Oholost – Prepreka Džennetu

Od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Ko god ima koliko trun oholosti u svom srcu neće ući u Džennet.“Neki čovjek reče; „Šta o čovjeku koji voli lijepu odjeću i obuću?“ Pa je odgovorio: „Doista je Allah lijep i voli ljepotu.Oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi.“ (Muslim)

Ovaj hadis je dokaz da oholost iziskuje ulazak u Vatru i spriječava ulazak u Džennet i ovo sveobuhvatno objašnjenje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem pojašnjava značenje oholosti na najljepši način.Tako je on podijelio oholost na dvije vrste

     1) Oholost neprihvatanja istine: Ovo znači odbijanje istine i njeno neprihvatanje.Tako svaki onaj ko odbije istinu je ohol i arogantan suglasno tome šta odbija od istine.Obaveza je svakome da se ponizi istini sa kojom je Allah poslao Svog Poslanika i sa kojom je spustio Svoju Knjigu.Što se tiče onoga koga ponositost i oholost sprječava totalno od slaganja sa poslanicima takvi su nevjernici koji će boraviti vječno u Džehennemu, jer kada istina dođe do njih putem poslanika koji im objasne znakove i jasne dokaze, oni je odbiju i spriječeni su od njenog prihvatanja zbog oholosti koje posjeduju u svojim srcima.Uzvišeni Allah kaže:

Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog,(Gafir, 56)

Što se tiče onih koje arogancija i oholost spriječe od saglasnosti sa djelovima istine jer se to suprotstavlja njihovim ličnim mišljenjima,  željama i strastima onda takvi ljudi nisu nevjernici ali ta njihova djela iziskuju da budu kažnjeni suglasno onome šta posjeduju od oholosti.Ovo je razlog zbog čega su se učenjaci složili da kada god Sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem bude objašnjen bilo kome onda njemu nije dozvoljeno da se okrene od njega ka govoru nekoga drugog, ko god to bio i kakav god status imao.Tako je obaveza tragaocu znanja da u potpunosti da prednost riječima Allaha i riječima Njegova Poslanika iznad riječi bilo koga drugog i da on mora ovo učiniti osnovom kojoj se vraća i temeljem na kojem gradi: slijeđenje upute Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ulaganje napora kako bi razumio šta se traži od njega, i slijeđenje ovoga kako nutrinom tako i vanjštinom.Kada osoba potvrdi ovaj veliki princip onda je ona doista postigla veliko dobro i sve njegove greške će mu biti oproštene jer je njegov cjelokupni cilj slijeđenje onoga što mu je propisano.Tako njegove greške bivaju oproštene zbog njegovog najboljeg truda da prepozna i da se slaže sa istinom i ovo je poniznost sebe istini.

     2) Oholost prema ljudima: Ova vrsta je potcjenjivanje ljudi i gledanje na njih sa visoka.Ovaj stav niče onda kada je osoba zadivljena sama sobom, posjeduje visoko mišljenje o sebi i misli da je bolji od drugih.Tako ovo uzrokuje da posjeduje oholost prema stvorenjima, da ih potcjenjuje, da im se ruga i da ih degradira kako riječima tako i djelima.Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:“Dovoljno je čovjeku grijeha da potcjenjuje brata muslimana.“ (Muslim)

Ovo je razlog zbog čega je čovjek pitao : „Šta o čovjeku koji voli lijepu odjeću i obuću“ jer se bojao da je to oholost koja bi mogla biti pod prijetnjom kazne.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem mu je objasnio  da to nije od oholosti  jer ta osoba prihvata istinu i skromna je prema ljudima, i da je to od ljepote koju Allah voli jer je doista Uzvišeni Allah lijep u svom Biću, Svojstvima i Djelima i On voli oboje, vanjsku i unutrašnju ljepotu.

