'ana, Majka Knjige, Sedam sličnih ajeta, Kur'an časni."

Naziva se i "Zahvala" i "Molitva", u skladu s riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, dž.š.: "Namaz sam podijelio između Sebe i Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob kaže: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova', Allah kaže: 'Moj rob Mi se zahvaljuje.'

Fatiha je dobila i naziv "Namaz", budući da je ona uvjet namaza.

Pored toga, naziva se i "Lijek", na osnovu predanja Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Početak Knjige je lijek od svakog otrova", kao i "Duševni lijek", na osnovi hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan bolestan čovjek njom izliječio, nakon čega mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Otkuda znaš da je ona lijek?"


Naziva se i "Osnova Kur'ana", na temelju predanja Ša'bija od Ibn-Abbasa, koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekavši: "Njena osnova su riječi: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'"

Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru "Štitnik", a Jahja ibn ebi-Kesir "Dovoljna", na osnovi sadržaja nekih mursel hadisa: "Majka Knjige zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju."

Usto, naziva se i "Molitva" i "Riznica", što navodi Zamahšeri u Keššafu.

Objava

Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije, sura "El-Fatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je mekanska sura, iako ima mišljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.

Vrijednosti Fatihe

Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne odazvavši se, a on mu je ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada brže završio namaz i pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: 'Mir s tobom, Allahov Poslaniče!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'I s tobom mir! Šta te je navelo da se ne odazoveš kada sam te pozvao?' On je odgovorio: 'Allahov Poslaniče, bio sam u namazu.' Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Zar ti u onome što je Allah meni objavio nije poznato:

'Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu onome što će vam život osigurati.'(8:24)

On je rekao: 'Dakako, Allahov Poslaniče! Odazivam se.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapitao ga je: 'Hoćeš li da te upoznam sa surom kojoj slična nije objavljena, ni u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, niti u Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslaniče.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: 'Ne bih htio izići na ova vrata prije nego što je saznaš.' Zatim priča: 'Allahov. Poslanik me je uzeo za ruku govoreći, dok sam ja usporavao bojeći se da ne dođemo do vrata prije nego završi. Kada smo se približili vratima, upitao sam: 'Allahov Pposlaniče! Koja je to sura koju si mi obećao?' Rekao je: 'Ona što je učiš u namazu...!' Proučio sam mu 'Majku Kur'ana', a on je rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Indžilu, niti u Zeburu, niti u Furkanu suru kao što je ova! To je sedam ajeta koji se ponavljaju!' " Prenosi ga Tirmizi i navodi: "To je sedam posebnih ajeta i Kur'an časni koji ti objavljujemo." Zatim kaže: "Hadis je hasen-sahih."

Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: "Dok sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam završio namaz." Zatim kaže: "Otišao sam kod njega, pa mi je rekao: 'Šta te je spriječilo da mi dođeš?' Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, klanjao sam.' On je na to rekao: 'Zar Allah Uzvišeni nije kazao: 'O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu Onome što vas oživljava!' (8:24) Zatim je kazao: 'Prije nego iziđeš iz džamije, reći ću ti koja je najvrednija sura u Kur'anu!' Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izići iz džamije, ja rekoh: 'Allahov Poslaniče, kazao si da ćeš mi reći koja je naj vrednija sura u Kur'anu?' Odgovorio je: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!' To je sedam posebnih ajeta i Kur'an časni, koji sam ti donio." Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i Ibn- Madže.

Drugi hadis

Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: "Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio Džebrail, začula se neka škripa. Džebrail je pogledao prema nebu rekavši: 'To se otvaraju vrata nebeska što nikada nisu otvarana!' Zatim je dodao: 'Otuda je sišao melek, došao Poslaniku i rekao mu: 'Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih
vjerovjesnika, dana, a to su: 'Početak Knjige' i 'Posljednji ajeti sure El-Bekare'." Navedeno prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosiu sličnoj verziji.

