Thursday, May 14, 2009

Tefsir Ibn-Kesir

Skraćena verzija "Komentara Kur'ana uzvišenog" koji je poznat kao "Tefsir Ibn-Kesira", a kog je napisao uvaženi alim hafiz Imadudin Ebul-Fida Isma'il ibn Kesir el-Kurešijj ed-Dimeškijj, preselio 774. hidžretske godine.
Tefsir Ibn-Kesira toliko je poznat da ne bismo imali šta kazati o njemu. On je gotovo jedini tefsir čiji je pisac nastojao da u svome komentaru ostane u granicama tefsira i da ga ne pomiješa sa bilo kojom drugom naukom. On je dakle samo čisti tefsir, a ako ponekad spomene poneko jezičko pravilo ili ukaže na poneku jezičku finesu, to je veoma rijetko i samo da bi čitaocu približio značenje ajeta koje tumači. Pisac je, dakle, prije svega imao namjeru da čitaocu predoči tefsir koji vodi računa samo o tefsiru, nadajući se da će tako stići do uzvišenog cilja: preciziranja smisla riječi Allaha, dž.š., koliko je to moguće.
Stoga je mufessir Ibn-Kesir slijedio ispravan časni selefijski pravac u tumačanju Kur'ana tako što je Kur'an tumačio prije svega: Kur'anom, zatim hadisom, a zatim riječima prvih generacija muslimana, ashaba, i tabiina, i značenjima arapskog jezika.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Sunday, May 3, 2009

Šejtanove spletke ( 1 dio )


Uzvišeni Allah na više mjesta u kur'anu spominje šejtanovo neprijateljstvo prema čovjeku pa kaže:

ولا تتبعوا خطوات الشيطان إنه لكم عدو مبين
i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!“

إن الشيطان لكم عدو فاتخذوه عدوا
Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte“


Da bi čovjek uspješno postavio svoju odbranu mora nastojati da sakupi što više podataka o svom neprijatelju.Poredivši to sa današnjom vojnom doktrinom o odbrani ,odbrana bi podrazumjevala defanzivnu taktiku kako bi se odbranili od neprijateljskog ofanzivnog napada.Preneseno na današnje stanje to bi značilo sakupiti što više informacija o neprijatelju,kojim snagama razpolaže,sredstvima ,vatrenom moći ,taktikom i tehnikom kako bi se uspješno odbio njegov napad.

Uzvišeni Allah je rekao šejtanu:

واستفزز من استطعت منهم بصوتك وأجلب عليهم بخيلك ورجلك
I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju... (El-Isra, 64) alaudirajuci na tadasnje osnovne vojne rodove i upoređujući to sa bitkom.Zbog toga je na nama da saznamo što više o spletkama kojima šejtan obmanjuje čovjeka kako bi mu se uspjeli oduprijeti i postaviti svoju odbranu jer je Allahov neprijatelj Šejtan kazao:

قال فبما أغويتني لأقعدن لهم صراطك المستقيم
ثم لآتينهم من بين أيديهم ومن خلفهم وعن أيمانهم وعن شمآئلهم ولا تجد أكثرهم شاكرين

"E zato sto si odredio, pa sam u zabludu pao, kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti'
(El-E'raf, 16-17).


Ibn Abbas kaže da se riječima: "... Tvoj Pravi put" želi kazati: "Tvoja ispravna vjera." Ibn Mesud smatra da se radi o Allahovoj knjizi dok Džabir kaže "To je islam", a Mudžahid: "To je istina."

Sva navedena objašnjenja znače jedno, a to je da se radi o putu koji vodi Uzvišenom Allahu. U hadisu koji prenosi Sebra ibn el-Fakih,se kaže : "Šejtan na svakom putu čeka čovjeka u zasjedi." Na svakom putu koji vodi dobru čeka šejtan i presreće one koji njime hode.

