Svaki naš uzdah nas vodi bliže smrti. Vrijeme koje provedemo na ovom svjetu je kratko a vrijeme koje provedemo u našim kaburima je dugo, a kazna za slijeđenje naših strasti je kobna... Ibn Džewzi
Znaj da je razmišljanje neophodno kako bi se sjetili onoga što zaboravimo i razmišljanje o budućnosti donosi korist. Ipak, ukoliko razmišljamo o nečemu što nije plodonosno ono nam samo šteti a ukoliko pretjeramo u tome to će samo iscrpiti naše tjelo.
Licemjeri kažu, „Učenjaci bi trebali na neko vrijeme prestati razmišljati kako ne bi iscrpili svoja tjela.“ Kažem, mudra osoba ne treba prestati razmišljati o onome što može postići. Kakogod, ako običan čovjek misli da postane halifa, da je učen poput Ebu Hanife ili Šafije, da je asketa poput Bišra al-Hafija i Ma'rufa al-Karkija, da ima imetka poput Abdur-Rahmana ibn Awfa, takve misli iscrpljuju tjelo naročito ako se samo o tome razmišlja umjesto da se teško radi na tome da se postigne ono što se želi. Čovjek prije svega treba razmišljati o onome što je u mogućnosti za njega da postigne, i dobrim djelima koja može uraditi.Takođe treba razmišljati o svojoj borbi protiv zla. Mnogi grješnici su uvidjeli posljedice svog grješenja i pokajali se, mnogi kraljevi su uvidjeli prolaznost ovoga svjeta i postali zahidi.
Ibn Abbas, radijallahu anhu je rekao: „Klanjanje dva rekata sa razmišljanjem je bolje od klanjanja čitave noći dok je srce nehajno“. (Ibnul Mubarek, Zuhd)
Umm al-Derda, radijallahu anha je bila upitana, „Koje je bilo najbolje djelo Ebu Derde?“ Rekla je, „Razmišljanje i razmatranje „(sagledavanje stvari) (Ibnul Mubarek, Zuhd)
Malik ibn Dinar je stajao na svojim nogama do zore i rekao je: „Stanovnici vatre, sa svojim lancima i željeznim okovima su mi bili prikazani sve do zore“.
Neki mudraci su imali običaj reći, „odbijanje razmišljanja donosi sljepoću.“
Ibn Džewzi