Slijedeći hadis

Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko klanja namaz u kome nije proučio 'Majku Kur'ana', namaz mu nije potpun!" Neko je pričao Ebu-Hurejri: "Kada smo za imamom, kako da postupimo?", pa je rekao: "Učite Fatihu u sebi!", a ja sam čuo Allahovog. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Uzvišeni Allah kaže: "Namaz sam podijelio
između Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono što moli! Kada on kaže: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!",Allah kaže: "Moj rob Mi zahvaljuje!"; kada kaže: "Svemilosnom, Millostivom", Allah kaže: "Moj rob Me hvali"; kada kaže: "Vladaru Dana sudnjega", Allah kaže: "Moj rob Me veliča!", odnosno nekada kaže: "Moj rob se Meni predaje" ; kada kaže: Samo Tebi robujemo i od Tebe pomoć molimo!", Allah kaže: "Ovo je između Mene i Mog roba. Njemu pripada ono što moli!" ; kada kaže: "Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si blagodario! A ne na put onih na koje se srdžba izlila i koji su zalutali", Allah kaže: "Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono što on moli!" (Ovako hadis prenosi Nesa'i...)

Mu'azova , radijallahu anhu, sedžda

Prva šubha

Odgovor na šubhe oko pogrešnog razumjevanja nekih hadisa

Bilježi ibn Madže u svom Sunnenu i Besti u svom Sahihu od Ebu Vakida da je rekao:“Kada je Mu'az, radijallahu anhu,došao iz Šama učinio je sedždu Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem.Pa mu Poslanik reče:“Šta je ovo?“ On reče:“O Allahov poslaniče,došao sam iz Šama i vidio sam ih kako čine sedždu svojim patrijasima i biskupima , pa sam naumio da i ja isto učinim prema tebi.“Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče:“Ne čini to.Da sam naredio ikome da učini sedždu nekome naredio bih ženi da učini sedždu svom čovjeku.Žena neće ispuniti pravo svom Gospodaru dok ne dadne pravo svom čovjeku, tako,kada bi od nje zatražio (spolni odnos) a da bude na samaru (nosiljci jahalice) ne smije mu zabraniti“Ovaj lafz pripada Bestiju.Završen citat

Razlika između sedžde pozdarava i sedžde ibadeta

Ono na čemu je većina učenjaka , bez razilaženja i rasprave među njima, jeste da je ova Mu'azova sedžda bila sedžda pozdrava a ne ibadeta.Kako je moguće da ovaj veliki ashab ne znadne da činjenje sedžde ne biva nikome osim Allahu, slavljen neka si Ti Bože, ovo je nepravda i velika potvora na ovog cijenjenog ashaba, kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,izabrao uzmeđu svih ashaba da raspravlja sa kitabijama i da im dostavlja tevhid i temelje vjere, rekavši mu:“Ti ćeš doći kod naroda od kitabija...“

Komentarišući ovaj dio hadisa Hafiz u Fethu kaže: “Ove riječi su kao uvod u vasijet-oporuku kako bi se mogao koncentrisati na tu stvar, zbog činjenice da su kitabije ljudi od znanja,tako da njegov trud i napor u razgovoru i raspravljanju sa njima nije kao razgovor sa džahilima od onih koji su obožavali kipove.“Završen citat. (Fethul.Bari,3/419)


Hadis Mu'aza je derogirao sedždu pozdrava

Da li bi Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, izabrao od svojih ashaba onog koji ne poznaje osnovu tevhida kako bi vodio debatu i raspravu sa učenim u pogledu onog što ne poznaje? Kurtubi u svom tefsiru hadis navodi kao dokaz da se sedžda pozdrava bila dozvoljena do vremena Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem.

Ibn Kesir u pogledu riječi Uzvišenog: “Kada smo melecima rekli učinite sedždu Ademu“ kaže:“ Činjene sedžde Ademu je predstavljalo pokornost Allahu.Činjenje sedžde Ademu od strane meleka predstavlja počast za Adema.Neki su mišljenja da je to bila sedžda pozdrava, selama i počasti, kao što to Uzvišeni kaža:“Pa je postavio svoje roditelje na prijesto i oni mu se nakloniše.“Ovo je bilo dozvoljeno prijašnjim narodima, pa je deroirano našem u ummetu, zatim je spomenuo hadis Mu'aza.“Završen citat

Također u pogledu prethodnog ajeta iz sure Jusuf kaže:“Ovo je bilo dozvoljeno prijašnjim narodima, naime ,kada bi selamili starijeg , naklanjali bi mu se.Ovo je bilo dozvoljeno od Adema do šerijata Isa'a,alejhi selam, pa je to zabranjeno u ovom našem ummetu, a sedžda je učinjena samo za Allaha, dželle še'nuhu.U ovom kontekstu su i riječi Katade i drugih.“Zatim je spomenuo hadis Mu'aza.Završen citat.