Što se tiče vanjske ljepote ona obuhvata čistoću tijela, odjeće i mjesta a što se tiče unutrašnje ljepote onda je to uljepšavanje karaktera.Zbog toga je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem imao običaj doviti: O Allahu, uputi me ka lijepom ponašanju i osobinama, niko me ne može uputiti uljepšavanju njih osim Tebe. I odagnaj od mene zla djela i osobine, niko ih ne može odagnati od mene osim Tebe. (Nesa'i)

Abdur-Rahman Ibn Nasir as-Sa'di

Od božanske mudrosti je da su kraljevi i vladari jednostavno manifestacija djela robova-isto za isto

Veliki učenjak, Ibn al-Kajjim je napisao u objašnjenju stvarnosti da se djela robova manifestuju kod onih koji njima vladaju i da je to od božanske mudrosti:

„Razmisli o Njegovoj, Uzvišenoj mudrosti kako je učinio da kraljevi robova, njihove vođe i vladari budu od iste vrste kao djela (robova).Zapravo, tako je kao da se njihova djela manifestuju u izgledu njihovih vladara i kraljeva.

-Ako su oni ispravni onda će njihovi kraljevi biti ispravni a ako se oni okrenu (od ispravnosti) onda će se i kraljevi takođe okrenuti od ispravnosti.

-I ako oni (robovi) čine nasilje (sebi i drugima), onda će njihovi kraljevi i vladari njih tlačiti.

-I ako se pojavi spletkarenje i obmana kod njih, njihovi vladari će se isto tako ponašati i ako oni (robovi) spriječe Allahova prava između sebe i postanu mizerni u respektu prema njima (t.j. uskrate prava jedni drugima), onda će njihovi kraljevi i njihovi vladari uskratiti pravo koje oni imaju i biće mizerni u respektu prema njima.

-I ako oni uzimaju od onoga ko se smatra slabim , ono što ne zaslužuju u njihovim odnosima (t.j. nezakonito prisvoje od njega) onda će kraljevi uzeti od njih (robova) ono što im ne pripada i nametnuti im takse.

-I sve što oni (robovi) uzmu od slabe osobe, kraljevi će uzeti od njih sa svojom moći i silom.

Tako njihova djela (ona od robova) se manifestiraju u njihovim djelima (onim od kraljeva i vladara).I nije od božanske mudrosti da zulumćarima i grješnicima vlada iko osim onaj ko je poput njih.

I kada je prva skupina (islama) bila najbolja od generacija i najbogobojaznija od njih, onda su njihovi vladari bili poput njih.I kada su oni poslije postali iskvareni, njima su vladali pokvareni vladari.Tako, mudrost Allaha odbija da oni poput Muavije i Omera ibn Abdul-Aziza budu postavljeni na vlast nad nama u ovome vremenu, a kamoli neko poput Ebu Bekra i Omera.Zapravo, naši vladari su uskladu sa našom prirodom a prijašnji vladari su bili u skladu sa njihovom prirodom.

Miftah Dar is-Sa'adah

Priča o dva Izraelćana

Spominje se priča o dva čovjeka iz Benu Israila koji su bili partneri i koji su uključeni u značenje ovog ajeta.Ebu Džafer bin Džerir bilježi da je Furat bin Seleba al Bahrani rekao u pogledu ajeta:

إِنِّي كَانَ لِي قَرِينٌ

"Imao sam druga jednoga“ (Saffat, 51)

Postojala su dva čovjeka koji su bili partneri i koji su sakupili osam hiljada dinara.Jedan od njih je imao brod a drugi nije.Onaj koji je imao brod reče drugome: „Ti nemaš brod tako da mislim da ću podjeliti novac sa tobom i napustiti te.“I tako ga je napustio.

Potom je prvi čovjek kupio kuću koja je pripadala kralju koji je umro za cijenu od hiljadu dinara.On je pozvao svog druga i pokazao mu kuću govoreći: „Šta misliš o ovoj kući koju sam kupio za hiljadu dinara?“ On reče: „Kako je samo lijepa.“ Kada je izašao rekao je: „O Allahu, moj drug je kupio ovu kuću za hiljadu dinara; od tebe tražim jednu od kuća u Džennetu- i dao je hiljadu dinara kao sadaku.“ Potom je prošlo toliko vremena koliko je Allah želio.

