O Psovaču Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Kaže El-Kaadi Ijjad u svojoj knjizi Eš-Šifa, str.405, navodeći govor Muhammeda Ibn. Sahnuna, poznatog Malikijskog učenjaka:
''Ulema se složila da je onaj koji psuje i ponižava Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kafir, i da ga slijedi Allahova kazna na budućem svijetu, a na ovome svijetu će nad njim biti izvršena smrtna kazna. A onaj koji sumnja u njegovo nevjerstvo, počinio je kufr''.

Kaže Ibn Tejmijje u '' Sarimu meslul ala šatimi resul '' strana 513 :
'' Zaista je psovanje Allaha i Njegova Poslanika kufrun sa vana i iznutra , pa bez obzira što je psovač uvjeren da je to zabranjeno ( dakle zna ) , ili bude smatrao da je to dozvoljeno , ili bude rastrešen , duhovno odsutan , smeten od svog uvjerenja ( dakle nema namjeru da opsuje ) , ovo je mišljenje islamskih pravnika i ostalih učenjaka ehli suneta koji kažu da se iman sastoji od govora i djela ''

Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao:
Učenjaci su se složili da onaj koji psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da je kafir. Njegov propis kod imama je da bude ubijen. A onaj koji sumnja u njegov kufr i on je kafir.
Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao: "Šejh Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u knjizi 'Isukana sablja protiv onoga ko vrijeđa Poslanika', kaže: "Ishak b. Rahavejh, jedan od imama koji je po položaju poput Šafije i Ahmeda, je rekao:
'Muslimani su se složili da onaj ko vrijeđa Allaha, Njegova Poslanika ili odbije nešto od onoga što je Allah objavio, da je kafir, makar i potvrdio sve ono što je Allah objavio'."


Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, je rekao:
"Učenjaci su se složili da je, onaj ko vrijeđa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kafir. Propis za njega po učenjacima je ubistvo. A onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir."

Ibn-Munzir kaže:
"Svi učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen."

Imam Ahmed o onome ko psuje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
"Mora biti ubijen." Pa je rečeno da li o tome ima hadisa? On reče: "Da. Od njih je hadis slijepca koji je ubio ženu i riječi Ibn-Omera: 'Onaj ko vrijeđa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mora biti ubijen'."

Omer b. Abdul-Aziz je rekao da mora biti ubijen.
U predaji kod Abdullaha kaže: Neće mu se dati prilika na pokajanje jer je Halid b. Velid  ubio čovjeka koji je opsovao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,ne dajući mu priliku na pokajanje."

U deset spomenutih stvari koje kvare islam od Šejha Muhammeda b. Abdul-Vehaba, rahimehullah, je došlo:
Šesta stvar: Onaj ko se bude ismijavao sa nečim od Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem, vjere, ili njegove nagrade ili kazne, biva kafirom kao što Uzvišeni kaže:
"Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?' "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici." (Et-Tewbe, 65 -66)

Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullahu teala, u pojašnjenju Kitabu tevhida, kaže:
"Poglavlje o onome ko se ismijava sa nečim u čemu je Allahov spomen, Kur`an ili Poslanik.
To jeste, takav će biti proglašen nevjernikom, zato što se izigrava sa pojmom rububijeta i poslanstva. To je suprotno tevhidu. Zbog toga su se učenjaci složili o kufru onoga ko počini bilo šta od ovoga. Onaj ko se ismijava sa Allahom, Njegovom Knjigom, Njegovim Poslanikom ili Njegovom vjerom, makar se šalio nemajuću namjeru da se ismijava, počinio je kufr po konsenzusu.
Kaže: Riječi Uzvišenog:
"Ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." (Et-Tewbe, 65)


ZNAJ , onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kafir je, otpadnik od Islama, svejedno činio to iz šale ili zbilje, svejedno smatrao to dopuštenim ili ne, svejedno činio to u srdžbi ili miru. Njegov život i imetak su halal, svejedno da li je bio musliman ili ne, svejedno bio zimija ili da je sa njim sklopljen ugovor, bio muško ili žensko. Dokazi za navedeno su brojni, a mi ćemo spomenuti sljedeće:

1. Uzvišeni Allah kaže:
“One koji Allaha i Poslanika Njegovog budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu patnju im pripremiti.” (El-Ahzab, 57)

Ajet upućuje na nevjerstvo onog ko psuje Allaha sa više aspekata:

- Allah, subhanehu ve te’ala, ih proklinje i na ovom i na budućem svijetu, a prokletstvo znači udaljavanje od milosti. Onaj koga Allah odbaci i udalji od Svoje milosti i na dunjaluku i na ahiretu ne može biti osim kafir, za razliku od prokletstva Poslanika ili vjernika u smislu dove protiv nekoga na ovom svijetu, poput riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Neka je Allahovo prokletstvo na onog ko uzima kamatu i onog ko mu je daje”,
ili:
“Neka je Allahovo prokletstvo na kradljivca.”

- U ajetu se također spominje “sramna patnja”, koja se ne spominje u Kur’anu osim kada je kafir u pitanju. Kaže Uzvišeni:
“Mi smo nevjernicima sramnu patnju pripremili...” (En-Nisa, 37) Također:
“A nevjernike čeka sramna patnja.” (El-Mudžadela, 5)

Što se tiče onih koji nisu nevjernici poput vjernika-grješnika, kada su oni u pitanju ne spominje se “sramna patnja”, već se spominje “silna patnja” ili slično, zato što Uzvišeni Allah kaže:
“A koga Allah osramoti, niko ga ne može poštovanim učiniti.” (El-Hadždž, 18)

Sramoćenje biva ponižavanjem i brukanjem i to je dodatna kazna kafirima na patnju koju već imaju, dočim vjernik može biti kažnjen, ali ne osramoćen.

Ovo istovremeno potvrđuje i to što Allah Uzvišeni spominje da je sramna patnja pripremljena za nevjernike. Zato što je Allah stvorio džehennem kao njihovo prebivalište, koje neće moći ničim zamijeniti niti će iz njega ikada izaći:
“I bojte se vatre, koja je za nevjernike pripremljena.” (Ali-Imran, 131).

Vjernici koji budu imali grijeha ne moraju ući u vatru ako im Allah oprosti, ali ako i uđu izaći će nakon određenog vremena zbog svojeg tevhida i Islama.

Spomenuti ajet također upućuje na dopuštenost ubijanja onog koji vrijeđa Allaha i Poslanika, a dokaz tome su riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buhari i drugi:
“Ko će ubiti Ka’ba ibn Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika?!”

Ka’b ibn Ešref je bio Židov pod ugovorom sa muslimanima, a zatim je počeo vrijeđati muslimane i njihovu vjeru, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da se ubije, jer je njegovo psovanje smatrao vrijeđanjem Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako je dopušeno ubiti kafira pod ugovorom koji psuje Allaha, Poslanika ili Islam, onda je ubistvo kafira koji nije pod ugovorom preče. Zimija ili onaj koji je pod ugovorom ima prava koja nemaju drugi kafiri. Ako se sigurnost i zaštita nevjernika koji je pod ugovorom prekidaju zbog psovanja i vrijeđanja Islama, isto tako se sigurnost i zaštita muslimanu prekidaju zbog psovanja ili vrijađanja Islama.