U pogledu riječi Uzvišenog: “Kada smo melecima rekli učinite sedždu Ademu“, Ševkani kaže: „Preovladava mišljenje da je to bila sedžda pozdrava i počasti Ademu, alejhi selam.Činjenje sedžde ljudima je u pojedinim šerijatima bilo dozvoljeno shodno koristi.Ovaj ajet je dokaz da je to bila sedžda Ademu, također drugi ajeti, t.j. riječi Uzvišenog „I kad mu dam lik i u nj udahnem dušu,vi mu se poklonite!“ I kaže Uzvišeni: “I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloniše.“To što je taj čin zabranjen u šerijatu našeg Poslanika ne znači da je bio zabranjen i u drugim šerijatima“Završen citat.

Ibn Tejmijje kaže: “Nije dozvoljeno upražnjavati stvari od ibadeta osim Jedinom Allahu, ni Suncu ni Mjesecu, ni vladaru niti poslaniku niti dobrim ljudima,niti kaburu poslanika i dobrih ljudi. Ovo je došlo u milletima svih poslanika.Nakon što je spomenuto u našem milletu bijaše zabranjeno da se čini u kontekstu pozdrava i počasti spram stvorenja.Zato je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, i zabranio Mu'azu da mu čini sedždu ili da mu se naklanja.Pa je spomenuo pomenuti hadis.Također,zabranio im je da se prilikom pozdrava naklanjaju i zabranio im je da iza njega stojeći klanjaju ako on klanja sjedeći.“Završen citat (Medžmu'fetava,1/74-75)

Ovo su citati uleme koji govore o dozvoljenosti sedžde u vidu pozdrava u prijašnjim šerijatima sve dok to nije derogirano u našem šerijatu.A poznato je da činjenje sedžde kao ibadeta nekome mimo Allaha nije bilo dozvojeno ni u jednom šerijatu.Svi poslanici su to zabranjivali i svojim narodima bi govorili: „Obožavajte Allaha vi pored Njega nemate drugog boga“.

Najveći dokaz tome da je Mu'zova sedžda bila u kontekstu pozdrava su riječi na kraju hadisa:“ Da sam naredio ikome da učini sedždu nekome naredio bih ženi da učini sedždu svom mužu.“Ovo je jasan tekst da je to bila sedžda pozdrava i počasti, u protivnom da nije tako,onda bi to , neuzu billahi, bilo kontradiktorno riječima Uzvišenog: “On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate.Zar da vam naredi da budete nevjernici nakon što ste poslali muslimani?“Ovo što smo spomenuli je Allahovom dobrotom dovoljno u pogledu pobijanja pogrešnog svatanja prethodnog hadisa i šubhe u tom pogledu.

Potvrda osobine širka unatoč neznanju i prije dostavljanja dokaza poslanice

Riječi Uzvišenog:
"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. Jer su oni narod koji ne zna" (At-Tewba,6)
Imam Taberi kaže: "Govoreći svome Poslaniku Allah, Azze ve Dželle, kaže: "Ako neko od mušrika,u pogledu kojih sam ti naredio da se protiv njih boriš, nakon isteka svetih mjeseci od tebe zatraži zaštitu, o Muhammede, kako bi saslušao Allahov govor od tebe - a to je Kur'an koji ti je Allah spuštao -zaštiti ga dok ne sasluša Allahov govor, a zatim ga otpremi na sigurno mjesto za njega". Komentarišući ajet on dalje kaže: "Zatim ga odbaci nakon što sasluša Allahov govor, ako odbije da prihvati islam i ne uzme pouku iz onoga što si mu proučio od Allahovog govora, ti ga otpremi na sigurno mjesto..Komentarišući ajet on dalje kaže: "Zatim ga odbaci nakon što sasluša Allahov govor, ako odbije da prihvati islam i ne uzme pouku iz onoga što si mu proučio od Allahovog govora, ti ga otpremi na sigurno mjesto..."Njegove riječi "Jer su oni narod koji ne zna." kaže :" Sa njima postupi tako, dajući im zaštitu,kako bi saslušali Kur'an, a odbaci ih i otpremi na sigurno mjesto iz razloga jer su oni neznalice, koji ne poimaju dokaze od Allaha.Ne znaju i nisu svjesni šta ih očekuje ako povjeruju u Allaha niti poimaju kakav grijeh čine ako ne povjeruju."

