Rekao je ibn Kudame, rahimehullah:
Osamljivanje
sadrži razne vrline, naime:
1. Posvećenost ibadetu:
Kada je osamljen, čovjek uživa u izoblju vremena da robuje Allahu.Mudar čovjek
je jednom bio upitan: „Kuda te je osamljivanje odvelo?“ On odgovori: „Ka
Svemogućem“.Na taj način, ako osamljivanje kod čovjeka podstakne potpunu
svjesnost o Svemogućem, on se treba posvetiti njoj.
2. Udaljavanje od
grijeha: Osamljivanje čuva čovjeka od raznih grijeha koji se počine kada se
druži sa ljudima.Oni sadrže:
a) Ogovaranje: Slušanje
ružnih zamjerki o časti drugoga itd. dok
prećutno odobravaš njihovo stajalište djeliš s njima Allahovu srdžbu na
njih.Ako ostaneš ćutljiv tvoj udio može povećati njihovu zlobu.Ako ih popraviš,
oni te preziru i podstaknu napad na tebe.
b) Naređivanje dobra i
odvraćanje od zla: U druženju sa ljudima možeš se suočiti sa grijesima.Ako
ćutiš bivaš nepokoran Allahu a ako im zabraniš da to rade ti možeš biti
povrijeđen.Tako te osamljivanje pošteđuje svih ovih nedaća.
c) Licemjerstvo: Ovo je
najnepodnošljivija bolest.Druženje sa ljudima podstiče žudnju za njima.To jako
uključuje laganje.Jednom je jedan rani musliman bio upitan: „Kako si danas?“On
je odgovorio: „Ja sam slab i griješan, dobijam svoju opskrbu i čekam na svoj
kraj.“
Tako ako istraživanje i
raspitivanje za tvojim bratom nije motivisano bliskošću i ljubavlju onda je to
uhođenje i licemjerstvo.Uhođenje takođe može kriti zlobu i pakost.Tako te
osamljivanje oslobađa od svih ovih stvari.
d) Bivanje nesvjesno
natopljen obojen njihovim lošim ponašanjem.Ova bolest je tako podmukla da se ne
može tako lahko primjetiti.Sa nepristojnom osobom se teško može družiti duže
vrijeme.Uporedi sebe prije i poslije sjedenja sa nepristojnom osobom i osjetit
ćeš razliku u osuđivanju njegova zla.Naviknutost vodi ka indiferentnosti.Na taj
način, gledanje kako drugi čine teške grijehe bezobzirno, mali grijesi postanu
na žalost beznačajni.Isto tako, razmatranjem ibadeta i odbijanja ovoga svijeta od strane ranih muslimana čovjek osjeti svoju inferiornost.Tako uviđamo pravo
značenje izreke: „Sjećanje dobrih ljudi nas obasipa sa milošću.“Gornje
spomenuta činjenica može biti podržana davanjem ovog primjera, t.j. kad bi
vidjeli nekoga da jede tokom dana u ramazanu, rani muslimani bi postali tako jako
iritirani i uznemireni da bi pomislili da ja taj čovjek nevjernik. Kako god oni
nisu činili isto kao prema čovjeku koji odgađa obavljanje namaza čak i ako ga
jedno vrijeme namaza može vratiti u nevjernike.Jedini razlog iza ovog stava je
činjenica da se namaz obavlja pet puta dnevno.Isto se odnosi na pravnika koji nosi
svilu ili zlato i kada ga vidimo da ogovara druge što je veće od oblačenja
svilene odjeće i nošenja zlatnih prstenova.Iz tog razloga se trebaš čuvati ovih
stanja.Čuvaj se druženja sa ljudima jer oni mogu kod tebe pobuditi želju za
dunjalučkim užicima i zapostavljanju ahireta.Oni mogu takođe potkopati tvoju
naklonjenost ka pokornosti i tako učiniti nepokornost kao više
prihvatljivu.Zbog toga pronađi skup koji se sjeća Allaha i drži se njih.