Imam Nevevi je rekao: „Analogija sa kišnim kapima je zbog toga što će smutnje nastupiti u velikom broju i što će biti raširene, t.j bit će brojne i progutat će mase a ne samo određenu grupu ljudi. Ovo je znak dugih ratova između njih poput incidenta kod deve, Siffina i Al-Harrah, ubistvo Osmana i Husejna, radijallahu anhuma kao i drugi incidenti.Ovo je isto tako jasna mudžiza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Šerh al-Nevevi (18/7, 8)
Smutnje će se zasigurno desiti u ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem i šta god je on rekao da će se desiti, mora se sigurno desiti. Iz tog razloga je obavezno biti strpljiv na njima, pripremati se za njih i biti oprezan. Zapravo mi moramo biti još oprezniji u našem vremenu jer smo se približili dolasku Sudnjeg dana u poređenju sa muslimanima koji su bili 14 stoljeća prije nas.
Mikdad ibn Esved: “Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Sretan je onaj koji je sačuvan iskušenja, sretan je onaj koji je sačuvan iskušenja, sretan je onaj koji je sačuvan iskušenja i onaj kojeg zadese pa bude strpljiv - a kakvo je to samo strpljenje! (Ebu Davud)
Muavija ibn Ebi Sufjan: „Čuo sam Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da kaže, 'Ništa nije ostalo od ovog svijeta osim iskušenja i smutnji.“ (Ebu Davud)
Abdur-Rahman ibn Abd Rabb al Ka'ba pripovjeda: „Otišao sam kod Abdullaha ibn Amra ibn Asa dok je sjedio u sjenci Kabe okružen ljudima. Čuo sam ga da kaže '...Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je ustao da održi hutbu i rekao je, 'Nije poslat poslanik prije mene a da mu nije bila obaveza da uputi svoj narod ka onome što je dobro za njih i da ih upozori na ono što je loše za njih. Znajte da je dobro ovog ummeta u njegovim prvim generacijama, a njegove posljednje generacije bit će izložene smutnji koju će prezirati. Smutnje će se smjenjivati jedna za drugom, pa kada ih zadesi jedna od njih, vjernik će reći: ‘Ovo će me uništiti!’ Nakon te, pojavit će se još veća smutnja, pa će vjernik reći: ‘E, ovo će me uništiti!’ Pa, ko želi da se spasi od Vatre i uđe u Džennet neka ga smrt ne zatekne osim kao vjernika u Allaha i Sudnji dan.’’ (Ibn Madže)
Ebu Burda je rekao: “Dok sam bio u pokrajini Zijada, zapljeskao sam svojim rukama iz čuđenja. Čovjek od ensarija čij otac je bio ashab mi reče: 'Čemu se čudiš, o Ebu Burda?' Rekoh: ' Čudim se narodu čija je vjera jedna, čij Poslanik je jedan, čija dava je jedna, čij dokaz (Kur'an) je jedan i čije su borbe jedna, pa opet dozvoljavaju ubijanje jedni drugih!' On reče: 'Ne čudi se, jer mi je moj otac rekao da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da kaže: 'Nad mojim ummetom je milost, nema kazne za njega na onom svijetu. Njegova kazna je na ovom svijetu: smutnje, zemljotresi i ubijanja'.” (Hakim, sahih)