Na dopuštenost ubijanja onih koji vrijeđaju Allaha i Poslanika takođe upućuje to da ih je Allah prokleo i na dunjaluku i na ahiretu, a o prokletnicima Uzvišeni Allah kaže:
“Prokleti bili! Gdje god se nađu neka se pohvataju i neka se poubijaju.” (El-Ahzab, 61).

2. Uzvišeni kaže:
“O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte sa njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.” (El-Hudžurat, 2), tj. pazite da vam ne propadnu djela ili bojati se da ne propadnu, jer to upropaštava djela.

Ovim ajetom dokazujemo nevjerstvo onog ko psuje Allaha ili Poslanika tako što kažemo: potpuno uništenje i propadanje djela ne biva osim nevjerstvom. Kaže Uzvišeni:
“A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena.” (El-Bekara, 217)
Također:
“Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti.” (Ez-Zumer, 65), za razliku od ništavnosti određenog ibadeta zbog odsustva nekog uvjeta i sl.

Ako bi se radi nenamjernog ili bezosjećajnog podizanja glasa iznad glasa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebalo bojati za onog koji to učini da mu sva djela ne budu poništena, što se dešava samo zbog djela koje izvodi iz Islama, kakvo bi onda stanje trebalo da bude sa onim ko psuje Allahovog Poslanika ili vjeru koju je donio od Allaha, ili koji psuje Allaha namjerno i svjesno!? Nema sumnje da se ovakvom poništavaju djela i da postaje kafir, otpadnik u slučaju da se deklariše kao pripadnik Islama, i da se prekida ugovor i zaštita njegovog života i imetka u slučaju da je pod ugovorom ili zimija.

Abdullah b. Ahmed b. Hanbel pripovjeda:
“Pitao sam oca o čovjeku koji kaže drugom čovjeku, ‘O sine toga i toga,... i ti i Onaj Koji te stvorio!”.
Pa je odgovorio:
“Taj je otpadnik od Islama.”
Upitah: “Da li se ubija?”
Reče: “Da, ubija se.”




3. Uzvišeni kaže:
“A ako ih upitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar ste se Allahu i ajetima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se! Nevjernici ste postali nakon što se vjernici bili.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici.” (Et-Tevba, 65-66)

Ajet je dokaz da je ismijavanje sa Allahom, bilo čime od vjere ili Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem – kufr i otpadništvo nakon imana. Vrijeđanje Allaha je preče da bude kufr, bilo to iz šale ili namjerno. Ovaj ajet je objavljen povodom ljudi koji su izašli u borbu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ismijavali se nekim ashabima. Kada je objavljen ajet, počeli su se pravdati, govoreći: “Samo smo razgovarali da bismo skratili putovanje”, tj. samo smo se šalili i igrali, nismo željeli učiniti nevjerstvo. Nije im Uzvišeni Allah na to rekao: “Lažete, htjeli ste nevjerstvo tim djelom”, već:
“Ne pravdajte se, nevjernici ste postali”,
tj. postali ste nevjernici time, bez obzira što to niste željeli. Iz ovog shvatamo da onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postaje kafir, bilo to iz šale ili namjerno, i smatrao to psovanje dopuštenim ili ne. U tome je također odgovor i murdžijama, koji smatraju da se nevjerstvo ne može počiniti osim s uvjerenjem, dopuštanjem zabranjenog (istihlal) ili poricanjem (džuhud) .

Ako bi neko upitao:
Zašto ih onda Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poubijao, ako su počinili kufr i otpali od vjere?
Odgovorit ćemo:
Šejhul-islam Ibn-Tejmijja je odgovorio na ovo pitanje s više aspekata: Prvi: da su pribjegli pokajanju, što je jedan od razloga objave ovog ajeta, a to je jasno vidljivo u ajetu:
“Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici.”
Onima koji su se iskreno pokajali je Allah oprostio, a oni koji su se licemjerno i lažno pokajali, bojeći se kazne, takvi su se spasili samo na ovom svijetu, a na Sudnjem danu bit će sa ostalim munaficima. I zbog toga ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio i nije ih pogubio. Ovaj stav također zauzima i Ibn-Hazm.

4. Predanje o ubistvu židova Ka’ba ibn Ešrefa, s kojim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, sklopio ugovor da ne pomaže njegove neprijatelje i da se ne bori protiv njega. A kada je opsovao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on upita:
“Ko će ubiti Ka’ba b. Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegovog Poslanika?!”
Ustade Muhammed ibn Mesleme, pa reče:
“Allahov Poslaniče, želiš li da ga ja ubijem?”
Odgovori: “Da.”

U ovom predanju opisuje se i način njegova ubistva: bio je to klasičan atentat, a ne borba između dvije vojske.

On je bio pod ugovorom, njegov život i imetak su bili zaštićeni. I pored toga, kada je počeo vrijeđati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prekida se ugovor zbog kojeg je bio siguran od muslimana, a zatim biva ubijen. Istim hadisom dokazuje imam Šafija, rahimehullah, da se zimija, kada opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubija i prekida se njegova zaštita.

Zimija je Jevrej ili kršćanin koji plaća glavarinu muslimanskoj državi i pokorava se njenoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk ili kufr javno među muslimanima. Zato se daje prednost ubijanju onog koji nema ugovora sa muslimanima i koji nije pod zaštitiom, onda kada vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Islam.

Isto važi i za onoga koji se smatra muslimanom. Ako se ubija kafir sa kojim je sklopljen ugovor, poput kršćanina ili Židova onda kada počne vrijeđati vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji u osnovi ne vjeruje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vjeru, već je smatra neispravnom i ne želi da je slijedi, zar da se onda ne ubija onaj koji smatra sebe pripadnikom Islama i koji zna da je to vjera istine i svjedoči da je Allah njegov Gospodar i Zaštitinik i da je Muhammed Allahov poslanik, a zatim opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!

5. Predanje koje prenosi Šabi od Alije, radijallahu anhu, da je neka Jevrejka vrijeđala Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan musliman uhvatio i udavio zbog toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kaznio tog ashaba, niti je tražio krvarinu za tu ženu.

Šejhul-islam, rahimehullah, tvrdi:
“Ovaj hadis je dobar. Šabi je sreo Aliju, radijallahu anhu, i prenosi od njega. Čak i da je hadis mursel, učenjaci drže mursel hadise koje prenosi Šabi ispravnim, i nije poznat mursel hadis kojeg prenosio Šabi, a da nije sahih. Šabi najbolje poznaje hadise Alije, radijallahu anhu, i učenike koji su dosljedno prenosili njegove hadise. S druge strane, predaja od Ibn-Abbasa podupire ovaj hadis.”

