Rekao je ibn Kajjim, rahimehullah u svojoj knjizi „Sifat al Munafiqin“:
Tako mi Allaha!Koliko su islamskih uporišta oni uništili; koliko su tvrđava oni odveli u ruševine; koliko su putokaza islama oni prebrisali; koliko su uzdignutih zastava oni spustili; i koliko su sjemena sumnji oni nastojali da posiju kako bi iskorijenili vjeru!
Islam i muslimani su uvijek bili suočeni sa njihovim iskušenjem i smutnjom od njih, talasom za talasom oni napadaju na njega i pritom misle da čine dobro.
Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" – odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"(Beqare,12)
Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.(Saff,8)
Oni su odlučili da napuste Objavu i da slijede put drugačiji od onoga kako ona nalaže,
A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda,(Al-Mu'minun,53)
I zbog toga,
Ostavljaju ovaj Kur'an napuštenim!" (Furqan, 30)
Osobine vjere se ne nalaze u njihovim srcima i zbog toga je ne poznaju, zaboravni su prema njenim temeljima i zbog toga ne vode računa o njima, ugašena su blistava svjetla njenih zvijezda u njihovim srcima i oni ne pokušavaju da ih ponovo upale, tama njihovih mišljenja i vjerovanja je pomračila sunce vjere tako da oni nisu u mogućnosti da je vide.Oni ne prihvataju uputu Allaha sa kojom je On poslao Svoje poslanike i oni ne pridaju pažnju tome već ih ostavljaju zarad svojih vlastitih mišljenja i vjerovanja.Oni su iskrivili tekstove Objave od njihovog pravog statusa, odvojili su od njih njihovu važnost i potpunost i podvrgli su ih sumnjama i lažnim tumačenjima.Izgovor za izgovorom oni upućuju protiv ovih tekstova i kao da se suočavaju sa njima na način na koji loš domaćin dočekuje nerade goste: odbijajući prihvatanje i velikodušnost sve dok u isto vrijeme tjera sebe da ih ugosti pa ipak ih drži na distanci.Oni kažu ovim tekstovima „Nemate mogućnosti da prođete pored nas“ i ako ne pronađu način do da ih prihvate oni to urade iznoseći mnogobrojne spletke i izmišljajući razne principe.Kada ti tekstovi nađu način da prođu kroz njihova vrata oni kažu „Šta mi imamo sa ovim literarnim značenjima, oni nam ne donose nikakvo ubjeđenje!“ i općenite mase među njima kažu „Dovoljno nam je ono što smo zatekli od kasnijih ljudi jer su oni bili učeniji od ispravnih prethodnika i čvršći i ispravnije upućeni u poznavanje dokaza i potvrda!“ Sa njihova gledišta je put ispravnih prethodnika put jednostavnosti i ispravnosti srca jer oni nisu uložili trud istražujući i postavljajući principe retorike već su samo posvetili sebe radeći ono što je obavezno i izbjegavajući zabranjeno.Stoga je za njih put kasnijih ljudi duboko ukorijenjen u znanje i mudriji dok je put ispravnih prethodnika veći u neznanju ali sigurniji.
Oni tretiraju tekstove Knjige i Sunneta baš kao što se tretira halifa u ovim vremenima:dok je njegovo ime napisano na kovanicama i dobija spomen na džumanskim hutbama, on nema stvaran autoritet i drugi su ti koji upravljaju, njegova presuda se niti sluša niti je se pridržava. Oni su obukli odjeću ljudi od vjere koja prekriva njihova srca puna zablude, obmane i nevjerstva.Njihovi jezici su jezici muslimana ali su njihova srca, srca onih koji se bore protiv muslimana. Oni kažu,
"Vjerujemo u Allaha i u Dan posljednji", a oni nisu vjernici. (Beqara, 8)
Njihov kapital je obmana i spletkarenje a njihova roba su laži i prevare a njihov intelekt je obuzet samo željom za ovim svijetom, i vjernici i nevjernici su sretni s njima i oni žive u sigurnosti među objema skupinama.
Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju. (Beqare, 9)
Licemjeri pažljivo osmatraju šta će se desiti sa Ehlu Sunnetom; ako im dođe pobjeda oni kažu „Zar nismo bili s vama?“ i uzimaju najteže zakletve Allahom za to.Ako pobjeda dođe neprijateljima Ehlu Sunneta oni kažu njima „Zar ne znate da mi imamo s vama ugovor bratstva“ i navode bliskost njihovih veza kao dokaz za to.
Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu? (An-Nisa', 139-140)
Bolest strasti i sumnji je izjeo njihova srca i uništio ih a zli ciljevi su proboli njihovu motivaciju i namjere i iskvarili ih.Njihova pokvarenost je tako žestoka da su oni polijeteli ka propasti i doktori vjere su u nemogućnosti da ih izliječe.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. (Beqare, 10)
Ko god padne kao plijen kandžama njihovih sumnji imat će svoju vjeru rastrganu na komade a ko god otvori svoje srce njihovim podlim smutnjama naći će sebe u užarenoj peći a ko god sluša njihove obmane vidjet će kako se one uvlače između njega i njegove vjere.Doista, iskvarenost koju oni uzrokuju na Zemlji je velika ali većina ljudi nije toga svjesna.
Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" – odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (Beqare, 11-12)
Kada neko od njih slijedi Knjigu i Sunnet on to čini samo vanjštinski i poput je magarca koji nosi knjige, ne razumije ništa od onoga što nosi.Objava je u njihovim očima roba bez profita i kao takva bezvrijedna.Oni koji je istinski slijede su u njihovim očima neznalice.
Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" – oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" – A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.(Beqare, 13)
Oni su se okrenuli od Knjige i Sunneta ismijavajući one koje ih slijede i gledajući sa visoka na njih.Oni odbijaju da se predaju objavi navodno zbog znanja koje imaju: a kakvo je to znanje! Uvijek ćeš ih naći kako ismijavaju one koji slijede čist izvor objave ali
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.(Beqare,15)
Oni krstare u okeanima tame putujući čamcima sumnje.Nesigurnost i sumnja ih muči dok plove kroz valove iluzije.Jaki vjetrovi uništavaju njihove brodove i vode ih ka uništenju.
Takvi su oni koji su kupili zabludu za Uputu; pa ne profitira trgovina njihova i nisu upućeni.(Beqara,16)