Šejtan je kazao "... pa ću im prilaziti sprijeda." Ibn Abbas, pojašnjava da rečeno znači: "prilazit ću im kroz ovaj svijet" ili "Dovodit ću ih u sumnju da će biti proživljeni na budućem svijetu",.
Što se tiče riječi "... i straga" Ibn Abbas to tumači ovako: "Budit ću im želju za ovim svijetom", dok El-Hasan drži da spomenuto znači: "Prilazit ću im iz onoga što čini življenje na ovom svijetu, prikazivat ću im to lijepim i podstrekivat ću ih da za tim žude."

Ibn Abbas smatra kako riječi "... i zdesna" znače: "Budit ću im sumnje u vjerovanje", El-Hasan daje sljedeće tumačenje: "Prilazit ću im odande odakle dolaze njihova dobra djela tako što ću ih stalno odvraćati da ih ne čine."

A riječi: "Prilazit ću im i slijeva" znače da će šejtan naređivati ljudima da čine loša djela, podstrekivati ih na njih, prikazivati im ih lijepima i pomagati im da ih čine.

"Šejtan nije rekao da će prilaziti ljudima odozgo jer je", tumači Ibn Abbas, "znao da je Allah iznad njih."

Katada je kazao sljedeće: "Šejtan ti, čovječe, prilazi sa svake strane, ali ne odozgo jer nije u stanju ispriječiti se između tebe i Allahove milosti."

Ebu Ishak i Zamahšeri, kažu: "U ovom slučaju spomenute su strane da bi se postiglo krajnje pojačanje značenja; tako bi se moglo reći da je značenje: sigurno ću im prilaziti sa svih strana. Suština je, a Allah najbolje zna: sa svake ću ih strane navoditi na zabludu. Prilazit ću im sigurno s četiri strane s kojih većinom prilazi neprijatelj.

Ibnul qajjim je rekao: četiri su pravca kuda ide čovjek, ne više. Nekad on ide desno, nekad lijevo, nekad naprijed, a nekad se vraća nazad. Gdje god krene, naiđe na šejtana, koji ga čeka u zasjedi. Ako se nađe na putu pokornosti, šejtan će ga odvraćati, zasretati ga, praviti mu poteškoće i usporavati ga. Ako se nađe na putu koji vodi u grijeh, šejtan će ga podstrekivati, biti mu na usluzi, pomagati mu i buditi mu želju. Kada bi, kojim slučajem, čovjek krenuo i dolje, Šejtan bi mu došao i sa te strane.

Sljedeći kur'anski ajet potvrđuje ispravnost mišljenja prethodnika:
"Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi' (Fussilet, 25).

El-Kelbi pojašnjava da ovaj ajet znači: učinili smo da su stalno uz njih šejtani kao drugovi. A Mukatil kaže: "Šejtane smo im kao drugove prikladnim učinili."
Dakle, ti loši drugovi su im lijepim prikazivali dunjaluk, dok ga oni nisu zavoljeli više od svega, i navodili su ih da ahiret smatraju lažnim te ga zapostave.Kelbi je kazao i sljedeće tumačenje: "Lijepim su im prikazivali drugi svijet na način da ne postoje ni Džennet ni Džehennem ni proživljenje, a ovaj su im svijet predstavljali tako što su im lijepim prikazivali stranputicu kojom idu."

Uzvišeni je Allah kazao:

"Oni mimo Allaha obožavaju ženske kumire , a ne obožavaju drugog do šejtana prkosnika, prokleo ga Allah! A on je rekao: ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti, pa će stvorenja Allahova mijenjati! A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana" (En-Nisa, 117-120).

Šejtan je kazao: "... zavodit ću ih sigurno", a to znači da će ih skretati s puta istine. Ibn Abbas je protumačio kako riječi: "I primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama" podrazumijevaju odvraćanje od tevbe i njeno odgađanje.

Ez-Zedždžadž pak kaže da to znači: "Zavodit ću ih tako što ću ih zavaravati da će i pored toga što su na krivom putu postići na ahiretu ono što žele."