Šejhul-islam također kaže:
“Ovaj hadis je dokaz da je dopušteno ubiti ženu kada uvrijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dokaz za dopuštenost ubijanja zimije. A dozvoljeno je ubiti i muslimana i muslimanku kada opsuju Allahovog Poslanika, i to je preče. Ova Jevrejka je bila pod ugovorom, jer kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, ostavio je sve Jevreje i one koji su bili u njoj da žive u miru i primirju i nije im naplaćivao džizju.”

Poznato je da su nevjernice zaštićene od ubistva zbog svoje prirode i ako nisu zimijke ili pod ugovorom, zato što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ubijanje žena u borbama, sve dok se i one ne budu borile i ratovale. Saznajemo da žena koja psuje Allaha, Poslanika ili vjeru, ili pak vrijeđa našto od vjere Islama, propis joj je isti kao kod žene koja se bori i ratuje protiv Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere.

Predhodno predanje je dokaz za još jedan šerijatski propis: dopušteno je ubiti onog ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika od strane pojedinca, ako ga ne ubije vladar ili ako ne postoji punomoćan vladar muslimana koji sudi po zakonu Milostivog, ili u slučaju da je vlast u rukama nevjernika koje ne zanima Allahov propis niti vrijeđanje Milostivog. U predhodnom hadisu vidimo da je musliman sam ubio ženu bez konsultacije s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik za to čuo, nije osudio njeno ubistvo, niti je naredio plaćanje krvarine za nju. Nije rekao:
“To je nasilje prema vladaru i kršenje njegovog prava”,
niti je to okarakterisao zločinom ili novotarijom, već je to potvrdio i ozakonio.

Šejhul-islam spominje i druge dokaze koji upućuju na ovo pravno pitanje, a zatim obrazlaže:
“... zato što obavezno kažnjavanje smrću onog ko spletkari protiv vjere i narušava je, nije na stepenu onog koji se ubija radi zinaluka i sličnog.”

”U tome je razlika između izvršavanja određene šerijatske kazne nad griješnicima u drugim grijesima i između šerijatske kazne onog koji vrijeđa Gospodara svjetova, vjeru ili Poslanika. Ako je ubistvo onoga koji psuje Allaha ili vjeru kazna od šerijatskih kazni, onda je poput ubistva onoga koji ratuje protiv muslimana, a čije je ubistvo obavezno, dopušteno je da bude izvršeno od strane bilo koga.”

Šejhul-islam još dodaje:
“U većini slučajeva onaj ko vrijeđa Allaha ili Poslanika biva ubijen bez dozvole vladara, to jeste oskrnavljenje njegovog prava, međutim, na vladaru je da oprosti onome ko izvrši obaveznu šerijatsku kaznu bez njegovog znanja.”

Rekao sam:
Kršenje prava vladara biva onda kada se radi o validnom vladaru muslimana, koji sudi po Šerijatu.

U suprotnom, ako ne postoji takav vladar, već bude vladar kafir koji porobljava narod svojim kafirskim laičkim zakonima, u tom slučaju ne biva kršenje prava muslimana. U tome je sigurno kršenje lažnog nevjerničkog prava taguta, prava kojeg su propisali različita božanstva u njihovim laičkim ustavima. Što se skrnavljenja takvog prava tiče, dobro nam došlo... zato što je to praktično sprovođenje odricanja od tirana i kufr u njihove zakone... zato uživaj i počasti se takvim kršenjem zakona...

Napomena:

Neispravno je reći da se to odnosi samo na borbu, zato što hadis ima opće značenje, bilo da ga ubije u bici, svezanog ili iz zasjede. Poenta je u sveobuhvatnosti značenja teksta, ne samo u posebnosti povoda zbog kojeg je izrečen. Ibn-Hazm u svom djelu El-Muhalla odgovara i potvrđuje neispravnost mišljenja onih koji su htjeli krivo prestaviti ovu općenitost.

Naša posljednja poruka glasi:

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

1 Akidetul muvvehidin, Kelimat nafia str.238
2 Zimija je jevrej ili kršćanin koji živi u islamskoj zemlji i plaća džizju (danak, porez), pokorava se islamskoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk niti obrede kufra javno među muslimanima. (nap. prev.)
3 Vidjeti: Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarimul-meslul, str. 42.
4 Vidjeti: Imam Ahmed, Mesail, str. 431, Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarim el-meslul, str. 546.
5 Pod pojmom džuhud ulema ehlis-sunneta vel-džemata podrazumjeva negiranje bilo kojeg temelja vjere ili bilo kojeg propisa u Islamu oko kojeg se ummet složio ili poricanje čak jednog slova koje je izgovorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenesenog mutevatir-predajom.
Da pitanje bude jasnije, uzet ćemo za primjer čovjeka koji negira obaveznost namaza. Naime, učenjaci su jednoglasni da je to negiranje nevjerstvo i da se u obzir uzima samo opravdano neznanje: skoro prihvatanje Islama ili življenje među nevjernicima ili u zabačenom mjestu, daleko od civilizacije i učenjaka. To se uzima u obzir dok se takav čovjek ne upozna sa propisom; ako i dalje bude negirao, nevjernik je. Ko želi više detalja neka pogleda El-Mugni. (nap. rec.).
6 Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 177 i 516.
7 Vidjeti: El-Muhalla, (11/207), Es-Sarimul-meslul, gdje su navedeni ostali aspekti.
8 Buharija (3031) i Muslim (1801). Vidjeti: originalno predanje u Siretu Ibn-Hišam, 3/74-84.
9 Ebu-Davud i neki drugi.
10 Mursel je onaj hadis u čijem je senedu na kraju ispušten jedan prenosilac. Postoje tri vrste mursel hadisa: opći mursel, mursel ashaba i skriveni mursel.
Općim murselom se naziva onaj hadis koji jedan od tabi'ina izravno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne spomene ime ashaba od kojeg je čuo hadis.
Murselom ashaba se naziva onaj hadis koji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, priča onaj ashab koji ga od njeg nije mogao izravno čuti.
Skrivenim murselom se naziva onaj hadis koji prenosi tabiin od ashaba sa kojim je živio u istom vremenu, ali ga od njega nije čuo, i to riječima koje ukazuju na mogućnost i da ga je čuo i da nije. Što znači, kao što smo vidjeli, da se u ovu vrstu mursel hadisa, po mišljenju određenog broja uleme, može uvrstiti i spomenuto predanje od Šabija. Vidjeti: Mahmut Karalić, Prijevod Tirmizijine zbirke hadisa, 1/25-26. (nap. prev.)
11 Vidjeti: skraćeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 61.
12 Vidjeti: skraćeno izdanje djela Es-Sarimul-meslul, str. 286.
13 Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 268
14 Vidjeti: El-Muhalla 7/336, pravno pitanje br. 955.

