Stanje smirenosti i hladnoće srca je veoma časno za osobu koja ga prepozna i osjeti njegovu slatkoću.To za sobom povlači da se njegovo srce i unutrašnja osjećanja ne brinu o zlu koje je iskusio.
Osim toga, njegovo srce se ne treba zanimati sa time da se osveti za ovo zlo i zadovoljavajući time svoju duše već njegovo srce treba biti prazno i lišeno svega ovoga.On treba spooznati da mir i hladnoća njegova srca i njegovo lišenje svega ovoga, da je to njemu korisnije, prijatnije, zdravije i preporučljivije.
Ovo iz razloga ako se njegovo srce preokupira na bilo kakvu vrstu osvete, ono bi propustilo sve ono što je važnije i bolje za njega.Čineći tako, osoba bi bila obmanuta.Pametna i pronicljiva osoba neće biti zadovoljna sa tim.On bi smatrao sve to kao djela glupe osobe .Kako može biti ikakvo poređenje između smirenosti srca i ispunjenosti njega sa obmanom i zlim mislima, i biti sasvim obuzet sa izvršenjem osvete?
Što se tiče stanja mira i smirenosti-ako se osoba uzdrži od uzvraćanja na zlo sa osvetom, ona će sebe spasiti od svega onoga što je gore od ovoga a ako izvrši osvetu on će zasigurno iskusiti strah.
To iz razloga što osveta sije neprijateljstvo a pametna osoba se nikad ne osjeća sigurnom od svog neprijatelja čak i ako je beznačajan.Mnogo beznačajnih osoba su dovele do pada njegovih glavnih neprijatelja.
Tako ako osoba oprosti i ne poduzme nikakvu osvetu, ako ne uzvrati na ovo zlo, on će spasiti sebe od rođenja neprijatelja ili povećanja neprijateljstva.Njegov oprost, njegova uzdržanost i popuštanje će zasigurno slomiti moć njegovog neprijatelja i odagnati njegov strah-suprotno onome što bi osveta uradila.Iskustvo takođe potvrđuje sve ovo.“
Ibn Kajjim – Medaridž as-Salikin