Šejtan je također rekao: "Sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati." Rezanje ušiju, u ovom slučaju odnosi se na devu ili ovcu kojima se ako prilikom petog ili desetog porođaja dobiju žensko mladunče, razreze uho i od tada je njeno meso zabranjeno ženama, kako to tumače svi mufessiri. Odatle većina učenjaka drži pokuđenim da se djeci probijaju uši radi stavljanja minđuša, mada neki učenjaci smatraju to dopuštenim kada je u pitanju žensko dijete, zbog potrebe da se ono ukrasi nakitom, pri čemu se kao na argument pozivaju na hadis koji prenosi Ummu Zerr.

"I sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati."

Ibn Abbas protumačio je da kazano znači da šejtan želi mijenjati Allahovu vjeru. Istog su mišljenja i Ibrahim, Mudžahid, El-Hasan, Ed-Dahhak, Katada, Seid bin el-Musejjeb, Seid bin Džubejr i Sud-di.

Smisao navedenog jeste u tome što je Allah Uzvišeni Svoje robove stvorio u zdravoj prirodi, a ona se ogleda u pripadnosti islamu, upravo onako kako Uzvišeni kaže:

"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna!" (Er-Rum, 30-31).

U tom je smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:

"Svako se rađa u ispravnoj vjeri, a onda ga njegovi roditelji učine Židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, isto kao što se i stoka zdrava rađa, možete li među njom primijetiti da ima osakaćene, prije nego što je sami takvom učinite."

Kada je Resuluilah, s.a.v.s., ovo kazao, Ebu Hurejra je proučio kur'anske riječi: "... vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio" (Er-Rum, 30).

Resulullah, s.a.v.s., povezao je dvije stvari: mijenjanje ispravne prirode (fitra) požidovljenjem ili pokrštavanjem s promjenom na stvorenjima do koje dolazi osakaćenjem. To su one dvije stvari za koje je Iblis kazao da će ih ljudi po njegovu nagovoru neizostavno izmijeniti. Ispravnu prirodu on mijenja nevjerstvom. To je mijenjanje stvaranja kojim su ljudi stvoreni, a tjelesnu formu mijenja putem osakaćenja i rezanja uha. Umjesto ispravne prirode on uvodi mnogoboštvo, a umjesto skladnog stvaranja on uvodi rezanje i odsijecanje ušiju. Ovo je, ustvari, mijenjanje skladno stvorene duše i mijenjanje skladno stvorenog tijela.

U ajetu dalje stoji: "On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama." Šejtanovo se obećanje ogleda u nečemu što je čovjeku milo kao naprimjer: "Dugo ćeš živjeti"; "Na ovom ćeš svijetu postići ono što ti predstavlja zadovoljstvo"; "Nadmašit ćeš svoje prijatelje"; "Nadvladat ćeš neprijatelje"; "Ovaj će svijet pripadati tebi kako je pripadao i drugima."

Šejtan čovjeku produžava nadu, obećava mu sve najbolje, čak i onda kada je zagazio u širk i grijehe te mu daje raznovrsne lažne nade. Razlika između obećanja i nada koje šejtan pruža ljudima jeste u tome što kada im obećava, onda im nudi nešto lažno, a kada im daje nadu, onda im nudi nešto što je neostvarivo.
Uzvišeni kaže: "On im obećava i primamljuje ih lažnim na-dama, a ono što im Šejtan obeća samo je obmana."

U ovom su smislu i sljedeće kur'anske riječi:

"Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu svoju" (El-Bekara, 268).

U ajetu stoji: "Šejtan vas plaši neimaštinom", tj. plaši vas govoreći: "Ako budete dijelili vaš imetak, osiromašit ćete." Potom je kazano: "... i navraća vas da budete škrti." U tekstu ajeta upotrijebljena je riječ fahša (ružno, razvratno), koja na ovom mjestu ima specifično značenje škrtosti. Prenosi se da su Mukatil i El-Kelbi kazali: "Svaki put kad je u Kur'anu upotrijebljena riječ fahša ona označava blud, razvrat, jedino na ovom mjestu znači škrtost.

