On kaže u svojoj poemi:
Počeo sam mrziti breme života i ko god živi
Osamdeset godina zasigurno će ga početi mrziti i biti umoran od njega
Poznata mi je stvarnost od danas i ona od juče prije toga
Ali o stvarnosti sutrašnjice sam slijep i neznalica
Ko god posjeduje dobrotu ali se ponese škrto prema svom narodu
Onda će od njih dosta pretrpjeti, i bit će ponižen.
Tema savjetovanja i mudrosti počinje da oblikuje ovdje Zuhejra kada kaže ljudima da fadhl (vrline, posjedovanja, bogatstvo itd.) je nešto čime je osoba darovana i iz toga razloga nije ispravno da bude škrta na njima, da ih uskrati zajednici, ili spriječi da pomaže drugima putem njih itd. Interesantno je da kaže 'svom vlastitom narodu' jer prvi koji moraju imati koristi od naših darova trebaju biti oni koji su nam najbliži t.j. porodica, zajednica... Širenjem nečijeg talenta, imetka i dobrote, bilo da se radi o materijalnim i opipljivim stvarima poput bogatstva ili pojmovnim poput ispravnosti, čestitosti, zajednica postaje jača, napreduje i omogućava ljudima da lijepo žive.
Ko god se boji uzroka smrti, bit će samo sa njima suočen,
Čak i ako se popne na nebo na izgrađenim stepenicama
Smrt je zapisana svima nama čak i ako se uzroci i putevi za svakog od nas razlikuju. Hrabrost i čin upuštanja u žestinu bitke, prihvatanje izazova i branjenje svog plemena je uvijek bilo cijenjeno. Tako da što neustrašiviji bi neko bio veći status bi zauzimao kod svog naroda. Zbog toga Zuhejr ovdje kaže da se ne treba bojati uzroka smrti jer će onaj koji ih se boji neminovno suočiti s njima. Ovo je ispravno shvatanje i ubjeđenje kao što se kaže u kur'anskom ajetu:
أَيْنَمَا تَكُونُوا يُدْرِكْكُمُ الْمَوْتُ وَلَوْ كُنْتُمْ فِي بُرُوجٍ مُشَيَّدَةٍ
Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama.(An-Nisa, 78)
Lijepo postupanje s ljudima i vraćanje duga njima je standard po kojem svi moramo živjeti.Kako god, postoje vremena kada naša djela moramo pregledati zavisno od toga s kim se suočavamo i s kim imamo posla. Stoga nije ispravno djelo našeg intelekta ako dajemo previše pažnje nekome ko je ne zaslužuje već ih samo trebamo ostaviti na miru bez ikakvog povrijeđivanja i nanošenja štete.Samo oni koji zaslužuju trebaju zadobiti našu potpunu pažnju, pomoć i dobrotu, inače počećemo se kajati zbog činjenice da smo možda potrošili naš trud na nekome kada postoji neko ko puno više zaslužuje taj trud.
I ko god ne brani svoj izvor vode sa svojim oružjem
Bit će savladan, i ko god ne tlači bit će tlačen.
Ova poema je napisana u vrijeme džahilijeta i stoga možemo vidjeti prirodu i poglede ljudi u to vrijeme.Nisu postojali zakoni niti odgovornost osim osnovnih normi starješina plemena.U stvarnosti je bilo „svaki čovjek za sebe“ ili „svako pleme za sebe“ i u gornjim stihovima može se razumjeti kako Zuhejr aludira na to.On kaže da ko god ne zaštiti sam svoj imetak izgubit će ga od drugih, a prizor koji daje je izvor vode.Historijski u pustinji i otvorenom prostoru, plemena bi se nastanjivala oko izvora vode i napravili bi izvor koji im je bio dovoljan.Bez ovog izvora pleme bi umrlo zbog nedostatka vode.Sad, šta bi se desilo kada bi neko drugo pleme pokušalo da zauzme taj izvor? Pogađamo: RAT. Sad ne trebamo biti iznenađeni, vodeće zemlje čine to i u naše vrijeme samo se ne radi o vodi nego nafti! Ovdje Zuhejr kaže da je dio mudrosti da se boriš za ono što je tvoje, naročito za one stvari koje su neophodne za tvoj opstanak. „I ko god ne tlači biće tlačen“ – ovo je bio predislamski, džahilijetski koncept koji je nažalost vodio do mnogo krvoprolića i zlostavljanja.Imali su stajalište da ako se ne ispostaviš jači od drugih onda ćeš samo biti gažen i potiskivan ali je onda došao Islam i zabranio ovaj koncept u potpunosti, kompletno zabranjujući nasilje i tlačenje...
Ebu Zerr El-Gaffari, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da Uzvišeni Allah, azze ve dželle, kaže: “O Robovi moji, ja sam Sebi nasilje zabranio, a zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti.
I kakav god karakter osoba posjeduje,
Biće poznata čak i ako misli da je skriven ljudima.
Koliko često vidiš onog koji ćuti i bivaš zadivljen,
Ali bogatstvo ili nedostatak leži istinski samo u njegovom govoru.
Jezik čovjeka je jedna njegova polovina a druga je srce,
I nakon toga ne preostaje ništa do meso i krv...