Prisila - uvjeti i vrste

Uzvišeni Allah kaže:

مَن كَفَرَ بِاللّهِ مِن بَعْدِ إيمَانِهِ إِلاَّ مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالإِيمَانِ وَلَـكِن مَّن شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِّنَ اللّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ
ذَلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّواْ الْحَيَاةَ الْدُّنْيَا عَلَى الآخِرَةِ وَأَنَّ اللّهَ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ

Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju. (En-Nahl, 106.-107.)

Za ovaj ajet, Ibn Abbas, neka je Allah sa njim zadovoljan, kaže da je objavljen u povodu slučaja sa Ammarom b. Jasirom, koga su mušrici mučili, zajedno sa ocem mu Jasirom, majkom mu Sumejjom, Bilalom, Suhejbom, Hababom i Salimom. Njegovu majku Sumejju mušrici su svezali (razapeli) između dvije kamile, donijeli koplje i probadali je sve dok nije umrla, ali nije htjela Allaha poreći. Tom prilikom ubili su i njenog muža Jasira. Njih dvoje bili su prvi šehidi u Islamu. Međutim, Ammar im je, vidjevši šta su mu uradili sa ocem i majkom, pod prisilom dao šta su tražili, ali samo jezikom, poslije čega su došli Poslaniku, s.a.v.s., i rekli da je Ammar porekao Allaha i ponovo otišao u nevjernike. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ne, nije. Ammar je sav, od glave do pete, pun vjere (imana). Njegovo meso i njegova krv izmješani su sa imanom."
Poslije toga Ammar je plačući došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji mu je, brišući mu suze sa očiju, rekao: "Ako te ponovo napadnu ti im opet reci ono što si i prvi put rekao!" Na to je Allah objavio navedeni ajet.

O značenju ovog ajeta et-Taberi kaže: "Ko nakon što je povjerovao, pod prisilom, jezikom porekne Allaha, a srce mu i dalje ostane čvrsto u vjeri, njegovo vjerovanje je ispravno. Međutim, ko to učini dobrovoljno i bude mu nevjerstvo draže od imana, zaslužio je Allahovu srdžbu i žestoku kaznu."
To je zato što im je ovaj svijet draži od onoga, pa su se zbog njega (dunjaluka) odmetnuli od vjere.

Uvjeti prisile:

Ibn Hadžer kaže: "Četiri su uvjeta prisile." To su:

1. Da onaj ko vrši prisilu može izvršiti prijetnju, a da se onaj kome se prijeti ne može odbraniti niti pobjeći.
2. Da u procjeni ozbiljnosti prijetnje preovlada ubjeđenje da će, ukoliko odbije poreći, do provođenja prijetnje doista doći.
3. Da izvršenje prijetnje bude momentalno, jer ako bi neko zaprijetio i rekao: "Ako ne uradiš to i to, sutra ću te izudarati" ne bi ulazilo u ovu vrstu prijetnje i ne bi se računalo prisilom. Izuzetak od ovoga je, ako bi se radilo o veoma kratkom roku, ili se znalo da onaj ko prijeti uvijek izvršava prijetnju, kako je zaprijetio.
4. Da nema nikakvih znakova da to prisiljeni čini dobrovoljno.

Većina islamskih učenjaka ne pravi razliku da li se radi o prisili da se nešto kaže ili uradi. Ipak, u djelima se pravi izuzetak za teške grijehe, zbog kojih se prijeti vječnom kaznom, kao što je ubistvo ni krive ni dužne osobe.
El-Hazin kaže: "Islamski učenjaci se slažu da bi prisila bila valjana i da bi se prisiljeni mogao poslužiti (izgovoriti) riječima koje izvode iz vjere, prijetnja mora biti žestoka kakvu ne može podnijeti kao što je: prijetnja smrću, prijetnja teškim udaranjem, prijetnja spaljivanjem na vatri i slično.

Islamski učenjaci se također slažu da, kad neko bude prisiljen da izgovori riječi nevjerstva, čak ni tada mu nije dozvoljeno da to izgovori čisto i jasno, nego i tada treba pokušati izgovoriti riječi nerazgovjetno i obmanuti onoga ko prisiljava. Ako se prisili da to učini razgovjetno i jasnim riječima, bit će mu dozvoljeno, s tim da bude siguran da srcem i dalje čvrsto vjeruje, a da ne vjeruje u riječi koje izgovara. Ipak, bolje se strpiti i poginuti, nego to izgovoriti, kao što su postupili Jasir i Sumejja ili strpiti se i izdržati, kao što je postupio Bilal. Nema šta idolopoklonici nisu radili Bilalu, neka je Allah sa njim zadovoljan, ne bi li ga natjerali da porekne Allaha ili Mu pripiše druga. Između ostalog, stavljali su mu na prsa ogromni kamen i tako ostavljali na vrelom suncu da se prži, i svaki put bi odgovarao: "Jedan! Jedan!" i govorio im: "Tako mi Allaha, kada bi znao i težu riječ za vas, izgovorio bih je."
Tako se držao i Habib b. Zejd el-Ensari kada ga je Musejlema el-Kezzab pitao: "Svjedočiš li sada da je Muhammed Allahov poslanik?" -a on svaki put odgovarao sa: "Da, svjedočim!" A kad ga je pitao: "Svjedočiš li da sam ja AIlahov poslanik?" Odgovarao: "Ne čujem te!" I tako se nepokolebljivo držao dok ga nije isjekao na komade.?

Tako je postupio i poznati ashab Abdullah b. Huzafe es-Sehmi koga su, kada je pao u zarobljeništvo Bizantijaca, doveli pred cara koji mu je rekao: "Primi kršćanstvo, dat ću ti da sa mnom zajedno vladaš i oženiti ću te svojom kćerkom!" - na što mu je Abdullah rekao:"Kada bi mi dao sve što imaš i sve što imaju Arapi, da makar jedan momenat poreknem Muhammeda i njegovu vjeru, ja to ne bih učinio." Na to je car rekao: "Onda ću te ubiti!", a Abdullah odgovorio: "Ja sam svoje rekao, a ti kako hoćeš." Na to je car dao da se razapne i naredio strijelcima da gađaju oko njegovih ruku i nogu, ponovo ga prisiljvajući da primi kršćanstvo, a on bi svaki put kad bi mu to rekao, odbio. Zatim je naredio da se spusti i da mu donesu veliki bakreni kazan i da pod njim DOtpale vatru dok voda ne proključa. Zatim su doveli jednog muslimanskog zarobljenika i bacili ga u kazan, kako bi Abdullah svojim očima mogao vidjeti kako mu se tope kosti i meso. Zatim mu je još jednom ponudio da porekne Muhammeda i njegovu vjeru, ali je on opet odbio da to učini, pa je car naredio da se i on ubaci u kazan.
Dok su ga dizali da ga ubace on je zaplakao i caru govorio: "Nemoj misliti da plačem od straha! Ne, ja plačem od radosti, ta, ja sam samo jedan čovjek koji će se nekoliko trenutaka mučiti, na Aliahovu putu u ovom kazanu, pa sam poželio da mi je onoliko života koliko je dlaka na mom tijelu, pa da svaki, na Aliahovu putu, ovako žrtvujem."
U nekim verzijama stoji da ga je car zatvorio i nekoliko mu dana zabranio jelo i piće, a onda mu poslao vino i svinjsko meso, pa mu se nije ni primakao. Zatim ga je pozvao i upitao ga: "Sta te je spriječilo pa da ne jedeš?" On je odgovorio: "U takvoj situaciji bilo mi je dozvoljeno, ali ti nisam htio pružiti priliku da u tome uživaš." Na to mu je car rekao: "Onda me poljubi u glavu pa ću te osloboditi!" A on je dodao. "Hoćeš li sa mnom osloboditi i sve muslimanske zarobljenike?" Kada je rekao da hoće, poljubio ga je u glavu, pa ga je oslobodio zajedno sa svim muslimanskim zarobljenicima koji su bili kod njega.
Kada se je vratio, Omer b. el-Hattab je rekao: "Svaki musliman je dužan Abdullahu b. Huzafu poljubiti u glavu, i ja ću to učiniti prvi, pa je ustao i poljubio ga."

