A ja Allahu prepuštam svoj slučaj...

Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim

faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: "Čarobnjak i lažov!"

A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte opet mušku djecu onih koji vjeruju u ono što on govori, a ostavljajte u životu njihovu žensku djecu!" – Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna.

"Pustite vi mene" – reče faraon – "da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove."

Musa reče: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vašega da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!"

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A faraon reče: "Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti."

A onda onaj vjernik reče: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili,

kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

O narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali,

na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.

Najbolje od oba svijeta

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je imao običaj doviti: 

 Allāhumme innī es-elukel-hudā vettuкā vel-‘afāfe vel-ginā.

“Allahu moj, od Tebe molim Te za uputu, bogobojaznost, sigurnost (zdravlje) i zadovoljstvo (dostatnost).” (Muslim)

Imam as-Sadi, rahimehullah je rekao:

Ova dova je od najsadržajnijih i najkorisnijih dova jer sadrži u sebi traženje od Allaha dobra i vjere i dunjaluka.Tako je 'al-huda' (uputa) korisno znanje, 'al-tuka' (bogobojaznost) je dobra djela i ostavljanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranili, i ovo je traženje ispravnosti i blagostanja čovjekove vjere.Doista, vjera se sastoji iz korisnog znanja i prepoznavanja istine, što je uputa, i stajanja postojano na pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to je bogobojaznost.

'Al-afafa' (zdravlje i sigurnost) i al-gina (zadovoljstvo i dostatnost) sadrži bivanje sigurnim od zla stvorenja i da srce nije privrženo njima.Ono takođe sadrži bivanje zadovoljnim sa Allahom i onim čime nas je opskrbio i traženje svega onoga što uzrokuje da srce bude zadovoljno sa Njim.Tako sa ovim, sreća na ovom svijetu se postiže i srce osjeća istinsku slatkoću i užitak i to je dobar život.Tako kome god bude darovana opskrba upute, bogobojaznosti, zdravlje i zadovoljstvo je doista postigao istinsku sreću i postigao je sve ono za čim se može tragati kao i bivanje spašenim od svega što je strašno i užasno.“

Vjerovjesnikova uputa u plemenite i pobožne radnje

Djelo "Vjerovjesnikova uputa u plemenite i pobožne radnje" od dr.-a Šerefa El-Kudaha ubraja se u literaturu za svakoga, kako za široku čitalačku populaciju, tako i za one koji se bave naučno istraživačkim radom. Naime, tu je temeljito sa komentarom obrađeno istoimeno poglavlje iz Buharijinog "Sahiha", najpoznatije, najautentičnije i najprihvaćenije zbirke hadisa Allahovog poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. 

Pisac se često proširuje u komentaru kako bi dotična tematika bila zaokružena, koliko je to u ljudskim mogućnostima. Mnoga pitanja koja su manje jasna ili različito protumačena ovdje su, na neki način, zaokružena, čime čitalac vidno osjeti kako su mu se saznanja proširila i znanje povećalo. Ovo djelo je hrana za srce, i dušu i razum. Lak stil i logičan redoslijed izlaganja poseban su doživljaj prilikom čitanja. Iskreno preporučujem ovu knjigu i nadam se da će imati mjesto koje joj i pripada.

Download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni download link: Download

Čisto srce

Rekao je ibn Kajjim, rahimehullah u “ al-Džewab al-Kafi“:

„Čisto srce je ono koje je sigurno od širka, mržnje, ljubomore, zavisti, pohlepe, oholosti, ljubavi prema dunjaluku i vođstvu.Tako je ono sigurno od svake štetne stvari koja ga udaljava od Allaha i sigurno je od svake sumnje koja je kontradiktorna Njegovoj Objavi.Ono je sigurno od svake strasti koja se suprotstavlja Njegovoj naredbi i od svake želje koja se natječe sa onim što On traži od svojih robova, i takođe je sigurno od svega što ga odvaja od Allaha.Tako je ovo čisto i sigurno srce u Džennetu na ovom svijetu i u Džennetu u berzahu i u Džennetu na Danu Proživljenja.Sigurnost i čistoća srca ne može biti apsolutno usavršena sve dok nije sigurno od pet stvari:

1.     Od širka koji ruši tewhid

2.    Od novotarije koja se suprotstavlja Sunnetu

3.    Od strasti/želje koja se suprotstavlja Allahovoj naredbi

4.    Od nemarnosti koja je kontradiktorna sjećanju Allaha

5.    Od želje koja ruši čistoću i iskrenost u namjeri i svrsi

Ovih pet stvari su prepreke prema Allahu i ispod svake od njih su mnoge druge kategorije koje sadrže jedinstvena pitanja koja ne mogu biti nabrojana.

Riznice dove

Rekao je ibn Džewzi, rahimehullah u „Sejdul-Khatir“:

„Razmišljao sam o jednoj interesantnoj situaciji: da nedaća pogodi vjernika i on tako dovi, dugo vremena to čini, ali ne vidi znak odgovora.Tako, kada se očaj približi, u to vrijeme se pogleda na njegovo srce, i ako je prihvatio mnoge odredbe sudbine, ne gubeći nadu u nagradu Allaha, Moćnog i Veličanstvenog, onda u većini slučajeva se odgovor ubrza jer je to vrijeme kada je iman kvalificiran a šejtan pokoren i to je vrijeme kada se čovjekova vrijednost pokaže.

I na ovo je ukazano u Njegovim riječima: „Sve dok poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć ?“(Beqara, 214)

Isto tako ono što se desilo Jakubu, alejhi selam, jer je on izgubio sina i ta situacija je trajala dugo, on nije gubio nadu – da bi potom i drugi njegov sin bio oduzet ali njegova nada u Allahovu nagradu da „nadam se da će mi ih Allah sve vratiti“ (Jusuf, 83), nije nestala.

Isto tako Zekerija, alejhi selam je rekao: „a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao (t.j.razočaran). (Merjem, 3)

Zato se čuvaj smatranja da je predugo vremena prošlo za dovu da bi bila ispunjena!

I pogledaj na činjenicu da je On Gospodar, apsolutni Vladar cijelog svemira i da je On Najmudriji u onome što planira i Onaj koji zna šta je od koristi tebi i da On želi da te ispita kako bi iskušao  tvoju skrivenu narav i da On želi da čuje tvoju ozbiljnu dovu i da On želi da te nagradi za tvoje strpljenje i druge takve svrhe.

U dodatku tome On te iskušava odgađajući odgovor na tvoju dovu kako bi se ti borio sa šejtanovim došaptavanjem i zlim mislima – a svaka od ove stvari jača vjeru u Njegovu nagradu i obavezuje na zahvalnost Njemu, jer On, iskušavajući tebe sa nedaćom te pripremio da se vratiš i tražiš od Njega.

I čovjekova tužna oskudica/siromaštvo u kojem se čovjek obrati i vrati Njemu je potpuno i  savršeno bogatstvo.“