Prvi čovjek je zatim oženio ženu sa vjenčanim darom od hiljadu dinara i pozvao je svog druga i napravio hranu za njega.Kada je došao, on reče: „Oženio sam ovu ženu sa vjenčanim darom od hiljadu dinara.“ On odgovori: „Kako je to samo lijepo.“Kada je izašao rekao je: „O Gospodaru moj, moj drug je oženio ženu sa vjenčanim darom od hiljadu dinara; od tebe tražim za ženu od džennetskih hurija- i dao je hiljadu dinara kao sadaku.Potom je prošlo toliko vremena koliko ja Allah želio.

Zatim je prvi čovjek kupio dvije bašče za dvije hiljade dinara i pozvao je svog druga i pokazao mu ih.On reče: „Kupio sam ove dvije bašče za dvije hiljade dinara.“ On odgovori: „Kako je to samo lijepo.“Kada je izašao on reče: „O Gospodaru moj, moj drug je kupio dvije bašče za dvije hiljade dinara; od tebe tražim dvije bašče u Džennetu- i dao je dvije hiljade dinara kao sadaku.

Potom im je došao melek smrti i uzeo im duše.On je uzeo onoga što je dao svoj novac u sadaku i stavio ga u kuću koja mu se svidjela.U njoj je bila žena koja je bila tako lijepa da je zemlja sijala pod njom, zatim ga je melek odveo do dvije bašče i dao mu druge stvari koje su samo Allahu poznate.Čovjek reče: „Ovo je poput čovjeka koji ima to i to“. Melek reče: „To je isto tako, ova kuća, ova žena i ove bašče su za tebe.“Čovjek reče: „Imao sam druga jednoga koji je govorio: 'Zar i ti vjeruješ'(Saffat, 55-56) “Rečeno mu je: „On je u džehennemu.“On reče : „Hoćeš li pogledati?“Tako je pogledao i vidjeo ga u sred džehennema.Na ovo, on je rekao:

قَالَ تَاللَّهِ إِنْ كِدْتَ لَتُرْدِينِوَلَوْلَا نِعْمَةُ رَبِّي لَكُنْتُ مِنَ الْمُحْضَرِينَ

"Allaha mi" – reći će – "zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio." (Saffat, 56-57)

Tefsir ibn Kesir

Prije smo među svojima strahovali

Povjeravanje svih svojih stvari Allahu

Od morala i ponašanja ispravnih prethodnika je bilo njihovo konstantno povjeravanje njihovih stvari Allahu u onome što se odnosi na njih, njihovu djecu i prijatelje.Oni su se vraćali Allahu tražeći uputu i nikad nisu tražili nešto za sebe bez da ne postoji neka veza sa Allahom Uzvišenim.Allah je rekao u Kur'anu u pogledu vjernika u faraonovoj sviti:

وَأُفَوِّضُ أَمْرِي إِلَى اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ بَصِيرٌ بِالْعِبَادِ فَوَقَاهُ اللَّهُ سَيِّئَاتِ مَا مَكَرُوا ۖ وَحَاقَ بِآلِ فِرْعَوْنَ سُوءُ الْعَذَابِ

 A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi." I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. (Ghafir, 44-45)

Uzvišeni je takođe rekao u pogledu ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُوا لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَانًا وَقَالُوا حَسْبُنَا اللَّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ فَانْقَلَبُوا بِنِعْمَةٍ مِنَ اللَّهِ وَفَضْلٍ لَمْ يَمْسَسْهُمْ سُوءٌ

one kojima je,kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!" – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!" I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo . (Ali Imran, 173-174)

Tako Uzvišeni Allah objašnjava da uspjeh leži u povjeravanju stvari Njemu.Jedan od njih je rekao: „Ništa nije korisnije djeci učenjaka i ispravnim od molenja za njih u tajnosti povjeravajući njihove stvari Allahu Uzvišenom.“

