Ibn al-Arabi al-Maliki je rekao: „Jednom sam pozvao šejha Ebu Bekra al-Fihrija u Muharras aš-Šewa' as-Sagr.Ebu Bekr je bio od istaknutih učenjaka koji su stvarno sljedili Poslanikov primjer u dizanju ruku u namazu.Stigao je u Sagr gdje ja podučavam.
Šejh je ušao u džamiju i stao u prvi saf a ja sam stajao na kraju safa gledajući prema moru i uživajući u povjetarcu.U istom safu je bio zapovjednik morske posade Ebu Samna, njegovi pomoćnici i članovi posade čekajući da imam počne predvoditi namaz.
Tokom svog (nafila) namaza, šejh je podigao svoje ruke kada bi učinio ruku' i kada se vraćao sa ruku'a.Ebu Samna se obrati svojim drugovima:“Vidite li šta je ovaj istočnjak uradio?!Idite i ubijte ga i bacite njegovo tjelo u more i neka vas niko ne vidi“. Kada sam čuo ovo, moje srce kao da je skočilo u grkljan i rekoh im :“Subhanallah, ovo je veliki učenjak našeg vremena at-Turtuši.“
Oni upitaše: „Zašto je onda dizao svoje ruke?“
Rekoh:“To je Poslanikov Sunnet i mezheb imama Malika kao što to prenose učenjaci Medine“.Potom sam pokušao da ih smirim i utišam dok šejh nije završio svoj namaz.Mi smo se onda vratili u rezidenciju Muharris.Šejh je primjetio moju ljutnju i ispitivao je za njen razlog.Ispričah mu cijelu stvar.On se potom nasmijao i rekao:“Doista, volio bih da budem ubijen sljedeći Sunnet“.
Rekoh:“Ne bi trebao to raditi, ti si u gradu gdje ukoliko slijediš njegov Sunnet bićeš ubijen“.On potom reče: „Ostavi ovu ispraznu priču i hajde da pričamo nešto korisnije“.
“Ahkamul Kur’an” (4 / str. 1900Takođe spominje Kurtubi u “At- Tefsir” (19 / str. 279) I aš-Šatibi u “Al-I‘tisam” (1 / str. 295).