Vrste prisile:

1. Primoravanje silom, teškim mučenjem i slično, gdje nema drugog izbora i pod uvjetom da je to protiv volje. Na ovakvu vrstu prisile, objavljen je ajet iz poglavlja En-Nahl:

مَن كَفَرَ بِاللّهِ مِن بَعْدِ إيمَانِهِ إِلاَّ مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالإِيمَانِ

Onoga koji zaniječe Allaha, nakon stoje u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri. (En-Nahl, 106.)

2.Prijetnja, pri kojoj je čovjek lišen svoje dobre volje, ali u potpunosti nije lišen izbora. Takav je onaj slučaj u kome čovjek, između dva zla, može izabrati ono manje, kao što je bio između Šuajba, a.s., i njegova naroda koji mu je stavio da bira, ili da se vrati u nevjerstvo, ili da iziđe iz njihova grada:

قَالَ الْمَلأُ الَّذِينَ اسْتَكْبَرُواْ مِن قَوْمِهِ لَنُخْرِجَنَّكَ يَا شُعَيْبُ وَالَّذِينَ آمَنُواْ مَعَكَ مِن قَرْيَتِنَا أَوْ لَتَعُودُنَّ فِي مِلَّتِنَا قَالَ أَوَلَوْ كُنَّا كَارِهِينَ
قَدِ افْتَرَيْنَا عَلَى اللّهِ كَذِبًا إِنْ عُدْنَا فِي مِلَّتِكُم بَعْدَ إِذْ نَجَّانَا اللّهُ مِنْهَا وَمَا يَكُونُ لَنَا أَن نَّعُودَ فِيهَا إِلاَّ أَن يَشَاء اللّهُ رَبُّنَا وَسِعَ رَبُّنَا كُلَّ شَيْءٍ عِلْمًا عَلَى اللّهِ تَوَكَّلْنَا رَبَّنَا افْتَحْ بَيْنَنَا وَبَيْنَ قَوْمِنَا بِالْحَقِّ وَأَنتَ خَيْرُ الْفَاتِحِينَ

Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćeš bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Suajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati!" - "Zar i protiv naše volje?" -reče on. "Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba daje prihvaćamo, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća, u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!" (El-Araf, 88.-89.)
Na ovakvu vrstu prijetnje nije dozvoljeno pristati, na osnovu citiranog ajeta, kao ni na osnovu još jednog ajeta u kome Uzvišeni veli:

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ فَإِذَا أُوذِيَ فِي اللَّهِ جَعَلَ فِتْنَةَ النَّاسِ كَعَذَابِ اللَّهِ وَلَئِن جَاء نَصْرٌ مِّن رَّبِّكَ لَيَقُولُنَّ إِنَّا كُنَّا مَعَكُمْ أَوَلَيْسَ اللَّهُ بِأَعْلَمَ بِمَا فِي صُدُورِ الْعَالَمِينَ
Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" -a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim? (El- Ankebut, 10.)

3.Potlačenost, pri čemu se potlačeni ne muči niti mu se prijeti, samo što mu je stanje u kakvom je nametnuto od drugog, mimo njegove volje, kao što je bio slučaj sa preostalim muslimanima u Mekki koji nisu učinili hidžru. Ako je ovakvo stanje potlačenog uvjetovano njegovom nemoći (iznemoglosti) da izađe i ako bi, kad bi mogao, izašao, ma koliko ga to koštalo i ma kolike žrtve podnio, nadati se da će mu Allah oprostiti. Međutim, ako se u stanju odbraniti ili izaći iz takvog mjesta, ali to ne čini bojeći se za posljedice, onda se na takvog odnose riječi šejha Ibn Atika i drugih, koje smo ranije citirali. Ibn Tejmije o ovome kaže: "Dugo sam razmišljao o mezhebima, pa sam uvidio da oni ovom problemu različito pristupaju i da ima više vrsta prisile. Prisila riječima nije ista kao prisila djelima. Ahmed, na više mjesta, kaže da prave prisile na nevjerstvo nema bez mučenja i udaranja i da riječi nisu prisila."

Završna riječ o prisili

Važno je napomenuti da se mora razlikovati šta je stvarna prisila, a šta osjećaj straha koji za sobom povlaci umoljavanje i veličanje, jer su ovakvi osjećaji svojevrsni vid robovanja. Isto tako, mora se razlikovati šta je stvarna potlačenost, a šta nutarnji krah, podlijeganje neprijatelju, oslanjanje na njega, gubljenje pouzdanja u Allaha i zaboravljanje da se na Njega osloni. Ovo zato što čovjek, i u najcrnjim i najtežim situacijama, dobija neviđenu snagu i odvažnost u srcu, snagu koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazvao džihadom u riječima: "...a ko se protiv njih bori srcem je vjernik. Iza toga nema imana ni koliko je zrno gorušice."

Zato vjernik pred neistinom i nepravdom nikada ne smije pokleknuti, niti, ma koliko bila zastrašujuća, prema njoj pokazati razumijevanje i naklonost. To je pravi džihad srca! Poslije Bitke na Uhudu Uzvišeni je poručio vjernicima:

وَكَأَيِّن مِّن نَّبِيٍّ قَاتَلَ مَعَهُ رِبِّيُّونَ كَثِيرٌ فَمَا وَهَنُواْ لِمَا أَصَابَهُمْ فِي سَبِيلِ اللّهِ وَمَا ضَعُفُواْ وَمَا اسْتَكَانُواْ وَاللّهُ يُحِبُّ الصَّابِرِينَ
وَمَا كَانَ قَوْلَهُمْ إِلاَّ أَن قَالُواْ ربَّنَا اغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا وَإِسْرَافَنَا فِي أَمْرِنَا وَثَبِّتْ أَقْدَامَنَا وانصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ
فَآتَاهُمُ اللّهُ ثَوَابَ الدُّنْيَا وَحُسْنَ ثَوَابِ الآخِرَةِ وَاللّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوَاْ إِن تُطِيعُواْ الَّذِينَ كَفَرُواْ يَرُدُّوكُمْ عَلَى أَعْقَابِكُمْ فَتَنقَلِبُواْ خَاسِرِينَ
بَلِ اللّهُ مَوْلاَكُمْ وَهُوَ خَيْرُ النَّاصِرِينَ

A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovu putu snalazile i nisu posustali niti se predali - a Allah izdržljive voli - i samo su govorili: "Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!" I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu daće im nagradu veću nego su zaslužili, a Allah voli one koji dobra djela čine. O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni. (Ali Imran, 146.-150.)