Uzvišeni je spomenuo šta šejtan obećava i šta naređuje: on naređuje ljudima da čine ono što je loše, a plaši ih činjenjem dobra. Ove su dvije stvari upravo ono što šejtan traži od čovjeka, jer kada zaplaši čovjeka činjenjem dobrih djela, čovjek odustane od njih, a kada mu naredi nešto što je ružno prikazujući mu ga lijepim, čovjek to učini.

Melek i šejtan smjenjuju se iznad srca poput smjene dana i noći; tako ima ljudi kod kojih je noć duža nego dan, a kod drugih je obratno. Kod nekih je opet cijelo vrijeme dan, a kod nekih noć.

Saturday, May 2, 2009

Šejtanove spletke ( 2 dio )



Jedna od spletki koje šejtan pravi čovjeku jeste i to da ga navodi na nešto što mu se pričinjava korisnim, potom ga dovodi u situacije koje za čovjeka znače propast, a onda ga ostavi samog, iznevjeri ga, podruguje se njegovoj nesreći, ismijava ga, nagovara ga da krade, čini blud, ubija, i naposljetku upire prstom na njega i sramoti ga pred ljudima. Uzvišeni Allah kaže:
وإذ زين لهم الشيطان أعمالهم وقال لا غالب لكم اليوم من الناس وإني جار لكم فلما تراءت الفئتان نكص على عقبيه وقال إني بريء منكم إني أرى ما لا ترون إني أخاف الله والله شديد العقاب

"I kad im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zastitinik, onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: 'Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono sto vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strogo kažnjava" (El-Enfal, 48).

Šejtan se tako mušricima, kad su krenuli u Bitku na Bedru, prikazao kao Suraka bin Malik i kazao: "Ja sam vaš komšija iz plemena Benu Kinana, ako oni namjeravaju vašim porodicama i potomstvu učiniti nešto nažao, s vama sam." Međutim, kada je Allahov neprijatelj ugledao Allahove vojske meleka koje su se spustile da pomognu Vjerovjesniku, pobjegao je od njih i ostavio ih na cjedilu,


Šejtan je slično postupio i s monahom koji je ubio jednu ženu i njeno dijete. Nagovorio ga je da s njom bludniči, a potom da je ubije, a potom je njenu porodicu naveo na njega i otkrio im šta se desilo. Nakon toga naredio mu je da mu učini sedždu. Monah je to učinio, a sejtan je onda pobjegao od njega i ostavio ga. Allah, slavljen neka je, objavio je:
كمثل الشيطان إذ قال للإنسان اكفر فلما كفر قال إني بريء منك إني أخاف الله رب العالمين
"Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: 'Budi nevjernik!' pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim" (El-Hašr, 16).

Navedene kur'anske riječi obuhvataju sve one koji se pokore šejtanu kada im on naredi da uznevjeruju nadajući se pri tome da će im šejtan pomoći i riješiti njihove potrebe. On će se svih njih odreći i izdati kao što će se u Džehennemu odreći svih onih koji su ga smatrali svojim prijateljem i pomagačem. Tada će on kazati:
Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim""(Ibrahim, 22). Šejtan će ih, dakle, dovesti na najgore mjesto, a onda će ih se potpuno odreći.

Šejtan će kazati: "Ja se, zaista, Allaha bojim" O tome su neki raspravljali, tako da su Katada i Ibn Ishak kazali: "Allahov je neprijatelj rekao istinu kazavši: Ja vidim ono što vi ne vidite, ali će lagati kada bude govorio: Ja se, zaista, Allaha bojim, jer on se Allaha nikako ne boji. Ustvari, on je znao da nema snage, i da se ne može oduprijeti, zato ih je doveo tu gdje ih je doveo, a onda ih se odrekao i izdao ih. Na isti način šejtan postupa i s onima koji mu se pokore.