Imam Begavi kaže:"Riječi Uzvišenog:"dok ne sasluša Allahov govor ", znači ono što se na njeg odnosi u pogledu nagrade i kazne...
A riječi" Jer su oni narod koji ne zna", t.j. ne poimaju Allahovu vjeru i Njegovu jednoću, te je zbog toga potrebno da saslušaju Allahov govor.


Hasan kaže: "Ovaj ajet je važeći (ar. muhkem) do Sudnjeg Dana."

Imam Ševkani u pogledu riječi Uzvišenog:" Jer su oni narod koji ne zna" u svom tefsiru kaže: "To jeste, zbog toga što se kod njih izgubilo korisno znanje pomoću kojeg se razlučuje dobro od zla."

Kažem: "Ovo je važeći (t.j.nije derogiran) kur'anski tekst čije značenje potvrđuje propis širka unatoč nečijem teškom džehlu-neznanju u vremenu kada je sa lica Zemlje zbrisan trag Božije upute i Šerijata, a fitna toliko izražena da kada bi božiji rob pružio ispred sebe ruku, skoro da prsta ne bi vidio od tame.Zbog velikog mraka i neznanja taj preiod je prozvan periodom džahilijeta - period neznanja i neznaboštva.

U komentaru na hadis Ibn Džed'ana imam Nevevi kaže ."Džahilijet koji je bio prije poslanstva tako je nazvan zbog veličine njihova neznanja." (Muslim)

Opisujući ga (džahilijet) Ibn Tejmijje kaže: "Znaj, kada je Allah poslao Muhammeda stvorenjima već je bio zamrzio stanovnike Zemlje , kako arape tako i nearape, osim kada su u pitanju ostaci kitabija - a većina takvih bijaše već izumrla prije njegova poslanstva.Ljudi su se tog dana dijelili na dvije skupine: Kitabija, koji se čvrsto držao svoje knjige, koja je bila ili izmijenjena ili derogirana ili su se pridržavali vjere koju su djelimično poznavali a djelimično napustili, i drugi koji su bili nepismeni - arapi i nearapi - koji obožavaše ono što im se činilo lijepim i korisnim od zvijezda, kipova, kaburova i sl.Ljudi su u džahilijetu bili neznalice u pogledu njihovih izreka koje su oni smatrali znanjem a ustvari su predstavljale džehl - neznaje.Radili su djela koja su smatrali dobrim - a ustvari su bila loša.Najviše što bi učen među njima znao je onaj koji je posjedovao nešto od znanja prijašnih poslanika, koje je uglavnom bilo izmješano i pomiješano sa strastima i prohtjevima novotara i onih koji su to mijenjali, tako da bi obično istina u tom slučaju bila pomiješana sa neistinom.Ponekad bi takav raspolagao sa znanjem čiji je mali dio bio vjerom propisan a većina tog znanja je bila izmišljenja, tako da mu skoro ništa nije koristilo.Ako je imao priliku da proučava filozofiju njegov duh bi se predao stvarima prirode i duhovnih vježbi u nastojanju da popravi svoj ahlak da bi na kraju postigao, ako uopće postigne, veoma mali nivo znanja, koje je bilo nesigurno i međusobno kontradiktorno, tako da njime nije mogao žednog napojiti niti bolesnog izliječiti niti je spram božanskog znanja nešto vrijedilo.Uz sve to nosioci tog znanja su bili međusobno podijeljeni i razjedinjeni, a njihovi dokazi nesigurni i kontadiktorni." Završen citat ( Iktidau siratil-mustekim od Ibn Tejjmije, str.2 )

Drugi dokaz

Riječi Uzvišenog:

Nisu se nevjernici izmedu sljedbenika knjige i mnogobšci odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni; (Al-Bayyina,1)

Kaže Ibn Tejmijje: Od onih koji ovo spominju je i Ebu Feredž Dževzi.On kaže:" Riječi " Nisu se nevjernici izmedu sljedbenika knjige" se odnose na židove i kršćane, a riječi "i mnogobošci",se odnose na one koji su obožavali idole.Arapski izraz munfekkine znači izdvojiti se ili odvojiti se.To jest, nisu se odvojili od kufra i širka sve dok im nije došao jasni dokaz.Ajet dolazi u obliku budućeg vremena a značenje se odnosi na prošlost.A jasni dokaz je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je obznanio njihovu zabludu i njihov džehl...

Begavi kaže slično tome: "Nisu prestali biti na svome kufru i širku dok im nije došao dokaz jasni. Riječi u ajetu "dok im nije došao dokaz jasni" (na arapskom) su navedene u budućem vremenu a značenje se odnosi na prošlost.Ar. riječ bejjne znači jasni dokaz, a to je Muhammed koji im je došao sa Kur'anom.On im je pojasnio njihov džehl i njihovu zabludu, te ih je pozvao u iman, pa ih je Allah pomoću njega spasio od džehla i zablude. "

Završen citat. ( Medžmu'fetava,16/483-486.)

Imam Ševkani kaže: " Rekao je imam Vahidi: " U ajetu je obavještenje od Allaha Azze ve Džell, o nevjernicima da nisu prestajali sa nevjerstvom i širkom dok im nije došao Muhammed sallallahu alejhi ve sellem , sa Kur'anom koji im je objasnio njihovu zabludu i njihovo neznanje.Zatim ih je pozvao u iman, što je dokaz da poslanik sallallahu alejhi ve sellem,predstavlja blagodat kojom je Allah spasio ljude od džehla i zablude.

Kažem.Tekst ovog ajeta jasno upućuje potvrdu osobine širka i kufra i prije Muhammedova poslanstva i dolaska kur'anskih dokaza.Zbog toga ćeš primjetiti da selef, prvaci ovog ummeta, navode spojeno osobine džehla i širka.Kur'an takođe,na mnogim mjestima govori o tome kako su bili u džehlu i gafletu (nemaru).U tom kontekstu Uzvišeni Allah kaže;

On je nukima poslao poslanika, jednog izmedu njih, da im ajete njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi" (Al-Gumu'a, 2)

Imam Taberi u komentaru ajeta kaže: "Ovi neuki o kojem govori Kur'an su prije poslanstva bili na krivom putu koji je predstavljao zabludu i neistinu."

Ibn Kesir kaže:"Allah, Azze ve Džell, ga je poslao, a Njemu pripada hvala, kao zadnjeg poslanika nakon vremena u kojem je bilo prekinuto slanje poslanika a putevi upute zameteni.Potreba za njim (poslanikom) je bila ogromna jer je Allah bio zamrzio stanovnike Zemlje - arape i nearape - osim nekolicine kitabija, t.j. malog broja onih koji su slijedili ono sa čim je došao Isa, alejhi selam."

Kažem: "Neko bi mogao prigovoriti: "Propis nečijeg širka je potvrđen njegovom nosiocu prije Muhammedova poslanstva zbog toga što je nad njima uspostavljen dokaz poslanice, a džehl i gaflet-nemarnost spram vjere u koji su zapali je zbog njihovog okretanja od dokaza a ne zbog zagubljenja istih.Moleći od Allaha uputu kažem sljedeće:"Gore spomenute riječi selefa pobijaju ovu mogućnost jer su oni jasno opisali ovaj period kao vrijeme kada je bilo prekinuto slanje posalnika (vrijeme fetre), i kada se izgubio pravi put.Unatoč toem,navest ću dva ajeta koji ukazuju na izgubljenost dokaza poslanice u vremenu prije njegova poslanstva,kako kod arapa tako i kod adžema (nearapa)."

Preuzeto iz knjige "Pravdanje neznanjem pod lupom Šerijata"

Autor: Ebu Jusuf Midhat b.Hasan Alu Ferradž