Još jedan primjer prepuštanja problema Allahu je ono što Ebu Hurejre, radijallahu anhu prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Čovjek od sinova Israilovih je tražio od drugog da mu posudi hiljadu dinara.Drugi čovjek je tražio svjedoka na što je prvi odgovorio da je Allah dovoljan kao svjedok.Drugi čovjek je tražio garanciju na šta je prvi čovjek odgovorio da je Allah dovoljan kao garant.Drugi čovjek reče prvom: „Ti si u pravu!“Potom mu je on posudio novac koji je trebao biti vraćen određenog dana.Prvi čovjek, onaj koji je posudio, je putovao preko mora kako bi završio svoje obaveze.Kako god, pronaći odgovarajući brod kako bi vratio dug na vrijeme je bilo nemoguće.Tako je on uzeo komad drveta, napravio rupu u njemu i stavio hiljadu dinara u tu rupu zajedno sa pismom i pažljivo je zatvorio.Idući prema moru on je obznanio: „Allahu moj!Ti znaš da sam posudio hiljadu dinara od čovjeka.On je tražio od mene svjedoka na što sam ja odgovorio „Allah je dovoljan kao svjedok“.On je pristao na Tebe a zatim me upitao za garanciju na što sam ja odgovorio: „Allah je dovoljan kao garant“.On je opet bio zadovoljan sa Tobom.Tražio sam brod kako bi vratio dug ali bezuspješno.Stoga prepuštam Tebe da budeš čuvar ovog duga“.Potom je bacio komad drveta u more.Kada je ušao u morsku struju on je otišao i dalje tražeći brod kako bi se vratio u svoju zemlju.Onaj koji mu je posudio novac je gledao ka moru nadajući se da se brod vratio donoseći mu njegov novac ali je samo pronašao komad drveta.Odnio ga je kući svojoj porodici misleći da je drvo za vatru ali nakon što ga je pregledao našao je hiljadu dinara zajedno sa pismom.Tog dana se onaj koji je posudio novac vratio sa hiljadu dinara govoreći: „Tako mi Allaha, stalno sam pokušavao da pronađem brod kako bi došao kod tebe sa tvojim dugom ali je ovo prvi brod koji sam pronašao.“Onaj što mu je posudio novac ga upita: „Jesi li išta poslao meni?“, na što je on odgovorio:“Upravo sam te obavjestio da nisam mogao pronaći brod prije ovog sa kojim sam došao.“ Čovjek tada reče: „Doista je Allah donio ono što si mi poslao u komadu drveta, stoga idi sa svojih hiljadu dinara. (Buhari 3/362-Feth; Ahmed 2/348)

Tuga...

Savjet Ibn Qajjima Ehlu Sunnetu u svojoj Nuniji

Rekao je imam Ibn Qajjim rahimehullahu te 'ala:

             1) Ne osjećaj se usamljenim zbog stranosti koju osjećaš među ljudima, jer se ljudi smatraju poput onih koji su mrtvi.Zar nisi saznao da su ehlu sunnet doista stranci u svakom dobu?

     2) Reci mi, kada su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi i oni koji ih slijede postali sigurni? Kada su bili nepovrijeđeni? Od zla neznalica, oholih, tvrdoglavih osoba, licemjera, onoga koji vodi rat protiv njih putem nasilja i tlačenja.

     3) Ti vjeruješ da si nasljednik ovoga ali nisi osjetio nikakvo zlo pokušavajući da pomogneš razlog Najmilostivijeg.Nikad, niti si iskreno nastojao kao što se traži radi Allaha sa rukom ili jezikom.

     4) Duša te inspiriše da tražiš nešto što je nemoguće i mi ćemo objasniti ovo kada dođemo do njega ali to znači: duša, tvoj nefs ti govori da pokušaš  da budeš prihvaćen od ljudi ali to je nemoguće.Zato otkloni ovu misao i tragaj za nečim drugim.

5) Ako si doista njegov nasljednik, to jest nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem onda ćeš biti povrijeđen od onih osoba koje su odgovorne za nanošenje svi vrsta zlih povreda Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.