Neki su, opet, kazali: "Šejtan se jedino boji Allahove kazne na ovom svijetu, slično nevjerniku i razvratniku koji se boje da će biti ubijeni ili kažnjeni za razvrat, a ne boji se kazne na ahiretu! Ovo je ispravnije pojašnjenje jer strah ove vrste ne podrazumijeva vjerovanje niti spas."

El-Enbari je još dodao: "Šejtan se pobojao da je njegovo vrijeme isteklo, i da je došla kazna. Kada je ugledao meleke, uhvatio ga je strah, pa je rekao to što je rekao iz sažaljenja prema samome sebi."

Takođe, Jedna od spletki koje pravi Allahov neprijatelj šejtan jeste i to da plaši vjernike svojom vojskom i pristalicama, kako se vjernici ne bi borili protiv njih, kako im ne bi preporučivali da čine dobro i kako ih ne bi odvraćali od činjenja onoga što je lose. Ovo je jedna od najvećih spletki koje šejtan pravi vjernicima. Uzvišeni Allah kazuje nam o tome:

إنما ذلكم الشيطان يخوف أولياءه فلا تخافوهم وخافون إن كنتم مؤمنين
"To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici (Alu Imran, 175).

Svi mufessiri kažu da ovaj ajet znači to da šejtan plaši vjernike svojim pristalicama. Tako Katada smatra da je značenje ovog ajeta sljedeće: "Šejtan čini da vi u duši osjećate njegove pristalice velikim i značajnim, zbog toga Uzvišeni Allah kaže:'... i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.' Kada je kod čovjeka vjera jaka, nestane iz njegovog srca straha od šejtanovih pristalica, isto tako kada kod čovjeka vjera oslabi, strah od šejtanovih pristalica postaje jači.

Šejtan tako prikazuje čovjeku štetna djela kao nešto najkorisnije, a djela koja su mu najkorisnija nastoji mu omrziti tako da se čovjeku učine štetnim.

Koliko je samo ljudi zavedeno ovakvim opčinjavanjem; kod koliko se ljudi ovakva opčinjenost ispriječila između srca i islama, vjerovanja i dobročinstva? Koliko puta je šejtan laž uzdigao i predstavio je u slici nečeg lijepog i poželjnog, a koliko je puta istinu mrskom učinio prikazujući je u slici nečeg ružnog? Koliko je šejtan laži iznio na one koji ga kritikuju i koliko je izmišljotina proširio o onima koji su ga prepoznali?

Šejtan je onaj koji je bio s Ademom i Havom kada su istjerani iz Dženneta, on je bio uz Kabila kada je ovaj ubio svoga brata, bio je uz Nuhov narod kada je potopljen, bio je uz Ad kada su uništeni strasnim vjetrom, bio je uz Salihov narod kada su uništeni krikom, bio je uz Lutov narod kada su uništeni kamenjem koje je na njih padalo, on je bio i uz faraonov narod kada su kažnjeni najtežom kaznom, bio je i uz one koji su se klanjali teletu kada ih je zadesilo ono što ih je zadesilo, bio je i uz Kurejšije kada su prizivali pomoć za vrijeme Bitke na Bedru, on je sa svakim ko ide u propast i ko je zaveden.

Hedj (žrtvena životinja) i obavezni iskupi kurbanima na hadžu


Hedj znači ono što se daruje Haremu od deva, govečadi ili bravčadi. Pohvalno je da onaj ko naumi krenuti prema Mekki pokloni neko grlo stoke i podjeli ga sirotinji u Haremu. Pohvalno je da hedj sa sobom povede iz svoje domovine ili grada; ili da ga usput, u Mekki ili na Arefatu kupi. Ako ga uopće ne povede, kupit će ga na Mini i time zadovoljiti propis hedja. To je mišljenje Ibn Abbasa, Ebu Sevra, Ebu Hanife, Šafijskog mezheba i većine preostalih. Za hedj je ispravno uzeti ono što zadovoljava propise kurbana, gledajući na godine i sačuvanost od mahana.

