.jpg)
U svom predivnom tefsiru 'Tefsirul Kur'anil azim', kod riječi Uzvišenog:
مَنْ كَفَرَ بِاللَّهِ مِنْ بَعْدِ إِيمَانِهِ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ وَلَٰكِنْ مَنْ شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِنَ اللَّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ طَبَعَ اللَّهُ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ وَسَمْعِهِمْ وَأَبْصَارِهِمْ ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ لَا جَرَمَ أَنَّهُمْ فِي الْآخِرَةِ هُمُ الْخَاسِرُونَ
«Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni; oni će, nema sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni.» (Nahl, 106-109)
Ibn Kesir kaže: «Allah nas obavještava o onome ko nakon imana i upute uradi kufr, otvori prsa kufru i smiri se uz njega. Allah se na njih rasrdio zbog njihova znanja o imanu nakon kojeg je uslijedilo skretanje od njega. Njima na ahiretu pripada teška kazna jer su dali prednost ovom svijetu nad ahiretom, te su uradili ono što su uradili od riddeta zbog dunjaluka. Što se tiče riječi Allaha: 'Osim onoga ko bude prisiljen a srce mu ostane smireno u imanu'. Ovo je izuzetak po pitanju onoga ko izgovori riječi kufra svojim jezikom i poistovjeti se sa mušricima zbog prisile, ali njegovo, srce odbija ono što izgovara jezik i ostaje smireno u vjerovanju u Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem»
Salih ibn Mehdi el-Mukbili, rahimehullah (umro 1108 h.g.)
U "Hašiji" na djelo "El-Bahru ez-Zehhar" El-Mukbili kaže: «Vanjština riječi Uzvišenog: «Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika,» Nahl, 106, ukazuje na kufr onoga ko izgovori riječi kufra pa makar i nevjerovao u njihovo značenje. Uzvišeni je izuzeo samo prisiljenog a nema prisile u djelima srca. Ko zanevjeruje svojim srcem - bez obzira bio prisiljen ili ne - nevjernik je. Ko zanevjeruje jezikom, a prisiljen je, nije nevjernik. To je taj kojeg ajet izuzima. Ukoliko nije prisiljen onda je nevjernik jer on ostaje nakon izuzetka i nakon pojašnjenja onoga ko učini kufr srcem, a to je najveći kufr. Zato se posebno spominje na početku govora radi potvrde kao da želi reći: Ali potpuni kufr jeste kufr srca. Na osnovu ovoga postaje jasno ukoliko riječ samo po sebi nije kufr izuzetak u takvoj situaciji ne bi imao nikakva značenja, jer je nemoguće izuzeti prisilu na kufr srcem kojeg je nemoguće prisiliti. Na osnovu ovoga je takođe jasna i greška onoga ko kaže: Ukoliko žena učini kufr da bi se odvojila od svoga muža nije otpadnik jer svoja prsa nije otvorila kufru.» (El-Mennar fil muhtar, 2/408-409)
Muhammed ibn Abdul-Vehhab Et-Temimi, rahimehullah (umro 1206 h.g.)
Kaže Muhammed ibn Abdul-Vehhab, kako stoji u Tarihu ibn Gannama: «Kaže Uzvišeni govoreći o Ammaru ibn Jasiru i njemu sličnim: «Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.» Nahl 106-107. Uzvišeni nije izuzeo osim onoga ko bude prisiljen pod uvjetom da njegovo srce ostane smireno u imanu. Čovjek ne može biti prisiljen u akidi već u riječima i djelima. Uzvišeni jasno spominje da je onaj ko uradi ili izgovori riječi kufra nevjernik osim ako bude prisiljen i to pod pomenutim uvjetom (tj. da srce ostane smireno u imanu. op.).» (Tarihu ibn Gannam, 344 str.)
I kaže šejh: Riječi Uzvišenog: «Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri,» Nahl, 106. Allah nije opravdao nikoga osim onoga ko bude prisiljen a njegovo srce ostane smireno u imanu. Mimo toga (tj. ako kufr uradi mimo prisile) čovjek postaje nevjernik bez obzira uradio to iz straha, laskanja, škrtosti za svojom zemljom, imetkom, familijom ili rodbinom, ili pak to uradio u šali i tome sličnim ciljevima.
Ajet sa dva aspekta ukazuje na pomenutu stvar:
- Prvi: Uzvišeni kaže: «osim onoga ko bude prisiljen» tako da je izuzeo samo onoga ko je prisiljen. A poznato je da čovjek može biti prisiljen na riječi ili djelo a što se ubjeđenja srca tiče tu niko nikog ne može prisiliti.
- Drugi: Uzvišeni kaže: «Zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu». Uzvišeni pojašnjava da sebeb-uzrok pomenutog kufra i kazne nije bilo ubjeđenje, džehl, mržnja prema vjeri ili ljubav prema kufru, već dunjalučki udio kojem su oni dali prednost nad vjerom. A Allah, Subhanehu ve Te'ala, najbolje zna. Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe."» (Risalu Kešfu eš-šubuhat, 114-115 str.)
Komentar: Govor šejha je ovdje jako jasan da onaj ko dobrovoljno, bez prisile, uradi kufr postaje nevjernik i otpadnik, pa makar to učinio zbog nečeg od dunjalučkih dobara i makar nevjerovao svojim srcem u ono što je uradio ili izgovorio svojim jezikom.