Poznati ashab Abdullah b. Mes ud, neka je Allah sa njim zadovoljan, kaže: "Čovjeku koji nešto vidi ružno, a ne može da ga otkloni, dovoljno je da Allah zna, da to on srcem mrzi," a znak mržnje je da se povuče i da to sam ne čini.
Kad srce uspije savladati osjećaj nutarnje skrhanosti i sačuvati snagu da odoli neistini, ma koliko bila duga i snažna, i uz sve to sačuvati kontrolu ponašanja, najbolji je dokaz povučenosti. S druge strane, ne podlijeganje prisili je borba srcem koja ima snažan efekat u životu ljudi.

Odnos prema muslimanu i dužnosti prema njemu

1.Kada se sa njim sretne, prije nego bilo šta drugo progovori, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi! I "Neka je mir i Allahova milost na vas!" i sa njim se rukovati. Njegov brat će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berakatuhu!/"Neka je i na vas mir, Allahova milost i bereket!", jer Uzvišeni Allah kaže:
“Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga odvratite istim!” (En-Nisa', 86.)

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao:

"Onaj ko jaše pozdraviće onoga ko ide pješke, onaj ko ide, onoga ko sjedi, a manja grupa veću." (Muttefekun alejhi)

"Meleki se čude kako to da musliman može proći pored muslimana, a da mu ne nazove selam."

"Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš!" (Muttefekun alejhi)

"Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno."( Ebu Davud, Ibn Madže i Tirmizi)

"Ko počne sa govorom prije nego selamom, nemojte mu ništa odgovarati dok ne nazove selam." (Taberani i Ebu Seid)


2.Kada mu se kihne, ukoliko je rekao: Elhamdulillahi! I "Hvala Allahu!", reći mu riječima: Jerhamukellahu! I "Allah ti se smilovao!", a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti: Jagfirullahu li ve leke"Neka Allah oprosti I meni i tebi!" ili Jehdikumulla.hu ve juslihu balekum! I "Allah vas uputio i vaše stanje popravio!" - pridržavajući se Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem riječi: "Kada se nekome od vas kihne, neka mu njegov brat kaže Jerhamukellahu! I "Allah ti se smilovao!", a kada mu ovaj kaže Jerhamukellahu! I "Allah ti se smilovao!" - neka mu kaže: Jehdikumulla.hu ve juslihu balekum! I "Allah vas uputio i vaše stanje popravio!" (Buharija)
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da bi Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem , kada bi kihnuo, na usta stavio ruku ili krak odjeće i tako prigušio svoj glas. (Muttefekun alejhi)

3.Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje, pridržavajući se Poslanikovih sallallahu 'alejhi ve sellem riječi: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: odgovoriti na selam, obići bolesnika, otići na dženazu, odazvati se na poziv i odgovoriti kada kihne." (Muttefekun alejhi)
El-Bera b. Azib, r.a., je kazivao: "Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem nam je naredio da: obilazimo bolesnika, odlazimo na dženazu, odgovorimo onome kome se kihne, povjerujemo onome ko se zakune, pomognemo onome kome je učinjen zulum, odazovemo se na poziv i širimo selam." (Buharija)
Drugom prilikom, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: "Bolesna obiđite, gladna nahranite i zarobljenika oslobodite!" (Muttefekun alejhi)
Od Aiše, r.a., se pripovijeda da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem imao običaj obići svoje ukućane, potrati ih svojom desnom rukom i reći: "Bože, Gospodaru ljudi, odstrani nevolju i potpuno iscijeli bolest, jer Ti si Iscjeljitelj i jer, mimo Tvoga lijeka, nema drugog lijeka!" (Muttefekun alejhi)

4.Kada umre, otići na njegovu dženazu, postupajući po Poslanikovim sallallahu 'alejhi ve sellem riječima: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: odgovoriti na selam, obići bolesnika, otići na dženazu, odazvati se na poziv i odgovoriti kada kihne." (Muttefekun alejhi)

5.Ako nema opravdane bojazni, povjerovati u njegovu zakletvu kada mu se za nešto zakune i ispuniti mu ono za što se zakleo, kako ne bi došao u situaciju da prekrši zakletvu, postupajući po hadisu koji prenosi El-Bera b. Azib: "Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem nam je naredio da: obilazimo bolesnika, odlazimo na dženazu, odgovoriti onome ko kihne, povjerujemo onome ko se zakune, pomognemo onome kome je učinjen zulum, odazovemo se na poziv i širimo selam." (Buharija)

6.Posavjetovati ga u slučaju da, po bilo kom pitanju, od njega zatraži savjet, tj. objasniti mu kako bi, u konkretnom slučaju, bilo najbolje i najispravnije postupiti, rukovodeći se riječima Allahova Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da!" (Buharija)
Drugom prilikom, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: "Vjera je preporučivanje."- a upitan čega, odgovorio je: "Naklonjenosti prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i prema muslimanima, uopće." (Muslim)

7.Željeti mu ono što sam sebi želi, a ne željeti da mu se desi ono što ne bi želio da se njemu desi, postupajući tako po Poslanikovim sallallahu 'alejhi ve sellem riječima: "Niko od vas neće (u potpunosti, kako treba) vjerovati, dok svome bratu ne bude želio ono što želi sam sebi, i prezirao ono što sam sebi ne bi želio da mu se desi "(Muttefekun alejhi)
"Vjernici su u svojoj uzajamnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju kao jedno tijelo. Kada jedan njegov organ zahvati bolest, cijelo tijelo obuzme besanica i groznica." (Muttefekun alejhi)
"Vjernici su medu sobom kao građevina u kojoj su svi dijelovi čvrsto povezani." (Muttefekun alejhi)

8.Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe i pomaganja, pridržavajući se Poslanikovih sallallahu 'alejhi ve sellem riječi: "Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili da je njemu učinjena nepravda!" Upitan, kako će mu se pomoći ako čini nepravdu, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je odgovorio: "Tako što ćeš ga uhvatiti za ruku." tj. spriječiti da više ne čini nepravdu, jer je i to svojevrstan vid pomoći. (Muttefekun alejhi)
"Nema toga čovjeka - muslimana koji priskoči u pomoć svome bratu - muslimanu, u slučaju kada mu je povrijeđena čast i ugrožena neka od svetinja, a da mu Allah neće pomoći kada mu najdraže bude i nema toga čovjeka koji na cjedilu ostavi muslimana u situaciji gdje mu je povrijeđena neka od svetinja, a da ga Allah neće ostaviti na cjedilu kada mu Njegova pomoć bude najpotrebnija." (Ahmed)
"Ko svome bratu odbrani čast, njemu će Allah, na Sudnjem danu, odbraniti lice od vatre."