Obavezni iskupi kurbanima na hadžu

Obavezni iskupi kurbanima su:

1.Kurban onoga ko obavlja temettu’ i kiran. Uzvišeni kaže:
وَأَتِمُّوا الْحَجَّ وَالْعُمْرَةَ لِلَّهِ ۚ فَإِنْ أُحْصِرْتُمْ فَمَا اسْتَيْسَرَ مِنَ الْهَدْيِ ۖ وَلَا تَحْلِقُوا رُءُوسَكُمْ حَتَّىٰ يَبْلُغَ الْهَدْيُ مَحِلَّهُ ۚ فَمَنْ كَانَ مِنْكُمْ مَرِيضًا أَوْ بِهِ أَذًى مِنْ رَأْسِهِ فَفِدْيَةٌ مِنْ صِيَامٍ أَوْ صَدَقَةٍ أَوْ نُسُكٍ ۚ فَإِذَا أَمِنْتُمْ فَمَنْ تَمَتَّعَ بِالْعُمْرَةِ إِلَى الْحَجِّ فَمَا اسْتَيْسَرَ مِنَ الْهَدْيِ ۚ فَمَنْ لَمْ يَجِدْ فَصِيَامُ ثَلَاثَةِ أَيَّامٍ فِي الْحَجِّ وَسَبْعَةٍ إِذَا رَجَعْتُمْ ۗ تِلْكَ عَشَرَةٌ كَامِلَةٌ ۗ ذَٰلِكَ لِمَنْ لَمْ يَكُنْ أَهْلُهُ حَاضِرِي الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
“Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kad budete slobodni, obavite umru do hadža i zakoljite kurbana do koga možete lahko doći. A onaj ko ga ne nađe neka posti tri dana u danima hadža, i sedam dana po povratku, - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da On teško kažnjava.”
( Suretul-Bekare, ajet 196)


2. Kurban za spriječenost i zakašnjenje obavljanja hadžskih obreda. Uzvišeni kaže:
“ A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite.”
Ako ne mogne zaklati kurban, postit će deset dana, analogno izvršiocu temettu’a.

3. Iskup za smetnje bolesti glave i sl., može biti u obliku posta, sadake ili kurbana.

4. Iskup za lov divljači može biti u raznim oblicima; kao kurban, podjela hrane ili sadake. Uzvišeni kaže:

“O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Ka’bi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je već oprostio ono što je bilo. Onoga ko to opet uradi – Allah će kazniti. Allah je Silan i Strog.” (Suretul-Maide, ajet 95.)

5. Obavezni kurban radi izostavljanja nekog od hadžskih farzova.

6. Obavezni kurban radi polnog općenja. Onaj ko pokvari hadž općenjem prije prvog razrješenja od stega ihrama dovršit će hadž, ali je dužan u budućnosti taj hadž obnoviti. Dužnost mu je zaklati devu, a ako ne mogne, postit će tri dana na hadžu i sedam po povratku kući, kao kod temettu’a. Ko poslije prvog razrješenja iz stega ihrama bude spolno općio za tavafi-ifadu ihrame će obući na granici Harema (el-hall) i dužan je kurban zaklati.

Ono što je dužnost zaklati u Haremu dužnost je tu meso i podijeliti i nahraniti druge, kao npr. hedj posebno određen za sirotinju u Haremu. Uzgred, Arefat nije u granicama Haremi-Šerifa.
Dani klanja kurbana su sva četiri dana Kurban-bajrama. S klanjem se počinje poslije završetka bajram-namaza i hutbe. Nije dozvoljeno klati prije, a potrebno je upozorti na bezobzirno bacanje mesa bez udjeljivanja sirotinji ili potrebnim. Uzvišeni kaže:

“Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog.” (Suretul-Hadždž, ajet 28.)