9.Ne nanositi mu zlo i ne činiti mu ništa što mu nije drago, jer je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:
"Muslimanu je sve što (njegov brat) musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imetak i njegova čast." (Muslim)
"Muslimanu nije dozvoljeno prepasti muslimana." Hadis je sahih i navode ga Ahmed i Ebu Davud
"Muslimanu nije dozvoljeno pogledati svoga brata pogledom koji ga uznemirava." (Ahmed)
"Allah ne voli da se vjernici uznemiravaju." (Ahmed)
"Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni (drugi) muslimani." Ahmed, Tirmizi i Hakim. Hakim ga ocjenjuje kao sahih

10.Biti prema njemu skroman, ne oholiti se i ne dizati ga sa mjesta da on na njega sjedne, jer Uzvišeni veli:
“iz oholosti, ne okreći od ljudi lice i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog!” (Lukman, 18.)
U tom smislu, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao:"Uzvišeni Allah mi je objavio da budete skromni, kako se niko ni nad kim ne bi uznosio." Hadis je sahih i bilježe ga Ebu Davud i Ibn Madže
"Niko se prema Allahu nije ponizno ponio, a da ga Uzvišeni Allah nije uzdigao."
Iako najodabraniji poslanik, Muhammed sallallahu 'alejhi ve sellem je prema svakom muslimanu bio skroman i susretljiv, toliko da se nije ustručavao poći sa udovicom i siromahom i pomoći im ono što je trebalo. U dovi je imao običaj zamoliti: "Bože, pozivi me kao siromaha, podari mi smrt kao siromahu i proživi me u društvu siromaha!" (Ibn Madže i Hakim)
Allahov Poslanik je imao običaj reći: "Nemojte da bi neko od vas drugoga čovjeka digao i sjeo na njegovo mjesto, nego se razmaknite i napravite mu mjesto!" (Muttefekun alejhi)

11.Ne izbjegavati ga više od tri dana, jer je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:
"Muslimanu nije dozvoljeno izbjegavati svoga brata više od tri dana i susretati se, okrećući glavu jedan od drugog. Od njih dvojice je bolji onaj ko prvi nazove selam." (Muttefekun alejhi)
"I ne okrečite leđa jedni drugima, nego - kao Allahovi robovi -budite braća!" (Muslim) Ovdje se pod okretanjem leđa jednih drugima misli na izbjegavanje.

12.Ne klevatati ga, ne omalovažavati, ne grditi, ne rugati mu se, ne dozivati ga pogrdnim nadimkom ili praviti nered, prenoseći drugima njegove riječi. U tom smislu, Uzvišeni veli:
“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a vama je to odvratno.” (El-Hudžurat, 12.)

“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju; možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu. “(El-Hudžurat, 11.)
Jednom prilikom, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je upitao prisutne: "Znate li šta je gibet?" - pa su rekli: "To najbolje znaju Allah i Njegov Poslanik." Na to im je rekao: "Spomenuti svoga brata po nečemu što mu nije drago." Na to je neko upitao: "A šta ako je ono što o svome bratu kažem istina?" - pa mu je odgovorio: "Ako je ono što o njemu kažeš istina, to je gibet, a ako nije, onda si ga potvorio." (Muslim)
U svom čuvenom govoru na Oprosnom hadždžu, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je, između ostalog, rekao: "Vaša krv, vaši imeci i vaša čast su nepovredljivi." (Muslim)
"Muslimanu je sve što (njegov brat) musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imetak i njegova čast." (Muslim)
Drugom prilikom je rekao:
"Čovjeku ne treba veće zlo, nego da mrzi svoga brata - muslimana." (Muttefekun alejhi)
"U Džennet neće ući klevetnik!"

13.Ne psovati ga i vrijeđati, bio on živ ili mrtav, jer je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: "Psovati muslimana je grijeh, a boriti se protiv njega nevjerstvo." (Muttefekun alejhi)
"Čovjek čovjeka ne može optužiti za razvrat i nevjerstvo, a da se to ukoliko ovaj nije takav - neće vratiti njemu." (Muttefekun alejhi)
"Psovka dvojice koji se vrijeđaju je protiv njih samih, i to; protiv onoga ko je prvi počeo, dok i ovaj drugi ne uzvrati." (Buharija)
Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: "Čovjeku je veliki grijeh psovati svoje roditelje." Upitan: "Zar čovjek, sam sebi, može psovati roditelje?" -odgovorio je: "Da, može; tako Što čovjek drugom čovjeku opsuje oca, pa i ovaj opsuje njegova i što mu opsuje majku, pa i ovaj opsuje njegovu."
(Muttefekun alejhi)
14.Ne zavidjeti mu, ne misliti o njemu loše, ne mrziti ga i ne uhoditi, jer je to Uzvišeni zabranio riječima:
“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! “(El-Hudžurat, 12.)
“Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili?” (En-Nur, 12.)
U tom smislu, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao:
"Nemojte jedni drugima zavidjeti, nemojte se jedni s drugima nadmetati, nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima leda okretati i nemojte se u kupoprodaji utrkivati, nego - kao Allahovi robovi -budite braća!" (Muslim)
"Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." (Buharija)

15.Ne varati ga i ne obmanjivati, jer Uzvišeni veli:
“A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.” (El-Ahzab, 58.)
“A onaj koji kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori - natovario je na sebe i klevetu i grijeh očiti.” (En-Nisa', 112.)
Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao:
"Onaj ko na nas potegne oružje i ko nas obmani, nije naš." (Muslim)
"Onome kome daš zakletvu na vjernost reci: 'Nema obmane!'" (Muttefekun alejhi) tj. izdaje.
"Nema toga roba kome Allah povjeri vlast nad podanicima, pa ih sve do svoje smrti bude iznevjeravao, a da mu Allah neće zabraniti ulazak u Džennet." (Muttefekun alejhi)
"Onaj ko zavede tuđu ženu ili slugu, nije naš." (Ebu Davud)

16.Ne varati ga, ne obmanjivati ga, ne lagati mu i ne zavlačiti ga sa vraćanjem duga, jer Uzvišeni veli:
“O vjernici, ispunjavajte obaveze” (El-Ma'ide, 1.)
“I koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju. “(El-Bekare, 177.)
“I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati! “(El-Isra', 34.)
U tom smislu, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao:
"Kod koga se nadu četiri osobine pravi je licemjer, a kod koga se nade neka od njih, u sebi nosi osobinu licemjerstva sve dok se te osobine ne prođe: kada mu se nešto povjeri, iznevjeri, kada govori, laže, kada obeća, prevari i kada se svađa, bestidno govori." (Muttefekun alejhi)
"Uzvišeni Allah veli: 'Sa trojicom ću se, na Sudnjem danu, Ja obračunati: sa čovjekom koji u Moje ime (nešto) dobije, pa prevari, sa čovjekom koji proda slobodnog čovjeka, pa od takve zarade nešto pojede i sa čovjekom koji unajmi najamnika pa mu uradi posao, a ne isplati mu nadnicu." (Buharija)
"Zatezanje bogataša sa isplatom je nepravda. Ukoliko neko od vas, radi isplate onoga što mu se duguje, bude upućen na nekog imućnog, neka mu ode." (Muttefekun alejhi)

17.Lijepo se i učtivo prema njemu odnositi, činiti mu dobra, ne nanositi mu uvrede, biti sa njim susretljiv, dočekivati ga vedra i vesela lica, prihvatiti njegovo dobročinstvo, oprostiti mu greške, ne opterećavati ga sa onim što ne može, ne tražiti od njega ono što nema, kao što je npr. tražiti znanje od neznalice ili od mucavca da bude rječit, jer Uzvišeni veli:
“Ti sa svakim - lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-A'raf, 199.)
Jer je i Njegov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: "Ma gdje bio, boj se Allaha! Na nevaljalo djelo uzvrati lijepim, pa će ga ono izbrisati, a prema svijetu se lijepo odnosi!" (Hakim i Tirmizi)

18.Poštovati ga ako je star, a prema njemu biti samilostan ako je mlad i nejačak, jer je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:
"Nije naš onaj ko ne poštuje naše stare i ko nije samilostan prema našim mladima (djeci)." (Ebu Davud i Hakim)
"U Allahovo veličanje spada i poštovanje prema starcu - muslimanu." (Ebu Davud)
"Stariji pa stariji!" tj. kada počinješ, počni od najstarijeg.
O Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem između ostalog, se pripovijeda da mu je doneseno novorođeno muško dijete da mu za blagoslov prouči dovu i nadije ime, te da gaje uzeo u krilo i da mu se u krilu dijete pomokrilo.
Također se pripovijeda da je jednom prilikom došao sa puta i zatekao dvojicu dječaka, pa ih je uzeo i digao na leda, stavivši jednog sprijeda, a drugog pozadi. To je isto, iz samilosti prema djeci, naredio i svojim drugovima.

19.Postupati pravedno prema drugom onako kako bi želio da drugi prema njemu postupaju, jer je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:
"Čovjekovo vjerovanje neće biti potpuno sve dok se kod sebe ne izgradi osjećaj za tri stvari: da dijeli i kada je siromašan, da drugome želi što i sam sebi i da širi selam." (Buharija)
"Ko hoće da se spasi vatre i ude u Džennet, neka ga smrt zatekne da izgovara da Nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik! i neka prema drugima bude predusretljiv, onako kako bi želio da drugi prema njemu budu!" (Buharija)

20.Opraštati mu greške, pokrivati mu mahane i ne prisluškivati da čuje ono što od njega krije, jer Uzvišeni veli:
“...ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.” (El-Ma'ide, 13.)
“A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati!” (El-Bekare, 178.)
“A onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi”. (Eš-Šura, 40.)
“I Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?” (En-Nur, 22.)
“One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu.” (En-Nur, 19.)
Jer je i Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:
"Čovjeku koji oprašta, Allah još više povećava ugled." (Muslim)
"I da oprostiš onome ko ti je nepravdu učinio."
"Niko na ovome svijetu neće pokriti tuđu mahanu, a da na Sudnjem danu Allah neće pokriti njegovu." (Muslim)
"O skupu onih koji su povjerovali na jeziku, a iman još nije ušao u njihovo srce, nemojte klevetati muslimane i tražiti njihove mahane, jer, ko traži mahane svoga brata - muslimana, Allah će razotkriti njegove i na Sudnjem danu ga osramotiti, makar to bilo i u njegovoj kući." (Tirmizi)
"Onome ko bude prisluškivao druge, ono što im nije drago da se čuje, Allah će na Sudnjem danu, uši zaliti olovom."

21.Pomagati mu, ako mu zatreba njegova pomoć i za njega se zalagati, ako je to u stanju, jer Uzvišeni veli:
“I Jedni drugima pomazite u dobročinstvu i čestitosti!” (El-Ma'ide, 2.)
“A I Onaj ko se bude za dobro zalagao - biće i njemu udio u nagradi.” (En-Nisa', 85.)
U tom smislu, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao:
"Ko vjerniku razbije brigu na ovome svijetu, njemu će Allah razbiti brigu na Sudnjem danu. Ko na ovome svijetu pokrije mahanu muslimana, Allah će pokriti njegovu i na ovome i na onome svijetu. Allah pomaže čovjeku, sve dok on pomaže svome bratu." (Muslim)
"Zauzimajte se za drugoga, pa ćete i vi biti nagrađeni.", (Muttefekun alejhi) a Allah će preko jezika Svoga vjerovjesnika odrediti ono što On hoće.

22.Pružiti mu utočište kada, u ime Allaha, zamoli za utočište, dati mu kada, u ime Allaha, nešto zatraži i nagraditi ga za učinjeno dobro ili ga blagosloviti u dovi, postupajući po riječima Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem:
"Ko, u ime Allaha, od vas zatraži utočište, pružite mu ga, ko vas, u ime Allaha, nešto zamoli, podajte mu, ko vas pozove, odazovite mu se, a ko vam učini kakvo dobro, nagradite ga. Ako ga ne budete imali čime nagraditi, blagoslovite ga u dovi, dok ne vidite da ste mu se odužili."(Ahmed,Ebu Davud,Nesai I Hakim)
.

Poslanici i Objave u Svjetlu Kurana i Sunneta - Omer Sulejman El-Eškar (online)

Poslanici i Objave u Svjetlu Kurana i Sunneta - Omer Sulejman El-Eškar

Buharijeva-Zbirka-Tom-4-2-Dio (online)

Buharijeva-Zbirka-Tom-4-2-Dio

Buharijeva-Zbirka-Tom-4-1-Dio (online)

Buharijeva-Zbirka-Tom-4-1-Dio

Buharijeva-Zbirka-Tom-3-2-Dio (online)

Buharijeva-Zbirka-Tom-3-2-Dio

Buharijeva-Zbirka-Tom-2-2-Dio (online)

Buharijeva-Zbirka-Tom-2-2-Dio

Buharijeva-Zbirka-Tom-2-1-Dio (online)

Buharijeva Zbirka Tom 2 1

Buharijeva-Zbirka-Tom-1-2-Dio (online)

Buharijeva-Zbirka-Tom-1-2-Dio

Buharijeva-Zbirka-Tom-1-1-Dio (online)

Buharijeva-Zbirka-Tom-1-1-Dio